Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1335/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ZC /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Ninoslav Jagar, odvjetnik u Odvjetničkom društva Jagar & Grebenar iz Zagreba, protiv tuženika FC /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Juraj Blažičko, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3458/2021-28 od 24. siječnja 2023., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3458/2021-28 od 24. siječnja 2023. pod stavkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3458/2021-28 od 24. siječnja 2023. tužiteljica je utvrđena suvlasnicom u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - zk. č. br. 279, oznaka zemljišta:

Stambena zgrada [adresa] – [adresa], površine 196 m2 i to 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), jednosoban stan s nusprostorijama u I. katu lijevo, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem presude upiše kao suvlasnica u 1/2 dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.759,37 eura / 13.255,97 kuna[1] sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2023. do isplate (stavak I. izreke).

Pod stavkom II. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a pod stavkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (417,23 eura).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. i III. izreke. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 301,93 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje stečenog prava vlasništva na temelju zakona (dosjelosti) na ½ dijela nekretnine (jednosoban stan s nusprostorijama na I. katu lijevo, u Stambenoj zgradi u [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine) uz priznanje i trpljenje upisa tužiteljice kao vlasnice u ½ dijela u zemljišnoj knjizi na temelju presude, i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

6. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom u bitnome proizlazi da je:

- 12. rujna 1977. realizirana kupoprodaja predmetne nekretnine između tadašnjeg vlasnika NC i prednika tužiteljice (oca SC), tako što je prednik tužiteljice isplatio prodavatelju (NC) dogovorenu kupovinu i sa obitelji (suprugom ČC i tužiteljicom) stupio u posjed nekretnine, u kojem posjedu se tužiteljica (i njezina majka) nalazi kontinuirano od 1977. godine;

- otac tužiteljice preminuo **.**.2011., a tužiteljica utvrđena njegovom nasljednicom na temelju Zakona vezano za predmetnu nekretninu (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3428/2016 (UPP-OS-32/2016) od 4. srpnja 2016.

/list 12. - 13./;

- NC sa sinom MC **.**.2012. za istu nekretninu sklopio Ugovor o darovanju bez predaje nekretnine u posjed, a sin MC 5.

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

studenog 2012. Kupoprodajni ugovor sa tuženikom FC, bez predaje u posjed nekretnine;

- tuženik na temelju Kupoprodajnog ugovora od 5. studenog 2012. upisao vlasništvo nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi;

- vezano za predmetnu nekretninu od osamdesetih godina prošlog stoljeća vođeno više sporova koji su pravomoćno okončani (Ps-1259/1984 - odbijen zahtjev NC za iseljenje roditelja tužiteljice /ČC i SC, P- 4280/1997 - odbijen zahtjev NC za plaćanje najamnine, P- 4463/2018 / Gž-296/2019 - odbijen zahtjev tuženika za plaćanje najamnine, a prihvaćen protutužbeni zahtjev ČC /tužiteljičine majke/ na utvrđenje da je suvlasnica nekretnine u ½ dijela, po pravilima o dosjelosti), a koji sporovi su navedeni u članku 6.2. Kupoprodajnog ugovora od 5. studenog 2012. sklopljenog između tuženika i MC (list 55. - 57.).

7. Na temelju u bitnome navedenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini po pravilima o redovnoj i izvanrednoj dosjelosti (članak 159. stavak 1., 2. i 3. u vezi s člankom 160. stavkom 1. i 2., člankom 129. i člankom 18. stavkom 1. - 3. ZVDSP-a[2] ), apostrofirajući da sama činjenica vođenja parnica koje su prednici tuženika i tuženik izgubili, a za koje je tuženik znao jer su navedeni i u Kupoprodajnom ugovoru iz 2012. ne isključuje poštenje i kontinuitet posjeda nekretnine po tužiteljice, kao jedne od pretpostavki stečenog prava vlasništva.

8. U žalbenom stadiju postupka stranke iznose oprečna viđenja predmetnog spora, utoliko što:

- tuženik tvrdi da je Kupoprodajni ugovor od 5. studenog 2012. sa tadašnjim vlasnikom MC kao prodavateljem, na temelju kojeg se upisao vlasnikom u zemljišnu knjigu, sklopio u dobroj vjeri (u to vrijeme nisu postojali aktivni sudski postupci niti zabilježbe spora), da se tužiteljičino vlasništvo ne može suprotstaviti njegovom vlasništvu jer da je postupajući u dobroj vjeri upisao svoje vlasništvo nekretnine u zemljišnu knjigu (članak 130. stavak 2. ZVDSP-a), da tužiteljica sve do 2021. nije poduzela ništa s ciljem upisa u zemljišnu knjigu svog navodnog "izvanknjižnog prava vlasništva", da tužiteljica nije mogla naslijediti posjed iza oca SC u ½ dijela jer da isti u tom dijelu nije posjedovao nekretninu (to što je otac znao spavati u stanu je izveden posjed iz posjeda majke ČC i kao takav nije naslijediv),

- a tužiteljica u odgovoru na žalbu da je o pitanju dobre vjere tuženika i neosnovanost pozivanja na povjerenje u istinitost zemljišne knjige, pravomoćno odlučeno u parnici poslovni broj P-4463/2018 (Gž-296/2019 /list 14. - 20./) po tužbi tuženika iz predmetne parnice kao tužitelja u toj parnici, da je tuženiku bilo poznato stvarno stanje nekretnine (znao je da u stanu živi tužiteljica sa majkom kontinuirano od 1977. godine, nikada nije vidio stan, niti dobio ključeve stana, u

2 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a)

Kupoprodajnom ugovoru se navode sporovi koji su izgubljeni) i da su navodi o posjedu potpuno promašeni.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik, a niti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednače nagodba, presudom koju je moguće ispitati. To što tuženik činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je istinito samo ono što on tvrdi, nije povrijeđeno niti jedno postupovno pravo tuženika.

10. Nije utvrđen žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja budući da relevantno činjenično stanje djelomično nije sporno, a djelomično je i utvrđeno u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-4463/2018 /Gž-296/2019/ ("Res iudicato pro veritate accipitur /habetur/" - Presuđena stvar se prihvaća /uzima/ kao istinito), a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, odredbom članka 388. stavkom 2. ZVDSP-a je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a (1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. U primjeni pravnih pravila iz OGZ-a[3] , prije stupanja na snagu ZOVO-a (1. rujna 1980.), vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen. S obzirom da izvjesno jest da je predmetna nekretnina prodana i predana u posjed ocu tužiteljice 1977. godine, takva izvršena pogodba, u smislu tada važećih propisa, prema kojima se vlasništvo nekretnine moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, ukazuje da je otac tužiteljice imao valjanu osnovu i valjan način (modus) za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

13. Nadalje, prema pravilima o dosjelosti (izvornom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklad između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, u kontinuitetu, uz neznatna odstupanja koja nisu odlučna u predmetnom sporu, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed (zakonit, istinit i pošten) - onaj koji je zasnovan na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, da nije stečen silom, prijevarom ni zlouporabom povjerenja, na vjeri posjednika kroz vrijeme dosjelosti da je stvar pribavio od vlasnika, pri čemu naravno treba imati u vidu da u

3 Opći građanski zakon (Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch) u vezi s Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj: 73/1991.)

4 Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1996., u daljnjem tekstu: ZOVO-a)

pravnom sustavu Republike Hrvatske nije prihvaćen institut takozvane tabularne dosjelosti (činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine bez faktičnog posjedovanja nekretnine, nije valjana osnova za stjecanje prava vlasništva /Rev-181/1978, Rev-2319/1982/) i vrijeme (rok) dosjelosti, koji počinje teći onog dana kad je posjednik (njegov pravni prednik) stupio u posjed, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da za uračunavanje vremena dosjelosti nije odlučno koje posjedovne čine je vršio prednik, a koje njegov pravni sljednik (članak 28. stavak 2., članak 30. stavak 1. i 2. ZOVO-a, u kontinuitetu članak 159. stavak 2., članak 160. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 10. stavkom 1., 2., člankom 13., člankom 14. stavkom 1., člankom 18. stavcima 1., 2., 3., 5. i 6. i člankom 19. ZVDSP-a).

14. Da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnine dugotrajnim posjedom - izvanredna dosjelost (članak 28. stavak 4., članak 30. stavak 1. i 2. ZOVO-a, u kontinuitetu članak 159. stavak 3., članak 160. stavak 1. i 2. ZVDSP-a) nije potrebno utvrđivati naslov posjednika ili njegovog pravnog prednika, već treba utvrditi vlasnički posjed, odnosno miran posjed s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, koji se presumira, a što znači da je tuženik bio dužna dokazati da je posjed tužiteljice i njezinog prednika bio nesavjestan (nepošten).

15. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja u smislu navedenih pravila, kao jedini objektivni zaključaka, kako ga je formirao i prvostupanjski sud u smislu navedenih pravila ostaje da su pretpostavke stečenog prava vlasništva tužiteljice na ½ dijela predmetne nekretnina na temelju zakona ispunjene po obje vrste pravila o dosjelosti (članak 129. stavak 1. ZVDSP-a) - redovnoj i izvanrednoj (po pravilima o redovnoj dosjelosti 1987., a po pravilima o izvanrednoj 1997.), odnosno znatno prije nego što je tuženik sklopio 2012. Kupoprodajni ugovor sa MC za istu nekretninu, što je bilo poznato objema stranama iz Kupoprodajnog ugovora iz 2012., da tuženik nije u dobroj vjeri na temelju tog Kupoprodajnog ugovora upisao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime u zemljišnu knjigu, a što je utvrđeno ne samo u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-4463/2018, već i u predmetnoj parnici.

16. Stoga, pored činjenice da su tuženiku bile poznate sve okolnosti vezano za faktično stanje predmetne nekretnine (da je otac tužiteljice kupio nekretninu 1977., da se od 1977. nalazio u neprekinutom i mirnom posjedu sa obitelji, koja nekretninu drži kao svoju i ponašaju se kao vlasnici iste, da su svi sudski sporovi vođeni protiv kupca /oca tužiteljice/ i majke tužiteljice izgubljeni, da se tužiteljica nalazi u neprekinutom i mirnom posjedu nekretnine od 1977.) ne može se prihvatiti tuženikovo ustrajavanje na tumačenju njegove dobre vjere pozivanjem na pravila o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige i pravila zemljišnoknjižnog postupka (da ne bi kupio nekretninu da su bili zabilježeni sporovima o kojima je sve znao, a što je suglasno potvrđeno i u Kupoprodajnom ugovoru iz 2012.), niti neargumentirano, a time i neosnovano osporavanje tužiteljičinog mirnog i kontinuiranog posjeda predmetne nekretnine od 1977. godine.

17. Dakle, suprotno tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužiteljici, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik.

18. I odluka o troškovima pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude je pravilna u osnovi i visini.

18.1. Tuženikovo osporavanje primijenjene vrijednost boda od 15,00 kuna za utvrđivanje troška nagrade za zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku je odraz pogrešnog tumačenja retroaktivne primjene pozitivnih propisa u odluci o troškovima.

18.2. To iz razloga što se odluka o nagradi za zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku temelji na odredbi članka 155. stavku 2. u vezi s člankom 151. stavkom 1. ZPP-a, kojima je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika (članak 151. stavak 2. ZPP-a) i da će sud troškove propisane tarifom za nagrade odvjetnika odmjeriti prema tarifi (članak 155. stavak 2. ZPP-a), a koja odredbe je prisilne naravi, i što je prvostupanjski sud na temelju tih odredbe primijenio Izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz 2022.[5] , i vrijednosti boda od 15,00 kuna, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (članak 164. stavak 1. i 4. ZPP-a, Tbr. 48/3. Tarife/2012), a zbog čega u situaciji kad nisu izmijenjene navedena pravila o troškovima, niti se tim pravilima omogućava ostvarivanje subjektivnih prava koja su nerazmjerna ili nepravedna, ne može prihvatiti tuženikovo pozivanje na zabranu retroaktivnosti djelovanja zakona koja je ustavna kategorija (članak 90. stavak 4. Ustava) i koja se odnosi na čuvanje beziznimno svih subjektivnih prava ostvarenih na zakonskom temelju.

19. Kako je tuženik izgubio predmetnu parnicu to trošak iste, uključujući i trošak predmetne žalbe pada na njegov teret (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

20. Trošak odgovora na žalbu nije priznat tužiteljici jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

21. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3458/2021-28 od 24. siječnja 2023. pod stavkom I. i III. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović

5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 126/2022.)