REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-5092/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijani Mastilović, odvjetnici u Splitu, radi vraćanja dara u ostavinu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 04. ožujka 2025. god. u nazočnosti pun. stranaka, dne 17. lipnja 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I. U ostavinu iza pok. DG (Zvone) Stošića pok. Tome vraća se dar učinjen tuženiku, MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na osnovi Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 18. ožujka 2010. god. u pogledu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (ranije oznake č.z. 184/10 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), i to u ¼ dijela cjeline te nekretnine radi namirenja nužnog dijela tužiteljice, HG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici trošak parbenog postupka u iznosu od 2.913,12 EUR, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 17. lipnja 2025. god., pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dne 11. lipnja 2018. god. podnijela tužbu protiv tuženika, radi vraćanja dara u ostavinu. U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik brat i sestra pa su kao jedini zakonski nasljednici pozvani na nasljedstvo iza smrti njihovog oca, pok. DG u ostavinskom postupku O-786/2017 pred Općinskim sudom u Splitu. Tužiteljica navodi da u navedenom postupku nije bilo imovine za raspodijeliti jer je ostavitelj svom svojom imovinom raspolagao za života i to ugovorima o darovanju u korist tuženika pa smatra kako joj je takvim raspolaganjima povrijeđen nužni dio te da joj sada pripada pravo na traženje vraćanja razmjernog dijela dara u ostavinu radi namirenja nužnog dijela. Dalje ističe da je pok. DG ugovorom o darovanju od 18.3.2010. tuženiku darovao nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], kuća, pomoćni objekt, dvorište, ukupne površine 1687 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom bi u ostavinu iza pok. DG vratio sporni dar, i to u ¼ dijela cjeline te nekretnine radi namirenja nužnog dijela tužiteljice. Također predlaže da joj tuženik nadoknadi troškove postupka.

2. Podneskom od 18. svibnja 2020. tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev jer je nakon nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina] sporna nekretnina dobila oznaku k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (ranije: č.z. 184/10 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]).

3. Na ročištu od 06. lipnja 2024. god. tužiteljica je još jednom uredila svoj tužbeni zahtjev na način da je umjesto z. u. [broj ZK uloška] navela točan z. u. [broj ZK uloška], a s obzirom na izmjenu zemljišno knjižnog stanja za predmetnu nekretninu.

4. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predložio je da sud odbije tužbu i naloži tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak. Istaknuo je materijalnopravni prigovor zastare isticanja zahtjeva za povrat dara u ostavinu radi povrede prava na nužni dio. Dalje navodi da je on za života pok. DG na spornoj nekretnini izvršio nadogradnju pa da nekretnina nije bila kao u vrijeme ugovora o darovanju. Ističe da je spornu nekretninu nadogradio u odnosu na stanje u kojoj je ona bila u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju pa da bi darovana stvar mogla eventualno biti nekretnina u onom dijelu koliki bi bio nužni dio na darovanoj stvari u vrijeme darovanja, nikako ne u cjelini. Tuženik smatra i da je tužiteljica u nužnom dijelu namirena jer je na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju između nje i njihove majke od 30.3.2004. dobila pravo vlasništva na cijelom stanu u [adresa] površine 46,66 m2, koji je bračna stečevina pok. roditelja parničnih stranaka, a koji je stan naknadno prodala.

5. Na ročištu od 21. ožujka 2024. god. tuženik je istaknuo prigovor nedostatka pasivne legitimacije na svojoj strani jer da je raspolagao predmetnom nekretninom tako što ju je darovao svojoj kćeri.

6. Tužiteljica je osporila navedeni prigovor, ističući da je još 2020. god. ostvarila zabilježbu predmetnoga spora na prijepornoj nekretnini pa stoga nije dužna preinačavati tužbu na način da kao tuženika označi tuženikovu kćer.

7. U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu br. O-786/2017 od 7.2.2018., povijesti posjedovanja č.z. 184/10 k. o. [katastarska općina] Državne geodetske uprave Klasa: 936-02/19-05/623, Ur.br.: 541-22-2/16-19-2 od 24.3.2020., (list 15), posjedovnog lista (list 16), prijavnog lista br. 634-1973 Zavoda za izmjeru i katastar zemljišta – Zadar (list 17-19), rješenja Državne geodetske uprave Klasa: UP/I- 932-07/07-02/00088, Urbroj: 541-19-2/24-07-5 od 31.1.2007. (list 20), Ugovora o darovanja nekretnina od 18.3.2010. s ovjerom (list 21-22), izvoda iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave od 24.3.2020. (list 23), izvatka iz zemljišne knjige za ZK uložak br. [broj ZK uloška] od 12.5.2020. (list 24), izvatka iz zemljišne knjige za ZK uložak br. [broj ZK uloška] (list 40-45), Ugovora o darovanju nekretnina od 29.6.2000. s ovjerom (list 46-48), ugovora o darovanju nekretnina od 18.3.2010. s ovjerom (list 49-50), zapisnika s ostavinske rasprave br. O-805/10-UPP/OS-71/2010 od 27.7.2010. (list 51-52), Ugovora o doživotnom uzdržavanju solemniziranog od javnog bilježnika od 30.3.2004. (list 53-55), izvatka iz zemljišne knjige za ZK uložak br. [broj ZK uloška] (list 56-57), ugovora o sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga na području Općine Ražanac od 28.4.2008. (list 58), rješenja Općinskog suda u Zadru br. Z-13537 od 30.8.2008. (list 61-63), rješenja Općine Split br. 06-UP/I-5902/1-1974-II-LJP-265/A od 30. rujna 1974. (list 64-65), fotodokumentacije sporne nekretnine (list 66-85), odluke o priznanju stanarskog prava Klasa: 371-03/90-01/292, Urbroj: 2181-10-02-90-1513 od 29.11.1990. (list 86), pregledom cjelokupne dokumentacije u ostavinskom spisu br. O- 786/2017, pregledom spisa Općinskoga suda u Splitu br. Po-52/2012 i O-805/2010, pregledom izvatka iz BZP-a, neslužbena kopija za kat. čest. [katastarska čestica], z.k.u. 9486, k. o. [katastarska općina], preslušanjem svjedoka BG, VG, HGĆ i NG te preslušanjem tužiteljice i tuženika.

8. Općinski sud u Splitu je presudom od 03. studenoga 2022. god. odbio tužbeni zahtjev.

9. Županijski sud u Šibeniku je svojim rješenjem br. Gž-99/2023-3 od 05. prosinca 2023. god. ukinuo prvostupanjsku presudu te predmet vratio na ponovno suđenje.

10. Stranke su zatražile trošak postupka.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije na njegovoj strani nije osnovan. Točno je da je on, u tijeku ovoga parničnog postupka, darovao predmetnu nekretninu svojoj kćeri i da je ona sada upisana kao vlasnica te nekretnine, ali, budući da je tužiteljica ranije ostvarila zabilježbu predmetnoga spora na istoj nekretnini, nije dužna preinačavati tužbu, navodeći kao tuženika sadašnjeg upisanog vlasnika. Tuženik ostaje pasivno legitimiran u predmetnom sporu.

13. U postupku nije prijeporno da su parnične stranke pozvane na nasljeđivanje kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza ostavitelja pok. DG pok. H te da je ostavitelj Ugovorom o darovanju od 18. ožujka 2010. raspolagao nekretninom položenom u K. O. [katastarska općina], oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška]( sada k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška]).

14. U postupku je prijeporno je li Ugovorom o darovanju od 18. ožujka 2010., kojim je ostavitelj raspolagao navedenom nekretninom u korist tuženika, povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio iz ostavine te je li nastupila zastara isticanja zahtjeva za povrat dara u ostavinu.

15. Iz smrtovnice od 05. svibnja 2011. proizlazi da je ostavitelj pok. DG pok. H, otac parničnih stranaka, umro **.**.2011.

16. U ostavinskom postupku br. O-786/2017 utvrđeno je da je ostavitelj sačinio vlastoručnu oporuku datiranu na 27. svibnja 2007. kojom je raspolagao spornom nekretninom u korist tužiteljice.

17. Nadalje, ugovorom o darovanju nekretnina od 29. lipnja 2000. ostavitelj je tuženiku darovao nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], označene kao č.z. 176/5, 212/10, 201, 768/59 i dio č.z. 184/3.

18. Ugovorom o darovanju nekretnina od 18. ožujka 2010. ostavitelj je tuženiku darovao i spornu nekretninu, č.z. 184/10, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuća, pomoćni objekti i dvorište, ukupne površine 1687 m2.

19. Nasljedničkom izjavom tužiteljica je priznala gore navedenu oporuku kao istinitu i pravno valjanu te je prihvatila nasljedstvo temeljem oporuke i zakona.

20. Tuženik je dao nasljedničku izjavu na način da je prihvatio nasljedstvo koje mu pripada temeljem zakona iza smrti oca, priznao je istinitost oporuke, ali je naveo da je ista opozvana navedenim ugovorom o darovanju od 18. ožujka 2010.

21. Zbog nastalog spora, javni bilježnik je predmet vratio sudu na daljnje postupanje. Parnične stranke su ostale kod navoda iznesenih pred javnim bilježnikom, tužiteljica je ustrajala u osporavanju pravne valjanosti ugovora o darovanju od 18. ožujka 2010. pa je na temelju čl. 224. st. 1. ZN-a postupak prekinut, a tužiteljica upućena svoj zahtjev ostvariti u parnici.

22. U podnesku od 19. prosinca 2013. tužiteljica je postavila zahtjev za nužnim dijelom iz ostavine.

23. Potom je podneskom od 20. siječnja 2016. tužiteljica obavijestila sud da je parnični postupak br. Po-52/17 pravomoćno okončan u korist tuženika te je predložila nastavak prekinutog ostavinskog postupka pa je isti nastavljen rješenjem od 27. lipnja 2016.

24. nastavku ostavinskog postupka, na ročištu od 22. ožujka 2017. tužiteljica je istaknula zahtjev da se u ostavinu vrati dar učinjen tuženiku temeljem spornog ugovora, i to radi namirenja njenog nužnog dijela te je upućena pokrenuti parnicu radi vraćanja dara u ostavinu pok. DG.

25. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. O-786/2017 i dokumentacije priložene tom spisu, sud je utvrdio da je otac stranaka DG preminuo **.**.2011., kao i to da je tužiteljica zahtjev za povrat dara, učinjen tuženiku na osnovi Ugovora o darovanju nekretnina od 18. ožujka 2010. god., istaknula 22. ožujka 2017.

26. Prema odredbi članka 77. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN), nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnog dijela te će se u tom slučaju raspolaganja oporukom umanjiti, a darovi vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio (članak 78. ZN), s time da se prema odredbi članka 84. ZN umanjenje raspolaganja oporukom može zahtijevati u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a povrat dara - u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.

27. Sukladno prihvaćenoj sudskoj praksi (npr. Rev 456/2019), a kako to u ukidnoj odluci navodi drugostupanjski sud, kada nužni nasljednik u ostavinskom postupku zatraži nužni dio, prekida se zastarijevanje njegova zahtjeva za povrat dara protiv daroprimca koji sudjeluje u ostavinskom postupku. Stoga, kako je u ostavinskom postupku podneskom od 19. prosinca 2013. tužiteljica stavila zahtjev za nužni dio, prije isteka roka propisanog člankom 84. ZN, time je prekinuto zastarijevanje zahtjeva za vraćanje dara u ostavinu. To opet znači da tužiteljica nije zakasnila sa svojim zahtjevom za vraćanjem darovane nekretnine u ostavinu pok. oca stranaka.

28. Tuženik je osporavao tužbeni zahtjev tvrdeći da je na prijepornoj nekretnini izvršio nadogradnju s čime je povećao njenu vrijednost te da je tužiteljica namirena u nužnom dijelu jer je na temelje ugovora o doživotnom uzdržavanju između nje i majke stranaka dobila pravo vlasništva na stanu u [adresa], koji je bračna stečevina pok. roditelja stranaka.

29. Sud je, uz pregled cjelokupne dokumentacije priložene spisu i pregled priloženih sudskih spisa, izveo dokaz preslušanjem predloženih svjedoka i stranaka, a na okolnosti je li tuženik svojim radom i sredstvima povećao vrijednost predmetne nekretnine te je li tužiteljica namirena u svome nužnom dijelu time što je postala vlasnica stana u [adresa].

30. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je nekretnina koja je predmet Ugovora o darovanju sklopljenoga 18. ožujka 2010. god. u naravi kuća i zemljište na kojem se kuća nalazi. Kuća se sastoji od tri etaže i uz nju je pomoćni objekt i gustirna. Tu nekretninu otac stranaka darovao je tuženiku, a ranije mu je, 2000. god. darovao sva svoja zemljišta koja je dobio u nasljedstvo od svojih prednika pa nakon smrti, u očevoj ostavini nije bilo nikakvih nekretnina. Parcele koje je otac darovao tuženiku, smještene su u blizini predmetne kuće i građevinska su zemljišta. Tužiteljici otac nije ostavio ništa u nasljedstvo, a ni za svoga života nije joj ništa darovao ili na neki drugi način prenio na nju vlasništvo. Vlastoručnom oporukom iz 2006. ili 2007., koja se čuvala na Općinskom sudu u Splitu, otac joj je ostavo upravo predmetnu kuću i zemlju za cijelo. Za oporuku je znala tužiteljica i majka stranaka, koja je sa sadržajem oporuke bila suglasna. Naime, kako je tuženik dobio građevinsko zemljište, volja roditelja stranaka bila je da predmetna kuća sa zemljom, nakon njihove smrti, pripadne tužiteljici. Za darovni ugovor od 18. ožujka 2010. god., kojim je otac darovao kuću i zemlju tuženiku, saznala je tak u ostavinskom postupku iza očeve smrti. S majkom je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 2010. god., po kojem ugovoru je dobila stan u [adresa], površine 42 ili 46 m2. Stan je bio u majčinom vlasništvu, tužiteljica je ispunjavala sve obveze iz sklopljenog ugovora i majku uzdržavala do njezine smrti. Od oca nije naslijedila ni novčane iznose niti bilo što drugo. Tuženik je imao punomoć za očeve bankovne račune. Predmetnu kuću izgradili su otac i majka na čestici koju im je dao očev otac. Kuća je izgrađena 1970-tih godina, a tuženik nije sudjelovala u radovima na njenoj izgradnji, nije ni posjećivao roditelje niti se zanimao za održavanje kuće. Sva novčana sredstva uložena u kuću, uložili su roditelji stranaka, s tim da je tužiteljica kupila nova vrata i prozore u prizemlju i na prvom katu kuće te financirala bojanje kuće izvana i iznutra. Tuženik nije sudjelovao nikakvim novčanim sredstvima u izgradnji i održavanju kuće. Troškove majčinog pogreba snosila je tužiteljica, a troškove očevog tuženik. Prodala je stan koji je po Ugovoru o doživotnom uzdržavanju dobila od majke.

31. Tuženik je u svome iskazu naveo da mu je otac 2010. god. ugovorom o darovanju darovao predmetnu nekretninu, odnosno kuću i zemlju na kojoj je kuća izgrađena. U ostavinskoj je raspravi iza očeve smrti, na ročištu kod javnog bilježnika, saznao za vlastoručnu očevu oporuku, u kojoj se spominjala parcela bez kuće odnosno pisalo je da se ostavlja kuća i ono što je na njoj, a nije bila navedena kuća i pomoćni objekt. Oporukom je nekretnina ostavljanja tužiteljici za cijelo. Otac stranaka živio je s tuženikom, u njegovom stanu i on se brinuo za oca dok je tužiteljica odbijala prihvatiti oca i brinuti se o njemu. Bila je upoznata s ugovorom o darovanju iz 2010. i s time da taj ugovor poništava očevu oporuku. Temeljem ugovora o darovanju uknjižio se kao vlasnik predmetne nekretnine, a na oca, u trenutku njegove smrti, nije bila upisana niti jedna nekretnina, jedino je imao pravo doživotnog ploduživanja predmetne kuće. Istaknuo je da mu je otac oko 2000. god. darovao i zemlju u [adresa], ali to nije građevinsko zemljište nego pašnjaci. Otac je na tim nekretninama bio upisan samo kao posjednik pa je trebalo pokrenuti sudske postupke da bi se riješilo pitanje vlasništva. Tužiteljica nije bila voljna ulaziti u sudske postupke pa je on sam riješio problem, snoseći sve troškove sudskih postupaka. Na stanu u [adresa] stanarsko pravo je imao otac stranaka, a otkupio ga je na ime svoje supruge i majke stranaka. Taj je stan Ugovorom o doživotnom uzdržavanju tužiteljica dobila od majke. Tužiteljica nije dobila u vlasništvo ni jednu nekretninu koja je bila upisana kao vlasništvo pokojnog oca, koji je nakon što je vidio kako se tužiteljica ponaša prema majci, shvatio da ona ne zaslužuje da joj ostavi nekretnine pa je sve dao tuženiku. Tužiteljica nije sudjelovala u izgradnji kuće u [adresa], a tuženik je pomagao u izgradnji drugoga kata kuće. Smatra da tužiteljici ne pripada ¼ dijela predmetne nekretnine na ime nužnoga dijela. Ugovor o darovanju predmetne nekretnine s ocem je sklopio godinu dana prije očeve smrti. Kuća je bila izgrađena u cijelosti još prije 1980. godine. Napomenuo je da je vodio brigu o majci u zadnjoj godini njezina života, kada je bila teško bolesna i da je snosio sve troškove njezina pogreba osim cvijeća koje je kupila tužiteljica.

32. Svjedokinje BG i HGĆ kćeri su tužiteljice i nećake tuženika. Obje su iskazale da su predmetnu kuću izgradili roditelji stranaka i da je stanje kuće 1992. ili 1993. god. bilo jednako kao u vrijeme smrti oca stranaka. Ni jednoj nje poznato da bi tuženik bilo što radio na kući koja se sastoji od podruma, prizemlja i kata i nema krova, a kuća je takva bila već u vrijeme kada su one kao djeca dolazile u nju. Svjedokinja BG jedno je vrijeme živjela s bakom i djedom u njihovom stanu u [adresa] i to zato jer je baka bila bolesna a djed invalid te im je pružala pomoć. Otac stranaka govorio joj je da su na nadgradnji kuće radili otac i brat tuženikove supruge, ali da im je on platio za radove i da je jedini vlasnik kuće. I svjedokinja M iskazala je isto jer su i njoj djed i baka pričali o tome tko je radio na nadogradnji i tko je snosio troškove gradnje. Nadogradnja je ustvari kat kuće. Objema svjedokinjama je poznato da im je majka sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju s bakom, da je ispoštovala i ispunila sve svoje obveze iz ugovora, a da su baki i djedu pomagali svi članovi obitelji tužiteljice. Tužiteljica je majku pomagala sve do njezine smrti.

33. Svjedok VG je šurjak tuženika. Izjavio je da tuženika poznaje od 1975. god. kada je ovaj oženio njegovu sestru. Međusobno se posjećuju pa je tuženika posjećivao u kući u [adresa], u [adresa] još od 1975. god. od kada mu je poznato i stanje predmetne kuće. 1970-tih godina u kući u [adresa] su živjeli tuženik i njegovi roditelji, tužiteljica te svjedokova sestra kao tuženikova supruga. Tuženik je na predmetnoj kući podigao još jednu etažu odnosno kat, i to prije 1980., vjerojatno 1979. god. Na podizanju toga kata radili su svjedok i njegov pok. otac. Svjedokov otac bio je meštar a svjedok glavni radnik i izveli su sve radove na katu, uključujući i postavljanje ploče. Radili su besplatno jer je otac svjedoka htio pomoći svojoj kćeri i zetu. Kat su dovršili ugrubo, a uređenje je dovršeno kasnije čemu on nije pribivao. Prije radova o kojima je govorio, kuća je bila prizemna. Kat koji je podignut dobio je poseban ulaz. Za vrijeme izvođenja radova na katu, svjedok nije viđao tužiteljicu, niti je ona tada uopće dolazila u predmetu kuću. Ne sjeća se koliko je točno trajala gradnja kata, ali grubi radovi zgotovljeni su u nekoliko mjeseci. Za vrijeme izvođenja radova često je u predmetnoj kući viđao oca stranaka. Kuća i danas ima dvije etaže, prizemlje i kat, a u njoj je svjedok zadnji put bio 2015. ili 2016. god. kada je tjedan dana besplatno boravio u njoj. Radove na katu na kući financirao je tuženik koji je digao i kredit zbog toga. Nije mu poznato je li i otac stranaka pomagao novčano u izgradi kata a zna da je pomagao fizičkim radom. Nije mu poznato je li u izgradnji kata nešto ulagala tužiteljica. Poznato mu je i da je otac stranaka, nakon smrti svoje supruge, preselio kod tuženika, i da su se o njemu brinuli tuženik i njegova supruga. Nikada nije vidio tužiteljicu i njezine kćeri da dolaze u predmetu kuću.

34. Svjedokinja NG poznanica je tužiteljičinih kćeri još od srednje škole. Nikad nije bila u [adresa], a o predmetnoj kuća ipak ima saznanja. Naime, nerijetko bi prespavala kod tužiteljičinih kćeri, u stanu njihovih roditelja, na Kacunaru u Splitu. U tom stanu zaticala bi baku i djeda svojih prijateljica pa je od njihove bake čula da je bitno da imovina nje i supruga bude podijeljena na njihovo dvoje djece. Poznato joj je da je tužiteljica uzdržavala svoj roditelje jer bi oni, kad god bi se našla u tužiteljičinom stanu, tamo bili.

35. Iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da su parnične stranke zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza svoga pok. oca DG; da je ostavitelj Ugovorom o darovanju od 18. ožujka 2010. god raspolagao nekretninom položenom u k. o. [katastarska općina] oznake čest. zem [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] (sada k. č. br. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška]) darovavši je tuženiku; da je ostavitelj 2000. god. zemljišno knjižne čestice položene u k. o. [katastarska općina] darovao tuženiku; da u trenutku smrti oca stranaka, pok. DG nije bio vlasnik niti jedne nekretnine. Utvrđeno je i to da je tužiteljica sa svojom majkom IG 2004. god. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju po kojemu je stan u [adresa], površine 46,66 m2, koji je bio u vlasništvu majke stranka za cijelo, pripao tužiteljici. Nije prijeporno da tužiteljica iza smrti svoga oca nije naslijedila novčane iznose ni pokretnine.

36. Tužiteljici je stan u [adresa], koji je bio u vlasništvu majke stranaka, za cijelo, pripao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle dvostrano obvezujućeg ugovora. Ugovor je sklopljen 2004. god. i sve do početka predmetnog parničnog postupka tuženik taj ugovor nije osporavao niti je prigovarao da tužiteljica nije ispunjavala obveze iz sklopljenoga ugovora. Nitko nije osporavao ni da je IG bila vlasnica stana za cijelo.

37. Budući da je tužiteljica navedeni stan stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju i budući da je taj stan bio u vlasništvu majke stranka za cijelo, ta nekretnine nije mogla biti sastavni dio ostavine pok. oca stranaka niti se može uračunati tužiteljici kao dio naslijeđenoga od pokojnog oca, pa, dakle, ni kao nužni dio.

38. Činjenica je da je otac stranaka sve svoje nekretnine darovao tuženiku, zemljište 2000. god., a predmetnu kuću sa zemljom na kojoj je izgrađena i pomoćnim objektima 2010. god., kao i to da tužiteljica iza očeve smrti nije dobila ništa jer otac, u tom trenutku, a kako je sve nekretnine darovao sinu, nije bio vlasnik nikakvih nekretnina.

39. Tuženik je u parničnom postupku tvrdio da je sudjelovao u izgradnji kata na predmetnoj kući, a svjedok VG, njegov šurjak iskazuje da su građevinske radove na katu izveli tuženikov punac i svjedok besplatno. Tuženik u spis nije priložio nikakav ugovor, račun ili drugi dokument kojim bi potvrdio svoje navode i navode jedinoga njegova svjedoka da je sudjelovao novcem ili fizičkim radom na izgradnji bilo kojega dijela predmetne kuće. Iskaz njegova svjedoka protivan je iskazima svjedoka tužiteljice, a one tvrde da je cijelu predmetnu kuću izgradio otac stranaka sa svojim sredstvima i svojim radom. Teret dokaza ovdje je na tuženome koji, po mišljenju ovoga suda, nije dokazao svoje tvrdnje da je izgradio dio predmetne kuće.

40. S obzirom da tužiteljica iz imovine svoga oca nije dobila ništa, da su sve očeve nekretnine ugovorima o darovanju pripale tuženiku, a da tužiteljica ima pravo na nužni dio, očito je da je ugovorom o darovanju od 18. ožujka 2010. god. u pogledu predmetne nekretnine povrijeđen njezin nužni dio. Zbog toga, sukladno odredbama čl. 77. st. 1 i čl. 78. ZN ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio da se u ostavinu iza pok. DG vraća dar učinjen tuženiku, na osnovi Ugovora o darovanju nekretnine od 18. ožujka 2010.go., u pogledu nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (ranije oznake č. z. 184/10, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), i to u ¼ dijela cjeline te nekretnine radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

41. Sud nije izašao na očevid na predmetnu nekretninu smatrajući da se izlaskom na očevid ne bi moglo utvrditi stanje izgrađenosti stambenog objekta odnosno eventualno povećanje vrijednosti nekretnine. Naime, tuženik nije predložio pozivanje vještaka građevinske struke na očevid niti vještačenje na okolnost stanja izgrađenosti stambenog objekta i eventualnoga povećanja njegove vrijednosti. Uostalom, u postupku nije dokazao da je uopće ulagao u predmetnu nekretninu.

42. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

43. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na 8 ročišta (

23.02.2021., 13.04.2021., 12.07.2022., 21.03.2024., 06.06.2024., 24.09.2024., 12.12.2024., 04.03.2025.) i sastav podneska od 07.04.2021. god. po 100 bodova, za pristup na ročište od 13.04.2022. god. 50 bodova te za pristup na ročište od 23.09.2020. god. 25 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 1075 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV, zatim 112,81 EUR troška pristojbe tužbe i 112,81 EUR troška pristojbe presude daje iznos dosuđenoga troška od 2.913,12 EUR.

U Splitu, dne 17. lipnja 2025. god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi na županijski sud, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis