Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-400/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku iz Kutine, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini pod brojem Pn-65/2020-28 od dana 5. travnja 2023. godine, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini pod brojem Pn-65/2020-28 od dana 5. travnja 2023. godine.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 1.339,59 eura/10.093,14 kuna, na ime naknade štete, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 5. travnja 2023. godine pa do isplate (točka I. izreke), odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od daljnjih 3.397,35 eura/25.597,30 kuna, zajedno sa zateznim kamatama (točka II. izreke), kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.339, 59 eura/10.093,14 kuna za razdoblje od 10. lipnja 2020. godine pa do 5. travnja 2023. godine (točka III. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženici u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 327,68 eura/2.468,90 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 5. travnja 2023. godine, pa do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u odgovarajućim dijelovima žalbe su podnijele obje stranke, pa tako tužitelj pobijajući je u odbijajućem dijelu pod točkom II. i III. izreke, te u odluci o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, a tuženica u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o parničnom trošku pod tokom IV. izreke, u dijelu u kojem joj nije priznat daljnji trošak, obje stranke iz svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom tužitelja i tuženice da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači u skladu sa njihovim žalbenim navodima, te podrednim prijedlogom tuženice da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev obje stranke za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.

5. Predmet ovog spora je odštetni zahtjev tužitelja zbog imovinske štete koju je pretrpio na osobnom vozilu reg. broj: [registarska oznaka], Volkswagen Passat u prometnoj nezgodi dana 18. svibnja 2020. godine u [adresa], a do koje je prema činjeničnim navodima tužbe došlo zbog toga što je tuženica, upravljajući biciklom uključila se u promet s nogostupa južne strane kolnika u promet na kolniku preko obilježenog pješačkog prijelaza iz smjera juga prema sjeveru, a da prethodno nije propustila sva vozila koja su se kretala cestom na koju se uključivala, uslijed čega je na sjevernoj prometnoj traci došlo do udara s prednjim dijelom vozila kojim je upravljao tužitelj kao oštećeni.

6. Nije u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je u pobijanom dijelu glede utvrđenog doprinosa obje stranke nastanku štete prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da su u obrazloženju (točka 7. obrazloženja prvostupanjske presude) navedeni razlozi o odlučnim činjenicama na temelju kojih je prvostupanjski sud utvrdio podijeljenu odgovornost stranka u omjeru 70% na strani tužitelja i 30% na strani tuženice, te su daljnji prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu, po sadržaju prigovori pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nije u pravu ni tuženica kada prvostupanjsku presudu osporava zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer navedene povrede posebno ne obrazlaže, a na iste ovaj drugostupanjski sud ne vodi računa po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

8. Slijedom navedenog, jer pobijana presuda nije donesena ni uz neku od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to su žalbe tužitelja i tuženice iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, neosnovane.

9. Neosnovani su i daljnji žalbeni razlozi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok žalitelji u žalbama posebno ne ističu u čemu bi se sastojao žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji ovaj drugostupanjski sud, također nalazi neosnovanim.

10. Naime, kod utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu glede mehanizma nastanka prometne nezgode, prema kojima je utužene prigode tužitelj upravljao motornim vozilom koje je opasna stvar i koji je na udaljenosti od 43,2 m prema vještaku prometne struke mogao lako uočiti da je tuženica zaustavljena uz rub kolnika sa svojim biciklom i da se nastavila kretati preko pješačkog prijelaza vozeći bicikl (kada je tužitelj bio udaljen 24,5 m), kao i da se zbog iste zaustavilo vozilo iz suprotnog smjera kojim je upravljao ĐM, te da se intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti na vrijeme i pri brzini do 55 km/h, a tada se kretao brzinom od 52 km/h, odnosno u trenutku udara sa 51 km/h dok se tuženica nepropisno kretala pješačkim prijelazom vozeći bicikl, te ne propuštajući tužitelja, prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio podijeljenu odgovornost oba sudionika i omjer odgovornosti stranaka jer na veću odgovornost tužitelja kao vozača motornog vozila ukazuje i odredba članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/13, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), pa neovisno što se nije radilo o kretanju tuženice kao pješaka uz bicikl u prijelazu preko pješačkog prijelaza, kod činjenice da je tužitelj kao vlasnik jačeg vozila na motorni pogon sa karakteristikama opasne stvari u vožnji, trebao sa povećanom pažnjom postupati u odnosu na konkretnu prometnu situaciju, te prilagoditi svoju vožnju osobinama i stanju na cesti, te konkretnoj prometnoj situaciji, pravilno je utvrđen doprinos istog od 70%, kao i doprinos tuženice u preostalom dijelu od 30% koja je postupala protivno članku 46. stavak 1. istog Zakona, pogrešno ocjenjujući da će i pored nailaska vozila sigurno preći pješački prijelaz, odnosno, da će biti propuštena od strane tužitelja, a kako to proizlazi iz njenog iskaza.

11. Kako tuženica posebno u žalbi ne osporava visinu štete koja je nastala na vozilu tužitelja i koja je u postupku utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je razmjerno odgovornosti tuženice djelomično usvojio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, te u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke prvostupanjske presude.

12. Neosnovana je žalba tužitelja u odnosu na točku III. izreke, a koju u tom dijelu posebno ne obrazlaže u žalbi, budući da tijekom postupka tužitelj nije prezentirao dokaze da je vozilo popravljeno i kada je popravljeno, kao ni dokaze na okolnost stvarnog troška popravka vozila, slijedom čega je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude.

13. Kako stranke posebno ne osporavaju odluku o trošku u odnosu na priznate radnje i visinu troška, već istu pobijaju ukupnošću žalbenih prigovora polazeći od tvrdnje o drugačijem uspjehu stranaka u ovoj parnici, to je kod pravilne i na zakonu utemeljene odluke o trošku (u odnosu na koju ovaj drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava ne vodi računa po službenoj dužnosti), neosnovane žalbe stranka trebalo odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

14. Zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška žalbenog postupka su odbijeni, jer stranke nisu uspjele u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku,17. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić