Gž R-7/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:29524210204, kojega zastupa punomoćnica Jasminka Dugandžija, odvjetnica iz Zagreba, Vranovina 30, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2369/2019-31 od 19. prosinca 2024.g., dana 17. lipnja 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2369/2019-31 od 19. prosinca 2024.g. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je: utvrđeno da Odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od dana 08. lipnja 2019. godine, kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (t. I); tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na posao u roku od 8 dana (t. II); te je tuženik obvezan na naknadu parničnih troškova tužiteljici u iznosu od 626,00 EUR-a, u roku od 15 dana (t. III).

2. Citiranu prvostupanjsku odluku u cijelosti, pravodobno podnesenom žalbom, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebno ističući povredu iz čl. 354. st.2. t. 11. (Narodne novine, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) iako je ovaj postupak pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne Novine 70/19- dalje ZID ZPP/19, u svezi s čl. 117. ZID ZPP/19, pa na istu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te zahtjev za povratak na posao. Svoje zahtjeve tužiteljica činjenično temelji na tome što da tuženik stvarno i sadržajno nije proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem, da je dio izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radila, Stručnjak za korisničku podršku, ostao raditi kod poslodavca pod drugim nazivom radnog mjesta, te da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 115. st.2. ZR-a.

6. Prvostupanjski sud pravilno polazi od toga da je sporno je li se tuženik na pravilan način savjetovao sa radničkim vijećem o otkazu ugovora o radu tužiteljici, te je li tuženik (poslodavac) postupio sukladno odredbi čl. 115. st.2. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/2014, 127/2017, dalje: ZR) u smislu pojašnjavanja dodatnih kriterija, pri čemu u odlomku 13. samo konstatira da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 150. st.1. ZR-a (na dajući razloge za takvu konstataciju), te obrazlaže samo svoj zaključak o postupanju tuženika protivno odredbi čl. 115. st.2. ZR-a, jer da u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije jednako razmotrio i primijenio dodatne kriterije, te iako citira iskaze u postupku saslušanih svjedoka koji su svi neodređeno iskazali na okolnost opisa i sadržaja poslova BŽ, za koju tužiteljica tvrdi da je nastavila obavljati njezine poslove (kao i OŽ), te unatoč ispravama koje je uz podnesak od 11. veljače 2020.g. u dokazne svrhe u spis pravodobno (prije zaključenja prethodnog postupka) dostavio tuženik (kako bi osporio navode tužiteljice da je poslove tužiteljice nastavila obavljati BŽ), suprotno sadržaju iskaza svjedoka i bez davanja ocijene navedenih isprava (iz kojih bi proizlazilo suprotno), utvrđuje da je na istim poslovima nastavila raditi BŽ (kako to u svom iskazu tvrdi tužiteljica). Time je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a kako to u žalbi ističe i sam tuženik.

7. Nadalje, obzirom na činjenični supstrat tužbe i odgovora na tužbu, posebno u odnosu na tezu tuženika da obzirom da je radno mjesto tužiteljice ukinuto i da na istom nije ostao raditi nitko od zaposlenika (na što i u žalbi upozorava tuženik, a što je višekratno isticao i tijekom prvostupanjskog postupka), a koji navodi sadržajno predstavljaju razlog zbog kojeg tuženik ne bi ni bio u obvezi postupiti sukladno čl. 115. st.2. ZR-a, pobijana odluka nema razloga o toj odlučnoj činjenici, kao što ne sadrži ni razloge za konstataciju da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 150. st.1. ZR-a, pa je i time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a.

8. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovnim izvođenjem izvedenih dokaza (eventualno u smislu odredbe čl. 299. st.2. ZPP-a i novih) donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Ukazuje se da u situaciji kada poslodavac donosi odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a ta njegova odluka se temelji na činjenici da se neko radno mjesto ukida (bez obzira je li na tom radnom mjestu bio zaposlen jedan ili više radnika) tada poslodavac radnika ili radnike čije se mjesto ukida ne mora uspoređivati s drugim radnicima, a ako se kod poslodavca poslovi ukinutog radnog mjesta obavljaju i dalje to samo po sebi ne znači da poslodavac nije imao pravo ukinuti radna mjesta u sklopu kojih su se oni obavljali, ako bi se po ocijeni poslodavca učinkovitije i ekonomičnije obavljali u sklopu nekog drugog radnog mjesta, odnosno da je poslove ukinutog radnog mjesta preuzeo drugi zaposlenik na način da su ti poslovi objedinjeni s drugim poslovima u okviru nekog drugog radnog mjesta.

10. Radi navedenog, temeljem čl. 369. st.1. ZPP-a je odlučeno kao u t. I.

11. Odluka iz t. II izreke se temelji na odredbi čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Šibeniku, 17. lipnja 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić