REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5101/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika AD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biluš, odvjetnica u Osijeku, i 2. tuženika Stečajna masa iza Energija d.o.o. u stečaju, OIB 83502843222, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 29, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Erceg, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1780/24-2 od 10. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-204/23 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1780/24-2 od 10. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-204/23 od 5. ožujka 2024., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Ima li se svaka zainteresirana osoba pravo pozvati na prividnost ugovora i tražiti utvrđenje da je takav ugovor ništetan i nije nastao ili to pravo pripada samo ugovornim stranama takvog ugovora?
2. Postoji li aktivna legitimacija zainteresirane osobe na utvrđenje da nije nastao ugovor za koji tvrdi da je prividan ukoliko nije stranka tog ugovora?
3. Je li prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 220. st.2. ZPP ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranke predložene upravo radi utvrđivanja činjenica za koje je u obrazloženju presude utvrdio kako ne postoje?
4. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP?
5. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?
6. Predstavlja li propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP?
7. Odnose li se odredbe Zakona o parničnom postupku o obveznom sadržaju pisano izrađene presude iz čl. 338. ZPP i na drugostupanjske odluke?
8. Je li drugostupanjski sud ovlašten primjenjujući odredbu čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u čijem je obrazloženju zanemaren znatni dio činjeničnog supstrata tužbe i znatni dio sadržaja provedenih dokaza?“.
2. U odgovoru na prijedlog prvotužena osporava navode tužitelja te predlaže prijedlog odbaciti podredno odbiti kao neosnovan.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u odnosu na postavljena pitanja.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ovako postavljena pravna pitanja preopćenita jer takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.1. Također se ističe da razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u točki I. izreke na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
6. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog ili procesnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Obzirom da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, revizija je u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug