Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2543/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja (predlagatelja osiguranja) ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, Križanića 15A, protiv tužene (protivnice osiguranja) [obrt]", [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-19/2025-5 od 29. travnja 2025., 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja (predlagatelja osiguranja) ŽE, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn- 19/2025-5 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja (predlagatelja osiguranja) radi osiguranja novčane tražbine ( naplate iznosa glavnice od 2.560,99 eura zajedno sa zateznim kamatama, naplate troškova postupka osiguranja dokaza u iznosu od 1.170,25 eura te troškova predmetnog parničnog postupka), određivanjem privremene mjere na način da se tuženici (protivnici osiguranja) zabrani otuđenje i opterećenje nekretnina kojih je vlasnik i to kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 892 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 14481 m2, šuma površine 1810 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj (predlagatelj osiguranja) ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 259,00 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju predlagatelj u žalbi sadržajno upire, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te je isto moguće ispitati.

5. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, određivanjem privremene mjere kojom se zabranjuje protivnici osiguranja otuđenje i opterećenje nekretnina kojih je vlasnica (kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 892 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 14481 m2, šuma površine 1810 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.

6. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja, kao tužitelj, protiv protivnice osiguranja, kao tuženice, 14. travnja 2025. podnio tužbu radi naknade štete u kojoj navodi da je 30. travnja 2024. posijao suncokret na katastarskim česticama [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], te o tome obavijestio tuženicu, kao lovoovlaštenika lovišta koje se nalazi pored navedenih čestica, da je od tuženice preuzeo repelente kojima je poprskao suncokret, da je svakodnevno obilazio parcele, pregledavao te istjerivao divljač, no da mu je unatoč tome divljač uništila usjeve 8. lipnja 2024., o čemu je istoga dana obavijestio tuženicu (koja odgovora za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 80. Zakona o lovstvu, „Narodne novine“, broj 99/18, 32/19, 32/20, 127/24), koja nije priznala niti osnovu, niti visinu štete, radi čega je proveden postupak osiguranja dokaza u kojem je provedeno vještačenje kojim je utvrđeno da je na suncokretu nastala ukupna šteta od divljači u iznosu od 2.560,99 eura, s time da je tužitelju nastao i trošak postupka osiguranja dokaza od 1.170,25 eura, a da je tuženica tužitelju ponudila naknadu 55% iznosa štete i troškova osiguranja dokaza, čime tužitelj cijeni da je time priznala odgovornost za nastalu štetu.

7. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi i to da je predlagatelj osiguranja uz naprijed navedenu tužbu podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere u kojem navodi da je tuženica Lovačka udruga koja nema prihoda, koja se ne bavi niti prodajom mesa, a vlasnik je nekretnina koje bi bez osiguranja mogla otuđiti iz vlasništva i time onemogućiti tužitelja u naplati novčane tražbine, a da joj zabilježba zabrane otuđenja do pravomoćnosti predmetnog postupka neće izazvati nikakvu štetu s obzirom na činjenicu da tužitelj zabilježbu traži samo na dvije nekretnine, a da je tuženica vlasnica preko 15 nekretnina.

8. Sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 341., 344. i 345. st. 1. OZ-a, odbija navedeni prijedlog, cijeneći da je u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj učinio vjerojatnim postojanje potraživanja prema tuženici s osnova nastale štete u iznosu od 2.560,99 eura i s osnova troškova postupka osiguranja dokaza od 826,50 eura, čime zaključuje da je ispunjena prva pretpostavka za određivanje privremene mjere iz čl. 344. st. 1. OZ-a, ali da tužitelj ničim nije dokazao da je tuženica nesolventna, niti da ima namjeru otuđiti ili opteretiti svoje nekretnine, čime zakjučuje da predlagatelj osiguranja nije dokazao da postoji opasnost da će bez određivanja predložene privremene mjere protivnica osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, tako da u konačnome cijeni da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 344.s t. 1. OZ-a.

9. Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju obrazlaže i to da predlagatelj u prijedlogu za osiguranje nije naveo okolnosti iz kojih bi proizlazilo da mu ne stoje na raspolaganju druga manje tegotna sredstva osiguranja koja u dovoljnoj mjeri osiguravaju njegovu novčanu tražbinu (primjerice zabrana raspolaganja sredstvima po računu do iznosa tražbine tužitelja), naročito s obzirom na to što je vrijednost nekretnina u odnosu na koje je predloženo određivanje privremene mjere, više nego dvostruko veća od tražbine čije postojanje je tužitelj učinio vjerojatnim, slijedom čega cijeni da nema mjesta određivanju predložene privremene mjere, jer ograničenje prava vlasništva koje bi ta privremena mjera prouzročila za tuženicu, kao protivnicu osiguranja, ne bi bilo razmjerno stupnju potrebe za zaštitom prava na namirenje predlagatelja koja postoji u konkretnom slučaju.

10. Žalbenim navodima predlagatelj osiguranja osporava zaključak suda prvog stupnja da nema opravdani razlog za ishođenje predložene privremene mjere, uz tvrdnju da iz izvoda iz sudskog registra za protivnicu osiguranja proizlazi da je pokrenut postupak njezine likvidacije, da je ista neprofitna udruga koja nema novčanih sredstava na računu, radi čega tvrdi da se bez predložene privremene mjere predlagatelj neće moći namiriti, s time da žalbenim navodima osporava i zaključak suda prvog stupnja o solventnosti protivnice osiguranja i njezinim prihodima, uz obrazloženje da činjenica da je protivnica osiguranja vlasnica dvadeset nekretnina, ne predstavlja novčani iznos iz kojeg bi se predlagatelj osiguranja mogao naplatiti, upirući žalbenim navodima ujedno i na nejasno obrazlaganje suda prvog stupnja da bi zabrana raspolaganja sredstvima po računu do iznosa tražbine tužitelja, za protivnicu osiguranja bila manje tegobna od predložene privremene mjere zabranom otuđenja nekretnine.

11. Iako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine koju ima prema protivnici osiguranja, i ovaj sud nalazi da za određivanje predložene privremene mjere nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 344. OZ-a.

12. Naime, prema odredbi čl. 344. st. 1. i 2. OZ-a, propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pri čemu predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

13. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja zahtijeva određivanje privremene mjere kojom bi sud radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (u odnosu na koju je podnio tužbu za naknadu štete), zabranio protivnici osiguranja otuđiti dvije nekretnine vlasništvo protivnice osiguranja.

14. Pravni učinak zabrane otuđenja nekretnina jest u tome da predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini na koju se zabrana odnosi, neovisno o tome što je poslije te zabrane treća osoba stekla i uknjižila pravo vlasništva na toj nekretnini, pri čemu treba naglasiti da privremena mjera po svojoj pravnoj prirodi predstavlja samo sredstvo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja te tražbine i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili znatno oteža naplatu upravo te konkretne tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema tome, suština zabrane otuđenja ili opterećenja je u zabilježbi zabrane otuđenja i opterećenja nekretninom radi publiciranja postojanja spora i pokrivanja svih raspolaganja koje je protivnik osiguranja mogao učiniti na štetu (mogućeg) prava predlagatelja osiguranja iz kojeg proizlazi novčana tražbina.

15. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj prijedloga za osiguranje iz kojeg slijedi da predlagatelj osiguranja opasnost za ostvarenje naprijed navedene tražbine vidi u mogućem raspolaganju predmetnim nekretninama, što bi ga, po shvaćanju predlagatelja osiguranja, moglo onemogućiti u naplati svoje novčane tražbine, imajući u vidu i pravni učinak privremene mjere kojom predlagatelj osiguranja predlaže protivniku osiguranja zabraniti raspolaganje svojim nekretninama, i po stavu ovoga suda, izdavanje predložene mjere u okolnostima konkretnog slučaja nije nužno za osiguranje naplate tražbine predlagatelja.

16. Naime, imajući na umu da je privremena mjera namijenjena za osiguranje tražbine, da ona po svome sadržaju treba biti postavljena tako da što je moguće manje optereti dužnika, za kojeg ne bi trebala biti niti sankcija ni prijetnja, odnosno da treba biti samo u funkciji adekvatne i svrsishodne zaštite (vjerojatne) tražbine, s kojom mora biti u najbližoj, prirodnojj vezi, načelno ju ne bi trebalo odrediti ako se svrha onog što predlagatelj osiguranja njome nastoji ostvariti, može postići i drugim, manje tegobnim načinom za protivnika osiguranja, kako to, suprotno žalbenim navodima predlagatelja, pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

17. Pri tome je za ukazati i na to da je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno ukazati na činjenice ili ponašanje protivnika osiguranja iz kojih bi se moglo zaključiti da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja mogao osujetiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja i to upravo time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

18. U konkretnim činjeničnim i pravnim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim, barem ne u dovoljnoj mjeri, da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine (time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati).

19. Naime, ocjenu o postojanju opasnosti da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu predlagateljeve tražbine, donosi sud na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj osiguranja navede u prijedlogu za osiguranje. Ta opasnost, suprotno žalbenim prigovorima predlagatelja osiguranja, mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje protivnika osiguranja ili propuštanja, koje su svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine, s time da te konkretne radnje ili propusti moraju stvarno ugrožavati buduće ostvarenje predlagateljeve tražbine, a sud treba utvrditi postojanje takvih radnji (propusta), kao i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima. Dakle, nije dovoljno samo postojanje vjerojatnosti da predlagatelj osiguranja neće moći naplatiti svoju tražbinu (uslijed činjenice da je protivnica osiguranja neprofitna udruga koja nema novčanih sredstava na računu, koju činjenicu nepostojanja sredstava na računu predlagatelj osiguranja ničim ne dokazuje, a ista se ne predmnijeva samo zbog toga što je protivnica osiguranja neprofitna udruga), niti je dovoljno samo ukazati na nastup nekih objektivnih događaja (pokretanje postupka likvidacije protivnice osiguranja, što u konkretnom slučaju predstavlja novu činjenicu na koju se predlagatelj osiguranja nije pozivao u prijedlogu za određivanje privremene mjere, koja se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi ne može iznositi), već je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnica osiguranja poduzima ili da bi mogla poduzeti neku ugrožavajuću radnju te uzročnu vezu između tog ponašanja i posljedice koja bi se sastojala u sprečavanju ili znatnom otežanju naplate tražbine čije se osiguranje predlaže.

20. U tom smislu, prema ocjeni ovoga suda, činjenica da je protivnica osiguranja neprofitna udruga koja po tvrdnjama predlagatelja osiguranja ne ostvaruje prihode te eventualno pokretanje postupka njezine likvidacije, same po sebi nisu takve da bi ukazivale na to da protivnica osiguranja na bilo koji način spriječava ili znatno otežava naplatu tražbine predlagatelja osiguranja, pri čemu predlagatelj osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere, niti tvrdi, a time niti dokazuje, da postoji namjera protivnice osiguranja za otuđenjem i opterećenjem predmetnih nekretnina, slijedom čega bez takvih tvrdnji samog predlagatelja, niti ne postoji osnova za određivanje predložene privremene mjere.

21. Prema tome, kako predlagatelj osiguranja nije ukazivao, ali isto tako niti dokazivao postojanje konkretnih postupaka protivnice osiguranja koji bi upućivali na njezinu namjeru spriječavanja ili otežavanja predlagatelja osiguranja u naplati njegove tražbine (otuđenjem imovine), stoga nisu kumulativno ispunjena oba zakonska uvjeta za određivanje privremene mjere propisana odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a.

22. U odnosu na žalbene prigovore kojima predlagatelj osiguranja upire na potrebu pristupa zaštiti njegovih interesa i vjerojatnih prava, valja odgovoriti da se privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina, ograničavaju vlasnička prava protivnika osiguranja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom, uzimajući pri tome u obzir, kako to u svojoj odluci poslovni broj Rev-1291/2016-4 od 9. siječnja 2018. navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske, „odnos između visine potencijalnog potraživanja predlagatelja osiguranja i vrijednosti predmeta osiguranja, kako se ne bi dogodilo da vrijednost „blokirane“ imovine znatno premašuje visinu osigurane tražbine“.

23. Naime, uzimajući u obzir vjerojatnost tražbine predlegetelja, mjera koju predlaže predlagatelj bi morala biti proporcionalna njegovom zaštićenom interesu, a proporcionalnost mjere uključuje u sebi i učinkovitost i nužnost mjere, tako da sud određuje takvu mjeru samo ako nađe da je mjera učinkovita i nužna i da je proporcionalna zaštićenom interesu predlagatelja, pri čemu je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine po svojoj prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, tako da se u tome konteksu ne može govoriti o neznatnoj šteti koju podrazumijeva odredba čl. 344. st. 2. OZ-a. Zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna pravom zaštićenom interesu predlagatelja, pri čemu o nužnosti mjere sud odlučuje na temelju podataka koje je iznio predlagatelj.

24. Za tvrdnje o tome da protivnica osiguranja ne bi pretrpila nikakvu štetu ili da bi ona bila neznatna, potrebno je dati određeno i logično obrazloženje postojanja vjerojatnosti, a iz predmetnog prijedloga za osiguranje se ne može zaključiti da je određivanje mjere nužno ili da predlagatelju ne stoje na raspolaganju koja druga primjerena sredstva osiguranja, a koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjenja u smislu odredbe članka 344. OZ-a.

25. Stoga, s obzirom na to da predlagatelj osiguranja nije dokazao da bi protivnik osiguranja pokušao otuđiti ili opteretiti nekretnine, niti je učinio vjerojatnim da bi se predloženom mjerom pretrpjela samo neznatna šteta, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje i odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere.

26. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.

27. Kako predlagatelj osiguranja nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je temeljem čl. 166 st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža