Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-382/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Matovina-Lulić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice: TE iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mladen Čaržavec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-1053/2019 od 11. veljače 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točke 1. i 3. izreke) potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj
P-
1053/2019 od 11. veljače 2021. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 11.700,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine novčane iznose kako je to navedeno u točki 1. izreke, dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.923,37 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 2. izreke). Ujedno je obvezana tuženica nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2021. godine do isplate (točka 3. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u dijelu pod točkama 1. i 3. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Nije počinjena ni daljnja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.
5.2. Ne stoji ni žalbeni prigovor da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio u svemu u skladu sa odredbom iz članka 8. ZPP.
5.3. Stoga, jer nisu počinjene u žalbi istaknute procesne povrede, a kako ispitujući pobijanu presudu ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da je u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji je prethodio njenom donošenju počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženice podnesena zbog toga žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.
6. Neosnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje – da je tužitelj vlasnik kuće u [adresa] ([adresa]) na adresi [adresa], u kojoj je živio s tuženicom kao suprugom do prestanka faktične bračne zajednice 1. siječnja 2013. godine, da je brak između stranaka razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj P2-1432/12, da od prestanka faktične bračne zajednice stranaka tužitelj u predmetnoj kući više ne živi, već da je isključivo koristi tuženica s njihovim zajedničkim malodobnim djetetom, da tuženica nije plaćala režijske troškove slijedom čega su protiv njega pokrenuti postupci prisilne naplate za određene režijske troškove koje je on platio, da je tuženica protiv tužitelja pokrenula parnicu koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3605/13, a radi utvrđenja da joj temeljem bračne stečevine pripada suvlasnički dio od 1/2 predmetne nekretnine, kao i da je tužitelj za utuženo razdoblje (2013. godina) na ime glavnice platio na ime RTV pristojbe iznos od 1.920,00 kuna, na ime vodovodnih usluga iznos od 1.522,85 kuna, na ime usluga odvoza komunalnog otpada iznos od 3.514,89 kuna, te za komunalnu naknadu i slivnu vodnu naknadu iznos od 4.724,98 kuna, odnosno, glavnicu duga u ukupnom iznosu od 11.700,72 kuna.
7.1. Na temelju izloženih utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tuženica koja isključivo koristi predmetnu nekretninu u obvezi nadoknaditi tužitelju iznos plaćenih režijskih troškova predmetnog stambenog objekta u utuženom razdoblju, pa je pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava - članaka 1120. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.700,72 kuna sa pripadajućim kamatama.
8. Žalbeni navodi tuženice – da "tužitelj uopće nije dokazao na temelju čega bi mu tuženica dugovala predmetne iznose", jer da je "tužitelj jedino priložio kao dokaze različita rješenja o ovrsi donesena na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave uz koje je priložen izvadak iz poslovnih knjiga", a da "u spisu predmeta uopće ne postoje računi iz kojih bi nesporno proizlazila obveza tuženice na podmirenje istih", pa da "tražbina tužitelja ničim nije dokazana" – nisu utemeljeni na izvedenim dokazima i stanju u spisu, te nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
8.1. Ujedno, neosnovano tuženica u žalbi prigovora i da ona ne bi bila u obvezi podmirenja RTV pristojbe za TV prijamnik koji koristi u predmetnoj kući, jer da je "nakon rastave braka i podjele imovine, televizor pripao tužitelju koji ga odbija odnijeti", te da je tužitelj mogao HRT-u "podnijeti zahtjev za odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe".
9. Budući da tuženica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki 3. prvostupanjske presude, te kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.
10. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženice je valjalo odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci.
11. U žalbom nepobijanom – odbijajućem dijelu pod točkom 2. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 17. lipnja 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić
