REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4738/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MORO & KUNST, trgovanje s plemenitim kovinami, d.o.o., Republika Slovenija, Ljubljana, Dunajska cesta 156, OIB 85068513111, zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1394/2024-2 od 10. travnja 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1604/2017-101 od 25. siječnja 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1394/2024-2 od 10. travnja 2024., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1604/2017-101 od 25. siječnja 2024., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Može li se ugovorna odredba o dužnosti trgovca da postupa sukladno sigurnosnim propisima u polju svoje poslovne djelatnosti smatrati neodredivom činidbom u smislu čl. 270. Zakona o obveznim odnosima ili ona pak sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih se činidba može odrediti u smislu čl. 272. Zakona o obveznim odnosima?,

2. Jesu li osiguratelji prilikom sklapanja ugovora o osiguranju obvezni razmatrati hoće li osiguranici u budućnosti poduzimati sve razborite mjere potrebne u cilju sprječavanja nastanka osiguranog slučaja u smislu čl. 950. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ako da, jesu li osiguranici i u tom slučaju svejedno u obvezi postupanja po predmetnoj zakonskoj odredbi, odnosno jesu li obvezni poduzimati sve razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja?,

3. Je li parnični sud u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim u pogledu visine osigurnine koja pripada osiguraniku zbog nastupa osiguranog slučaja počinjenjem kaznenog djela?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće:

2.1. Ne postoje razlozi važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se tuženik u tom pravcu poziva na okolnost da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema konkretne prakse revizijskog suda, za ukazati je sljedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju revizijski sud ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug