REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-429/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1797/2022-2 od 7. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-645/2017-31 od 28. veljače 2022., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužene, kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 8.323,77 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu (toč. II. izreke) te je odlučeno o trošku postupka (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelovima pod toč. I. i III. izreke te je preinačena u dijelu točke III. izreke za dio nedosuđenog troška postupka te je dalje odlučeno o troškovima postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-422/2025-2 od 26. veljače 2025. dopustio tuženoj izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja: "Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju u smislu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Tužitelj je odgovorio na reviziju, usprotivio se revizijskim navodima, predložio reviziju odbiti i zahtijevao je trošak sastava tog odgovora.
6. Revizija je neosnovana.
7. Na temelju čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, neradnim danima i blagdanima u utuženom razdoblju od svibnja 2013. do studenoga 2013. i nižestupanjski su sudovi u glavnom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev uz utvrđenja:
- da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženice;
- da je u spornom razdoblju bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima te mu dodaci na plaću za taj rad nisu isplaćeni;
- da tužena nije vodila preciznu evidenciju radnog vremena;
- da radno vrijeme tužitelja na terenu nije bilo osmosatno, nego u prosjeku od 6,00 do 18,00 h radnim danom i subotom, a nedjeljom od 6,00 do 15,00 h;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke u varijanti ovakvog rada na terenu proizlazi da tužitelju nisu isplaćeni dodaci u visini od 8.323,77 kn.
9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 73/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 118/09).
10. S obzirom na revizijom postavljeno pravno pitanje bitno je, ali i dovoljno za navesti da su nižestupanjski sudovi činjenicu stvarno odrađenih radnih sati utvrdili iskazima svjedoka i samog tužitelja, pritom utvrđujući da evidenciju radnog vremena tužena nije precizno vodila, a da je tužitelj evidencijske listove prihvatio, potpisao ih ali je na poleđini prigovorio obračunu sati po to tim evidencijama.
11. Upravo se u osporavanju takvog načina utvrđenja činjenica, tj. pristupu ocjene dokaza, iscrpljuje revizijom postavljeno pravno pitanje, a u povodu takvog pravnog pitanja je ovaj sud u odluci poslovnog broja Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. izrazio pravno shvaćanje, koje glasi:
"Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.".
12. Ovom odlukom revizijski sud reafirmira prethodno citirano pravno shvaćanje, primjenjuje ga na ovaj, konkretni slučaj, pa ocjenjuje da nižestupanjski sudovi nisu činjenično stanje utvrdili pukim davanjem prednosti personalnim dokazima naspram materijalnih, nego dovodeći te personalne dokaze u kontekst sa drugim činjenicama, koje su obuhvaćene upravo citiranim pravnim shvaćanjem (pisanim prigovaranjem tužitelja na uručene mu, od strane tužene neprecizno vođene, evidencijske liste), pa ovaj sud dalje ocjenjuje da je takav pravni pristup usklađen sa pravnim standardom koji je uspostavio ovaj, revizijski sud (citiranim u toč. 11. ovoga obrazloženja).
13. Zato je ovaj sud reviziju ocijenio neosnovanom i, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučio kao u izreci, pod toč. I.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (toč. II. izreke).
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
