Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-72/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, suca Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužitelja MJ iz [adresa], broj 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu od 22. studenog 2024., poslovni broj Pr-58/2023-18, u sjednici vijeća 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 22. studenog 2024., poslovni broj Pr-58/2023-18 i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 3.373,37 € na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2019. god. do 19. listopada 2021. godine, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom tekućom

na iznos od 83,34 € od 15.02.2019.

na iznos od 95,84 € od 15.03.2019.

na iznos od 87,20 € od 15.04.2019.

na iznos od 94,23 € od 15.05.2019.

na iznos od 96,14 € od 15.06.2019.

na iznos od 99,16 € od 15.07.2019.

na iznos od 96,30 € od 15.08.2019.

na iznos od 96,57 € od 15.09.2019.

na iznos od 106,38 € od 15.10.2019.

na iznos od 98,27 € od 15.11.2019.

na iznos od 99,83 € od 15.12.2019.

na iznos od 98,95 € od 15.01.2020.

na iznos od 80,74 € od 15.02.2020.

na iznos od 100,16 € od 15.03.2020.

na iznos od 100,16 € od 15.04.2020.

na iznos od 101,76 € od 15.05.2020.

na iznos od 100,48 € od 15.06.2020.

na iznos od 114,35 € od 15.07.2020.

na iznos od 104,33 € od 15.08.2020.

na iznos od 104,44 € od 15.09.2020.

na iznos od 103,81 € od 15.10.2020.

na iznos od 103,36 € od 15.11.2020.

na iznos od 100,77 € od 15.12.2020.

na iznos od 103,66 € od 15.01.2021.

na iznos od 107,17 € od 15.02.2021.

na iznos od 100,48 € od 15.03.2021.

na iznos od 104,68 € od 15.04.2021.

na iznos od 104,68 € od 15.05.2021.

na iznos od 104,83 € od 15.06.2021.

na iznos od 105,15 € od 15.07.2021.

na iznos od 105,14 € od 15.08.2021.

na iznos od 104,98 € od 15.09.2021.

na iznos od 105,13 € od 15.10.2021.

na iznos od 60,90 € od 15.11.2021.

od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 222,40 eura (slovima dvjesto dvadeset i dva eura i četrdeset centi) u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 1.050,00 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.373,37 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te naknaditi trošak parničnog postupka od 222,40 eur.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za dodatak na radni staž u državnim tijelima od 4 % za razdoblje od 01.01.2019. do 19.10.2021.

5. U žalbenom postupku sporno je je li u ovoj pravnoj stvari riječ o upravnoj stvari te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj ostvario radni staž s danom 20. listopada 2021. u ukupnom trajanju od 25 godina, 4 mjeseca i 10 dana, a što je utvrđeno rješenjem tuženika od 26. listopada 2021. (list 19 spisa) te mu je za obračun plaće uzet u obzir dodatak za radni staž u državnim tijelima od 4 %,

- da je temeljem rješenja o rasporedu Ministarstva unutarnjih poslova od 1. svibnja 2022. (list 10-11 spisa) te rješenja o plaći Ministarstva unutarnjih poslova od 1. svibnja 2022. (list 11-12 spisa) tužitelju na dan 1. svibnja 2022. utvrđen radni staž u ukupnom trajanju od 25 godina i 10 mjeseci te 21 dan,

- da je do 1. siječnja 2019. sveukupni radni staž tužitelja iznosio 22 godine, 6 mjeseci i 20 dana,

- da je tužiteljevom kolegi temeljem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 28. listopada 2019. u ovdje utuženom razdoblju prilikom obračuna plaće bio uračunat dodatak od 4%, odnosno uvećan koeficijent za radni staž u državnim tijelima,

- da je tužitelju isplaćivana plaća bez uvećanja koeficijenta uz dodatak od 4% za radni staž u državnim tijelima, iako je od 1.siječnja 2019. imao radni staž od 22 godine, 6 mjeseci i 20 dana, odnosno iako mu je trebala biti isplaćivan na radni staž,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka tužitelju tuženik trebao isplatiti sveukupno 3.373,37 eura.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom čl. 204. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR) prvostupanjski sud je zaključio da se ne radi o upravnoj stvari te je primjenom čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, dalje: Kolektivni ugovor), ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev.

8. S navedenim zaključkom nije suglasan ovaj sud.

9. Prvenstveno valja reći da je čl. 204. st. 1. ZR-a propisano da stranka kolektivnog ugovora može tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora. Navedena odredba se odnosi sporove koji se vode u svezi sa obveznopravnim učincima kolektivnog ugovora, a ne koje pokreću radnici radi ostvarivanja prava iz kolektivnih ugovora. Naime, prema navedenoj odredbi kao stranka u postupku na strani poslodavca se javlja jedan ili više poslodavaca, a na strani radnika sindikat ili udruge sindikata jer je isključivo sindikat stranka kolektivnog ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu za isplatu plaće pojedinog radnika, odredba čl. 204. st. 1. ZR ne može se primijeniti.

10. Nadalje, nesporno je da je tužitelj do 31. prosinca 2018. bio zaposlen u Hrvatskom centru za razminiranje temeljem ugovora o radu te da je od 1. siječnja 2019. zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova jer je sukladno odredbama čl. 73. st. 1., 2. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju (Narodne novine br. 118/18, stupio na snagu 1. siječnja 2019.) Hrvatski centar za razminiravanje prestao s radom, a time je Ministarstvo unutarnjih poslova preuzelo sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima koji su s danom preuzimanja postali državni službenici.

11. Nadalje je nesporno da je tužitelj temeljem čl. 73. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju, do donošenja rješenja o rasporedu na radno mjesto u Ministarstvu kao preuzeti radnik nastavio obavljanje poslova te je zadržao pravo na plaću, kao i druga prava iz radnog odnosa te obveze i odgovornosti prema ugovorima o radu sklopljenih s Hrvatskim centrom za razminiranje.

12. Također je nesporno da Ministarstvo unutarnjih poslova nije u odnosu na tužitelja odmah po preuzimanju 1. siječnja 2019. donijelo rješenje o rasporedu kao niti rješenje o plaći, već je to učinilo 26. listopada 2021. (list 19-20 spisa) te mu se plaća s dodatkom od 4% obračunava od 20. listopada 2021.

13. Odredbom čl. 63. st. 1. i 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 102/2015, 61/2017, 70/2019, 98/2019, 141/2022, 155/2023, dalje: ZDS) je propisano da odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, napredovanju, plaći, produženju roka za polaganje državnog ispita, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe upravna je stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela, a protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka državni službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

13.1. Nadalje, odredbom čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora je propisano da službenik i namještenik ima pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, i to za 20 do 29 godina 4%.

14. Prema mišljenju ovog suda, budući o rasporedu na radno mjestu kao i plaći, odnosno drugim pravima i obvezama sukladno čl. 63. st. 1. ZDS odlučuje čelnik tijela rješenjem koje predstavlja upravni akt kao i da tužitelj u utuženom razdoblju od preuzimanja Ministarstva unutarnjih poslova 1. siječnja 2019. do 20. listopada 2021. nije ishodio rješenje o rasporedu i plaći sukladno odredbama upravnog postupka, to ovaj sud ne može u ovom (parničnom) postupku odlučivati o zahtjevu tužitelja.

14.1. Naime, sudovi se ne mogu u parničnom postupku upuštati u ocjenu zakonitosti postupanja javnopravnih tijela u pogledu nedonošenja rješenja o rasporedu, odnosno plaći, jer za to postoji predviđeni način ostvarenja prava u upravnom postupku.

14.2. Suprotan bi stav dovodio sud u situaciju da određuje plaću državnom službeniku izvan propisanog postupka i upravnog akta, a sud takvu ovlast nema. Iz navedenog razloga, utvrđenje osnovne plaće kao i pripadajućih dodataka je u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, a ne ovog suda.

14.3. Stoga, kako tužitelj potražuje isplatu razlike plaće radi neobračunavanja dodatka na plaću od 4%, a u utuženom razdoblju nije ishođeno rješenje o rasporedu ili plaći već je tužitelj nastavio raditi i primati plaću sukladno ugovoru o radu sklopljenim s Hrvatskim centrom za razminiravanje, to je tužbeni zahtjev neosnovan. Stav ovog suda je u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama Revr-668/18-2. Rev-331/19-2, Revr-1640/12, Revr-73/10 i dr.

15. Iz navedenog razloga, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i prihvatio tužbeni zahtjev, te je primjenom čl. 373.3. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci i odbiti isti u cijelosti.

16. Uzimajući u obzir promijenjeni omjer uspjeha stranaka u parnici, valjalo je preinačiti pobijanu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

17. Kako je tuženik uspio u sporu, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje OT) u cijelosti.

18. Pa tako tuženiku pripada pravo na naknadu troška, kako je zatraženo u troškovniku i to za sastav podneska odgovora na tužbu od 200,00 eur prema Tbr. 8. t. 1. OT u svezi s Tbr. 42. OT-a. Nadalje, tuženiku pripada trošak zastupanja na ročištima 17. lipnja 2024. i 28. listopada 2024. za svako od po 200,00 eur prema Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 42. OT-a, kao i za odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 19. lipnja 2023. prema Tbr.8.1. OT od 200,00 eur, odnosno sveukupno 800,00 eur. Tuženik je u cijelosti uspio u žalbenom postupku pa mu na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, te Tbr. 10. t. 1. Tarife, pripada trošak žalbenog postupka 250,00 eur.

18.1. Dakle, tuženiku za zastupanje sveukupno pripada trošak od 1.050,00 eur.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić