Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-996/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Eduardu Geberu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3/2024-9 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3/2024-9 od 14. ožujka 2025.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbe.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji glasi:

"1. Proglašava se u cijelosti nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16.6.2021. posl.br. Ovr-1542/2021.

2. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od presuđenja tj. 14. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjska presuda sadržava jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-1199/10 od 14. srpnja 2011. (pravomoćno 4. rujna 2012.), u izvanparničnom postupku u kojem su sudjelovali predlagatelj RĆ iz [adresa] i protustranka EĆ iz [adresa], razvrgnuta suvlasnička zajednica na nekretnini uknjiženoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], stambena zgrada, [adresa], sagrađena na čest. br. 2916/11 po novoj izmjeri čest. br. 2906/2 k. o. [katastarska općina], stan broj 1 na drugom katu, površine 72,74 čm, civilnom diobom.

7. Također, utvrđeno je da je EĆ nakon provedenog postupka razvrgnuća svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine darovao tužiteljici (supruzi), te da je na prijedlog tuženika određena ovrha rješenjem Ovr-1542/21 od 30. lipnja 2022. na temelju pravomoćnog rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice poslovni broj R1- 1199/10-44 od 14. srpnja 2011., da je tužiteljica (ovršenik) podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ), te da je zaključkom upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Parnični prigovor tužiteljice prvostupanjski sud je odbio sa zaključkom da je ugovorom o darovanju prenesena obveza EĆ na tužiteljicu u smislu odredbe čl. 32. st. 1. i 2. OZ-a (toč. 13. obrazloženja).

9. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud. Tužiteljica u žalbi ne prigovara zakonitosti ovog zaključka prvostupanjskog suda.

10. Parnični prigovor iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a (prigovor zastare) prvostupanjski sud je odbio sa zaključkom da tražbina iz sudske odluke prema čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) zastarijeva za 10 godina, te da prigovor zastare nije osnovan jer je ovršni prijedlog podnesen 13. svibnja 2021., prije isteka roka zastarijevanja.

11. Prigovor tužiteljice o pravu na dom, tj. da bi određivanjem predložene ovrhe bilo narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja prvostupanjski sud je odbio sa zaključkom da se tužiteljica ne može pozivati na pravo na dom jer nemogućnost tužiteljice za kupnju druge nekretnine koju bi mogla koristiti kao svoj dom ne utječe na pravo ovrhovoditelja da temeljem rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom ostvaruje pravo na provođenje postupka u predmetu poslovni broj Ovr-1542/2021.

12. U žalbi tužiteljica prigovara da je nezakonit zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nakon ukidanja rješenja o ovrsi nema pravni interes za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, te da prvostupanjski sud nije pravilno proveo test razmjernosti u svezi prigovora prava na dom zajamčen čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija).

13. Na žalbene navode valja ukazati da je rješenjem o ovrsi u predmetu poslovni broj Ovr-1542/2021 određena ovršna dioba stvari. Ovrha diobom stvari provodi se na način propisan čl. 271. do 275. OZ-a.

14. Na žalbene navode valja odgovoriti da sud u ovršnom postupku provodi diobu (razvrgnuće) kako je to određeno ovršnom ispravom, ako ovršnom ispravom nije određen način diobe, o načinu diobe sud će odlučiti u ovršnom postupku. Ako je ovršnom ispravom određeno da će se zajednička stvar prodati radi njezine diobe (civilna dioba) sama prodaja će se obaviti prema pravilima OZ-a koje se odnose na ovrhu na nekretninama (čl. 74. – 125. OZ-a), time da će se dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (čl. 50. st. 4. ZOV-a). Nadalje kod ovrhe radi civilne diobe ne primjenjuju se odredbe izuzimanja od ovrhe i ograničenje ovrhe, a niti pravila i tome da ovršenik ne može biti kupac stvari (čl. 96. i čl. 146. OZ-a).

15. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci Rev-913/15-2 od 26. studenog 2019. prilikom pozivanja protustranke na pravo na dom zaštićeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 8. st. 1.) sudovi trebaju razmotriti je li stranka koja se poziva na pravo na dom ostvarila dovoljno jaku stvarnu i trajnu povezanost s nekretninom koja je predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice, zatim je li ovršni prijedlog za ovrhu diobom stvari predstavlja neopravdano miješanje u pravo na dom stranke koja se na to poziva, i je li miješanje nužno u demokratskom društvu.

16. Po ocjeni ovog suda tužiteljičin (ovršeničin) prigovor prava na dom nije osnovan iz razloga što tužiteljica (ovršenica) nije dokazala da je ostvarila trajnu i stvarnu povezanost sa stanom koji je predmet ovrhe, što nije postupala u dobroj vjeri jer je nakon postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice ½ dijela koja je pripadala njezinom mužu FĆ darovnim ugovorom prenesen na ovršenicu, zatim iz razloga što ovršenica nije istakla prigovor da je prijedlog za ovrhu ovršnom diobom podnesen u nevrijeme, te iz razloga što se u ovršnom postupku diobom stvari kupovnina u slučaju prodaje stana dijeli na jednake dijelove, te što ovršenica može biti kupac u ovršnom postupku.

17. Slijedom iznijetog kada se provede test razmjernosti ovaj sud smatra da ovršni prijedlog za ovrhu diobom stvari tuženika je legitiman, te da nije nužno miješanje u pravo na dom tužiteljice iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

18. Slijedom iznijetog žalbenim navodima tužiteljice, činjenična utvrđenja i pravilnost u primjeni materijalnog prava prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju.

19. Odluku o troškovima parničnog postupka je prvostupanjski sud ispravno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, ispravno tuženiku odmjerio parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EURA, ispravno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te odluku o trošku iscrpno obrazložio pod toč. 19. presude.

20. Tužiteljici ne pripada pravo na trošak žalbe po odredbi čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Tuženiku ne pripada pravo na trošak odgovora na žalbu po odredbi čl. 155. PP-a.

22. Budući ne postoje žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi presudu suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš