Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-121/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima ZOU Alenu Kalčiću i Nevenu Šviću u Poreču, protiv tužene KO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Marincu, odvjetniku u Zagrebu, radi upisa prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 08. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Alena Kalčića, odvjetnika u Poreču, tužene i njenog punomoćnika, dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I.Utvrđuje se da se nisu ostvarile zakonske pretpostave potrebne za upis prava vlasništva tuženice na nekretnini opisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica], označenoj kao VELI MAJ površine 637 m2, DVORIŠTE površine 429 m2, STAMBENA ZGRADA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 105 m2, KUĆA, [adresa] površine 89 m2, NADSTREŠNICA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 14 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 20.05.2009., na kojemu je potpis ugovornih/parničnih stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom Ljubicom Čalković pod posl. br. OV-2413/09 te da upis prava vlasništva tuženice izvršen na temelju tog ugovora, a na navedenoj nekretnini, nije valjan.

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], označene kao VELI MAJ površine 637 m2, DVORIŠTE površine 429 m2, STAMBENA ZGRADA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 105 m2, KUĆA, [adresa] površine 89 m2, NADSTREŠNICA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 14 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se tužiteljica ovlašćuju u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude i na temelju ove presude, izvršiti upis prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist ( korist tužiteljice ), a tuženica je dužna priznati i trpjeti takav upis."

II Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "I.Utvrđuje se da se nisu ostvarile zakonske pretpostave potrebne za upis prava vlasništva tuženice na nekretnini opisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica], označenoj kao VELI MAJ površine 637 m2, DVORIŠTE površine 429 m2, STAMBENA ZGRADA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 105 m2, KUĆA, [adresa] površine 89 m2, NADSTREŠNICA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 14 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 20.05.2009., na kojemu je potpis ugovornih/parničnih stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom Ljubicom Čalković pod posl. br. OV-2413/09 te da upis prava vlasništva tuženica izvršen na temelju tog ugovora, a na navedenoj nekretnini, nije valjan. Nalaže sa zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo, Općinskog suda u Pazinu, da u zemljišnoj knjizi, a nekretnini opisanoj kao k. č. br. [katastarska čestica], označenoj kao VELI MAJ površine 637 m2, DVORIŠTE površine 429 m2, STAMBENA ZGRADA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 105 m2, KUĆA, [adresa] površine 89 m2, NADSTREŠNICA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 14 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izbriše pravo vlasništva tuženice uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice.

II. Nalaže se tužiteljici da po upisu prava vlasništva, nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica], označene kao VELI MAJ površine 637 m2, DVORIŠTE površine 429 m2, STAMBENA ZGRADA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 105 m2, KUĆA, [adresa] površine 89 m2, NADSTREŠNICA, Poreč - Parenzo, KAMPAC površine 14 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama i to u korist tužiteljice, a sve to temeljem ove presude, isplati tuženici iznos od 133.674,96 € ( stotinu trideset tri tisuće šest stotina sedamdeset četiri eura i devedeset šest centa ).

III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate, a koja se kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.605,00 eura (sedam tisuća šesto pet eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženom 20. svibnja 2009. zaključila ispravu pod nazivom ugovor o kupoprodaji nekretnine, na kojemu je potpis ugovornih strana ovjeren pred javnim bilježnikom Ljubicom Čalković pod poslovnim brojem OV-2413/09, a predmet je bila nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] Veli Maj površine 637 m2, dvorište površine 429 m2, stambena zgrada [adresa] površine 105 m2, kuća [adresa] površine 89 m2, nadstrešnica, [adresa] površine 14 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetna nekretnina), nakon kojeg sklapanja se je tužena upisala kao vlasnica u zemljišnoj knjizi. Tvrdi da je sporni ugovor fiktivan jer da svrha sklapanja nije bila kupoprodaja predmetne nekretnine već zajam, a sporni ugovor da je sklopljen kao osiguranje davatelja zajma, u konkretnom slučaju kupca, ovdje tužene. Pojašnjava da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora na predmetnoj nekretnini bilo upisano pravo zaloga u korist Raiffeisenbank Hatzendorf-Unterlamm (u nastavku banka) te se radi namirenja potraživanja novčanog iznosa osiguranog tim založnim pravom vodio i ovršni postupak, koje je na dan zaključenja spornog ugovora iznosilo 999.000,00 kuna koji iznos odgovara cijeni iz spornog ugovora. Nadalje navodi da su stranke na dan zaključenja spornog ugovora sastavile i drugu ispravu u kojoj da je utvrđena prava volja ugovornih strana, odnosno u kojoj je utvrđeno da isplaćena kupoprodajna cijena iz spornog ugovora stvarno predstavlja zajam uz ugovorenu kamatu od 10% koji primjerak da je predan samo tuženoj. Navodi da je u ovršnom postupku poslovnog broja Ovr-537/07 predmetna nekretnina prodana zainteresiranim ponuditeljima i to HO i IO, no naknadno da je rješenje o dosudi ukinuto povodom žalbe ovdje tužiteljice, a u međuvremenu je potraživanje banke namireno iz zajma tužene, pa je ovrha i obustavljena, što da govori u prilog da se u konkretnom slučaju nije radilo o kupoprodaji već o zajmu. Ističe da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora predmetna nekretnina vrijedila cca 400.000,00 eura, a što da znači da ju je "stekla" za iznos manji od 270.000,00 eura. Nadalje navodi da je među parničnim strankama stvarno zaključen ugovor o zajmu a ne ugovor o kupoprodaji, a proizlazi i iz činjenice da su tužiteljica i njezina obitelj nastavili živjeti u predmetnoj nekretnini sve do današnjeg dana, te su aktivno sudjelovali i u postupku legalizacije. S obzirom na navedeno ističe da sporni ugovor nema valjan pravni temelj i to zato što svrha ugovora nije bila prijenos prava vlasništva već zajam, da nisu nastupile činjenice koje su zakonom određene kao pretpostavka stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine odnosno da se nisu ostvarile sve opće i posebne pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, te da sporni ugovor predstavlja apstraktni pravni posao. Smatra da joj pripada pravo da ishoduje brisanje prava vlasništva tužene uz istovremeni upis njenog prava vlasništva u kojem slučaju joj je tužena dužna isplatiti/vratiti iznos od 133.674,96 eura.

2.Tužena u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari jer da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-3411/2015 od 14. kolovoza 2017. utvrđeno da ugovor o kupoprodaji koji su stranke sklopile nije prividan ugovor, te ne prikriva ugovor o zajmu, da predmetni ugovor o kupoprodaji proizvodi pravni učinak između stranaka, ima sve potrebne sastojke te je u potpunosti valjani pravni posao. Zatim da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda poslovni broj P-340/20 od 25. studenog 2020. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tužene kojim se zahtijevalo utvrđenje da nije nastao ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2009. između tužiteljice BO kao prodavatelja i tužene KO kao kupca na kojem su potpisi stranaka ovjereni istog dana kod javnog bilježnika Ljubice Čalković iz Zagreba pod brojem OV-2413/09, te kojim se zahtijevalo utvrđenje da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2009. između tužiteljice BO kao prodavatelja i tužene KO kao kupca na kojem su potpisi stranaka ovjereni istog dana kod javnog bilježnika Ljubice Čalković iz Zagreba pod brojem OV-2413/09. Smatra da se tužbeni zahtjev tužiteljice u ovom predmetu temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i u navedenim postupcima gdje su izvođeni ili su predloženi jednaki dokazi pa se radi o identičnom sporu, o presuđenoj stvari. Nadalje navodi da su netočni i neosnovani navodi da je sporni ugovor fiktivan i da je svrha sklapanja bila zajam a ne kupoprodaja. Da su svjesno sklopili ugovor o kupoprodaji nakon što su se suglasili o bitnim sastojcima ugovora koji je ovjeren od strane javnog bilježnika. Navodi da nije imala ni volju ni namjeru za sklapanje ugovora o zajmu već jedino i isključivo za kupoprodaju. Nadalje navodi da su netočni navodi tužiteljice da bi na dan zaključenja ugovora o kupoprodaji parnične stranke sastavile bilo kakvu drugu ispravu u kojoj bi bilo utvrđeno da isplaćena kupoprodajna cijena stvarno predstavlja zajam uz ugovorenu kamatu, već je jedino i isključivo uz zaključenje ugovora o kupoprodaji ovjerena izjava supruga tužiteljice ŽO koji je potvrdio da je upoznat s namjerom supruge da kao prodavatelj proda predmetnu nekretninu i to upravo tuženoj uz odricanje prava na bilo kakvo eventualno potraživanje s osnova bračne stečevine. Nadalje navodi da je uz kupoprodajnu cijenu od 999.000,00 kuna izvršila i dodatna plaćanja u svrhu stjecanja vlasništva i to 37.051,00 kunu na ime kamate po ovršnom postupku, na ime troškova ovrhe u iznosu od 38.696,80 kuna plaćanja odvjetnika tužiteljice ŠO u iznosu od 24.749,49 kuna kao i druga dodatna plaćanja tako da je ukupni trošak za tuženu iznosio 1.166.287,19 kuna. Zatim da je u svrhu sređivanja imovinsko pravnog stanja imala i troškove legalizacije u iznosu od 66.177,79 kuna. Ističe da je člankom IX predmetnog ugovora o kupoprodaji ugovoreno pravo prvokupa u korist tužiteljice tako da je tužiteljica imala i ekonomski i pravni interes sklopiti ugovor o kupoprodaji s tuženom uz pravo prvokupa, a ne s osobama koje su mogle steći nekretninu na dražbi u ovršnom postupku jer u takvom slučaju ne bi imala mogućnost ponovo steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora došlo do pada cijene nekretnina što da je opće poznato, te da određena nekretnina vrijedi onoliko koliko je određeni kupac spreman za nju platiti. Radi navedenog predložila je da sud u slučaju da ne odbaci tužbu zbog presuđene stvari odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovosudne priložene spise poslovni broj P-3411/2015 i P-340/2020.

Sud nije provodio druge dokazne prijedloge s obzirom da je iz provedenih stvar dovoljno raspravljena.

4.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5.U ovom postupku nije sporno da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji i to između tužiteljice kao prodavateljice predmetne nekretnine i tužene kao kupca za iznos od 999.000,00 kuna. Nije ni sporno da je protiv tužiteljice kao ovršenika vođen ovršni postupak pred ovim sudom poslovni broj Ovr-537/07 po prijedlogu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Hatzendorf – Unterlamm i to na predmetnoj nekretnini, u kojem postupku je tužena platila potraživanje ovrhovoditelja u iznosu od 999.000,00 kuna nakon čega je taj postupak obustavljen, odnosno tužena je sukladno spornom ugovoru platila kupoprodajnu cijenu na način da ju je položila na račun ovoga suda.

6.Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2009. (5-8) proizlazi da je tužiteljica kao prodavateljica tuženoj kao kupcu prodala predmetnu nekretninu za iznos od 999.000,00 kuna, na kojoj nekretnini je bilo upisano pravo zaloga od 105.000,00 eura zajedno sa kamatama te dodatnim pristojbama u iznosu od 42.000,00 eura u korist Raiffeisenbank Hatzendorf – Unterlamm, a potpisi na tom ugovoru ovjereni su po javnoj bilježnici Ljubici Čaklović iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-2413/09 dana 20. svibnja 2009. Nadalje u tom ugovoru je ugovoreno pravo prvokupa za korist tužiteljice kao prodavateljice.

7.Iz presude Općinskog suda u Pazinu posl.br. 3411/15-31 od 14. kolovoza 2017.(37-48) proizlazi da je vođen postupak između tužiteljice BO protiv tužene KO radi utvrđivanja prividnosti ugovora i radi nepostojanja pravnog učinka ugovora. Tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje da ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2009., zaključen između nje kao prodavateljice i tužene kao kupca, po predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prividni ugovor koji nema pravnog učinka među ugovornim stranama, pa da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] da u zemljišnoj knjizi na toj nekretnini izbriše sve upise izvršene na temelju navedenog ugovora i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišnoj knjizi.

8. Iz presude ovoga suda posl.br. P-340/2020-6 od 11. siječnja 2021. (52-62) proizlazi da je vođen postupak između tužiteljice BO protiv tužene KO, radi utvrđenja. Tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da nije nastao Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2009. između nje kao prodavateljice i tužene kao kupca po predmetu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da u zemljišnoj knjizi izbriše sve upise temeljem predmetnog Ugovora i uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je ništetan predmetni Ugovor.

9.U ovom postupku tužiteljica traži utvrđenje da se nisu ostvarile zakonske pretpostavke potrebne za upis prava vlasništva tužene na predmetnoj nekretnini jer da da sporni ugovor - ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. svibnja 2009. na kojemu je potpis ugovornih strana ovjeren pred javnim bilježnikom Ljubicom Čalković pod poslovnim brojem OV-2413/09, dana 20. svibnja 2009. temeljem kojeg se je tužena upisala kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, nema valjan pravni temelj jer svrha spornog ugovora nije bio prijenos prava vlasništva već zajam, odnosno da sporni ugovor predstavlja apstraktni pravni posao.

10.Odredba čl. 115.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 u nastavku ZV) propisuje da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

Kauzalni pravni posao je onaj kod kojih je kauza – pravno oformljena gospodarska svrha koja se pravnim poslom želi postići – naznačena kao bitan element pravnog posla.

Apstraktni pravni posao je onaj kod kojeg se cilj posla ne vidi iz samog posla, dakle ne navodi se kao bitan element.

Tužiteljica navodi da je sporni ugovor apstraktni pravni posao te da nije riječ o kupoprodaji već o zajmu.

Takva tvrdnja je kontradiktorna jer je zajam sam po sebi kauzalni pravni posao isto kao i kupoprodaja.

Naime u spornom ugovoru (5-8) naznačene su stranke, tužiteljica kao prodavatelj koja je prodaje predmetnu nekretninu, a tužena kao kupac koja kupuje tu nekretninu, što znači da je gospodarska svrha da prodavatelj za određenu naknadu otuđi svoju nekretninu, a kupac je za određenu naknadu stekne.

Prema Zakonu o obveznim odnosima da bi pravni posao bio valjan potrebno je da se ispune slijedeće pretpostavke:

- pravna i poslovna sposobnost subjekata,

- valjano i suglasno očitovanje volje,

- moguća, dopuštena, određena ili odrediva činidba,

- dopuštena osnova,

- ponekad određena forma pravnog posla.

Ako se bilo koja od navedenih pretpostavki ne ispuni ili se ispuni u sadržajno negativnom značenju, pravni posao je nevaljan, a nevaljani pravni poslovi mogu biti ili ništavi ili pobojni.

11.Tužiteljica tvrdi da svrha spornog ugovora nije bila kupoprodaja već zajam, odnosno da pravni posao (kupoprodajni ugovor temeljem kojeg se je tužena upisala kao vlasnica u zemljišnoj knjizi) nije valjan.

To isto je tvrdila i u naprijed navedenim postupcima pred Općinskim sudom u Pazinu i pred ovim sudom, u kojim postupcima je predmet raspravljanja bila ta njena tvrdnja.

U postupku Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-3411/15 sada Pu P- 863/19 sud je utvrdio da je volja stranaka bila sklapanje ugovora o kupoprodaji, a ne ugovora o zajmu, koji ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva. Nadalje je utvrđeno da sporni ugovor nije prividan, da ne prikriva ugovor o zajmu, da ima sve potrebne sastojke te je u potpunosti valjani pravni posao.

U postupku ovoga suda poslovni broj P-340/2020 sud je utvrdio da su ugovorne strane spornog ugovora, kao i članovi njihovih obitelji od početka znali što rade, da je njihova volja bila sklapanje kupoprodajnog ugovora i da nikakvog nesporazuma u pogledu toga nije bilo. Nadalje je utvrđeno da tužena kao kupac nije iskoristila stanje nužde i za sebe ugovorila nesrazmjernu korist već da je imala namjeru pomoći tužiteljici i njenoj obitelji kako nekretnina ne bi bila prodana na dražbi radi čega je i ugovoreno pravo prvokupa u korist tužiteljice.

Sud u potpunosti prihvaća utvrđenja iz navedenih presuda koje su postale pravomoćne i kao takve obvezujuće za sud i stranke tih postupaka.

12.S obzirom na navedeno valjalo je u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice jer su se ostvarile sve zakonske pretpostavke potrebne za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno tužiteljica nije dokazala da bi sporni ugovor predstavljao apstraktni pravni posao i kao takav bio nevaljan. S tim u vezi neosnovan je i njezin zahtjev da joj tužena isplati 133.674,96 eura, koji iznos postavlja ovisno o uspjehu s prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 133.674,96 eura, te s obzirom da tuženu zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

S obzirom na vrijednost predmeta spora tužiteljica ju je u svojoj tužbi naznačila ju u iznosu od 1.327,23 eura, čemu je tužena prigovorila kao preniskoj. Sud je sukladno odredbi članka 40. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 133.674,96 eura jer je to iznos koji se potražuje u tužbenom zahtjevu.

Sud je tuženoj priznao trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu dana 04. listopada 2023. i 08. svibnja 2025. u iznosima od po 2.028,00 eura, trošak PDV-a od 25% na te iznose tj. od po 507,00 eura, ukupno 7.605,00 eura.

14.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 17. lipnja 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 17. lipnja 2025.

S u d a c: