Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2594/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika iza pokojne NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik iz Kutine protiv tuženika Reiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Anita Marković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-325/2023-10 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Reiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, ukida se rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-325/2023-10 od 27. ožujka 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-325/2023-10 od 27. ožujka 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Ostavljeno je da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim presudom utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], koji su 9. veljače 2007. sklopili prednica tužitelja i tuženik, kojom odredbom je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu/ ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 3.340,08 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.809,97 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2024. do isplate (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenje odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnio tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje te da preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], koji su, 9. veljače 2007., sklopili njegova prednica i tuženik, a kojom odredbom je, kako se navodi u izreci ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF te zahtjev za isplatu novčanog iznosa koji je po osnovi te ugovorne odrede plaćen tuženiku, s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Donoseći odluku u povodu prigovora mjesne nadležnosti, koji tuženik temelji na činjenici da su Ugovorom o kreditu stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, prvostupanjski sud ističe:

- da o odredbi čl. 12. Ugovora o kreditu, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, kojeg je pripremio kreditor, ugovorne strane nisu pregovarale te da tužitelj (iako je ugovor sklopila njegova prednica) nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe

- i da je stoga, sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov,. 96/03. čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, Nar. nov. broj 79/07., čl. 49. Zakona zaštiti potrošača, Nar. nov. broj 41/14.), kao i sukladno Direktivi vijeća 93/13/EEZ, predmetna odredba dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja,

- jer da tužitelj nema mjesto prebivališta u mjestu gdje se nalazi sud čija je nadležnost ugovorena, već u [adresa], te bi bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da je njegovo sjedište u [adresa].

6. Na navode žalbe kojima se pobija ta odluka valja reći da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 96/03., dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Identične odredbe sadrži i čl. 49. ZZP/14, koji je na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, a ovaj Zakon usklađen je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (nastavno: Direktiva).

7. Dakle, da bi odredba iz čl. 13. Ugovora o kreditu bila nepoštena ona mora biti:

- unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženice, na način da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj i

- takva da, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

8. Iako je točno da se u konkretnom slučaju nije pregovaralo o odredbi kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženika (za suprotno dokaza nema), sud propušta utvrditi je li prednica tužitelja/ tužitelj činjenično rekao išta o tome zbog čega ova odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a niti je te tvrdnje, ako su iznesene, sud uopće razmotrio. Odnosno sud ne obrazlaže valjanim i jasnim razlozima jesu li, zbog čega i na temelju čega ispunjene obje pretpostavke iz prethodne točke ovog drugostupanjskog rješenja, da bi se ugovorna odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu mogla smatrati nepoštenom.

8.1. Pri tome se sudu ukazuje i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. zauzet stav, kojeg prihvaća i ovaj sud u konkretnom slučaju, da je prorogacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti, o čemu pobijana odluka nema nikakvih utvrđenja ili razloga.

8.2. Osim toga, pravilno se navodima žalbe ukazuje da sud nije dao nikakve razloge niti o svojoj nadležnosti u smislu čl. 59. ZPP-a.

9. Slijedom toga, osnovano se navodima žalbe ukazuje da pobijana odluka kojom je odlučeno o prigovoru mjesne nenadležnosti nema razloge o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), zbog čega je prvostupanjsko rješenje ukinuto u skladu s čl. 380. točka 3. tog Zakona te će sud u ponovnom postupku ponovno ispitati osnovanost prigovora mjesne nadležnosti, odnosno otkloniti će propuste na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem.

10. Kako je pogrešna odluka o prigovoru mjesne nadležnosti rezultirala i povredom iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a u odnosu na prvostupanjsku presudu, to za sobom povlači obvezu ukidanja i te odluke sukladno čl. 369. st. 1. toga Zakona

11. S obzirom da je presuda ukinuta, sudu valja ukazati, što se također pravilno ističe u žalbi, da je tijekom postupka došlo do preinake tužbenog zahtjeva (podnesak od 30. listopada 2023.), da se tuženik istoj protivio (podnesak tuženika od 09. siječnja 2024.), a da sud s obzirom na to nije donio nikakvu odluku, već je zanemarujući ovaj prigovor tuženika odlučio sukladno konačno postavljenom tužbenog zahtjevu, bez da je za to dao ikakvo obrazloženje. Naime, kada dođe do preinake tužbe, a tuženik se preinaci protivi, potrebno je da sud o tom prigovoru donese posebno rješenje sukladno čl. 190. ZPP-a.

12. Sudu se također ukazuje da je obrazloženje pobijane presude bio dužan 2sastaviti u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP-a, što je propustio učiniti, a stječe se dojam da je sud tako postupio jer je ovaj predmet jedan od sada već „tipskih“ predmeta ovakve vrste. Međutim, sud na to nema ovlaštenje i dužan je, i u predmetima ove vrste, ma koliko bili tipski, poštovati propisano navedenom zakonskom odredbom jer se u protivnom, kao u ovom slučaju, vrijeđa pravo stranke na obrazloženu odluku po pravilima koja su za to propisana.

13. Slijedom rečenog, sud će prilikom donošenja nove odluke voditi računa i o navedenim povredama te će iste otkloniti.

14. Odluka o troškovima postupka ukinuta je jer zavisi o konačnoj odluci o glavnoj stvari (čl. 380. točka 3.) ZPP-a, a odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević