Poslovni broj P.1039/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Fabijanoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, koje zastupa punomoćnik Miroslav Plaščar, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti i naplate, temeljem glavne rasprave zaključene dana 12.lipnja 2025.g. u nazočnosti pun tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika FC, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Zvonka Kristovića, dana 17.lipnja 2025 javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj Ugovora: 080512409085 ST, koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke na dan 13. svibnja 2008., a solemniziran kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, broj : OV-11081/2008 na dan 6. lipnja 2008., u dijelu kojim je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

II. Nalaže se tuženiku da na ime preplaćenih iznosa kamata isplati tužitelju iznos od 4.592,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje se na pojedine iznose računaju kako slijedi i to:

- na iznos od 5,96 EUR od dana 15. studenog 2008. g. ,

- na iznos od 36,08 EUR od dana 15. prosinca 2008. g. ,

- na iznos od 36,85 EUR od dana 15. siječnja 2009. g. ,

- na iznos od 37,38 EUR od dana 15. veljače 2009. g. ,

- na iznos od 37,16 EUR od dana 15. ožujka 2009. g. ,

- na iznos od 37,17 EUR od dana 15. travnja 2009. g. ,

- na iznos od 36,92 EUR od dana 15. svibnja 2009. g. ,

- na iznos od 42,97 EUR od dana 15. lipnja 2009. g. ,

- na iznos od 60,86 EUR od dana 15. srpnja 2009. g. ,

- na iznos od 60,79 EUR od dana 15. kolovoza 2009. g. ,

- na iznos od 60,94 EUR od dana 15. rujna 2009. g. ,

- na iznos od 60,26 EUR od dana 15. listopada 2009. g. ,

- na iznos od 60,54 EUR od dana 15. studenog 2009. g. ,

- na iznos od 60,54 EUR od dana 15. prosinca 2009. g. ,

- na iznos od 60,63 EUR od dana 15. siječnja 2010. g. ,

- na iznos od 60,84 EUR od dana 15. veljače 2010. g. ,

- na iznos od 60,40 EUR od dana 15. ožujka 2010. g. ,

- na iznos od 60,33 EUR od dana 15. travnja 2010. g. ,

- na iznos od 60,32 EUR od dana 15. svibnja 2010. g. ,

- na iznos od 60,15 EUR od dana 15. lipnja 2010. g. ,

- na iznos od 59,87 EUR od dana 15. srpnja 2010. g. ,

- na iznos od 60,07 EUR od dana 15. kolovoza 2010. g. ,

- na iznos od 60,56 EUR od dana 15. rujna 2010. g. ,

- na iznos od 60,93 EUR od dana 15. listopada 2010. g. ,

- na iznos od 61,29 EUR od dana 15. studenog 2010. g. ,

- na iznos od 61,76 EUR od dana 15. prosinca 2010. g. ,

- na iznos od 61,69 EUR od dana 15. siječnja 2011. g. ,

- na iznos od 61,66 EUR od dana 15. veljače 2011. g. ,

- na iznos od 61,53 EUR od dana 15. ožujka 2011. g. ,

- na iznos od 61,24 EUR od dana 15. travnja 2011. g. ,

- na iznos od 61,30 EUR od dana 15. svibnja 2011. g. ,

- na iznos od 61,53 EUR od dana 15. lipnja 2011. g. ,

- na iznos od 61,84 EUR od dana 15. srpnja 2011. g. ,

- na iznos od 61,92 EUR od dana 15. kolovoza 2011. g. ,

- na iznos od 62,27 EUR od dana 15. rujna 2011. g. ,

- na iznos od 62,18 EUR od dana 15. listopada 2011. g. ,

- na iznos od 62,21 EUR od dana 15. studenog 2011. g. ,

- na iznos od 62,33 EUR od dana 15. prosinca 2011. g. ,

- na iznos od 62,73 EUR od dana 15. siječnja 2012. g. ,

- na iznos od 63,08 EUR od dana 15. veljače 2012. g. ,

- na iznos od 62,68 EUR od dana 15. ožujka 2012. g. ,

- na iznos od 62,15 EUR od dana 15. travnja 2012. g. ,

- na iznos od 62,46 EUR od dana 15. svibnja 2012. g. ,

- na iznos od 62,80 EUR od dana 15. lipnja 2012. g. ,

- na iznos od 62,24 EUR od dana 15. srpnja 2012. g. ,

- na iznos od 62,08 EUR od dana 15. kolovoza 2012. g. ,

- na iznos od 61,79 EUR od dana 15. rujna 2012. g. ,

- na iznos od 62,45 EUR od dana 15. listopada 2012. g. ,

- na iznos od 62,58 EUR od dana 15. studenog 2012. g. ,

- na iznos od 62,45 EUR od dana 15. prosinca 2012. g. ,

- na iznos od 62,91 EUR od dana 15. siječnja 2013. g. ,

- na iznos od 63,01 EUR od dana 15. veljače 2013. g. ,

- na iznos od 62,98 EUR od dana 15. ožujka 2013. g. ,

- na iznos od 63,25 EUR od dana 15. travnja 2013. g. ,

- na iznos od 62,78 EUR od dana 15. svibnja 2013. g. ,

- na iznos od 62,05 EUR od dana 15. lipnja 2013. g. ,

- na iznos od 62,59 EUR od dana 15. srpnja 2013. g. ,

- na iznos od 60,63 EUR od dana 15. kolovoza 2013. g. ,

- na iznos od 61,03 EUR od dana 15. rujna 2013. g. ,

- na iznos od 61,39 EUR od dana 15. listopada 2013. g. ,

- na iznos od 61,38 EUR od dana 15. studenog 2013. g. ,

- na iznos od 61,46 EUR od dana 15. prosinca 2013. g. ,

- na iznos od 61,34 EUR od dana 15. siječnja 2014. g. ,

- na iznos od 52,14 EUR od dana 15. veljače 2014. g. ,

- na iznos od 52,13 EUR od dana 15. ožujka 2014. g. ,

- na iznos od 51,86 EUR od dana 15. travnja 2014. g. ,

- na iznos od 51,60 EUR od dana 15. svibnja 2014. g. ,

- na iznos od 51,56 EUR od dana 15. lipnja 2014. g. ,

- na iznos od 51,91 EUR od dana 15. srpnja 2014. g. ,

- na iznos od 44,17 EUR od dana 15. kolovoza 2014. g. ,

- na iznos od 39,69 EUR od dana 15. rujna 2014. g. ,

- na iznos od 39,83 EUR od dana 15. listopada 2014. g. ,

- na iznos od 39,91 EUR od dana 15. studenog 2014. g. ,

- na iznos od 39,91 EUR od dana 15. prosinca 2014. g. ,

- na iznos od 39,93 EUR od dana 15. siječnja 2015. g. ,

- na iznos od 33,91 EUR od dana 15. veljače 2015. g. ,

- na iznos od 29,99 EUR od dana 15. ožujka 2015. g. ,

- na iznos od 29,68 EUR od dana 15. travnja 2015. g. ,

- na iznos od 29,64 EUR od dana 15. svibnja 2015. g. ,

- na iznos od 29,59 EUR od dana 15. lipnja 2015. g. ,

- na iznos od 29,63 EUR od dana 15. srpnja 2015. g. ,

pa do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope utvrđene od Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a

- na iznos od 23,83 EUR od dana 15. kolovoza 2015. g. ,

- na iznos od 20,49 EUR od dana 15. rujna 2015. g. - na iznos od 20,71 EUR od dana 15. listopada 2015. g. ,

- na iznos od 20,66 EUR od dana 15. studenog 2015. g. ,

- na iznos od 20,69 EUR od dana 15. prosinca 2015. g. ,

- na iznos od 20,76 EUR od dana 15. siječnja 2016. g. ,

- na iznos od 14,35 EUR od dana 15. veljače 2016. g. ,

- na iznos od 10,61 EUR od dana 15. ožujka 2016. g. ,

- na iznos od 10,47 EUR od dana 15. travnja 2016. g. ,

- na iznos od 10,59 EUR od dana 15. svibnja 2016. g. ,

- na iznos od 10,53 EUR od dana 15. lipnja 2016. g. ,

- na iznos od 10,44 EUR od dana 15. srpnja 2016. g. ,

- na iznos od 1,81 EUR od dana 15. kolovoza 2016. g. ,

pa do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope utvrđene od Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.918,07€, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, tj. 17. lipnja 2025, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi od 10. lipnja 2019. tužitelj navodi da su stranke dana 13. svibnja 2008 sklopile Ugovor o kreditu br. 080512409085 ST u formi javnobilježničkog akta, temeljem kojeg je tužitelju odobren kredit u iznosu od 60.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. Ugovorom o kreditu tužitelj se obvezao otplaćivati ga u jednakim mjesečnim anuitetima, u roku otplate od 30 godina i ugovorena je kamatna stopa od 5,49 godišnje, a koja je redovna kamata promjenljiva sukladno Odluci banke o kreditiranju. Tvrdi se da u ovom Ugovoru o kreditu tuženica je koristila ništetnu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, a koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama tuženice, a da tuženica prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja , kao potrošača, u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje, Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tuženica, koristeći navedenu ugovornu odredbu, postupala jednostrano i nepošteno protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Tuženica nije pregovarala sa tužiteljem o promjeni visine kamatne stope, čime su povrijeđena prava i interesi tužitelja kao potrošača, a s druge strane Ugovor o kreditu ne sadrži precizna način utvrđivanja promjene kamatne stope, niti su tužitelju na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora o kreditu, čime bi njemu bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz njega proizlaze. Pa se zaključuje da su time takve odredbe ovog Ugovora o kreditu - ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženice nepoštene, suprotne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ništetne. Poziva se na postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br.P-1401/2012, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, Zakon o zaštiti potrošača (čl.118). Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržajno naveden u izreci odluke s tim da je iznos za isplatu konačno uredio nakon provedenog vještačenja podneskom od 19.travnja 2023. (list spisa 125-128).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe da se tužitelj neosnovano poziva na presudu PŽ.7129/13 i P.1401/12 jer su se ti postupci isključivo referirali na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valuta u CHF. Dalje ističe prigovor zastare. Tvrdi da pravna utvrđenja iz presude P.7129/13 nisu dala subjektivna prava tužitelju jer pružaju apstraktnu zaštitu, osporena odredba ugovora o kreditu nije nepoštena odnosno ništetna, o istoj se prethodno pregovaralo, te je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju priloženu spisu i to: Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između stranaka broj ugovora 080512409085 ST od 13.svibnja 2008.g. (list spisa 5-13), Amortizacijski plan od 13.06.2008.g., (list 15-22), obavijest tuženika o dospijeću obroka i redovne kamate (list 23-27), promet po računu tužitelja (list 28-41), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanki Sušić, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl.3. Ugovora o kreditu od 13.svibnja 2008.g. te isplata razlike kamata koje je tužitelj platio po ugovoru o kreditu u odnosu na kamate koje bi platio da tuženik nije jednostrano mijenjao stopu kamatnih stopa tijekom otplate kredita.

5. Nesporno je među strankama

- da su 13. svibnja 2008. sklopili ugovor o kreditu,

- da su ovim ugovorom glavnicu kredita vezali za valutu Eur,

- da su ugovorili promjenjivu kamatnu stopu,

- da je ugovoreno pravo tuženika da jednostrano odlukom mijenja visinu kamatne stope,

- da je tuženik jednostrana mijenjao i to povećavao kamatnu stopu.

5.1. Sporno je među strankama:

-primjenjivost odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača na odnos stranaka,

-je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu ništetna, odnosno da li su ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope u Ugovoru bile razumljive tužitelju i da li je odredba bila predmetom pojedinačnih pregovora između stranaka

-visina tužbenog zahtjeva

-zastara potraživanja tužitelja

6. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 080512409085 ST od 13.svibnja 2008.g. sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, te da se istim Ugovorom banka obvezala tužitelju na raspolaganje staviti iznos od 60.000,00 Eur, protuvrijednost u kunama obračunato po srednjem tečaju HNB, a koji je tužitelju i isplatila s osnove navedenog Ugovora. Tužitelj je bio dužan vraćati navedeni iznos u anuitetima uz redovnu kamatnu stopu, a koja je prema ugovoru o kreditu promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49% godišnje, uz rok otplate od 360 mjeseci. Člankom 3.Ugovora pod nazivom KAMATNA STOPA je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. U članku 1. kao namjena kredita je utvrđena kupnja i adaptacija stambenog prostora.

7.Saslušani tužitelj iskazuje da je trebao kredit za adaptaciju stana u kojem živi i dan danas sa svojom obitelji. Odlučio se za OTP banku, budući je u toj banci imao otvoren račun i dobivao plaću. U banci su mu odmah nudili kreditu u EUR-ima, s obzirom na visinu plaće i osiguranja kojima je raspolagao. Što se tiče razgovora o samim odredbama i uvjetima ugovora o kreditu, sa službenikom se razgovaralo u kratkim crtama, obaviješten je da je kredit s promjenjivom kamatnom stopom i to je bilo sve. Ono o čemu bi ovisila promjena te kamatne stope nije mu bilo objašnjeno, niti su mu bili prezentirani bilo kakvi rizici koji bi za njega mogli iz toga proizaći. Ugovor koji mu je banka pripremila i predala na čitanje. Pročitao je ugovor i shvatio koliko je mogao. Imao je dojam da na odredbe ugovora ne može utjecati, ugovor je unaprijed sastavila banka, te je ugovor ponuđen po principi "uzmi ili ostavi". Uz ugovor o kreditu je dobio otplatni plan, međutim, naknadno se ispostavilo da se taj plan uvelike promijenio i to na njegovu štetu. Kod javnog bilježnika je solemnizirao ugovor, međutim, tamo mu nitko nije ništa objasnio. Što se tiče razgovora s službenikom u banci, on se svodio na dostavu dokumentacije koju je on trebao donijeti u banku kako bi se utvrdilo da li ispunjava uvjete za taj iznos kredita. Prije ovog kredita nije nikada u banci uzimao bilo kakav drugi kredit. U samom početku otplate kredita, rata je iznosila oko 1/3 njegove plaće, a u periodu od 2010-2015., je ta rata rasla tako da je išla i preko 1/2 njegovog mjesečnog primanja. Bio sam u situaciji da sam na sve moguće načine morao plaćati te uvećane rate, jer mi je banka imala instrument osiguranja te je i od obitelji tražio pomoć kada bi "zagustilo". Ponavlja da što se tiče promjene kamatne stope, službenik u banci mu nije spominjao nikakve rizike koji za njega mogu proizaći, a ne sjeća se kako se zvao službenik u banci s kojim je razgovarao. Banka je povremeno doma slala pismene obavijesti o rastu kamatne stope, on nije povodom tih obavijesti išao u banku jer nije mogao utjecati na kredit i uvjete ugovora, a niti na rast kamatne stope koju je banka jednostrano određivala. Na pitanje odgovara da niti iz ugovora o kreditu, a niti iz jednog drugog dokumenta banke nije mogao imati saznanja o čemu će ovisiti promjena parametara kamatne stope. Od dokumenata misli na obavijesti koje je banka pismeno slala, a za koje sam smatrao da je njihova obveza i da time samo ispunjavaju formu koju moraju. Misli da je otprilike iz početka plaćao ratu kredita u iznosu od 2000- 2300,00 kuna, da bi kasnije ta rata išla preko 3000,00 kuna.

8.Iako iz citiranog sadržaja ovog ugovora, vremena sklapanja i činjenice da je istim ugovoreno pravo tuženika- banke da jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu proizlazi da se u bitnom radi o istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu na ovdje tuženika kao trgovca, ukazuje se da navedena zaštita nije pružena u odnosu na istovjetnu činjeničnu i pravnu osnovu jer se ista odnosi na ugovore o kreditu koji su vezani uz valutu CHF, pa ista nema izravni učinak na prava ovdje tužitelja.

8.1.Navedeno ne pretpostavlja da je tužbeni zahtjev tužitelja već time neosnovan, no tužitelj mora u ovom postupku dokazati da je određena odredba ugovora o kreditu ništetna jer da je kao nejasna i nerazumljiva uzrokovala očitu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer je protivna načelu savjesnosti i poštenja.

8.2.Tužitelj tvrdi da je ništetna jednostrana promjena ugovorene promjenjive kamatne stope, a ocjena je ovog suda da je odredba čl. 3. st. 3. ugovora kojom je ugovoreno da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, kao takva nejasna, neodređena i nerazumljiva, jer ovlašćuje banku, time trgovca, da samoinicijativno mijenja cijenu dane usluge kako on to odluči.

8.3.Činjenica je da, a isto proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužitelja da stranke nisu individualno pregovarale u smislu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz potpuno informiranje potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, dapače stranke su očito ugovorile promjenjivu kamatnu stopu no tužitelj temeljem predmetnog ugovora nije mogao znati koji je to raspon promjene na koji on pristaje, kako će isto konkretno utjecati na njegova prava i obveze i kako će to tuženik odrediti, dapače po ovom tipskom ugovoru, isti je bezuvjetno pristalo na sve odluke tuženika u vezi kamate, time i prije nego što su iste donesene ili sazna za njih. Činjenica je da niti jedan prosječan čovjek ne bi pristao na neodređenu cijenu usluge na način da ista ovisi o odlukama trgovca koji je može mijenjati po svom nahođenju tijeku vremena, pa je očito da je tuženik ovakvom odredbom iskoristio činjenicu da se radi o tipskom ugovoru koji je on unaprijed formulirao i da je on kao profesionalac koji se profesionalno bavi pruženom uslugom iskoristio činjenicu da je ¨jača¨ ugovorna strana i da nudi ovakav ugovor bez pregovaranja o pojedinim tipskim odredbama, a što je odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope bez navođenja ijednog mjerila za promjenu iste.

8.4.Okolnost da je tuženik obavještavao tužitelja o promjenama kamatne stope te nakon sklapanja ugovora donosio politiku o istoj, ne mijena položaj tužitelja u njihovom ugovornom odnosu niti činjenicu da je tuženik sve odluke donosio jednostrano i bez valjanog, informiranog pristanka tužitelja, dapače Opći uvjeti tuženika nisu sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu, dok stranke osim navedenog ugovora nisu sklopile niti jedan drugi sporazum kojim bi uredile pitanje promjene kamatne stope kao dvostranobvezujućeg odnosa. Ista tako nije bez značaja i činjenica da je člankom 19.09 regulirano da tužitelj kao korisnik kredita pristaje da se na ugovorni odnos primjene i sve buduće izmjene i dopune odluke o kamatama Banke, Odluke o tarifi naknada, dakle i prije nego su iste donesene i javno objavljene, a što opet govori u prilog činjenici kako je riječ o tipskom ugovoru o čijim odredbama stranke ni na koji način nisu pregovarale kao ravnopravni partneri u obveznom odnosu.

8.5. Tuženik nije dokazao da je Općim uvjetima na koje se poziva određena referentna stopa koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti je preciziran način utvrđivanja promjene kamatne stope.

8.6.Posebno se pojašnjava da sama promjenjivost kamate stope nije ništetna i da je zakonom bila dopuštena, no ono što je predmet spora i što nije zakonito jest jednostrana promjena kamatne stope na štetu suprotne ugovorne strane bez valjanog pristanka tužitelja kao potrošača. Uz to je potrebno istaknuti da je tuženik i nakon 01.siječnja 2013.g. naplatom redovne kamate po stopi višoj od ugovorene, u smislu ZID ZPK/12, kada su definirani objektivni parametri promjene kamatne stope nije na jasan način odredio od čega se u tom trenutku sastoji zatečena kamatna stopa, pa na nejasnim temeljima nije bilo moguće na transparentan način, utvrditi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope nakon 01.siječnja 2013.g.

8.7.Prema odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g., a koji se primjenjuje na ovaj slučaj, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni, ako su iste jasne, lako razumljive, lako uočljive.

8.8.U samom Ugovoru o kreditu, osim odredbi čl.3 i 19.09, drugih obrazloženja u odnosu na promjenjivost kamatne stope nema, a što znači da u samom Ugovoru nisu određeno navedeni oni parametri o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, osim što je bilo jasno da će se ove kamatne stope mijenjati sukladno odlukama kreditora, odnosno Banke, a u slučaju promjene tržišnih uvjeta.

8.9.Vrhovni sud RH je u svojoj Odluci Revt-249/14-2., od 09. travnja 2015.g., a povodom revizije na odluku Visokog Trgovačkog suda, br. Pž-7129/13., a u predmetu Udruge "Potrošač-Hrvatski savez Udruga za zaštitu potrošača protiv banaka", radi zaštite kolektivnih interesa, naveo da u svojim odlukama, a uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i njezin obračun Banke, koriste "visoko stručnu terminologiju", koja je kao takva razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu, te se bave bankarskim poslovanjem, a za prosječnog potrošača da je ovakva terminologija apsolutno nerazumljiva, a osim toga da se razlozi koje Banke navode u svojim odlukama, ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču, provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom trajanja kredita, te da je unošenje tako neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope u Ugovore o kreditu, suprotno načelima obveznog prava, jer da je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravan položaj u odnosu na Banku kao trgovca, te da je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu, bila takva da je na temelju njih tužiteljska strana jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a da se nije moglo ocijeniti zašto, te kako će se i u kojem smjeru kretati kamatna stopa u budućem kreditnom razdoblju.

8.10.Razmatrajući konkretni Ugovor o kreditu, sud je već prethodno utvrdio u kojim odredbama tog Ugovora je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je utvrdio da će se kamatna stopa koja je ugovorena u postotku od 5,49% godišnje, kretati ovisno o odluci Banke. Apsolutno ni jedan parametar te promjenjivosti u Ugovoru nije određeno naveden, a na način da bi tužitelju kao ugovornoj strani bilo jasno kako će se mijenjati u budućnosti te kamatne stope, na koji način će se one formirati, osim što mu je bilo poznato da će se formirati na temelju jednostrane odluke Banke, odnosno tuženika, a što se i dogodilo, jer sam tužitelj nije sudjelovao u donošenju odluka o kamatnim stopama kreditora, odnosno o promjeni kamatnih stopa, već je o istima bio obaviješten nakon što su te odluke bile donesene.

8.11.O parametrima promjenjivosti u odnosu na buduću kamatnu stopu ugovorenu kao promjenjivu, tužitelj je trebao biti upoznat na dan sklapanja Ugovora i u samom Ugovoru upravo svi oni parametri koji su doveli do promjene kamatne stope, trebali su biti navedeni, a da bi tužitelj mogao određeno znati kako će se i u kojem smjeru kretati kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja Ugovora. Činjenica je, a na koju upućuje Vrhovni sud RH u svojoj Odluci, da su Banke kasnije izmijenile, odnosno otklonile svoje postupanje u odnosu na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sukladno čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09. i 112/12.), a prema kojoj odredbi je vjerovnik dužan definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno- posljedične veze kretanja toga parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, odrediti razdoblje u kojem je razmotreno donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, a što znači bazno razdoblje, te referentna razdoblja, zatim promjenjivu kamatnu stopu definirati kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže Banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom, a dužniku, odnosno korisniku kredita, jasno i nedvojbeno prije sklapanja Ugovora predočiti sve elemente promjenjivosti kamatne stope i upozoriti ga na sve rizike promjenjivosti, a sve elemente ove promjenjivosti, određeno navesti u samom Ugovoru.

8.12.Prema odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11.-dalje: ZOO-a), ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva. Ovakvo stajalište iznijeto je i u direktivi 93/13/EEZ i to u odredbi čl. 5., a u kojoj je navedeno da sve odredbe Ugovora potrošaču moraju biti jasne i razumljive i na taj način sročene, a kao nepoštene odredbe da se mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga.

Članak 101. st.1.Zakona o zaštiti potrošača/07 propisuje kako se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

9.Obzirom da je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju upravo riječ o takvim nerazumljivim ugovornim odredbama u odnosu na promjenjivost kamatnih stopa, kojima tuženik nije poštovao odredbe važećeg Zakona o potrošačima iz 2007.g., Zakona o obveznim odnosima i kako su ove ugovorne odredbe suprotne načelima koja su određeno propisana u odredbama navedenih zakona i to odredbi čl. 4. ZOO-a (načelo savjesnosti i poštenja), čl. 3. ZOO-a (ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu), čl. 6. ZOO-a (zabrani zlouporabe prava), čl. 7. ZOO-a, (načelo jednake vrijednosti činidaba), čl. 8. ZOO-a (zabrani prouzročenja štete), čl. 10. ZOO-a (ponašanju i ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava), čl. 12. ZOO-a (primjeni običaja i prakse).

Sve su to bili razlozi što je sud utvrdio ništetnim odredbe sadržane u čl. 3.Ugovora o kreditu od 13. svibnja 2008.g. i naložio tuženiku OTP banci d.d., isplatiti tužitelju prema njegovom zahtjevu iznos s osnove razlike koju je tuženiku isplatio na temelju takovih ništetnih dijela ovog Ugovora, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2 ZOO-a.

10.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Ivanke Sušić (list 113-124) utvrđeno je da je ukupna visina preplaćenih ili više plaćenih kamata zbog promjene kamatne stope za razdoblje otplate kredita, iznosi 34.606,43 kn (4.592,58 €). Ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta izračunata je kao razlika između kamata koje su plaćene po promijenjenoj kamatnoj stopi i kamate koje su bile izračunate po kamatnoj stopi od 5,49% i ukupnog iznosa kamate izračunate po promijenjenim kamatnim stopama u kunama.

10.1.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno –financijskog vještaka Ivanke Sušić, a to iz razloga što je isti izrađen u skladu s pravilima struke, jasno i sistematično te nije ostavilo nikakvih dvojbi u pravilnost izračuna i danog nalaza i mišljenja.

10.2.Stranke nisu imale primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje, a prema nalazu i mišljenju je tužitelj dostavio precizirani tužbeni zahtjev, dana 19.travnja 2023. (list spisa 125-128).

11. U odnosu na tijek zateznih kamata odredbom 1115. ZOO-a je propisano kada se vraća stečeno bez osnove moraju se platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12. Prigovor zastare potraživanja tužitelja je neosnovan jer tužitelj svoje potraživanje temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, pa kako sukladno općim načelima obveznog prava pravo na isticanje ništetnosti sukladno čl. 328. ZOO-a nikada ne prestaje, a sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, očito je pravo tužiteljice na isplatu predmetnog potraživanja nije zastarjelo.

13. Tužitelj je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, pa mu sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, pripada pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno vrijednosti predmeta spora i to kako slijedi: sastav tužbe u iznosu od 200,00€ (100 bod, Tbr.7.1.), zastupanja na ročištu 12.10.2020, 07.06.2022, 07.09.2023, 24.10.2023, 02.04.2025, 12.06.2025 svako u iznosu od 200,00€ (Tbr.9.1. OT-100 bod), sastav podneska 2.10.2020, 01.09.2021, 19.04.2023 (Tbr.8.1.-100 bod), ukupno 2.000,00€, uvećano za PDV od 25%, ukupno 2.500,00€. Trošak vještačenja je iznosio 331,80€ te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 86,27€, sveukupno trošak iznosi 2.918,07€.

14.O osnovi i visini zatezne kamate na dosuđeni trošak je odlučeno primjenom čl. 29. ZOO-a, u vezi s čl. 151.st.3. Zakona o parničnom postupku.

14.1. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj novčani iznosi su određeni prema fiksnom tečaju konverzije, 7,53450 kn/1€.

U Dubrovniku,17. lipnja 2025.

SUTKINJA

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istih. Žalba se podnosi županijskom sudu u Osijeku, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika