REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2266/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda u Jastrebarskom, protiv tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolsberg eGen, OIB 11609308792, 8083 Sankt Stefan im Rosental, Murecker Strasse 23, Republika Austrija, kao pravnog slijednika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolsberg eGen, OIB 11609308792 sa sjedištem u Murckerstrasse 23, A-8083, St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, kojeg zastupaju punomoćnici Majda Damjanović, Srećko Golenko, Romana Belovari Zlatarek i Jelena Damjanović Barić, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Čakovca, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-549/24-2 od 17. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna Služba u Jastrebarskom poslovni broj P-38/22-18 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-549/24-2 od 17. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna Služba u Jastrebarskom broj P- 38/22-18 od 10. svibnja 2024. te postavila pravna pitanja:
„Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako unatoč žalbenom navodu tužiteljice da je trebalo utvrditi sadržaj mjerodavnog stranog prava te ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva kroz primjenu tog stranog prava (ovdje Republike Austrije), a što je inače dužan učiniti i po službenoj dužnosti, ipak to ne učini, već o (ne)osnovnosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu odluči isključivo na temelju sadržaja tog ugovora?
2. Je li odlukom drugostupanjskog suda u kojoj nije dano konkretno i razumljivo izjašnjenje zašto nije pribavljeno i primijenjeno mjerodavno strano pravo (Republike Austrije) onemogućena provjera ispravnosti razloga presude što je dovelo do arbitrarnosti u postupanju i odlučivanju pa je došlo do povrede prava na pravično suđene zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u aspektu prava na obrazloženu odluku?“.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Revizijski sud je ocijenio da prvo pitanje kako ga je postavila tužiteljica u svom prijedlogu ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer je preopćenito.
4.1. Naime, takvo pitanje nema važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.2. Također se ističe da razlozi važnosti na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Tužiteljica se drugim pitanjem u prijedlogu za dopuštenje revizije, poziva na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
6.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
