Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1275/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Starčević Pavelka, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7111/2022-22 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7111/2022-22 od 20. ožujka 2025. pod toč. I. i III. izreke.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su nepoštene i stoga ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 9011654242 od 10. srpnja 2006. zaključenog između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, koji je potvrđen/solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem Ou-619/2006 11. srpnja 2006., a kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika kao i u dijelu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10% sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu u kojem ista zahtijeva utvrditi nepoštenima i stoga ništetnima odredbe i dijelove odredbi Ugovora o kreditu broj 9011654242 od 10. srpnja 2006. zaključenog između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, koji je potvrđen/solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem Ou-619/2006 11. srpnja 2006., a koje sadržajno prelaze smisao i sadržaj odredbi čija je ništetnost utvrđena pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužiteljici HB zbog ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.337,50 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 0,35 eur od 8. ožujka 2008.,

- 10,37 eur od 30. prosinca 2008.,

- 12,87 eur od 26. siječnja 2009.,

- 13,90 eur od 27. veljače 2009.,

- 9,85 eur od 21. ožujka 2009.,

- 8,93 eur od 20. travnja 2009.,

- 10,84 eur od 6. svibnja 2009.,

- 7,72 eur od 9. lipnja 2009.,

- 9,10 eur od 10. srpnja 2009.,

- 8,65 eur od 15. rujna 2009.,

- 6,07 eur od 12. listopada 2009.,

- 7,87 eur od 13. studenoga 2009.,

- 7,54 eur od 17. prosinca 2009.,

- 12,08 eur od 20. siječnja 2010.,

- 13,60 eur od 15. ožujka 2010.,

- 16,56 eur od 14. travnja 2010.,

- 21,17 eur od 19. svibnja 2010.,

- 28,41 eur od 15. srpnja 2010.,

- 35,05 eur od 21. kolovoza 2010.,

- 33,58 eur od 29. rujna 2010.,

- 34,02 eur od 30. rujna 2010.,

- 31,29 eur od 6. studenog 2010.,

- 41,80 eur od 14. prosinca 2010.,

- 40,28 eur od 24. siječnja 2011.,

- 41,77 eur od 26. ožujka 2011.,

- 41,41 eur od 23. travnja 2011.,

- 58,04 eur od 31. svibnja 2011.,

- 73,29 eur od 29. srpnja 2011.,

- 66,25 eur od 31. kolovoza 2011.,

- 57,92 eur od 29. listopada 2011.,

- 63,00 eur od 26. siječnja 2012.,

- 64,15 eur od 27. veljače 2012.,

- 62,32 eur od 24. ožujka 2012.,

- 63,04 eur od 30. travnja 2012.,

- 64,40 eur od 30. svibnja 2012.,

- 62,90 eur od 30. srpnja 2012.,

- 62,00 eur od 27. kolovoza 2012.,

- 62,53 eur od 25. listopada 2012.,

- 63,06 eur od 1. prosinca 2012.,

- 57,57 eur od 31. siječnja 2013.,

- 58,33 eur od 7. veljače 2013.,

- 60,15 eur od 25. veljače 2013.,

- 61,08 eur od 22. veljače 2013.,

- 60,43 eur od 29. travnja 2013.,

- 55,26 eur od 31. svibnja 2013.,

- 55,43 eur od 28. lipnja 2013.,

- 56,26 eur od 31. srpnja 2013.,

- 62,54 eur od 3. veljače 2014. te na iznos od

- 62,48 eur od 3. veljače 2014., sve do isplate, te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 868,29 eur zajedno sa zateznom kamatom od 20. ožujka 2025. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 1,85 eur zatraženog s osnova ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli kao i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 796,54 eur zatraženog s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve zajedno sa zatraženom zateznom kamatom."

2. Ovu presudu pod toč. I. i III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, razlozi prvostupanjske presude nisu proturječni i u suprotnosti sa ispravama i drugim provedenim dokazima, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, nisu počinjene niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9011654242 10. srpnja 2006., da je tuženik odobrio kredit tužiteljici u iznosu od 20.177,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita, za kupnju motornog vozila, s rokom otplate od 84 mjeseca, da je u čl. 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,50% godišnje. Također, utvrđeno je da je u čl. 12.3. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku naknadu za obradu kredita u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje u visini od 2,10% mjesečno sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

6. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza tužiteljice, te nakon razmatranja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (ništetnost promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu), te u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 1. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. (valutna klauzula), zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nepoštene i ništetne po odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) koja glasi: Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

7. Prvostupanjski sud je u toč. 13. presude dao iscrpne i ispravne razloge zbog kojih smatra da su odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Člankom 81. st. 4. ZZP/03 propisano je: Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Tuženik nije predložio dokaz saslušanjem djelatnika banke da se o ovim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, pa je stoga zaključak prvostupanjskog suda: pravno shvaćanje da su ove odredbe nepoštene i ništetne u skladu je s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

9. Tuženik u žalbi u pogledu ovog dosuđujućeg dijela presude određeno ne prigovara zakonitosti prvostupanjske presude.

10. Prvostupanjski sud je pod toč. 26., 27. i 28. presude zaključio da je odredba čl. 12.3. Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna jer se radi o odredbi koju je sačinio trgovac na unaprijed standardiziranom i tipskom ugovoru, da se o ovoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je suprotna načelu savjesnost i poštenja, te da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da nije razumljiva potrošaču za koju svrhu kreditora služi plaćanje naknade za obradu kredita u visini od 1,50% od iznosa kredita, kao i u koju svrhu je potrošaču nametnuta obveza da plati naknadu za osiguranje u visini od 2,10% sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila (čl. 81. st. 1., čl. 82. i čl. 84. ZZP/03).

11. Na žalbene navode tuženika valja ukazati da ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da je odredba čl. 12.3. Ugovora o kreditu nepoštena zbog povrede načela transparentnosti, te ništetna po odredbi čl. 87. st. 1. ZSP/03, te da je odluka prvostupanjskog suda u ovom dijelu u skladu s već ustaljenom sudskom praksom sudova.

12. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića utvrdio da ukupna razlika anuiteta s osnove valutne klauzule između početnog tečaja i tečaja koji se mijenja iznosi 2.339,35 EURA, a tužiteljici temeljem čl. 323. st. 1. , čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) dosudio na ime tečajnih razlika iznos od 2.337,50 EURA sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kao pod toč. III. izreke. Iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je osnovan prigovor zastare za 1,85 EURA čije je dospijeće od 6. rujna 2006. do 6. prosinca 2006. i ovaj dio restitucijskog zahtjeva odbio, ovaj sud ovu nezakonitost ne može ispitivati, jer se na odbijajući dio nije žalila tužiteljica.

13. tuženik u žalbi određeno ne prigovara dosuđujućem dijelu presude o glavnom zahtjevu, te isplati zateznih kamatama na pojedinačno dosuđene preplaćene mjesečne anuitete zbog promjene tečajnih razlika.

14. Prvostupanjski sud je o troškovima parničnog postupka odlučio u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužiteljica uspjela u parnici 54,54%, te tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 848,29 EURA sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a visinu troškova odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

15. Ne prihvaćaju se neodređeni žalbeni prigovori tuženika da je prvostupanjski sud za radnje obrazložene u toč. 31. presude nezakonito tužiteljici priznao nagradu.

16. Budući je tuženik u cijelosti odbijen sa žalbom, ne pripada mu pravo na trošak žalbe po odredbi čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. i III. izreke.

18. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte