REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1424/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u parničnom postupku tužitelja BULE d.o.o., Rugvica, Dragošička, I. Dragošičkin odvojak 6, OIB: 56862329862, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu, Hanuševa 2, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Matea Pokrovac Mačkić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-344/23-21 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-344/23-21 od 26. veljače 2024. u točkama I., III. i V. njezine izreke i sudi:

1. Odbija se tužiteljev zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.216,80 EUR/54.375,00 kn s zateznim kamatama od 27. travnja 2017. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 431,15 EUR, u roku od 15 dana.

4. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 118,65 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-344/23-21 od 26. veljače 2024. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.216,80 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 7.216,80 EUR za razdoblje od 30. ožujka 2017. do 26. travnja 2017. te za isplatu iznosa od 1.025,97 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.003,88 EUR (točka III. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka V. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku o tužbenom zahtjevu donio na temelju odredbe čl. 943., čl. 964. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) te odredaba čl. 13. i čl. 14. tuženikovih Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika 1310-00DV-01, a odluku o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 2 i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 78/15, 29/18 i 70/19; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

3. Protiv točke I., III. i V. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 549,80 EUR. U žalbi u bitnom navodi da se odluka temelji na pretpostavkama suda, da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1. ZPP-a jer je povrijedio odredbe čl. 5., čl. 7. i čl. 8. ZPP-a te je pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a, da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene i to nastalu štetu, štetnu radnju/propust osiguranika ĐG, protupravnosti u postupanju osiguranika ĐG, krivnju osiguranika ĐG te uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete, da je pogrešna odluka o zateznim kamatama budući da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 29. ZOO-a te da je pogrešna odluka o troškovima postupka jer je pogrešna odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Tuženikova žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio ona nije pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju propustom odvjetnika ĐG, od osiguratelja odgovornosti tog odvjetnika, a propust se je sastojao u nepokretanju postupka naplate tužiteljeve tražbine prema društvu DAAF d.o.o. Skrad prije nastupanja zastare, što je prema tužiteljevim tvrdnjama dovelo do nemogućnosti naplate te tražbine te do obveze tužitelja za plaćanje troškova ovršnog i parničnog postupka pokrenutog radi naplate predmetne tražbine.

8. Među strankama je nesporno da je tuženik u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bio osiguratelj od odgovornosti odvjetnika ĐG za štete koje isti nanese u radu trećim osobama.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza (sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a) i to razgledavanjem isprava u spisu - rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-303/17-3 od 6. listopada 2017., presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-424/21-7 od 22. prosinca 2021., rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-424/21-8 od 27. prosinca 2021., dopisi tuženika od 24. veljače 2022. i 9. lipnja 2022., tuženikovi Uvjeti za osiguranje odgovornosti odvjetnika, račun tužitelja broj 5/1/3 od 27. ožujka 2017. i izvodi po računu tužitelja, utvrdio da je došlo do propusta odvjetnika ĐG da na vrijeme, unutar zastarnog roka iz čl. 228. ZOO-a, pokrene postupak naplate tužiteljeve tražbine prema društvu DAAF d.o.o. Skrad na temelju računa broj 5/1/3 od 27. ožujka 2017., da je zbog toga tužitelju nastala šteta u dosuđenom iznosu od 7.216,80 EUR te da je za štetu odgovoran osiguranik tuženika jer niti jedan dokaz u postupku ne upućuje na suprotno.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj, iz poslovnog odnosa kupoprodaje, imao novčano potraživanje prema društvu DAAF d.o.o. Skrad na temelju kupoprodajne cijene za namještaj (sjedeću garnituru) u iznosu od 54.375,00 kn, da je na temelju računa broj 5/1/3 od 27. ožujka 2017. javni bilježnik Krešimir Copić iz Dugog Sela donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-526/17 od 31. svibnja 2017., da je ovršenik podnio prigovor nakon čega je sud ukinuo rješenje o ovrsi te odbacio ovršni prijedlog jer je podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku, budući da je sjedište ovršenika u Delnicama, u Primorsko-goranskoj županiji. Dalje je utvrđeno da je tužitelj, kojeg je zastupao odvjetnik ĐG, pokušao naplatiti tu istu tražbinu podnošenjem ovršnog prijedloga mjesno nadležnom Javnom bilježniku Mariju Brajdiću, Delnice, da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-3/21 od 1. ožujka 2021., da je po prigovoru ovršenika to rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je proveden postupak i da je sud donio presudu kojom je u cijelosti ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi, i to za glavnicu u iznosu od 54.375,00 kn sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2017. do isplate, i za troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.942,19 kn sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2021. do isplate te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.894,00 kn. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da je u tom parničnom postupku tuženik, društvo DAAF d.o.o. Skrad podnio prigovor zastare koji je sud ocijenio osnovanim, da je iz tog razloga donio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te da je tužitelj s obzirom na zastarni rok, mogao zahtijevati naplatu do 27. travnja 2020. pa je zaključio da je osiguranik tuženika, odvjetnik ĐG imao dovoljno vremena za podnošenje prijedloga za ovrhu u zastarnom roku propisanom odredbom čl. 228. ZOO-a.

11. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje da bi tužitelj u toj parnici uspio da nije bilo propusta odvjetnika ĐG i da bi naplatio tražbinu od svog dužnika, društva DAAF d.o.o. Skrad, da bi mu navedeni dužnik bio dužan naknaditi nastale troškove ovršnog i parničnog postupka te da tužitelj ne bi bio dužan naknaditi troškove tuženika iz tog parničnog postupka pa je sud zaključio da je propustom odvjetnika ĐG tužitelju nastala šteta u vidu sprečavanja povećanja njegove imovine za iznos tražbine prema društvu DAAF d.o.o. Skrad u iznosu od 54.375,00 kn sa zateznim kamatama od prvog dana nakon njenog dospijeća, 27. travnja 2017., do isplate, da bi tužitelj imao pravo potraživati naknadu štete u vidu sprečavanja povećanja njegove imovine za iznos naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.942,19 kn i za iznos troškova parničnog postupka po osnovi sudskih pristojbi u iznosu od 894,00 kn, da je dokazao da je te troškove platio, da bi imao potraživati naknadu štete te u vidu umanjenja njegove imovine za iznos parničnih troškova koje je morao nadoknaditi DAAF d.o.o. Skrad u iznosu od 2.894,00 kn, da je dokazao da je te troškove DAAF-u d.o.o. Skrad platio, ali da po pozivu suda nije dostavio isprave u dokaz da je podmirio troškove koje u ovom postupku potražuje kao naknadu štete pa te iznose nije dokazao. Stoga prvostupanjski sud donosi odluku iz pobijane točke I. izreke presude, na temelju odredaba čl. 943., čl. 964. i čl. 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) te odredbe čl. 13. i čl. 14. tuženikovih Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika broj 1310-00DV-01.

12. Međutim, osnovano tuženik ističe u žalbi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Naime, odredbom čl. 964. ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu (stavak 1.), da osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti (stavak 2.) te da se iz osiguranja naknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja ili u sporazumu s njim, radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtjeva trećih osoba (stavak 3.). Odredba čl. 965. ZOO-a propisuje da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze (stavak 1.) te da oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu (stavak 2.).

14. Odredbom čl. 14. tuženikovih Uvjeta za osiguranje odgovornosti odvjetnika broj 1310-00DV-01 propisano je da je predmet osiguranja u smislu uvjeta zakonska odgovornost odvjetnika za štetu koju prouzroči trećim osobama obavljanjem odvjetništva.

15. Tužbeni zahtjev, dakle, temelji se na tužiteljevoj tvrdnji da mu je zbog propusta odvjetnika ĐG u zastupanju u cilju naplate tražbine koju je imao iz poslovnog odnosa kupoprodaje, nastala šteta jer zbog zastare više ne može protiv dužnika iz tog poslovnog odnosa ostvariti svoj zahtjev za isplatu.

16. Odvjetništvo je neovisna i samostalna profesionalna služba, kojom se pruža pravna pomoć fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa (čl. 1. Zakona o odvjetništvu, „Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21). Zastupanje stranke na temelju punomoći u postupcima pred sudovima je jedan od načina obavljanja te profesionalne djelatnosti, koje po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ispunjavanje obveza iz ugovora o nalogu ( čl. 763. st. 1. ZOO-a). Osnov tuženikove obveze u svojstvu osiguratelja je isplati osigurninu oštećeniku što je ugovorna odgovornost za štetu njegovog osiguranika, zbog neurednog ispunjenja obveza iz ugovora o nalogu.

17. Pravna osnova osiguranikove odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju je sadržana u odredbi čl. 342. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (stavak 1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (stavak 2.), s tim da se na ugovornu odgovornost za štetu na odgovarajući način primjenjuju odredbe o naknadi izvanugovorne štete (čl. 349. ZOO-a).

18. Člankom 1045. ZOO-a propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema tome, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, s tim da sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje.

19. Osnovano navodi tuženik u žalbi da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete budući da to proizlazi iz podataka u spisu.

20. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev tvrdnjom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti njegovog osiguranika za štetu, odnosno, da nema štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između radnji osiguranika i štete, ni protupravnosti, a tužitelj, osim saslušanja odvjetnika ĐG, niti u tužbi niti tijekom postupka ne predlaže izvođenje dokaza kojima bi dokazao pretpostavke za naknadu štete (koje moraju biti kumulativno ispunjene) nego tvrdi da je sam propust osiguranika tuženika da podnese prijedlog za ovrhu u zastarnom roku dovoljan da se donese odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete.

21. Ovdje se još navodi da iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 20. rujna 2023. ukazao tužitelju na potrebu dokazivanja da bi ukoliko prigovor zastare ne bi bio osnovan, uspio u sporu u kojem ga je zastupao odvjetnik ĐG i u kojem je počinjen propust u zastupanju te da je radi utvrđenja ostalih pretpostavki za naknadu štete potrebno izvesti dokaz saslušanjem svjedoka ĐG. Tijekom prvostupanjskog postupka svjedok nije saslušan jer svjedok nije uredno pozvan na saslušanje budući da su se pismena s adrese njegova odvjetničkog ureda vraćale s naznakom „nije tražio“, a s adrese njegova prijavljenog prebivališta s naznakom „nepoznat“. Iz podatka u spisu dalje proizlazi da tužitelj nije predlagao dostavu poziva za saslušanje svjedoka na način kako je to propisano odredbom čl. 133. ZPP-a.

22. Stoga ovaj sud utvrđuje da su utvrđenja prvostupanjskog suda pogrešna, da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je, konačno, donio pogrešnu odluku o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud propustio je uzeti u obzir sve odlučne činjenice, iz činjenica koje je utvrdio, prvostupanjski sud je izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim činjenicama je pogrešno utemeljio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 373. t. 2. ZPP-a). Stoga je valjalo preinačiti odluku prvostupanjskog suda u točki I. njezine izreke te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

23. U dijelu pobijane presude kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka (točka III. i V. izreke), pobijanu je odluku također valjalo preinačiti s obzirom na konačni uspjeh stranaka u ovom postupku (čl. 166. st. 2. ZPP-a). S obzirom na to da je tuženik preinakom pobijane presude i odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uspio u sporu, valjalo je tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročene troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

24. Tuženiku sukladno postavljenom troškovniku pripadaju troškovi za parnične radnje:

- sastav podneska od 26. travnja 2023. kojim daje odgovor na tužbu sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 200,00 EUR,

- zastupanje na ročištu održanom 20. rujna 2023. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife iznos od 200,00 EUR,

- zastupanje na ročištima održanim 25. listopada 2023., 4. prosinca 2023. i 18. siječnja 2024. sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife iznos od 100,00 EUR za svako, ukupno iznos od 700,00 EUR uvećano za trošak poreza u iznosu od 175,00 EUR ili ukupno iznos od 875,00 EUR kako je to navedeno u točki 2. izreke ove odluke.

25. Odluka o kamatama na trošak parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

26. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu je stoga priznata naknada po Tbr. 10. t. 1. Tarife i trošak poreza u ukupnom iznosu od 312,50 EUR te mu je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu koji iznosi 118,65 EUR ili ukupno iznos od 431,15 EUR dok je s daljnjim traženjem u iznosu od 118,65 EUR odbijen. Odluka je donesena sukladno odredbi čl. 166. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama 3. i 4. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović