Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-887/2019-8

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici OD VUKUŠIĆ BOKAN I PARTNERI d.o.o. Zadar, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD HANŽEKOVIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-1897/2017-33 od 30. rujna 2019. godine, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e i  r i j e š i o

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i u pobijanom odbijajućem dijelu - u točci 1. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1897/2017-33 od 30. rujna 2019. godine.

II. Uvažava se žalba tuženika i u pobijanom dosuđenom dijelu - u točci 2. izreke i u odluci o troškovima postupka - točka 3. izreke ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1897/2017-33 od 30. rujna 2019. godine te u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev (točka 1. izreke) kojim tužiteljica od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 80.748,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate i kojim konstatira da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102116541 s nadnevkom 15. studenog 2004. godine. Istom presudom usvojen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice (točka 2. izreke) kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 14.731,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka 3. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točka 1. izreke) i u odluci o troškovima postupka (točka 3. izreke) „iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbenih razloga presudu u tom dijelu preinači prihvaćanjem glavnog tužbenog zahtjeva te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi ukupno zahtijevane troškove postupka.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđenom dijelu (točka 2. izreke) i u odluci o troškovima postupka (točka 3. izreke) zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe u tom dijelu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtijeva tužiteljice u cijelosti te da naloži tužiteljici da mu naknadi troškove postupka.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tuženika osnovana.

4. Neosnovano tužiteljica žalbom „opreza radi“ pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, u točci 1. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da u tom dijelu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, već upravo suprotno prvostupanjski je sud naveo valjane razloge zbog kojih je utvrdio neosnovanim prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice te je pravilnom primjenom materijalnog prava isti odbio.

5. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice i to:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor dana 16. studenog 2004. godine sklopili ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102116541 u iznosu od 122.809,16 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, kao stambeni kredit za kupnju nekretnine;

- da je ugovoren rok otplate od 360 mjesečnih rata, uz promjenjivu kamatnu stopu koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,99% godišnje, a koja se mijenja za trajanja otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke;

- da je u vremenskom razdoblju od sklapanja kredita do 31. prosinca 2013. godine kamatna stopa višestruko mijenjana i da je iznosila 5,49% od 1.8.2005. do 31. 12. 2007., 5,55% od 1. 1. 2008. do 31. 3. 2009., 5,90% od 1. 4. 2009. do 30. 9. 2010., 5,65% od 1. 10. 2010. do 30. 4. 2011., 5,35% od 1.5.2011. do 30.9. 2011., 5% od 1.10. 2011. do 31. 12. 2013. godine, a od 1.1. 2014. da je iznosila 3,23%;

- da su dana 4. ožujka 2016. godine stranke sklopile Aneks broj 1 Osnovnog ugovora u CHF kojim su utvrđene promjene u načinu ispunjenja obveza iz Osnovnog ugovora u CHF isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15);

- da je, a uzimajući u obzir kamatnu stopu navedenu u Ugovoru o kreditu u visini 4,99% godišnje tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2008. godine do 1. listopada 2011. godine platila tuženiku kamate u iznosu većem od 2.902,47 CHF odnosno 14.731,74 kn po srednjem tečaju CHF na dan uplate.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka jer da se ne mogu ispitati razlozi zbog kojih je odbijen glavni tužbeni zahtjev, već upravo suprotno, kod pravilnog utvrđenja da se radi o potrošačkom ugovoru u kojem su ništetne odredbe ugovora o načinu promjene ugovorene kamatne stope, pravilan je stav prvostupanjskog suda da se ugovor može održati na snazi bez djelomično ništetnih odredbi o kamatnoj stopi, i to primjenom odredbi članaka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe članka 105. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), koji je valjalo primijeniti temeljem odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO/05), s tim da primjena odredbi ZOO/05 od strane prvostupanjskog suda nije imala za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je predmetna materija istovjetno regulirana i odredbama ZOO/91 kojega je s obzirom na vrijeme sklapanja pravnog posla valjalo primijeniti.

6.1. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužiteljica neosnovano zahtijeva, u utuženom razdoblju, primjenu kamatne stope prema odredbi članka 26. stavak 3. ZOO/05 i povrat preplaćenih iznosa po toj osnovi, jer kamatna stopa kod početno ugovorene nije zbog ništetnog načina njezine promjene neodređena i neodrediva kako to očito neosnovano žalbom ističe tužiteljica, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbio kako za isplatom iznosa od 80.748,34 kuna s kamatama kao razlike u utuženom razdoblju uplaćenih anuiteta po od tuženika povećanoj kamatnoj stopi od one ugovorene i kamatne stope određene po odredbi članka 26. stavak 3. ZOO/05, kao i tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva konstataciju da tuženik nema pravo jednostrano mijenjati kamatnu stopu na tražbine iz njihovog ugovora, što je nedvojbeno riješeno prethodnim pitanjem da je ništetna odredba iz ugovora o načinu promjene visine početno ugovorene kamatne stope i što je svakako otklonjeno sklapanjem aneksa osnovnom ugovoru kojim je izvršena konverzija.

7. Slijedom navedenog žalba tužiteljice se ukazuje neosnovanom pa je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP istu kao neosnovanu valjalo odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku odluku o glavnoj stvari, te presuditi kao u točci I. izreke ove odluke, dok je žalba tužiteljice izjavljena protiv odluke o troškovima postupka bespredmetna obzirom je povodom žalbe tuženika djelomično ukinuta prvostupanjska presuda, pa posljedično i odluka o troškovima postupka.

8. U odnosu na žalbu tuženika je za istaći da osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 14.731,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate (točka 2. izreke), zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Naime, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. ZOO/05, na ime preplate kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 14.731,74 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun pretplate izvršio za razdoblje od siječnja 2008. do listopada 2011. godine, primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,99 % godišnje.

10. Tuženik se pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivao na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 4. ožujka 2016. godine, kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, ističući da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti prestale obveze tužiteljice i tuženika iz Ugovora, odnosno, "da je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR, pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva".

10.1. Budući da prvostupanjska presuda u pogledu istaknutog prigovora tuženika ne sadrži nikakve razloge, jer je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru suglasno nalazu i mišljenju vještaka, kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, tj. pri tomu nije imao u vidu da je u Dodatku ugovoru o kreditu uračunata pretplata (i po toj osnovi), te je ugovoreno da se iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati u skladu sa tim Dodatkom, to je ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

11. Ujedno, a glede pravnih učinaka konverzije, napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

12. Stoga je žalbu tuženika valjalo uvažiti, u dijelu pod točkama II. i III. izreke ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, pozvati će vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

U Šibeniku, 17. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić