REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2282/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz OD Budimir i partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Promet d.o.o. Split, Hercegovačka 20, Split, OIB 13421314997, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-758/2024-2 od 14. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-203/2024-5 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-758/2024-2 od 14. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-203/2024-5 od 14. lipnja 2024.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Naznačenim pitanjima tužitelj problematizira pravne učinke pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-16/2021 od 20. rujna 2021. na postupke koji se u trenutku zauzimanja shvaćanja nalaze po žalbi na drugostupanjskom sudu.

6. Prema jasnoj odredbi čl. 40. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22), za koju nije potrebno posebno tumačenje, sjednica odjela saziva se kad se utvrdi da o pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih odjela, vijeća ili sudaca ili kad u jednom odjelu vijeće ili sudac odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja (st. 1.). Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda (st. 2.).

7. Sporno pitanje zastare naknade štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) riješeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8. Zauzeto shvaćanje su sudovi dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zastari iz čl. 230. i čl. 231. ZOO/05, neovisno o tome u kojem stupnju se predmet trenutačno nalazi na rješavanju.

9. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji pravomoćna presuda u ovom sporu je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-16/2021 od 20. rujna 2021., a koje glasi:

„Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO (NN, br. 35/05, itd.) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“.

10. Tužitelj u prijedlogu navodi da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u aspektu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 - dalje: Konvencija).

11. Vezano za navode tužitelja o povredi navedenih ustavnih i konvencijskih prava valja ponoviti da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem broj Su IV-16/2021 od 20. rujna 2021. kojim je ujednačena praksa glede pitanja zastare naknade štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete). Kako se pobijana odluka, koja predstavlja zadiranje/miješanje u navedeno pravo tužitelja, temelji na navedenom pravnom shvaćanu ovog suda, to je ista zakonita.

12. Stoga ovaj sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, odnosno nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom.

13. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da pitanja nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije.

14. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug