Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-324/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice IČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Katalogist d.o.o. Zagreb, Kamenarka 37, OIB- 42257427313 (prije WEBER ESCAL d.o.o, Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB-42257427313), zastupanog po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-549/2024-57 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-549/2024-57 od 31. ožujka 2025. u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 515,56 eura s pripadajućom zateznom kamatom.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„ I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :
" I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.3.2020., a kojom je tuženik WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 tužiteljici IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
II. Utvrđuje se da radni odnos između tužiteljice IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 nije prestao.
III. Nalaže se tuženiku WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 da tužiteljicu IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao na poslove dostavljača ili druge odgovarajuće poslove sukladno Ugovoru o radu te da joj prizna sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme, u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tuženiku WEBER ESCAL d.o.o., Hrvatski Leskovac, Zastavnice 38a, OIB: 42257427313 naknaditi tužiteljici IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom kamate od donošenja presude, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 8 dana."
II Nalaže se tužiteljici IČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Katalogist d.o.o. Zagreb, Kamenarka 37, OIB- 42257427313 u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 515,56 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.178,09 eura odbija kao neosnovan.“
2. Protiv presude u stavku I. izreke i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. ožujka 2020., kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. prosinca 2019. sklopljen za radnom mjesto dostavljača (čl. 116. Zakona o radu /"Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR-a/14); za vraćanje tužiteljice na rad (čl. 124 st. 1. ZR-a/14) te za naknadu parničnih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 155/23, u daljnjem tekstu: OT/).
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio utvrđeno je da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).
8. Naime, na temelju mjerodavne odredbe čl. 116 st. 1 ZR-a/14, poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uslijed koje, uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
9. U odnosu na odlučne činjenice za donošenje oduke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:
-da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu radila kod tuženika na radnom mjestu dostavljača i da joj je neposredno nadređena osoba bio PČ, voditelj depoa [adresa];
-da iz radnog naloga za 9. ožujka 2020. proizlazi da je tužiteljica navedenog dana preuzela letke Jyska, Konzuma, Plodina, Plodine dodatni i Pepca, volumena 13.602. i da je njezino područje rada [adresa], gdje je morala izvršiti distribuciju letaka;
-da iz dokumentacije o kontroli rada tužiteljice na rajonu [adresa], od 9. ožujka 2020. proizlazi da tužiteljica na većinu adresa za koje je bila zadužena nije dostavila propagandne letke, odnosno zabilježeno je 0 letaka, koja dokumentacija je potpisana po neposredno nadređenoj osobi tužiteljici - PČ, a koji je navedene činjenice potvrdio u svom iskazu i dodao da je tužiteljica dostavila cca 10% letaka u odnosu na one za koje je bila zadužena;
-da iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tužiteljica 9. ožujka 2020. oko 12,30 sati viđena po neposredno nadređenom voditelju depoa (PČ) i drugom radniku (HČ) kako za vrijeme radnog vremena odlazi na drugi kraj grada, koji nije definiran kao njezino radno područje i to na raskrižju [adresa] i [adresa]; da su navedene osobe neposrednim uvidom u vozilo kojim je upravljala tužiteljica utvrdili da je pun letaka koje poslodavac distribuira te joj je stoga neposredno nadređeni uputio telefonski poziv na koji tužiteljica nije odgovorila, već je počela vozilom bježati; da su **.**.2020. PČ i HČ obavili razgovor s tužiteljicom, koja je priznala da prodaje reklamni materijal koji poslodavac distribuira te da je 17. ožujka 2020. ponovno obavljen razgovor na kojem su bili prisutni voditelj depoa [adresa], rukovoditelj regije i voditelj ljudskih resursa te da je tužiteljica ponovno priznala da redovito prodaje letke i ne vidi ništa sporno u tome;
-da se u obrazloženju Odluke o otkazu zaključno ističe kako navedeno postupanje predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te samim time i osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, radi čega je poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu na način da ista zaista neće nastaviti s radnjama koje su naprijed opisane, odnosno da neće nastaviti s ponašanjem koje je utvrđeno kao neprihvatljivo zbog čega za poslodavca više nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa;
-da su saslušani svjedoci EČvoditelja depoa [adresa], HČvoditelja depoa [adresa], FČvoditeljice ljudskih resursa i ŠČregionalnog voditelja za [adresa] suglasno iskazivali o razlozima otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice, a manja odstupanja u njihovim iskazima mogu se pripisati proteku vremena te ista nisu dovela u sumnju postojanje razloga na kojima se odluka o otkazu temelji;
pravilno je zaključio sud prvog stupnja da su u konkretnom slučaju postojali opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, jer je ista, opisanim ponašanjem, počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i trajno je narušila odnos s tuženikom, kao poslodavcem, uslijed čega je nastao i trajni gubitak povjerenja u odnosu na tužiteljicu, kao radnicu, radi čega uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa obiju ugovornih stanaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, slijedom čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo (čl. 116. st. 1. ZR- a/14) na način da je odbijen tužbeni zahtjev, radi čega su žalbeni navodi, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza i izvlačenja iz istih zaključka o nepostojanju razloga za izvanredno otkazivanje, bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
10. Na žalbene navode još valja odgovoriti:
-da čak i neovisno od činjenice da li je tužiteljica izričito priznala da je reklamni materijal prodavala na otkupnim stanicama za papir, ostale okolnosti same po sebi opravdavaju činjenicu trajnog gubitka povjerenja u tužiteljicu kao radnicu, a koje su neosporno utvrđene, a to je da je tužiteljica usred radnog vremena (12,30 sati) zatečena na sasvim drugom kraju grada od onoga na kojem je u to vrijeme bila dužna distribuirati reklamni materijal; da je reklamni materijal zatečen u njezinom vozilu; da se nije željela javiti na telefonski poziv sebi nadređene osobe PČ te da je počela bježati automobilom, u čemu je i uspjela;
-da iz suglasnih iskaza tužiteljice te svjedoka PČ, HČ i ŠČ proizlazi da vozila distributera nisu imala GPS, već su distributeri imali mobitel s mogućnošću praćenja i svaki distributer je trebao isti uključiti kada je kretao u distribuciju letaka, s time da su distributeri sami mobitele uključivali i isključivali, radi čega je jedino neposrednim odlaskom na teren bilo moguće utvrditi da li je distributer letke dostavio, a u slučaju tužiteljice je isto i učinjeno;
-da sud nije temeljio svoju odluku na pisanim izjavama, već je osobe koje su te izjave potpisale i neposredno saslušao te utvrdio da su iskazivale suglasno danim izjavama.
11. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žaliteljica i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to ona čini.
12. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužiteljice nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 7/2, 46. i 54. OT).
14. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, budući da s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
