Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4073/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Vlaste Mrzljak, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Zrilić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-27/2022-28 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-27/2022-28 od 29. svibnja 2024.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] koji su dana 29. kolovoza 2005. sklopili tužitelj TU kao korisnik kredita i tuženik Addiko bank d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju TU isplati iznos od 7.842,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 1,41 EUR počam od 31. listopada 2008.g.,
- na iznos od 4,01 EUR počam od 31. prosinca 2008.g.,
- na iznos od 5,89 EUR počam od 31. siječnja 2009.g.,
- na iznos od 6,73 EUR počam od 28. veljače 2009.g,
- na iznos od 4,40 EUR počam od 31. ožujka 2009.g.,
- na iznos od 4,85 EUR počam od 30. travnja 2009.g.
- na iznos od 1,28 EUR počam od 31. svibnja 2009.g,
- na iznos od 0,73 EUR počam od 31. kolovoza 2009.g.,
- na iznos od 0,61 EUR počam od 30. rujna 2009.g.,
- na iznos od 2,38 EUR počam od 30. studenog 2009.g.,
- na iznos od 3,95 EUR počam od 31. prosinca 2009.g.,
- na iznos od 6,94 EUR počam od 31. siječnja 2010.g.,
- na iznos od 6,26 EUR počam od 28. veljače 2010.g.,
- na iznos od 10,32 EUR počam od 31. ožujka 2010.g.,
- na iznos od 9,95 EUR počam od 30. travnja 2010.g.
- na iznos od 11,05 EUR počam od 31. svibnja 2010.g.,
- na iznos od 24,07 EUR počam od 30. lipnja 2010.g.,
- na iznos od 21,39 EUR počam od 31. srpnja 2010.g.,
- na iznos od 29,57 EUR počam od 31. kolovoza 2010.g.,
- na iznos od 26,74 EUR počam od 30. rujna 2010.g.,
- na iznos od 22,20 EUR počam od 31. listopada 2010.g.,
- na iznos od 31,80 EUR počam od 30. studenog 2010.g.,
- na iznos od 43,32 EUR počam od 31. prosinca 2010.g.,
- na iznos od 34,81 EUR počam od 31. siječnja 2011.g.,
- na iznos od 38,09 EUR počam od 28. veljače 2011.g,
- na iznos od 34,28 EUR počam od 31. ožujka 2011.g,
- na iznos od 34,98 EUR počam od 30. travnja 2011.g.
- na iznos od 51,06 EUR počam od 31. svibnja 2011.g,
- na iznos od 52,63 EUR počam od 30. lipnja 2011.g,
- na iznos od 66,07 EUR počam od 31. srpnja 2011.g.,
- na iznos od 59,17 EUR počam od 31. kolovoza 2011.g.,
- na iznos od 51,61 EUR počam od 30. rujna 2011.g. ,
- na iznos od 50,20 EUR počam od 31. listopada 2011.g.,
- na iznos od 49,62 EUR počam od 30. studenog 2011.g.,
- na iznos od 53,18 EUR počam od 31. prosinca 2011.g.,
- na iznos od 56,29 EUR počam od 31. siječnja 2012.g.,
- na iznos od 56,70 EUR počam od 29. veljače 2012.g.,
- na iznos od 54,56 EUR počam od 31. ožujka 2012.g.,
- na iznos od 56,01 EUR počam od 30. travnja 2012.g.
- na iznos od 57,00 EUR počam od 31. svibnja 2012.g.,
- na iznos od 55,33 EUR počam od 30. lipnja 2012.g.,
- na iznos od 55,77 EUR počam od 31. srpnja 2012.g.,
- na iznos od 54,51 EUR počam od 31. kolovoza 2012.g.,
- na iznos od 51,85 EUR počam od 30. rujna 2012.g. ,
- na iznos od 54,73 EUR počam od 31. listopada 2012.g.,
- na iznos od 56,12 EUR počam od 30. studenog 2012.g.,
- na iznos od 55,11 EUR počam od 31. prosinca 2012.g.,
- na iznos od 49,67 EUR počam od 31. siječnja 2013.g,
- na iznos od 54,29 EUR počam od 28. veljače 2013.g.,
- na iznos od 54,69 EUR počam od 31. ožujka 2013.g.,
- na iznos od 52,88 EUR počam od 30. travnja 2013.g.
- na iznos od 47,25 EUR počam od 31. svibnja 2013.g,
- na iznos od 47,11 EUR počam od 30. lipnja 2013.g.,
- na iznos od 48,49 EUR počam od 31. srpnja 2013.g.,
- na iznos od 50,71 EUR počam od 31. kolovoza 2013.g.,
- na iznos od 53,78 EUR počam od 30. rujna 2013.g.,
- na iznos od 52,19 EUR počam od 31. listopada 2013.g.,
- na iznos od 53,32 EUR počam od 30. studenog 2013.g.,
- na iznos od 54,59 EUR počam od 31. prosinca 2013.g.,
- na iznos od 46,99 EUR počam od 31. siječnja 2014.g.,
- na iznos od 48,41 EUR počam od 28. veljače 2014.g.,
- na iznos od 47,94 EUR počam od 31. ožujka 2014.g.,
- na iznos od 46,37 EUR počam od 30. travnja 2014.g.
- na iznos od 45,87 EUR počam od 31. svibnja 2014.g.,
- na iznos od 46,10 EUR počam od 30. lipnja 2014.g.,
- na iznos od 47,88 EUR počam od 31. srpnja 2014.g.,
- na iznos od 49,38 EUR počam od 31. kolovoza 2014.g.,
- na iznos od 49,07 EUR počam od 30. rujna 2014.g.,
- na iznos od 50,37 EUR počam od 31. listopada 2014.g.,
- na iznos od 51,25 EUR počam od 30. studenog 2014.g.,
- na iznos od 50,73 EUR počam od 31. prosinca 2014.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 31. siječnja 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 28. veljače 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 31. ožujka 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 30. travnja 2015.g.
- na iznos od 50,87 EUR počam od 31. svibnja 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 30. lipnja 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 31. srpnja 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 31. kolovoza 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 30. rujna 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 31. listopada 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 30. studenog 2015.g.,
- na iznos od 50,87 EUR počam od 31. prosinca 2015.g.,
- na iznos od 67,55 EUR počam od 31. siječnja 2016.g.,
- na iznos od 70,13 EUR počam od 29. veljače 2016.g.,
- na iznos od 67,60 EUR počam od 31. ožujka 2016.g.,
- na iznos od 65,18 EUR počam od 30. travnja 2016.g.
- na iznos od 63,57 EUR počam od 31. svibnja 2016.g.,
- na iznos od 68,32 EUR počam od 30. lipnja 2016.g.,
- na iznos od 67,27 EUR počam od 31. srpnja 2016.g.,
- na iznos od 65,28 EUR počam od 31. kolovoza 2016.g.,
- na iznos od 67,28 EUR počam od 30. rujna 2016.g.,
- na iznos od 67,66 EUR počam od 31. listopada 2016.g.,
- na iznos od 70,61 EUR počam od 30. studenog 2016.g.,
- na iznos od 71,76 EUR počam od 31. prosinca 2016.g.,
- na iznos od 70,83 EUR počam od 31. siječnja 2017.g.,
- na iznos od 69,66 EUR počam od 28. veljače 2017.g.,
- na iznos od 69,19 EUR počam od 31. ožujka 2017.g.,
- na iznos od 67,17 EUR počam od 30. travnja 2017.g.
- na iznos od 64,23 EUR počam od 31. svibnja 2017.g.,
- na iznos od 63,35 EUR počam od 30. lipnja 2017.g.,
- na iznos od 55,09 EUR počam od 31. srpnja 2017.g.,
- na iznos od 54,03 EUR počam od 31. kolovoza 2017.g.,
- na iznos od 55,90 EUR počam od 30. rujna 2017.g.,
- na iznos od 53,41 EUR počam od 31. listopada 2017.g.,
- na iznos od 53,42 EUR počam od 30. studenog 2017.g.,
- na iznos od 52,23 EUR počam od 31. prosinca 2017.g.,
- na iznos od 51,21 EUR počam od 31. siječnja 2018.g.,
- na iznos od 52,70 EUR počam od 28. veljače 2018.g.,
- na iznos od 48,76 EUR počam od 31. ožujka 2018.g.,
- na iznos od 44,67 EUR počam od 30. travnja 2018.g.,
- na iznos od 52,08 EUR počam od 31. svibnja 2018.g.,
- na iznos od 50,60 EUR počam od 30. lipnja 2018.g.,
- na iznos od 50,37 EUR počam od 31. srpnja 2018.g.,
- na iznos od 55,89 EUR počam od 31. kolovoza 2018.g.,
- na iznos od 56,64 EUR počam od 30. rujna 2018.g.,
- na iznos od 55,18 EUR počam od 31. listopada 2018.g.,
- na iznos od 56,35 EUR počam od 30. studenog 2018.g.,
- na iznos od 57,28 EUR počam od 31. prosinca 2018.g.,
- na iznos od 55,03 EUR počam od 31. siječnja 2019.g.,
- na iznos od 55,64 EUR počam od 28. veljače 2019.g.,
- na iznos od 58,98 EUR počam od 31. ožujka 2019.g.,
- na iznos od 55,12 EUR počam od 30. travnja 2019.g.
- na iznos od 57,59 EUR počam od 31. svibnja 2019.g.,
- na iznos od 59,62 EUR počam od 30. lipnja 2019.g.,
- na iznos od 60,17 EUR počam od 31. srpnja 2019.g.,
- na iznos od 63,35 EUR počam od 31. kolovoza 2019.g.,
- na iznos od 65,04 EUR počam od 30. rujna 2019.g.,
- na iznos od 62,69 EUR počam od 31. listopada 2019.g.,
- na iznos od 62,92 EUR počam od 30. studenog 2019.g.,
- na iznos od 65,39 EUR počam od 31. prosinca 2019.g.,
- na iznos od 69,01 EUR počam od 31. siječnja 2020.g.,
- na iznos od 71,00 EUR počam od 29. veljače 2020.g.,
- na iznos od 76,93 EUR počam od 31. ožujka 2020.g.,
- na iznos od 75,39 EUR počam od 30. travnja 2020.g.
- na iznos od 73,42 EUR počam od 31. svibnja 2020.g.,
- na iznos od 73,67 EUR počam od 30. lipnja 2020.g.,
- na iznos od 69,81 EUR počam od 31. srpnja 2020.g.,
- na iznos od 70,37 EUR počam od 31. kolovoza 2020.g.,
- na iznos od 70,40 EUR počam od 30. rujna 2020.g.,
- na iznos od 73,21 EUR počam od 31. listopada 2020.g.,
- na iznos od 70,11 EUR počam od 30. studenog 2020.g.,
- na iznos od 68,93 EUR počam od 31. prosinca 2020.g.,
- na iznos od 70,95 EUR počam od 31. siječnja 2021.g.,
- na iznos od 67,71 EUR počam od 28. veljače 2021.g.,
- na iznos od 65,56 EUR počam od 31. ožujka 2021.g.,
- na iznos od 65,97 EUR počam od 30. travnja 2021.g.
- na iznos od 65,94 EUR počam od 31. svibnja 2021.g.,
- na iznos od 65,29 EUR počam od 30. lipnja 2021.g.,
- na iznos od 69,60 EUR počam od 31. srpnja 2021.g.,
- na iznos od 68,47 EUR počam od 31. kolovoza 2021.g.,
- na iznos od 67,96 EUR počam od 30. rujna 2021.g.,
- na iznos od 73,00 EUR počam od 31. listopada 2021.g.,
- na iznos od 76,96 EUR počam od 30. studenog 2021.g.,
sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju TU naknadi parnični trošak u iznosu od 2.517,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, traži trošak sastava žalbe.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se tuženik poziva. Presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.
6. U predmetnom postupku tužitelji traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.
7. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (ranije HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), sklopljen 29. kolovoza 2005. Ugovor o [broj kredita] (u daljnjem tekstu: Ugovor). Ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 39.300,00 CHF koji se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju u kunama u protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 240 mjeseci.
8. Neosnovano tuženik prigovara da bi se pobijana presuda temeljila isključivo na utvrđenjima iz kolektivnog spora, odnosno postupka posl. br. P-1401/2012. provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.
9. U predmetnom postupku sud je saslušao tužitelja, svjedokinju SU kao sudužnika, te svjedokinju VU koja je iskazala da je točno da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu bila zaposlena u Hypo banci na radnom mjestu financijskog savjetnika što je zapravo značilo da je ona na tom radnom mjestu prodavala kredite fizičkim osobama. Konkretno tužitelja se ne sjeća niti spornog ugovora o kreditu, no ističe da je u to vrijeme bilo sklopljeno puno stambenih kredita. Ona jedino općenito može reći da se radilo o tome da je u to vrijeme bilo puno novca na tržištu zbog čega su se nudili povoljni krediti, a povoljni su bili iz razloga što je bila ponuđena niska kamatna stopa. Ona se svakom potencijalnom klijentu trudila objasniti sve uvjete kreditiranja pa tako i primjerice, što znači promjenjiva kamatna stopa. Ona se sjeća da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora kreditu u ponudi bila samo mogućnost sklapanja stambenih kredita u valutama EUR i CHF, no ne i u HRK. Sjeća se da su postojale tablice za izračune otplatnih rata za kredite u te dvije valute te je razlika između rata za isti iznos kredita bila drastična u smislu da je bila puno povoljnija u valuti CHF. Ne sjeća se da li se zahtijevala ista kreditna sposobnost za kredite u obje valute. Nakon što joj je predočen ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora iskazala je da uz naznaku banke ne stoji njezin vlastoručni potpis te ona nije niti smjela potpisivati ugovore o kreditu. Ona je sugerirala klijentima ugovaranje kredita upravo u CHF jer je isti bio povoljniji. Sjeća se da su u to vrijeme klijenti znala ispitivati što će biti u CHF nakon ulaska u Europsku uniju te može reći da to nije nitko mogao očekivati takav prevrat na tržištu. Ističe da ona nije imala nikakvih saznanja a niti naznaka da bi tečaj CHF mogao tako značajno rasti. Nije bilo mogućnosti pregovora oko valutne klauzule te ističe da je postojala mogućnost reprogramiranja kredita, no to je zapravo skup proces jer se zapravo radilo o tome da se podiže novi kredit kako bi se otplatio ovaj raniji. Konkretnog slučaja se ne sjeća pa ne zna da li je sudjelovala u pregovaranju oko sklapanja spornog ugovora o kreditu. Može reći da se radilo o standardiziranim ugovorima te su joj u banci zapravo nudili kredite pod određenim uvjetima i tako su se ti krediti prodavali. Sve se svodilo na to da se mijenjaju osobni podaci korisnika kredita u tim ugovorima.
10. Tužitelj TU je iskazao da je prvo u Hypo banci podigao kredit za adaptaciju kuće u kojoj je živio i to u valuti eur, a radilo se o iznosu od 100.000,00 kn, no obzirom da mu je ponestalo novca, a majstore je imao u kući morao je podići još jedan kredit i to je ovaj koji je predmet ovog spora. Ističe da su mu tada u banci ponudili samo kredit u CHF iako je ovaj prethodni bio u valuti EUR, te su mu rekli da to nije nikakav problem i da će se izvršiti reprogramiranje kredita. Tada su mu u banci rekli da je to najpovoljniji kredit zbog niže kamatne stope te su mu prilikom sklapanja kredita uručili plan otplate zbog čega je smatrao da se rate otplate kredita neće tijekom perioda otplate mijenjati. Ugovor o kreditu je sastavljen u banci, on nije sudjelovao u sastavljanju istog i nitko mu u banci nije pojašnjavao pojedine odredbe ugovora o kreditu, a niti pod kojim okolnostima bi moglo eventualno doći do promjene u otplatnoj rati kredita. U banci mu prilikom pregovaranja vezano za sporni kredit nisu predočili nikakve rizike za valutu CHF. Od banke nije dobivao nikakve obavijesti vezano za porast tečaja CHF, a to nije dobivala niti firma u kojoj je radio, što ističe obzirom da su mu se rate kredita skidale prilikom isplate plaće.
10.1. Tada je radio u MUP-u RH. Kredit još nije otplatio. Prije kredita u CHF sklopio je dva ugovora o kreditu i to jedan kunski za kupnju osobnog automobila te kredit u eurima koji je prethodno spomenuo. Ističe da je ugovor o kreditu prije sklapanja pročitao, no nije ga baš puno razumio. Ističe da je 2015. dobio ponudu za konverziju ugovora o kreditu u valutu eura, no nije vjerovao banci i nije htio prihvatiti tu ponudu. Kuća koja se adaptira spornim kreditom se koristi isključivo za njihovo stanovanje, a ne koristi se iznajmljivanje.
10.2. Zato tuženik ne može osnovano prigovarati da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da bi on dokazivao i dokazao da se predmetni ugovor o kreditu ne bi mogao podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje utvrđenja iz kolektivnog spora. Iz iskaza djelatnice tuženika proizlazi da je klijentima sugerirala ugovaranje kredita upravo u CHF, da nije bilo mogućnosti pregovora oko valutne klauzule te da je reprogramiranje kredita skup proces pri čemu se ne sjeća konkretnog ugovora, ali se radilo o standardiziranim ugovoru te su u banci nudili kredite pod određenim uvjetima i sve se svodilo na to da se mijenjaju osobni podaci korisnika kredita u tim ugovorima. Klijenti su znali ispitivati što će biti sa CHF nakon ulaska u Europsku uniju, a prema njezinom saznanju, nije bilo naznaka da bi tečaj CHF mogao tako značajno rasti.
10.3. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi, da tužitelj nije dobio obavijesti o rizicima kredita u CHF da bi na isti mogao dati svoj informirani pristanak, a što je odlučna okolnost u ovom sporu.
11. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3948/2015-19 od 31. siječnja 2018., donesena u postupcima protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
11.1. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
12. Ovdje tuženica u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je ista u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.
13. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.
14. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.
15. Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništave u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).
16. Pri tom je utvrđeno, da u kontekstu spornog ugovora tužitelj ima status potrošača te predmetni ugovor ima status potrošačkog ugovora, što se u postupku ne osporava.
17. U odnosu na učinak odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je pravilno zaključio da odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP), odnosno odredbe čl. 126. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22) i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a (odredba čl. 130. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača).
18. U pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
18.1. U konkretnom slučaju se radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača.
19. Tuženik nije dokazao, da bi u konkretnom slučaju na valjan način tužitelju kao potrošaču pri sklapanju ugovora ponudio valjano objašnjenje posljedica i dosega ugovornih odredbi po njega kao potrošača kao i da bi se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačnog pregovaralo.
20. Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetnog dijela odredbi.
21. U pogledu temelja za obračun tražbine, prvostupanjski sud je prihvatio pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir prilikom obračuna visine tražbine tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav u vezi ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, budući da je smisao obračuna da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kad je tečaj rastao, a ne i kad je tečaj padao.
22. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka je utvrđeno da tuženik je u obvezi povrata tužitelju iznosa od 59.089,82 kn, odnosno 7.842,55 eur, jer u slučaju da je u početku otplate kredita do kraja otplate kredita pri izračunu visine mjesečnih anuiteta se primijenio fiksni početni tečaj CHF (srednji tečaj prednika tuženika na dan isplate kredita 21. lipnja 2005.) i obračun kamate u visini određenoj čl. 26 st. 3. Zakona o obveznim odnosima, koji je stupio na snagu u tom dijelu 1. siječnja 2008., to je upravo svota od 7.842,55 eur.
23. Prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka (a što je, suprotno navodima žalbe, valjano obrazložio te se očitovao na prigovore tuženika) sud je utvrdio da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja iznos od 7.842,55 eura, u skladu s čim je u smislu odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.
24. Sud je pravilno odredio tijek zakonskih zateznih kamata od plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa a ne od podnošenja tužbe jer je tuženik koristio nepoštenu ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem pa je na stečeni novčani iznos po čl. 1115 ZOO-a dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta.
25. Prvostupanjski sud pravilno je postupio, kada nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužiteljice po kreditu (tzv. negativne razlike koje je sudski vještak u nalazu i mišljenju iskazao sukladno prijedlogu tuženika na pripremnom ročištu, a koje iznose 10,97 eur) te izvršio umanjenje potraživanja na ime negativnih razlika jer tuženik u postupku nije postavio nikakav određen zahtjev, niti protutužbeni niti prigovor radi prijeboja, niti bi to bilo u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO.
26. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primila, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.
27. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće (pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja), to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.
28. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.
29. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 24.1.2022. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.
30. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.
31. Prilikom donošenja odluke o troškovima pravilno je primijenjena odredba čl. 154. st. 1. ZPP. Sud je osnovano primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 126/22) prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eur, za sve poduzete radnje, budući da je isto predviđeno upravo odredbama čl. 2. te Tarife.
32. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Mrzljak
