Poslovni broj: Usž-3749/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Mirjane Čačić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zoran Skelin, odvjetnik u Trogiru, Lucićeva 2, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1367/2023-7 od 29. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1367/2023-7 od 29. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-990-01/23-04/1, URBROJ: 360-04-02/02- 2023-3 od 13. travnja 2023., dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-990-01/23-04/1, URBROJ: 360-04-02/02- 2023-3 od 13. travnja 2023. odbijen je prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim potvrde Agencije za restrukturiranje i razvoj, Područnog ureda Split, BROJ: 05-16/92- 06/247 od 16. veljače 1993. te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Područnog ureda Split, BROJ: 05-16/92-06/247/1 od 13. travnja 1994.
1.2. Potvrdom Agencije za restrukturiranje i razvoj, Područnog ureda Split, BROJ: 05-16/92-06/247 od 16. veljače 1993. dana je suglasnost na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća PLOŠNJAK Trogir, a rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju, Područnog ureda Split, BROJ: 05-16/92-06/247/1 od 13. travnja 1994. mijenja se navedena potvrda u točki 3. izreke koja se odnosi na osnovnu glavnicu, odnosno procijenjenu vrijednost temeljnog kapitala poduzeća PLOŠNJAK Trogir.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima (članak 66. stavak 1., „Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). U žalbi, u bitnom, ističe da svoj prijedlog za oglašivanje ništavim potvrde Agencije za restrukturiranje i razvoj, Područnog ureda Split, BROJ: 05-16/92-06/247 od 16. veljače 1993. te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Područnog ureda Split, BROJ: 05-16/92-06/247/1 od 13. travnja 1994. temelji na izričitoj odredbi Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. Tvrdi kako je nezakonita pretvorba poduzeća PLOŠNJAK Trogir u onom dijelu kojem se odnosi na nekretnine u prizemlju stambenih zgrada u [adresa], izgrađenih na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (poslovna prostorija površine 40,20 m[2] i magazin površine 25,65 m[2] ) nacionalizirane njenoj pravnoj prednici na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Izvršnom vijeću Sabora Narodne Republike Hrvatske, BROJ: N- 1296/4-1961 od 29. siječnja 1962. Budući da je poduzeće PLOŠNJAK Trogir naprijed opisane nekretnine steklo nenaplatnim putem, smatra da te nekretnine, na temelju odredbe članka 1. stavka 1. točke 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, nisu mogle biti unesene u društveni kapital poduzeća PLOŠNJAK Trogir. Iz tog razloga tvrdi da nije ni mogla biti dana suglasnost na provedbu pretvorbe navedenog poduzeća i to u onom dijelu u kojem se odnosi na nekretnine nacionalizirane njezinoj pravnoj prednici. Ističe da je osporeno rješenje tuženika nezakonito jer ne uzima u obzir odredbu članka 6. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. Zaključno, ukazuje kako joj za nacionalizirane nekretnine nikada nije plaćena naknada. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda te u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. ZUS-a), Sud nalazi da ne postoji ni jedna žalbena osnova zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Između stranaka je sporno jesu li, u odnosu na potvrdu Agencije za restrukturiranje i razvoj, Područnog ureda Split, BROJ: 05-16/92-06/247 od 16. veljače 1993. te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Područnog ureda Split, BROJ: 05- 16/92-06/247/1 od 13. travnja 1994., kojima je dana suglasnost na provedbu pretvorbe poduzeća PLOŠNJAK Trogir, ostvareni razlozi ništavosti i to u onom dijelu koji se odnosi na nekretnine nacionalizirane pravnoj prednici tužiteljice na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Izvršnom vijeću Sabora Narodne Republike Hrvatske od 29. siječnja 1962.
7. Odredbom članka 1. stavka 1. točke 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba („Narodne novine“, broj: 53/90., dalje: Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja) propisano je da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovna), na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, broj: 52/58.).
7.1. Odredbom članka 1. stavka 2. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja propisano je da ova zabrana traje do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na nekretninama iz prethodnog stavka.
8. Osnovano je prvostupanjski sud potvrdio zakonitost osporenog rješenja tuženika jer je stupanjem na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ 19/91., dalje: Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća) ispunjen uvjet donošenja zakona kojim se regulira pretvorba društvenih poduzeća, a koji je propisan odredbom članka 1. stavka 2. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja (tako ovaj Sud i u odluci Usž-41/2016-2 od 8. rujna 2016).
9. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije ispunjen ni jedan od zakonom predviđenih razloga oglašivanja ništavim iz odredbe članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).
10. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari pozivanje tužiteljice na odredbu članka 6. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja, kojom je propisano da donošenjem zakonskih propisa o vraćanju nekretnina ili plaćanju naknade za nepokretnu imovinu oduzetu na temelju zakonskih propisa navedenih u članku 1. ovoga Zakona, prestaje propisana zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu. Naime, u konkretnom su se slučaju, već stupanjem na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (kao jednog od odgovarajućih zakona) ispunile zakonske pretpostavke ukidanja zabrane iz odredbe članka 1. stavka 2. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja.
11. Konačno, treba reći da činjenica što su nekretnine nacionalizirane pravnoj prednici tužiteljice ušle u postupak pretvorbe, nije prekludirala tužiteljicu u pravu na podnošenje pravodobnog zahtjeva za naknadu odnosno povrat sukladno Zakonu o naknadi za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.).
12. Kako tužiteljica ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove stvari, to ista nije uspjela sa svojom žalbom.
12.1. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao izreci.
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
