Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-6/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1. UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po BP odvjetnici u Odvjetničkom društvu Fabjanović & Marinelić d.o.o., Supetar, protiv tuženika EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr.sc. Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja bračne stečevine i izdvajanja iz ostavine, odlučujući o žalbi tužiteljice ad 1. protiv presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod brojem P-4369/2020 od dana 23. listopada 2023. godine, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice ad 1. kao neosnovana i pod točkom I. izreke potvrđuje presuda i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod brojem P-4369/2020 od dana 23. listopada 2023. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ad 1. UP na utvrđenje da u ostavinu iza pok. BP (Iva-Ive) UP, "[adresa], pok. U, iz [adresa], ne ulazi ½ idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], kuća površine 123 m2 i dv. površine 263 m2, ukupne površine 386 m2, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da ta nekretnina u navedenom suvlasničkom dijelu po osnovi bračne stečevine pripada u vlasništvo tužiteljice ad 1. koja je ovlaštena spram tuženiku i ostavitelju pok. BP (Ivi) Dragičeviću, pok. U, iz [adresa], zatražiti i postići uknjižbu tog prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru (točka I. izreke), te je presudom na temelju priznanja prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica od ad 1. do ad 3. na utvrđenje da u ostavinu iza pok. GP "Gabelot", pok. U, iz [adresa], ne ulaze kućanski predmeti koji se nalaze u kući izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tj. cjelokupni kućanski inventar i svi alati i naprave koje služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba i da ti predmeti pripadaju u isključivo vlasništvo tužiteljice ad 1. UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/3 idealnih dijelova, tužiteljice ad 2. MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/3 idealnih dijelova i tužiteljice ad 3. PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/3 idealnih dijelova (točka II. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke, žalbu je podnijela tužiteljica ad 1. pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označnih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu pod točkom I. izreke preinači, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice pod I. da se utvrdi da ½ idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], kuća površine 123 m2 i sv. površine 263 m2, ukupne površine 386 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ne ulazi u ostavinu iza pok. GP, „M“, pok. U, te da ta nekretnina u navedenom suvlasničkom udjelu po osnovi bračne stečevine pripada u vlasništvo tužiteljici pod 1., a na predmetnu parnicu ista je upućena u ostavinskom postupku tog suda koji se vodi pod brojem O-4143/2017 u kojem je javni bilježnik iz [adresa], Dinko Martinović donio rješenje o nasljeđivanju broj O- 4143/17 od 21. lipnja 2018 iz kojeg proizlazi da su nasljednici pok. BP (P) GP proglašeni supruga UP iz [adresa] za ¾ dijela i unuk ostavitelja AP iz [adresa] za ¼ dijela, i to za između ostalih predmetnu nekretninu navedenu u točki I. tužbenog zahtjeva, a protiv kojeg rješenja su tužiteljice pod 1., 2., i 3. izjavile prigovor, te je pobijano rješenje navedeni javni bilježnik ukinuo rješenjem od dana 21. srpnja 2020. godine, ostavinski postupak je prekinut, a tužiteljice upućene u roku od 30 dana pokrenuti parnični postupak protiv unuka ostavitelja EP, tuženika u ovom predmetu i to radi: a) sastava ostavinske imovine odnosno da pojedine nekretnine u određenom dijelu ne ulaze u ostavinsku imovinu već da iste predstavljaju bračnu stečevinu supruge ostavitelja UP, b) radi izdvajanja kućanskih predmeta i alata, te c) radi utvrđivanja veličine nasljednog dijela unuka ostavitelja EP ili uračunavanja u njegov nasljedni dio.

6. Iz razloga presude, proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- nespornom činjenicu da je tužiteljica ad 1. bila u braku sa ostaviteljem pok. GP, a koji brak je sklopljen 1968. godine, a prestao je njegovom smrću, 8. kolovoza 2017. godine,

- nespornom činjenicu da je zemljište na kojem je izgrađena predmetna obiteljska kuća suprug tužiteljice pod 1. stekao zamjenom sa svojim nećakom, pri čemu je nekretnina koju je zamijenio bila njegovo obiteljsko naslijeđe, dakle, da je zemljište predstavljalo njegovu posebnu imovinu,

- nespornom činjenicu da je za vrijeme trajanja bračne zajednice započeta gradnja obiteljske kuće u [adresa], na predmetnoj nekretnini, a koja gradnja da je ugrubo dovršena 1980. godine,

- da je tužiteljica sudjelovala u gradnji kuće te pomagala pok. ostavitelju, na način da je vodila cjelokupnu brigu o zajedničkom kućanstvu u kojem su ona i ostavitelj živjeli sa tri kćeri, svekrom i svekrvom, te je za sve njih tužiteljica obavljala poslove kuhanja, čišćenja, pranja, peglanja, i drugo,

- da je prizemlje predmetne kuće bilo prenamijenjeno za iznajmljivanje, pa da je tužiteljica vodile sve poslove koji su uključivali dočekivanje gostiju, pranje posteljine i pospremanje soba, pri čemu je novac stečen od iznajmljivanja uložen u gradnju prvog kata,

- da iz iskaza tužiteljice pod 1., te svjedoka IP proizlazi da je gradnja kuće u početku financirana dijelom sredstvima pok. ostavitelja koje je stekao svojim radom, ali dijelom i sredstvima koje je stekao darovanjem od svoje majke koja je u to vrijeme prodala zemljište koje je bilo u vlasništvu obitelji pok. ostavitelja, a što da je potvrdila u iskazu i tužiteljica pod 2.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su s obzirom na vrijeme sklapanja braka u primjeni odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998, dalje u tekstu: ZBPO), nadalje, da je tužiteljica pod 1. svojim radom i to brigom o kućanstvu, te pomaganjem u gradnji predmetne kuće stekla suvlasnički udio u predmetnoj kući, međutim, da sud na temelju dokaza koje je tužiteljica pod 1. predložila, a sud izveo, nije mogao utvrditi koliki je taj suvlasnički udio tužiteljice, kod činjenica utvrđenih u ovom postupku da je gradnja kuće dijelom financirana i sredstvima koja su predstavljala posebnu imovinu njezinog pok. supruga, budući da ne samo da je u postupku utvrđeno da je svoja sredstva ulagao u gradnju predmetne kuće, već da je i zemljište na kojem je izgrađena zgrada predstavljalo njegovu posebnu imovinu, a osim toga kuća da je i obnavljana prije desetak godina i to opet sredstvima koje je ostavitelj stekao prodajom nekretnine koja je bila njegovo nasljeđe, dakle njegova posebna imovina.

8. Naime, u spisu da ne prileže nikakvi materijalni dokazi o tome kolika su bila primanja njezinog supruga, a također nema podataka o tome koliki je točan iznos sredstava kao svoju posebnu imovinu pok. suprug tužiteljice pod 1. uložio u početku u gradnju kuće, nadalje, tužiteljica da nije dokazala niti kolika je sveukupna vrijednost kuće danas, te u vrijeme ostaviteljeve smrti, kao ni kolika je vrijednost zemljišta na kojem je izgrađena kuća te vrijednost kuće u trenutku kada je bila dovršena 1980. godine, a koja činjenica je bila bitna radi odluke o visini doprinosa tužiteljice u stjecanju suvlasništva predmetne kuće, posebno kod činjenice utvrđene u ovom postupku da je nakon što je dovršena 1980. godine, kuća bila obnavljana i to sredstvima koja je suprug tužiteljice pod 1. stekao opet nasljedstvom, pa bi ta sredstva također predstavljala njegovu posebnu imovinu, međutim tužiteljica na ove okolnosti nije predlagala dokaze, a isto da je mogla dokazivati predlaganjem izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.

9. Dakle, za zaključiti je da je tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. izreke odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 212. a ZPP, pri čemu treba reći da su za prosuđivanje imovinskih odnosa ostavitelja i tužiteljica mjerodavne odredbe ZBPO, jer je isti bio na snazi u vrijeme dovršetka gradnje objekta na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], kuća površine 123 m2 i sv. površine 263 m2, ukupne površine 386 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], budući da je odredbom članka 551. stavak 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ) propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima, te se pravni režim imovine bračnog drugova prosuđuje prema zakonu koji je bi na snazi u vrijeme stjecanja te imovine.

10. Odredbom članka 270. ZBPO propisano je da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, dok je odredbom članka 271. istog Zakona propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, a odredbom članka 272. stavak 1. propisano je da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina te je u stavku 2. istog članka navedeno da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona, je njegova posebna imovina.

11. Odredbom članka 281. stavak 1. ZBPO propisano je da se kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok je stavkom 2. istog članka navedeno da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

12. Odgovarajući na prigovore žalbe, treba reći da je u ovom postupku nesporna činjenica da je zemljište na kojem je sagrađena kuća (površine 123 m2) ukupne površine 386 m2 bilo vlasništvo ostavitelja i njegova posebna imovina, da je ostavitelj prema iskazu same tužiteljice u gradnju prizemlja ulagao sredstva svoje posebne imovine, pa je za zaključiti da je sudjelujući u izgradnji predmetne kuće tužiteljica ulagala u posebnu imovinu svoga bračnog druga, kao i da je izgradnjom kuće došlo do bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine ostavitelja, međutim, bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga, nema u pravilu pravo na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, već mu preostaje jedino obveznopravni zahtjev, osim, ako je o tome postojala suglasnost vlasnika nekretnine, kao i ako su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale bitne ekonomske promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova (u konkretnom slučaju izgradnja kuće) – kada bračni drug ima pravo i na stvarnopravni zahtjev u odnosu na tu imovinu, jer je time došlo do ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine tuženika.

13. Nadalje, iz podataka predmetnog spisa proizlazi da su na pripremnom ročištu održanom dana 8. studenog 2022. godine stranke upozorene po članku 299. stavak 1. ZPP na dužnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, te da je sud uputio tužiteljice na potrebu da u predmetnom postupku uzmu punomoćnika, kao i da je na molbu tužiteljica pripremno ročište odgođeno za dan 10. siječnja 2023. godine na koje su tužiteljice pristupile osobno sa punomoćnicom, koja je predložila saslušanje stranaka i određenih svjedoka, te pregled dokumentacije koja se odnosi na rješenje o elektroenergetskoj suglasnosti iz 1984. godine za priključenje struje na staru kuću i prizemlje nove kuće, račun za postavu vodovodnog priključka iz 1980. godine, te rješenja o odobrenju za iznajmljivanje soba u kući iz 2017. godine.

14. Slijedom navedenog, kod naprijed utvrđenih činjenica, jer predloženim i izvedenim dokazima, a s obzirom na prirodu i opseg izvršenih radova na predmetnoj kući (nesporno izgrađenoj na zemljištu koje je posebna imovina tuženika) tijekom trajanja bračne zajednice, tužiteljica nije dokazala u kojem dijelu vrijednost zemljišta sudjeluje u vrijednosti cijele nekretnine, odnosno kolika je u tome vrijednost kuće za koju tvrdi da je sagrađena zajedničkim radom tijekom braka, ali i u jednom dijelu ulaganjem novčanih sredstava iz posebne imovine ostavitelja kako u gradnju, tako i u renoviranje, pa time ni osnovanost stvarnopravnog zahtjeva, žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (članak 368. ZPP).

15. U dijelu koji nije pobijan žalbom, a odnosi se na presudu na temelju priznanja u odnosu na točku II. izreke, te odluku o parničnom trošku pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 17. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić