Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-355/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, DGŠ, izvjestiteljice i DG, članice, u pravnoj stvari tužiteljice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale Generale di Pola iz Pule, Santoriova ulica – Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr-10/2025-49 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr- 10/2025-49 od 28. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici FG iznos od 4.536,83 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.131,80 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.536,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.131,80 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. rujna 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 18,20 EUR–a odbijen kao neosnovan (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.536,83 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.131,80 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 512,50 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 31. kolovoza 2021. (list 262–265 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Marina Rameše, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 26. svibnja 2021. (list 170-185 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. kolovoza 2014. pa do 31. prosinca 2019. (osim za rujan, listopad, studeni i prosinac 2014., siječanj 2015., veljaču, travanj i rujan 2016., veljaču, srpanj i kolovoz 2017. te rujan 2018.), i to zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji joj nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, kao i zbog pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja isplati bruto iznos od 4.536,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.150,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da joj je rad bio organiziran u smjenama i turnusima, zbog čega je svaki mjesec ostvarila određen broj prekovremenih sati,

- da je radi utvrđivanja iznosa razlike plaće koja je nastala u utuženom razdoblju zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji tužiteljici nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada te pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja provedeno financijsko vještačenje od strane dipl. oec. Marina Rameše, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. Marina Rameše, stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 26. svibnja 2021. (list 170-185 spisa) proizlazi u bitnom da razlika plaće tužiteljice za utuženo razdoblje iznosi 4.536,83 EUR–a te da je izračun napravljen pod pretpostavkom da je efektivni fond sati jednak za sve djelatnike kod tuženika,

- da je sud prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka od 26. svibnja 2021. jer tuženik prilikom obračuna plaće nije postupao sukladno Zaključku broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u dijelu utuženog razdoblja od 1. kolovoza 2014. pa do 20. prosinca 2015., kao što nije postupao niti sukladno Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 21. prosinca 2015. pa do 31. prosinca 2019.

8. Tužiteljica je podneskom od 31. kolovoza 2021. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 1. kolovoza 2014. pa do 31. prosinca 2019. (osim za rujan, listopad, studeni i prosinac 2014., siječanj 2015., veljaču, travanj i rujan 2016., veljaču, srpanj i kolovoz 2017. te rujan 2018.) zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji joj nisu obračunati i plaćeni za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada te pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja isplati bruto iznos od 4.536,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, uz naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9.1. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. kolovoza 2014. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19 i 92/19 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. prosinca 2019., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9.2. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU 2, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3. Odredbama iz čl. 57. KU 1, kao i odredbama iz čl. 55. KU 2, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 16% (sukladno KU 1), odnosno 25% (sukladno KU 2).

9.4. Odredbom iz čl. 59.a KU 1, kao i odredbom iz čl. 58. KU 2, propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće (sukladno KU 1), odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće (sukladno KU 2).

9.5. Odredbom iz čl. 36. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 34. st. 1. KU 2, ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

10.1. Odredbom iz čl. 54. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12, 141/12, 150/13 i 153/13 – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. kolovoza 2014. pa do 30. studenog 2017., kao i odredbom iz čl. 53. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17, 47/18 i 123/19 – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017. pa do 31. prosinca 2019., ugovoreno je da se dodaci osnovnoj plaći zaposlenika u javnim službama koji su propisani čl. 54. TKU 1, odnosno čl. 53. TKU 2 međusobno ne isključuju.

10.2. Odredbom iz čl. 59. st. 1. TKU 1, kao i odredbom iz čl. 58. st. 1. TKU 2, ugovoreno je da, ako je zaposlenik u javnoj službi odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 83. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR/09), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. kolovoza 2014. pa do 6. kolovoza 2014., kao i odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR/14), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 7. kolovoza 2014. pa do 31. prosinca 2019., propisano je da plaća iz st. 1. tog članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

11.2. Odredbom iz čl. 60. st. 1. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

11.3. Isto tako, odredbom iz čl. 86. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 94. ZR/14, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 84. st. 3. ZR/09, kao i odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR/14, propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, kao i odredbe iz čl. 54. st. 11. i čl. 59. st. 1. TKU 1, čl. 53. st. 11. i čl. 58. st. 1. TKU 2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. i čl. 59.a KU 1, čl. 34. st. 1., čl. 45. st. 1., 2. i 3., čl. 49. st. 1. i 9., čl. 55. i čl. 58. KU 2, čl. 60. st. 1., čl. 83. st. 3. i čl. 86. ZR/09 te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. ZR/14, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na obračun i isplatu dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 16%, odnosno 25% te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%, odnosno 8% za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, te kada je naložio tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2014. pa do 31. prosinca 2019. bruto iznos od 4.536,83 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 84. st. 3. ZR/09, kao i odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR/14, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

13. Ovdje valja dodati i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU–a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU–a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

14. Slijedom toga, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom i pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i to pod točkom I. izreke pobijane presude.

15.1. Konkretno, tuženik neosnovano ističe da je prvostupanjski sud, suprotno pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u rješenju poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021., pogrešno zaključio da je tuženik u cjelokupnom utuženom razdoblju trebao mjesečni fond radnih sati tužiteljice umanjiti za dane blagdana u pojedinom mjesecu.

15.2. Naime, prvostupanjski sud je, primjenjujući Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, (pravilno) zaključio da mjesečni fond radnih sati tužiteljice tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, i to samo za dio utuženog razdoblja od 21. prosinca 2015. pa do 31. prosinca 2019., dok se na prethodio dio utuženog razdoblja (od 1. kolovoza 2014. pa do 20. prosinca 2015.) primjenjuje Zaključak broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

16.1. Pri tome valja dodati i da tuženik u svojim preostalim žalbenim navodima neosnovano ističe da je prvostupanjski sud, iako je to prema mišljenju tuženika trebao, prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu propustio primijeniti Dodatak III KU 2 jer je upravo Dodatkom III KU 2 uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad.

16.2. Naime, s obzirom na to da se Dodatak III KU 2 počeo primjenjivati od 1. travnja 2020., a da je tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom obuhvatila razdoblje zaključno s 31. prosincem 2019., vidljivo je da prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu nije bilo mjesta primjeni Dodatka III KU 2.

17.1. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i III. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. , Tbr. 9. t. 1. i 3., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17.2. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

19. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac