REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-672/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Mendeš, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Matije Gupca 37b, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa službena osoba ŽB, uz sudjelovanje zainteresirane osobe COLOR EMAJL d. o. o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Požega, Alaginci 87/a, OIB: 80145324726, koju zastupa opunomoćenik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 9, radi priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/200, URBROJ: 338-01- 016-05-22-03 od 23. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju, BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude, nadoknadi zainteresiranoj osobi COLOR EMAJL d. o. o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Požega, Alaginci 87/a, OIB: 80145324726, troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe [adresa], KLASA: UP/I-502-03/22-02/29, URBROJ: 338-11-02-22-5 od 23. veljače 2022. kojim se tužitelju ozljeda pretrpljena 26. siječnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 S66.6 ne priznaje ozljedom na radu na temelju članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/13., 137/13. i 98/19., dalje u tekstu: ZOZO), budući da je do nje došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužitelja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da radna oprema ni konkretni hidraulični uređaj za uprešavanje izolacije nisu bili pregledani niti ispitani. Isto tako poslodavac nije dokazao da je navedena radna oprema za vrijeme ozljeđivanja tužitelja bila u ispravnom stanju niti je dokazao da je pregledana i ispitana od strane ovlaštene ustanove. To podrazumijeva da tužitelj nije niti trebao raditi na tom uređaju niti je mogao biti osposobljen za rad na siguran način. U konkretnom slučaju radi se o uređaju koji je izradio sam poslodavac. Sam uređaj, s obzirom da nije proizveden od strane ovlaštenoga proizvođača, ne bi niti dobio potrebne dozvole za rad jer nema ugrađene zaštitne mehanizme.

2.1. Nadalje, prilikom obavljanja radova od strane tužitelja u vrijeme ozljeđivanja oko uređaja su se nalazile razne stvari odnosno predmeti koji su utjecali na stabilnost tužitelja prilikom rada. Isto tako uređaj se nalazi u prostoru koji površinski nije dovoljno velik odnosno u istom nije moguće na siguran način manipulirati materijalima.

2.2. Poslodavac nije postupio sukladno odredbi članka 44. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje u tekstu: ZZR) koji propisuje da je poslodavac obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Tužitelj je radne zadatke uvijek izvodio isključivo po uputi svojeg poslodavca. Sukladno uputi svojeg poslodavca postupao je i kritične zgode pa odgovornost za nastanak predmetnoga događaja leži isključivo na strani poslodavca. Na te okolnosti tužitelj predlaže provođenje vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku zaštite na radu.

2.3. Dakle, u konkretnom slučaju se ne radi o skrivljenom, nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužitelja kritične zgode kako to neosnovano navodi tuženik, budući da nije izvodio radne zadatke na način protivan pravilima zaštite na radu pa predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje i sam riješiti ovu upravnu stvar, uz dosudu troška ovog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužitelja naglašavajući kako je tijekom upravnog postupka utvrđeno sljedeće: 1.) tužitelj bio zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa], COLOR EMAJL d.o.o. od 11. rujna 2012. godine, 2.) tužitelj je kod poslodavca radio na radnom mjestu bravar temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. rujna 2015. godine, 3.) tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravar, 4.) tužitelj je 26. siječnja 2022. oko 7:00 sati radio u pogonu emajlirnice poslodavca na adresi [adresa], na radnoj opremi, stroju hidraulički uređaj za uprešavanje izolacije, proizvođača COLOR EMAJL d.o.o., na uprešavanju izolacije — kamene vune, u dimovodnu inox cijev, 5.) u trenutku predmetnog događaja radni stroj hidraulički uređaj za uprešavanje izolacije, proizvođača COLOR EMAJL d.o.o. nije pregledan i ispitan od strane ovlaštene ustanove, ali je u trenutku inspekcijskog nadzora, 27. siječnja 2022. uredno radio, te je poslodavac tužitelja 3. veljače 2022. ishodio ocjenu ovlaštenog tijela da hidraulički uređaj za uprešavanje izolacije zadovoljava sve sigurnosno zdravstvene zahtjeve iz ZZR, 6.) radnja uprešavanja izolacije inox cijevi izvodi se na način da se dimovodna inox cijev umetne u postolje uređaja, zatim se ručno umeće izolacija, a nakon toga se ručicom, koja se nalazi s desne strane, zadaje operacija da se upreša mineralna vuna u cijev, da se hidraulični uređaj pokreće/pali preko sklopke, a pokreće preko ručice, da kada se ručica povuče prema dolje ista se mora stalno držati desnom rukom dok alat za uprešavanje polako kreće prema dimovodnoj cijevi, a čim se ručica pusti hidraulika staje, a za povratak ručica se mora držati u smjeru prema gore, 7.) tužitelj je neposredno prije ozljeđivanja dimovodnu inox cijev, nakon umetanja kamene vune i uloška, postavio u hidraulični uređaj te se nakon zadane operacije uprešavanja svojom lijevom rukom pridržavao za inox cijev te se, kada mu je nešto ispod nogu zasmetalo, sagnuo i osjetio bol u lijevoj ruci, 8.) kod poslodavca su postojali propusti u primjeni mjera zaštite na radu jer nije dokazao od ovlaštenih ustanova da je radna oprema u trenutku korištenja bila u ispravnom stanju te da ista nije pregledana ispitana od strane ovlaštene ustanove, ali da navedeno nije uzrok ozljede tužitelja, 9.) prema nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika KLASA: UP/ll-502-03/22-01/200, URBROJ: 338-01- 10-04-22-02 od 4. travnja 2022., u priloženoj medicinskoj dokumentaciji verificirana dijagnoza S66.6 ozljeda tetiva fleksora 2. i 4. prsta lijeve šake nastala je opisanim načinom u predmetnom događaju 26. siječnja 2022.

3.1. Slijedom navedenog, a kako iz sadržaja spisa proizlazi da se mehanizam uprešavanja na hidrauličkom uređaju za uprešavanje izolacije, može pokrenuti samo preko ručice, koja se mora stalno držati desnom rukom, te da stroj u vrijeme nastanka ozljede ispravno radio (izjava žalitelja, zapisnik o očevidu Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava Požega, od 27. siječnja 2022., izjava tužitelja dana na zapisnik Državnom inspektoratu 3. veljače 2022.) utvrđeno je da je u konkretnom slučaju tužitelj sam pokrenuo stroj te prouzrokovao nastalu ozljedu, što se može okarakterizirati kao njegovo skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje. Stoga se tako nastala ozljeda ne može priznati ozljedom na radu.

3.2 Tuženik smatra neosnovanim navode i razloge tužitelja kojim osporava zakonitost pobijanih rješenja. Naime, u tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tužitelja jer stroj na kojem je radio nije bio pregledan niti ispitan od strane ovlaštene osobe. Međutim, navedeni razlog nije od utjecaja na rješavanje ovog predmeta jer je jedino relevantno je li predmetni stroj u trenutku nastanka ozljede bio u ispravnom stanju. Iz sadržaja spisa proizlazi da je predmetni stroj bio ispravan, a navedeno tužitelj nije osporavao u tijeku postupka niti tu okolnost osporava u tužbi. Isto tako, navodi tužitelja da su se u vrijeme nastanka ozljede oko stroja nalazile radne stvari ne utječu na drugačije rješavanje ovog predmeta jer i da je to istinita tvrdnja takvo ozljeđivanje bi opet bila posljedica skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja s obzirom da je dužan voditi računa o svom mjestu rada, što uključuje i njegovo čišćenje od predmeta koji bi mogli utjecati na rad na siguran način. S tim u vezi ističe se i zaključak državnog inspektora o postojanju odgovornosti tužitelja jer u trenutku rukovanja radnom opremom nije bio 100% siguran u izvođenje radne operacije koju je zadao, što se može povezati s neopreznošću, stresom, zamišljenošću, psihičkom stanju i sI. Protivi se izvođenju dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu s obzirom da nije sporan mehanizam nastanka ozljede.

3.3 Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Na prijedlog tužitelja, Sud je u ovoj upravnoj stvari odredio izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku sigurnosti na radu EB te mu odredio zadatak vještačenja na način da ocijeni je li tužitelj postupao protivno članku 68. ZZR-a odnosno je li pravilno koristio sredstva rada i posao obavljao u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

4.1. U svom vještačenju vještak zaključuje da je u trenutku događaja tužitelj radio na hidrauličnom stroju za uprešavanje izolacije što predstavlja posao s posebnim uvjetima rada za koje nije bio stručno osposobljen jer je po zanimanju prodavač, a za rad na hidrauličnom stroju je potrebno srednjoškolsko obrazovanje iz područja strojarstva. Mišljenja je da poslodavac nije smio dopustiti tužitelju raditi poslove s posebnim uvjetima rada za koje nije bio stručno osposobljen na temelju članka 36. stavka 1. ZZR- a niti se smjelo provoditi osposobljavanje za rad na siguran način. Nalazi da u trenutku događaja radna oprema na kojoj je ozlijeđen tužitelj nije bila pregledana i ispitana čime je poslodavac postupio protivno članku 42. stavku 1. ZZR-a.

4.2. Dakle, tužitelj nije bio stručno osposobljen za rad na hidrauličnom stroju jer je po struci prodavač što znači da formalno nije ni mogao postupati protivno članku 68. ZZR-a.

5. Tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka smatra da isti nije odgovorio na postavljeni zadatak od strane Suda. Sadržaj predmetnog nalaza i mišljenja nije usmjeren na davanje odgovora na relevantne okolnosti već isključivo na okolnosti koji se odnose na primjenu propisa o zaštiti na radu od strane poslodavca. Međutim, primjena propisa o zaštiti na radu od strane poslodavca (koje su utvrđene u zapisniku Državnog inspektorata) nije od presudnog utjecaja za rješavanje ove upravne stvari.

5.1. Okolnost skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja osiguranika ocjenjuje se uvažavajući sve okolnosti slučaja pri čemu razlog za nepriznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu ne predstavlja samo namjera – umišljaj (dolus) kao vrsta krivnje, nego i nepažnja – nemarnost (culpa), kao druga vrsta odgovornosti. (Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Usž-3350/16 od 3. studenog 2016.). Pritom treba voditi računa i o obvezama osiguranika kao radnika propisanih važećim ZZR-om (članak 68.). U tom smislu Sud treba utvrditi bi li tužitelju, s obzirom na njegova znanja, iskustvo rada kod poslodavca, sposobnosti te drugim okolnostima (osposobljenost za rad na siguran način, upute poslodavca, duljina rada kod poslodavca, rad na predmetnom stroju i poznavanje opasnosti predmetnog stroja), mogla nastati ozljeda na predmetni način da je uložio dužnu pažnju odnosno da nije bio nemaran.

5.2. Stoga je u konkretnom slučaju vještak bio dužan kratko i jezgrovito odgovoriti na sljedeća pitanja: 1.) na kojem radnom mjestu je tužitelj radio kod poslodavca i od kada, 2.) je li tužitelj bio stručno osposobljen za rad na siguran način za poslove koje je obavljao kod poslodavca i što to uključuje (neovisno o tome je li prethodno imao neko školovanje u struci), odnosno je li bio upoznat s pravilima zaštite na radu za poslove za koje je imao sklopljen ugovor o radu, odnosno na kojima je radio u trenutku nastanka ozljede; ako nije što je trebao učiniti sukladno važećem ZZR-u, 3.) je li tužitelj i od kada radio na stroju na kojem je nastala ozljeda u predmetnom događaju kao i je li bio upoznat s mehanizmom rada stroja (uvažavajući duljinu rada kod poslodavca),

4.) koji je način rada na stroju na kojem je nastala ozljeda tužitelju u predmetnom događaju, u kojem trenutku rada stroja je tužitelju nastala ozljeda, 5.) je li predmetni stroj bio ispravan u trenutku nastanka ozljede, 6.) na koji način je tužitelj obavljao rad u trenutku kada je došlo do ozljede te 7.) je li način na koji je tužitelj obavljao te poslove sukladan sigurnom načinu obavljanja rada na tom stroju, ako nije, je li s obzirom na svoju osposobljenost za rad na stroju, dužinu rada kod poslodavca i rada na tom stroju mogao znati da se ne radi o sigurnom načinu rada na stroju.

5.3. Pritom se skreće pozornost da je tužitelju ozljeda nastala na način da je neposredno prije ozljeđivanja dimovodnu inox cijev, nakon umetanja kamene vune i uloška, postavio u hidraulični uređaj te se nakon zadane operacije uprešavanja svojom lijevom rukom pridržavao za inox cijev u kojem trenutku mu je nešto ispod nogu zasmetalo pa se sagnuo i istovremeno pokrenuo stroj povlačenjem ručice desnom rukom (koja se prema zapisniku Državnog inspektorata mora cijelo vrijeme držati desnom rukom da bi se alat za uprešavanje polako kretao prema dimovodnoj cijevi) te prouzrokovao nastalu ozljedu. Stoga vještak treba odgovoriti na pitanje je li tužitelj znao rukovati predmetnim strojem te je li znao ili mogao znati da predmetnim postupanjem dovodi u opasnost svoj tjelesni integritet.

5.4. U nalazu i mišljenju vještak je odgovorio samo na dva od gore navedenih relevantnih okolnosti i to da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravar (uz opasku da se to osposobljavanje nije smjelo provoditi, što nije relevantno) te da je stroj na kojem je nastala ozljeda tužitelju ispunjavao sigurnosno- zdravstvene zahtjeve iz zaštite na radu. Na ostala pitanja nije odgovorio, što čini predmetni nalaz i mišljenje nepotpunim.

5.5. Međutim, neovisno o navedenom relevantna okolnost proizlazi iz stanja spisa, a to je da je tužitelj znao rukovati predmetnim strojem te je li znao ili mogao znati da predmetnim postupanjem dovodi u opasnost svoj tjelesni integritet kao i da je predmetno ozljeđivanje posljedica, kao što je navedenu u zapisniku Državnog inspektorata od 4. veljače 2022., neopreznosti, stresa, zamišljenosti i psihičkog stanja tužitelja toga dana.

6. Zainteresirana osoba se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka naglašavajući da je rješenjem Upravnog suda u Osijeku izričito naloženo vještaku da u vještačkom nalazu procijeni ponašanje tužitelja sukladno članku 68. ZZR-a, s osobitim naglaskom na ocjenu skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog postupanja radnika u trenutku ozljede. Međutim, vještak se, umjesto ocjene postupanja tužitelja na dan ozljede, prvenstveno usredotočio na analizu tužiteljevog formalnog obrazovanja – činjenice koja je neosporno od manje važnosti s obzirom na specifične okolnosti slučaja i prirodu zadatka. Formalne kvalifikacije tužitelja, iako potencijalno relevantne u općem kontekstu zapošljavanja, nisu presudne za ocjenu sigurnosnih postupaka koje je radnik poduzeo na radnom mjestu, naročito kada se uzmu u obzir stečena znanja kroz provedeno osposobljavanje. Ovim postupkom, vještak je odstupio od suštine problema koji se odnosi na način na koji je tužitelj postupao prilikom obavljanja radnih zadataka i poštivanja pravila zaštite na radu. Iz tog razloga, nalaz vještaka može se smatrati nepotpunim i neodgovarajućim odgovorom na zadatak koji mu je postavio Sud.

6.1. Vještak se u svom nalazu poziva na činjenicu da tužitelj nema formalno obrazovanje u strojarskoj struci, ali pritom izostavlja preciznu analizu specifičnih kompetencija koje bi, prema prirodi posla, bile potrebne za rad na hidrauličnom stroju. Također, vještak nije analizirao osposobljenost tužitelja za rad na siguran način na predmetnom stroju, a koja je potvrđena i evidentirana kroz osposobljavanje kod poslodavca.

6.2. Dvostruka manjkavost u ovom pristupu očituje se u sljedećem. Prvo, vještak je trebao razmotriti koja su specifična znanja obuhvaćena osposobljavanjem koje je tužitelj prošao kod poslodavca te ocijeniti je li ta osposobljenost bila dostatna za sigurno obavljanje poslova s hidrauličnim strojem, umjesto što se fokusirao na formalne kvalifikacije koje su izvan konteksta same nesreće. Drugo, u dijelu nalaza u kojem se osvrnuo na formalno obrazovanje, vještak nije precizirao koja su specifična znanja iz srednjoškolskog obrazovanja navodno izostala te koja su konkretno u uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom. Odsustvo takve analize dovodi u pitanje cjelovitost nalaza i upućuje na nedovoljnu pozornost zadatku kako je definiran.

6.3. Članak 68. ZZR-a izričito propisuje obvezu radnika da rad obavlja „s dužnom pažnjom, u skladu s pravilima zaštite na radu, znanjima i vještinama stečenim kroz osposobljavanje, pravilima struke i pisanim uputama poslodavca”. Prema dostupnim podacima, tužitelj je bio formalno osposobljen za rad na siguran način, što je poslodavac osigurao u skladu s propisima. Vještak, međutim, nije ponudio analizu postupaka tužitelja na dan nesreće i eventualne povrede pravila zaštite na radu u trenutku kada je tužitelj uhvatio radni materijal rukom dok je stroj bio u pokretu, čime je prekršio pravila stečena kroz osposobljavanje.

6.4. Postupak tužitelja jasno ukazuje na nepoštivanje sigurnosnih uputa i znanja koja su mu bila poznata kroz osposobljavanje, a ne na nedostatak formalnih kvalifikacija. Do ozljede je došlo jer se tužitelj nije pridržavao sigurnosnih pravila – postupanje koje nije u vezi s formalnim obrazovanjem, već s nedostatkom pažnje u radu. Stoga se odgovornost za nesreću može pripisati postupcima tužitelja, a ne nedostatku formalnih kvalifikacija u strojarstvu.

6.5. Zaključak vještaka da tužitelj nije „stručno osposobljen” zbog neodgovarajućeg srednjoškolskog obrazovanja nije utemeljen na relevantnim zakonskim propisima o zaštiti na radu. Naime, ZZR ne zahtijeva specifičnu razinu formalnog obrazovanja za ispunjenje sigurnosnih uvjeta, već primarno osposobljavanje radnika za konkretne radne zadatke. U ovom slučaju, tužitelj je bio osposobljen za rad na hidrauličnom stroju na siguran način, što je poslodavac osigurao i uredno evidentirao, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu. Zaključak vještaka, stoga, ne proizlazi iz zakonodavnog okvira radnog prava i zaštite na radu, već iz interpretacije koja se temelji na neadekvatnom formalnom obrazovanju, što u ovom kontekstu nije presudno.

6.6. U vezi s tehničkim aspektima stroja na kojem se dogodila nesreća, važno je istaknuti sljedeće činjenice. Hidraulični stroj na kojem je tužitelj radio ne može samostalno funkcionirati bez aktivne radničke kontrole. Stroj je konstruiran tako da za njegovo pokretanje i rad zahtijeva stalno držanje komandne ručice u odgovarajućem položaju, bilo prema gore ili prema dolje, ovisno o radnoj operaciji. U trenutku kada se ručica pusti, hidraulika se automatski zaustavlja i prestaje s radom. Ova funkcionalnost osigurava da se stroj ne može sam aktivirati ili nastaviti raditi bez izravne radničke intervencije.

6.7. Ova tehnička konfiguracija znači da je za rad stroja uvijek nužna aktivna radnička uključenost, što dovodi do zaključka da je ozljeda mogla nastati jedino zbog nepažnje ili nepravilnog postupanja tijekom korištenja stroja. Radnik je morao biti svjestan svojih postupaka tijekom rukovanja strojem, a nesreća nije mogla nastati uslijed tehničke neispravnosti ili samostalnog pokretanja stroja. Stoga je odgovornost za nesreću izravno povezana s radnikovim rukovanjem strojem i poštivanjem sigurnosnih pravila u radu.

6.8. Najprije, važno je naglasiti da tehnička funkcionalnost stroja izričito zahtijeva aktivnu kontrolu od strane radnika. Hidraulični stroj na kojem se dogodila nesreća ne može se pokrenuti samostalno, već je potrebno kontinuirano držanje komandne ručice za izvođenje radnih operacija. Ova činjenica ukazuje da je ključna odgovornost za siguran rad na stroju povezana s praktičnim rukovanjem i pridržavanjem sigurnosnih uputa, a ne isključivo s formalnim obrazovanjem u struci. Drugo i dodatno, tužitelj je, prema evidenciji, prošao osposobljavanje za rad na siguran način za poslove bravara, što uključuje i rukovanje hidrauličnim strojem. Vještak je propustio jasno identificirati na koji način konkretno srednjoškolsko obrazovanje iz područja strojarstva ima direktan utjecaj na sigurnost u rukovanju strojem, s obzirom na to da je poslodavac osigurao specifično osposobljavanje za rad na siguran način, koje je obuhvaćalo pravilno korištenje stroja.

6.9. Uzimajući u obzir sve navedeno, očito je kako vještak nije ispunio zadatak na način koji bi omogućio pravilan odgovor na pitanje o odgovornosti za nesreću. Umjesto da se oslanja na stvarnu osposobljenost tužitelja i poštivanje radno-pravnih obveza, vještak se usredotočio na formalne kvalifikacije koje u ovom predmetu nemaju odlučujuću važnost. Zbog toga nalaz vještaka treba dodatno pojasniti, i to u dijelu analize postupanja tužitelja u skladu s osposobljavanjem i uputama na radnom mjestu. Zainteresirana osoba predlaže da sud zatraži dodatno očitovanje vještaka kako bi: 1.) proveo analizu specifičnih znanja i radnih uputa koje je tužitelj stekao kroz osposobljavanje za rad na hidrauličnom stroju te ocijenio jesu li ta znanja bila dostatna za sigurno obavljanje posla na dan nesreće, 2.) ocijenio ponašanje tužitelja u kontekstu pridržavanja sigurnosnih uputa i pravila rada na hidrauličnom stroju, osobito s obzirom na trenutak kada je tužitelj zahvatio materijal rukom dok je stroj bio u pokretu i 3.) jasno naveo koja bi specifična znanja iz područja formalnog obrazovanja mogla imati utjecaj na sigurnost rada, ukoliko smatra da formalno obrazovanje ima značaj u ovom slučaju, te obrazložio uzročno-posljedičnu vezu između tih znanja i nastale ozljede.

6.10. Bez takve analize, nalaz vještaka ostaje nepotpun, jer nije jasno kako se formalno obrazovanje tužitelja stavlja u uzročno-posljedičnu vezu s nesrećom, dok istovremeno nije detaljno razmotreno je li osposobljavanje koje je tužitelj prošao kod poslodavca bilo dostatno za sigurno rukovanje strojem.

7. Tužitelj u svom očitovanju u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu jer je u skladu s navodima tužbe.

8. U dopuni vještačenja sudski vještak ostaje pri svojoj tezi da je postupanje tužitelja koje je protivno pravilima strojarske struke (postavljanje lijeve ruke u radni prostor stroja dok je stroj bio u pogonu) izravna posljedica njegove neadekvatne formalne naobrazbe. Budući da tužiteljevo osposobljavanje za rad na siguran način nije smjelo biti provedeno prije prekvalifikacije, ne smatra bitnim činjenice koliko je dugo tužitelj radio na radnom mjestu bravara i je li bio upoznat s mehanizmom rada stroja.

9. Tuženik se očitovao na dopunu vještačenja smatrajući da je pristup vještaka u njegovu zaključivanju pogrešan. U ocjeni skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja osiguranika uzima se u obzir njegovo postupanje u odnosu na sve okolnosti slučaja, koje uključuje je li ozljeđivanje mogao spriječiti da je uložio dužnu pažnju te poduzeo sve što je moguće da zaštiti vlastiti integritet uvažavajući svoje znanje, iskustvo, pravila zaštite na radu, upute poslodavca i dr. U konkretnom slučaju to podrazumijeva utvrditi je li tužitelj, neovisno o tome ima li obrazovanje određene struke, prethodno radio na predmetnom stroju te bio upoznat s njegovim radom i s eventualnim uputama poslodavca te pravilima zaštite na radu i rada na stroju (a ne teoretsko znanje o elementima strojeva). Na navedeno upućuje u članak 68. ZZR-a kojim je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu pri čemu se smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika. Suprotno stajalište ne bi bilo životno i logično (osim ako vještak tvrdi da se ne može teoretski i praktično naučiti raditi na predmetnom stroju i njegove elemente ako nema završeno stručno školovanje koje navodi). U tim okolnostima nalaz i mišljenje vještaka je manjkavo s obzirom da vještak zanemaruje spomenutu okolnost. Iz sadržaja spisa bi proizlazilo bi da je tužitelj dugi niz godina obavljao poslove kod poslodavca te je radio na poslovima programa inoxa u cijelom pogonu, po potrebi, što upućuje da je prethodno radio na spornom stroju i znao je način njegova rada (u tijeku postupka ovo nije bilo sporno pitanje) pa bi s obzirom na tu okolnost trebalo cijeniti postojanje skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja. S tim u vezi ističe se da niti Državni inspektorat u ocjeni događaja nije utvrdio povredu pravila zaštite na radu zato što tužitelj nije nema završeno školovanje određene struke.

9.1. Na kraju, vještak u nalazu i mišljenju zanemaruje okolnost da je ZZR (članak 69.) propisano da radnik mora odmah izvijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika za zaštitu na radu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, kao i o svakom drugom nedostatku u sustavu zaštite na radu te ima pravo odbiti raditi i napustiti radno mjesto ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere te zbog takvom postupanja ne smije trpjeti štetne posljedice.

10. Zainteresirana osoba također se očitovala na dopunu vještačenja i na dosadašnji angažman vještaka u ovom postupku. Stav je zainteresirane osobe da je vještak u svojem radu i dopunama propustio ispuniti ključne elemente zadanog vještačkog zadatka, što je dovelo do odstupanja od njegove procesne uloge. Umjesto fokusiranja na činjenična pitanja i tehničke aspekte koji su od presudne važnosti za sudsku ocjenu ponašanja tužitelja na radnome mjestu, vještak se više puta upustio u pravna tumačenja i procjene koje nisu u njegovoj nadležnosti. Ovakav pristup ne pridonosi razjašnjenju merituma spora – je li tužitelj svojim postupcima djelovao „savjesno, neskrivljeno i odgovorno“ – te otežava Sudu donošenje pravilne i zakonite odluke.

10.1. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba iznosi svoje argumente u vezi s dosadašnjim nalazima i postupcima vještaka. Prema odredbi članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24., dalje u tekstu ZUS), uloga vještaka u upravnom sporu jest isključivo stručno utvrđivanje ili razjašnjenje činjenica koje zahtijevaju stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Ova odredba jasno definira granice vještačkog zadatka, usmjeravajući vještaka na tehnička i činjenična pitanja, a nikako na pravne ocjene koje su u nadležnosti suda. U ovom postupku, vještak je prekoračio svoju procesnu ulogu upuštajući se u pravna pitanja i davanje interpretacija prava, što nije njegova zadaća. Konkretno, vještak nije ostao na ocjeni činjeničnih okolnosti koje se odnose na postupanje tužitelja u trenutku nesreće i njegovu osposobljenost za rad na siguran način. Umjesto toga: a) vještak se upustio u interpretaciju pravnih odredbi poput članka 36. i članka 68. ZZR-a, dajući procjene o njihovoj primjeni i posljedicama za odgovornost tužitelja i b) vještak je pokušao poučavati sud o tome kako se tumače odredbe Zakona, što je evidentno prekoračenje njegove stručne uloge.

10.2. Fokus na pravnu odgovornost tužitelja i poslodavca, umjesto na činjenice, unosi pravnu zbrku i dovodi do toga da se pravna pitanja preklapaju sa zadatkom vještaka, što nije dopušteno sukladno članku 74. ZUS-a. ZUS jasno predviđa da sud, a ne vještak, odlučuje o pravnim pitanjima. U ovom slučaju, vještak je trebao isključivo utvrditi činjenične okolnosti, primjerice: a) je li tužitelj bio stručno osposobljen za rad na predmetnom stroju, b) ako su konkretni radni postupci tužitelja pridonijeli nesreći i c) je li način rada stroja i ponašanje tužitelja bilo u skladu s pravilima zaštite na radu.

10.3. Meritum ovog upravnog spora je način rada tužitelja, a ne pravila zaštite na radu poslodavca. U ovom upravnom sporu ključna pravna i činjenična pitanja ne odnose se na povrede pravila zaštite na radu od strane poslodavca, već na način rada tužitelja i njegovo ponašanje u trenutku nastanka ozljede. Meritum postupka jest utvrditi je li tužitelj, sukladno članku 67. ZOZO-a, svojim ponašanjem na radnome mjestu postupao „skrivljeno, nesavjesno ili neodgovorno“, što je osnovni razlog zbog kojeg mu tuženik, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, nije priznao ozljedu kao ozljedu na radu. Poslodavac je u ovom slučaju mogao biti u povredi pravila zaštite na radu – primjerice, neispitivanjem radne opreme ili provođenjem osposobljavanja tužitelja za rad na siguran način bez prethodnog stručnog osposobljavanja. Međutim, te potencijalne povrede pravila ne oslobađaju tužitelja njegove obveze da posao obavlja savjesno, neskrivljeno i odgovorno, u skladu s člankom 68. ZZR-a.

10.4. Konkretno, sud u ovom sporu treba ocijeniti: a) je li tužitelj pridonio nastanku vlastite ozljede svojim postupanjem na dan nesreće, b) je li tužitelj postupao u skladu s pravilima sigurnosti na radu koja su mu bila poznata kroz osposobljavanje, c) je li njegovo ponašanje, bez obzira na eventualne propuste poslodavca, bilo u granicama „dužne pažnje“ očekivane od radnika.

10.5. Važno je naglasiti da nepriznavanje ozljede na radu od strane tuženika nije temeljeno na povredi pravila zaštite na radu od strane poslodavca, već isključivo na tvrdnji da je tužitelj svojim ponašanjem na radnom mjestu bio skrivljen, nesavjestan ili neodgovoran. Drugim riječima, radnik se, čak i u uvjetima eventualnih povreda pravila zaštite na radu od strane poslodavca, mogao ponašati savjesno i odgovorno, što bi moglo spriječiti nastanak ozljede.

10.6. Stoga je ključno da vještačenje i sudska rasprava ostanu usredotočeni na činjenice koje se odnose na radne postupke i ponašanje tužitelja na dan nesreće, a ne na opće propuste poslodavca u osiguravanju radnih uvjeta. Takav pristup osigurava pravilnu primjenu članka 67. ZOZO-a te omogućuje sudu donošenje meritornog zaključka u ovom sporu.

11. Tužitelj u svom očitovanju u cijelosti prihvaća dopunu vještačenja jer je u skladu s navodima tužbe i članka 42. stavka 1. ZZR-a. Protivi se novoj dopuni vještačenja ili određivanju novog vještaka.

12. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika i odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe koja je ispričala svoj nedolazak i predložila da se ista održi u njezinoj odsutnosti.

12.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

12.2. Na raspravi je Sud saslušao vještaka koji je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i njegove dopune. Pri tome je vještak pojasnio da položaj lijeve ruke tužitelja nije smio biti u radnom prostoru stroja. Objasnio je pravilno korištenje predmetnog stroja na način da radnik lijevom rukom pridržava dimovodnu cijev dok desnom rukom povlači polugu kojom se preša polagano spušta unutar dimovodne cijevi, pod uvjetom da lijeva ruka nije u radnom prostoru stroja. Na poseban upit može li stroj samostalno funkcionirati bez izravne i direktne radničke kontrole sudski vještak odgovara da se tehnički ispravan stroj neće ponašati suprotno komandama osobe koja njime upravlja, a u spisu nije našao nikakvu dokumentaciju niti naznake da je stroj bio neispravan te upućuje na dokumentaciju u spisu koja govori u prilog tome da je nakon štetnog događaja inspektor zaštite na radu zatražio ispitivanje stroja te u spisu priložio zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme od 03. veljače 2022. prema kojem stroj ispunjava sigurnosno zdravstvene zahtjeve iz zaštite na radu. Vještak ističe da se može zaključiti kako je stroj u trenutku štetnog događaja bio u ispravnom stanju što potkrjepljuju dokazi u spisu odnosno činjenica da stroj nije korišten od trenutka štetnog događaja do ispitivanja kao i činjenica da je naknadnim ispitivanjem utvrđena ispravnost stroja. Sudski vještak ističe da nije pregledavao dokumentaciju poslodavca kojom se radnici osposobljavaju za rad na siguran način za radno mjesto bravara jer istu smatra nebitnom, budući da tužitelj nije formalno obrazovan za poslove bravara pa ga poslodavac nije smio koristiti na tom radnom mjestu. Na poseban upit Suda koje vještine bi tužitelju bile nužne i potrebne u formalnom obrazovanju, a koje bi se imale primijeniti u radu na konkretnom stroju vještak odgovara da bi tužitelj dobio različita znanja i vještine koje bi mu svakako koristile vezano za pravilan način rukovanja strojem i provođenjem mjera zaštite na radu. Osnovno znanje koje bi tužitelj dobio je to da ne može staviti ruku u radni prostor stroja dok je stroj u pogonu.

12.3. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku i za rekonstrukcijom događaja, kao nepotrebne, budući da je tužitelj već dao svoju izjavu u upravnom postupku u kojoj je opisao kako se sporni događaj dogodio, dok drugih neposrednih svjedoka nije bilo.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Nakon razmatranja svih prethodno navedenih očitovanja i detaljno opisanog tijeka postupka može se zaključiti kako je među strankama sporno je li do tužiteljeve ozljede pretrpljene 26. siječnja 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 S66.6 došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužitelja na radnome mjestu iz kojeg razloga mu nije priznata ozljeda na radu primjenom članka 67. točke 1. ZOZO- a.

15. Temelj pravnog osporavanja priznavanja predmetne ozljede kao ozljede na radu sadržan je u odredbi članka 67. točke 1. ZOZO-a, prema kojoj se ozljedom na radu ne smatra ozljeda nastala uslijed skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja osigurane osobe. Stoga je po toj zakonskoj odredbi potrebno utvrditi postoji li u postupanju tužitelja stupanj nepažnje koji doseže razinu grube nepažnje odnosno ponašanja koje odudara od onoga što bi poduzeo prosječan, razuman radnik u sličnim okolnostima.

16. Drugim riječima, predmet ovog upravnog spora odnosi se prvenstveno na ponašanje tužitelja, a ne na eventualne propuste poslodavca. Čak i da su ti propusti postojali, oni ne isključuju obvezu radnika da rad obavlja savjesno i odgovorno.

17. Odlučne činjenice utvrđene su očevidom od 27. siječnja 2022. od strane Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u [adresa], prema kojem se ozljeđivanje dogodilo na hidrauličnom uređaju za uprešavanje izolacije, proizvođača COLOR EMAJL d.o.o.. inv.broj: 301217. Isti radi na način da se dimovodna inox cijev "Colterm" 150x1000 mm, umetne u postolje navedenog uređaja. Zatim se u istu ručno umeće izolacija (mineralna vuna) 151X32 mm. Kada se ista umetne u navedenu dimovodnu cijev, sa desne strane se nalazi ručica kojom se zadaje operacija da se upreša mineralna vuna u cijev. Inspektor je osobno isprobao postupak te se uvjerio da u trenutku rukovanja hidraulični uređaj radi bez greške. Isti se pokreće/pali preko sklopke, a pokreće se preko ručice kojom se zadaju komande za uprešavanje i povratak u prvobitni položaj. Kada se ručica povuče prema dolje ista se mora stalno držati desnom rukom dok se alat za uprešavanje polako kreće prema dimovodnoj cijevi. Čim se ručica pusti odmah hidraulika staje. Za povratak u prvi položaj ručica se mora držati u smjeru prema gore. Ispred istog i oko njega ima dovoljno mjesta za obavljanje nesmetanog rada. Iznad navedenog uređaja postavljeno je rasvjetno tijelo, tako da je vidljivost zadovoljavajuća, a u pogonu ima i dosta prirodnog svjetla. Pokraj navedenog uređaja se nalaze upute za siguran rad na istome. Pod u pogonu u potpunosti je izbetoniran (industrijski pod).

18. Nadalje, zapisnikom od 04. veljače 2022. Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u [adresa] navodi se, između ostalog, da je tužitelj kod poslodavca raspoređen na radno mjesto bravar ugovorom o radu od 10. rujna 2015. te ima ukupno 9 godina i 5 mjeseci staža na tom radnom mjestu. Tužitelj je osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravar prema Uvjerenju od 30. kolovoza 2013. Posjeduje Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 05. veljače 2021. do 05. veljače 2023. za poslove bravara, rad na ekscentar i na hidrauličnoj preši – sječenje i savijanje lima. Zaključuje se da tužitelj zadovoljava stručno osposobljavanje, a neishodovanje uvjerenja o ispravnosti hidrauličnog uređaja u trenutku ozljeđivanja nije uzrok ozljede jer tužitelj u trenutku rukovanja strojem nije bio 100% siguran u izvođenje radne operacije koju je zadao, što se može povezati sa neopreznošću, stresom, zamišljenošću, psihičkom stanju toga dana i sl. Poslodavac tužitelja 3. veljače 2022. ishodio je ocjenu ovlaštenog tijela da hidraulički uređaj za uprešavanje izolacije zadovoljava sve sigurnosno zdravstvene zahtjeve iz ZZR.

19. U svojoj izjavi od 3. veljače 2022. tužitelj navodi da je prije ozljeđivanja umetnuo cijev u hidraulični uređaj za uprešavanje te je htio uprešati uložak. Isti je uprešao do kraja te se poslije toga ne sjeća što se točno dogodilo. Cijev je bila gotova te je lijevu ruku stavio na istu da je pridrži od pada, ne zna kako, ali se nagnuo odnosno nešto mu je zasmetalo pod nogama te je u tom trenutku osjetio bol u lijevoj ruci. Odmah je potom svojom desnom rukom zadao komandu preko ručice da se hidraulika podigne pa je oslobodio ruku. Osim njega nije bilo neposrednih svjedoka. Potvrđuje da je osposobljen za rad na siguran način za svoje poslove kod svog poslodavca te ga poslodavac redovito šalje na liječničke preglede.

20. U odnosu na navode vještaka, tuženik i zainteresirana osoba pravilno ističu da pitanje formalnog obrazovanja, premda stručno relevantno u segmentu organizacije rada i obveza poslodavca, nije i ne može biti odlučujuće u ocjeni konkretne radnje kojom je uzročno nastala ozljeda. Sudska praksa, kao i temeljni postulati radnog prava i sigurnosti na radu, u ocjeni grube nepažnje ne polaze od akademskih ili stručnih kvalifikacija, već od univerzalnog standarda razumne pažnje koji vrijedi za svakog pojedinca, osobito u situaciji kada se radi o manipulaciji opasnim strojem, čije mehaničko djelovanje iziskuje svijest o predvidivoj i neposrednoj opasnosti po tjelesni integritet.

21. Tužitelj je, prema nesporno utvrđenim činjenicama, tijekom rada na hidrauličnom stroju za uprešavanje, lijevom rukom pridržavao metalnu cijev u zoni djelovanja hidraulike, a istodobno je desnom rukom, povlačenjem ručice, aktivirao stroj, čime je vlastitom radnjom stvorio neposredan mehanički uzrok ozljede. Takvo postupanje, prema ocjeni tuženika, zainteresirane osobe, ali i ovog Suda, nije izraz neznanja ili formalne neosposobljenosti, već predstavlja grubo zanemarivanje osnovnih sigurnosnih pravila poznatih svakome tko je ikada sudjelovao u fizičkom radu sa strojevima pod pritiskom, a koja pravila su intuitivna, elementarna i prirodno prisutna svakom prosječnom radniku, bez obzira na stupanj stručne spreme.

22. Suprotno nalazu vještaka, koji u svojoj analizi primarno usmjerava pozornost na pitanje formalne kvalifikacije i mogućeg propusta poslodavca u pogledu sustava obrazovanja i ovlaštenja za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, Sud također smatra da pravna narav ovog spora nije u odnosu poslodavca prema propisima zaštite na radu, već u osobnom postupanju tužitelja u konkretnom trenutku nesreće, koji je, i da je imao formalnu naobrazbu, a da je istim redoslijedom radnji došlo do ozljede, odgovoran upravo zbog grube nepažnje.

23. Tuženik i zainteresirana osoba postavljaju logičnu premisu odnosno bi li svaki razuman čovjek, u trenutku kada zna da se stroj pokreće ručnim povlačenjem komandne poluge, zadržao ruku unutar radne zone stroja. Ne postoji obrazovni program, ni uvjerenje o osposobljenosti koje bi zamijenilo tu temeljnu spoznaju. Dakle, Sud smatra da tužitelj nije postupao kao osoba kojoj nešto nije bilo poznato, već kao netko tko je grubo zanemario najosnovnija pravila pažnje, zbog čega njegovo ponašanje valja kvalificirati kao grubo nesavjesno u smislu članka 67. točke 1. ZOZO- a.

24. Neizravno u prilog tome ide i izjava vještaka koji na poseban upit Suda na raspravi - koje vještine bi tužitelju bile nužne i potrebne u formalnom obrazovanju, a koje bi se imale primijeniti u radu na konkretnom stroju, odgovara da bi tužitelj dobio osnovno znanje o tome da ne može staviti ruku u radni prostor stroja dok je stroj u pogonu. Po mišljenju Suda, za takvo znanje, nije potrebna formalna naobrazba, nego iskustvo rada na stroju koje tužitelj nesporno ima, i to u trajanju od 9 godina i 5 mjeseci.

25. Dakle, uzimajući u obzir tužiteljevu osposobljenost za rad na siguran način, upute poslodavca, duljinu rada kod poslodavca, rad na predmetnom stroju i poznavanje opasnosti predmetnog stroja, ova predmetna ozljeda se mogla izbjeći da je uložena dužna pažnja odnosno da tužitelj nije bio nemaran.

26. Budući da se ozljeda dogodila kao posljedica postupanja tužitelja suprotno pravilima zaštite na radu, konkretno jer je tužitelj u radni prostor stroja posegnuo rukom tijekom njegova rada, što je izričito zabranjeno i protivno pravilima o sigurnosti rada, na koja je bio upoznat i osposobljen, a tehnička ispravnost stroja isključuje mogućnost spontane aktivacije bez svjesne intervencije radnika, to tuženik pravilno zaključuje da su se u konkretnom slučaju ostvarile zapreke iz članka 67. točke 1. ZOZO-a za priznanje predmetne ozljede ozljedom na radu.

27. Stoga se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valja odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

28. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

29. Zainteresirana osoba je zatražila naknadu troškova u skladu s člankom 148. stavkom 2. ZUS-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) za dva obrazložena podneska: 1.) od 31. listopada 2024., očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, koje sadrži sveobuhvatnu činjeničnu i pravnu argumentaciju u pogledu odgovornosti tužitelja (500 bodova) i 2.) od 31. prosinca 2024., očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, s dodatnim argumentima i prijedlozima za postupanje Suda (500 bodova), sve po Tbr. 27.1., Tbr. 46. i Tbr. 54 Tarife. Ukupno je tako obračunato 1.000 bodova za sastav podnesaka, a s obzirom da je ugovorena vrijednost boda 2,00 eura, ukupna vrijednost nagrade iznosi: 1.000 bodova × 2,00 eura = 2.000,00 eura. Na iznos nagrade obračunava se i 25 % poreza na dodanu vrijednost (PDV), što iznosi 2.000,00 eura × 25 % = 500,00 eura. Ukupan iznos tražen za naknadu troškova zastupanja zainteresirane osobe iznosi 2.500,00 eura. Budući da je Sud na jasnoj i konkretnoj argumentaciji iz navedenih podnesaka utemeljio svoju odluku, to se isti smatraju opravdanima u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Osijeku 17. lipnja 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku,

2. Tuženiku,

3. Zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku

4. U spis