REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2177/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Inga Ilin, odvjetnica u Osijeku, Europska avenija 8, protiv tuženika Generali osiguranja d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Zvonarević, odvjetnik u Osijeku, Ivana Gundulića 5, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 557/23-2 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-24/18-66 od 19. svibnja 2023., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-557/23-2 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-24/18-66 od 19. svibnja 2023. te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenog prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene ove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva kao iznimka prema članku 299. st. 2. ZPP?
2. Da li je zastara u odnosu na preinake tužbenog zahtjeva tijekom postupka prekinuta podnošenjem izvorne tužbe ako se utvrdi da sama radnja preinake nije dopuštena temeljem odredbe članka 190. st. 2. ZPP?
3. U postupcima naknade štete zbog izgubljene zarade uzrokovane ozljedom na radu koja je rezultirala djelomičnim ili potpunim gubitkom radne sposobnosti, da li se činjenica djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti utvrđuje isključivo na temelju konačnog rješenja HZMO kojim je utvrđen opseg nesposobnosti, ili se pak ta činjenica utvrđuje i drugim izvorima kao što je radni materijal koji je prethodio konačnom rješenju, kao na primjer nalaz i mišljenje vještaka HZMO?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je ovaj sud u odnosu na prva dva pravna pitanja zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-123/2024-5 održanoj 27. svibnja 2024. koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“,
te pobijana odluka nije u suprotnosti sa navedenim pravnim shvaćanjem.
6. U odnosu na treće pitanje revizijski sud je ocijenio da ovako postavljeno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385. a ZPP jer je preopćenito i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa se u okviru takvog pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takvo pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvog pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
7.1. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci jasno navodi da iz posljednjeg nalaza revizora proizlazi da je kod tužitelja nastupila potpuna nesposobnost za rad, te da pored toga spisu predmeta prileže rješenja HZMO kojima je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Nadalje obrazlaže da je opravdano prvostupanjski sud odredio medicinsko vještačenje samo na okolnost uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i umirovljenja, jer naprijed navedene preostale okolnosti na koje je tuženik predlagao vještačenje nisu bile od značaja za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari, pored utvrđene činjenice da tužitelj nema preostale radne sposobnosti, odnosno da je ovaj u cijelosti radno nesposoban.
7.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
