Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-43/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HP i SP zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine " broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, -dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene SP podnesenoj putem optuženičine braniteljice odvjetnice ABC protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-119/2021-64 od 1. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženice SP kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženici HP i ĆP proglašeni su krivima za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, te je optuženi HP temeljem odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 uz primjenu odredbi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju odredbe članka 54. stavka 1. KZ/11 optuženiku HP je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i to od 8. studenog 2020. kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-886/2020 od dana 9. studenog 2020., te produljenog Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-3/21 Kov-2/21 od 7. siječnja 2021., rješenjem Općinskog suda pod brojem Kv-356/21 K-192/21 od 19. ožujka 2021. rješenjem Općinskog suda pod brojem Kv-356/21 K-119/21 od 24. svibnja 2021., te rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-551/21 K-119/21 od 27. srpnja 2021., do 1. listopada 2021. Optuženica SP je, temeljem odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 82/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17) optuženik HP obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 500,00 (petsto) kuna (66,36 EUR), a drugooptužena SP je obvezana nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od 1.000,00 (tisuću) kuna (132,72 EUR).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optuženica SP putem braniteljice odvjetnice ABC, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženicu SP oslobodi od optužbe u cijelosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

2.1. Nije podnesen odgovor na žalbu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu izviještene o sjednici vijeća budući da to nije zatraženo u žalbi.

3. Žalba nije osnovana.

3.1. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, presuda se može ispitati, izreke presude nije proturječna razlozima presude i prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao vrlo jasne i valjane razloge zašto odlučne činjenice smatra utvrđenim. Neosnovano se u žalbi ističe kako iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo kojim dokazima sud utvrđuje da je optužena SP počinila terećeno kazneno djelo, te da je optuženica osuđena ovo kazneno djelo samo i jedino na temelju priznanja prvooptuženika koji je zatečen u činjenju kaznenog djela, dok optuženica nije. Pobijanom presudom optuženica ĆP je proglašena krivom za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 na temelju priznanja optuženika koje je u skladu s ostalim izvedenim dokazima i to prvenstveno iskazima svjedoka policijskih službenika DP i NP, a dijelom i iskazima svjedoka GP i ŠP, koji iskazi se logički nadopunjuju, kao što je to detaljno obrazloženo u pobijanoj presudi, i koji iskazi su potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom.

3.2. Suprotno žalbenim navodima obrana prvooptuženika HP iznesena na raspravi nije različita od obrana koje je prvooptuženik iznio pred policijom i državnim odvjetništvom, optuženik HP je u cijelosti ostao pri tim obranama te su zapisnici o ispitivanju okrivljenika HP pred policijom i državnim odvjetništvom pročitani i pregledani na raspravi i sastavni su dio raspravnog zapisnika, tako da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede konfrontacijskog načela, iako prvooptuženik svojom obranom tereti i optuženu SP, budući da je optuženik iznio svoju obranu (kojom tereti drugooptuženu) na raspravi, u prisutnosti optužbe i obrane, te je odgovarao na postavljena pitanja i jedne i druge strane.

3.3. Nije točno da policijski djelatnici niti jednim dijelom iskaza ne upućuju da bi drugooptužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, već na to upućuju iskazi svjedoka DP i NP na koji način i iz kojeg razloga je drugooptužena zaustavljena u [adresa] i pobijanom presudom je detaljno obrazloženo zašto su prvooptuženi i drugooptužena zaustavljeni na različitim mjestima, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, a pravilno je obrazložen i subjektivni element kaznenog djela za optuženu SP, dok iz službene zabilješke o zaticanju i Izviješća o zaticanju i postupanju policijskih službenika (list spisa 20-21) ne proizlazi da bi proteklo četiri sata između zaustavljanja prvooptuženika i drugooptužene, kao što se to tvrdi u žalbi.

3.4. Suprotno žalbenim navodima presuda u ovom kaznenom postupku nije utemeljena na izreci nepravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci K-494/2021 i u ovom postupku nisu povrijeđena načela neposrednosti, usmenosti i prava na pristup sudu.

3.5. Nije u pravu optuženica kada se žali zbog odluke o kazni, tvrdeći da je izrečena kazna previsoka. Suprotno stavu optuženice prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženici pravilno cijenio olakotnom činjenicu da je majka dvanaestoro djece, a kao otegotnu okolnost činjenicu da je višestruko osuđivana osoba.

3.6. Cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženice i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po prvostupanjskom sudu djelovati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na optuženicu, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti optuženice te stupnju njezine krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženicu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženice zbog odluke o kazni.

3.7. Kako je optužena ĆP pobijanom presudom proglašena krivom za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, pravilno je, temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kuna), koji su odmjereni u skladu sa složenosti i duljinom trajanja postupka, a iz osobnih podataka optuženice proizlazi da je srednjeg imovnog stanja, tako da je u mogućnosti podmiriti ove troškove.

4. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 žabu optuženice SP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić