Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-565/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasminka Gregurić Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matić, Feldman & Herman iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-606/2022-17 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-606/2022-17 od 27. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 92113/05 od 24. listopada 2005. sklopljenog između parničnih stranaka, a koje se odnose na valutnu klauzulu jer je kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF kao i članka 5. Ugovora kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3%. Naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime stečenog bez osnove isplati 562,08 eura sa pripadajućom zateznom kamatom na ime plaćene naknade za obradu kredita, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.026,27 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kako je navedeno pod točkom III. izreke, te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.854,49 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 27. studenog 2024. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.651,55 eura.

Rješenjem je utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu za utvrđenje ništetnim dijelova odredbe članka 4. i 9. Ugovora i u dijelu zahtjeva za isplatu u iznosu od 443,71 eur s pripadajućim kamatama, te je dopuštena preinaka tužbe iz podneska od 15. rujna 2023.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu i rješenje kao i odluku o trošku u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude i rješenja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i odredbe Ugovora kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva od 3% iznosa kredita tj. iznos od 562,08 eura.

7. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da je tužiteljica sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu 24. listopada 2005. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog valutne klauzule tužitelj platila 1.026,27 eura više.

8. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost sporne valutne odredbe Ugovora o kreditu.

9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica je dokazala da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 24. listopada 2005., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

13. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te ugovorenu valutnu klauzulu.

14. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

15. Neosnovano žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer je tijekom postupka saslušana tužiteljica kao stranka, a tuženik nije niti predlagao saslušanje svjedoka.

16. Ustaljena je praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrditi obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora je javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a isti nije niti imao takve zakonske ovlasti.

17. Tužiteljica saslušana kao stranka izjavila je da u razgovoru s djelatnikom tuženika uopće nije bilo govora o rizicima ugovaranja s valutnom klauzulom već samo o tome da je CHF stabilna valuta, te da joj je upravo takav ugovor prezentiran kao najpovoljniji. Također joj je rečeno da će morati platiti jednokratnu naknadu za obradu kredita, ali joj nije rečeno u koju se svrhu to plaća, te da je taj iznos odmah oduzet od ukupnog iznosa kredita.

Kao što je već navedeno tuženik nije predlagao dokaze, premda je upravo na njemu bio teret dokazivanja da je eventualno tužiteljica koristila kredit u druge svrhe, a ne kao potrošač.

18. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

19. Žalitelj u žalbi iznosi svoje stajalište o valutnoj klauzuli i zastari kao i stajalište određenih pravnih stručnjaka, ali navedena stajališta ne obvezuju sudove dok stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske su obvezujuća za nižestupanjske sudove.

20. Sudska praksa je već zauzela stav o tome da sud nije dužan uzimati u obzir razdoblja utvrđenih "negativnih" vrijednosti odnosno manje uplaćenih rata od početnih.

21. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio razloge prihvaćanja nalaza vještaka koji je sačinjen temeljem dokumentacije dostupne vještaku, isti je utvrdio tečajnu razliku za CHF koju je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta pa i ovaj drugostupanjski sud prihvaća nalaz vještaka kao stručan i objektivan.

22. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 5. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana. Točno je da je tužitelj tijekom postupka odustao od zahtjeva za ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali je sud ispravno omjer uspjeha u parnici ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uz utvrđenje da u odnosu na povučeni dio tužbe predstavlja neznatan dio koji nije prouzročio posebne troškove, pa tuženiku temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a nije dosudio parnični trošak.

23. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 17. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak