REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5232/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-479/2023-2 od 10. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4018/2021-34 od 14. ožujka 2023., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Imajući u vidu da iz nižestupanjskih odluka ne proizlazi da su u prvom pitanju navedeni dokazi bili predloženi radi utvrđenja činjenice da banka nije jednostrano mijenjala odluke o promjeni kamatne stope niti radi utvrđenja neravnoteže među strankama te imajući dalje u vidu da tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila dijelove spisa koji bi dokazali da je te dokaze predložila radi utvrđenja upravo tih činjenica (čl. 387. st. 3. ZPP) – prvo pravno pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
6. U drugom naznačenom pravnom pitanju se problematizira utvrđenje činjenice (ne)informiranosti tužitelja prilikom sklapanja ugovora, na temelju utvrđenja presude donesene u kolektivnom sporu. Pritom se u pitanju navodi da je tužena tijekom postupka predlagala "adekvatne dokaze" koji bi dokazali suprotno. Međutim, prvenstveno se napominje da u tom pitanju nije navedeno koji bi to adekvatni dokazi uopće bili, a, ako bi se uzelo da se problematizira neizvođenje dokaza saslušanjem zaposlenika tužene, za obrazložiti je da je tužena od tog dokaza odustala.
6.1. Osim toga, razlozi zbog kojih je sud u pobijanoj odluci ocijenio sporne odredbe ništetnim su mnogo širi od puke "neinformiranosti" potrošača "o pravnim i ekonomskih posljedicama ugovaranja" spornih odredbi (kako se to navodi u tom pravnom pitanju) pa ni davanje odgovora na to pitanje ne bi dovelo do mogućnosti promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. U pogledu trećeg naznačenog pravnog pitanja, kojim se propituje utjecaj podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa na tijek zastare, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.
8. U četvrtom naznačenom pravnom pitanju tužena problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022.). Pobijana je presuda usklađena sa tim pravnim shvaćanjem.
9. U pogledu petog naznačenog pravnog pitanja, koje se odnosi na mogućnost odmjeravanja troška postupka primjenom vrijednosti tarifnog boda u visini 1,99 eura /15,00 kuna/ za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je odredila tu vrijednost boda, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama poslovnih brojeva Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. (etc.).
10. Protivno implikacijama šestog naznačenog pravnog pitanja, sud u pobijanoj odluci je dao dostatne razloge u pogledu određivanja tijeka zateznih kamata.
10.1. No, osim toga, za naglasiti je da se to pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP.
10.2. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
11. U odnosu na sedmo i osmo pravno pitanje, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Ista je praksa u pogledu primjene klauzule prema tečaju na dan isplate. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
12. U pogledu devetog naznačenog pravnog pitanja mutatis mutandis je primjenjivo obrazloženje iz toč. 10. do. 10.2. ovoga obrazloženja.
13. Zbog svega navedenog – u pogledu prijedloga za dopuštenje podnesenog zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
14. Protivno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije, sud u pobijanoj odluci je dao dostatne razloge u pogledu prigovora zastare i ništa ne upućuje (čak ni na razini vjerojatnosti) na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje.
15. Zbog navedenog – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
