Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4330/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice i predlagateljice osiguranja LTM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Jurkoviću, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženice i protivnice osiguranja LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnici iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 119/2020-35 od 25. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-119/2020-35 od 25. ožujka 2024..

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje kojim je određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine protivnice osiguranja, određena radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja ( točka I. izreke rješenja ) kao i odluka o troškovima postupka ( točka II. rješenja ).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici i protivnici osiguranja LT ( u nastavku: tuženica ) da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici i predlagateljici osiguranja LTM ( u nastavku: tužiteljica ) iznos od 239.285,95 € uvećan za zakonske zatezne kamate na pojedinačno dospjele mjesečne iznose, i to na iznos 23.664,48 € od 01. siječnja 2013., na iznos 40.878,62 € od 01. siječnja 2014., na iznos 12.608,67 € od 01. siječnja 2015., na iznos 6.529,96 € od 01. siječnja 2016., na iznos 1.858,12 € od 01. siječnja 2017. te na iznos 153.746,10 € od 01. siječnja 2017., pa do isplate ( točka I izreke). Rješenjem sadržanim u predmetnoj odluci je radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice u visini i iznosu dosuđenom presudom ( 239.285,95 € uvećano za zakonske zatezne kamate ) određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine tuženice i to kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( točka I izreke rješenja ), te je odlučeno o troškovima postupka i naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove u iznosu od 29.703,30 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke ( točka II izreke rješenja ).

2. Protiv navedene presude i rješenja kojim je određena privremena mjera, kao i odluke o troškovima postupka, pravodobno se žali tuženica, zbog svih povreda propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, odbije tužbu i prijedlog za donošenje privremene mjere i dosudi trošak postupka tuženoj, a podredno vrati prvostupanjskom sudu predmet na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu iznesene žalbene navode pronalazi u cijelosti neosnovanim, promašenim, paušalnim i umjerenim ka odugovlačenju postupka te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje i trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Takve povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 354. st. 2. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - Odluka USRH, 73/2017., 131/2020., 114/2022 i 6/2024; - dalje: OZ) nisu počinjene niti u odnosu na rješenje o osiguranju kojim je određena privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine tuženice.

6. Predmet postupka je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa 239.285,95 €. Tužiteljica takav zahtjev temelji na tvrdnji da je taj novčani iznos u kunama u razdoblju od 31.12.2012. do 31.12.2016., pozajmila tuženici, koja ga nije vratila. Osim tužbenog zahtjeva za isplatom postavljen je i zahtjev za određivanjem privremene mjere osiguranjem novčane tražbine u visini tužbenog zahtjeva.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica osoba starije životne dobi, rođena 1938. godine, te je bila klijent i štediša Zagrebačke banke d.d., u čijoj poslovnici je bila zaposlena tuženica,

- da je tuženica u više navrata u periodu od prosinca 2012. pristupila tužiteljici te tražila pozajmice navodeći da joj je majka pokradena, da joj je suprug bolestan i treba mijenjati srce, da joj je kćer bolesna, nakon čega je tužiteljica istoj pozajmljivala novac u različitim valutama i iznosima,

- da je tuženica izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika Mirjane Popovac 20. 12. 2017. pod moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavila i potvrdila da tuženici duguje dospjele novčane iznose za razdoblje od 2012. do kraja 2016., i to kako slijedi:

a) na dan 31.12.2012., iznos glavnice od 111.865,00 EUR, 178.300,00 HRK i 770,00 USD

b) na dan 31.12.2013., iznos glavnice od 9.000,00 EUR, 308.000,00 HRK i 3.000,00 USD

c) na dan 31.12.2014., iznos glavnice od 12.600,00 EUR i 95.000,00 HRK d) na dan 31.12.2015., iznos glavnice od 22.500,00 EUR, 49.200,00 HRK i 1.500,00 USD,

e) na dan 31.12.2016.g., iznos glavnice od 14.000,00 HRK

pri čemu je navedeno da izjavu daje slobodno i bez ikakvog nedostatka volje, te je neopoziva, radi čega ju vlastoručno potpisuje kao znak vjerodostojnosti,

- da je tuženica izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika Mirjane Popovac dana 06.02.2018., izjavila i potvrdila da prema tužiteljici duguje dospjeli novčani iznos od 1.158.400,00 kn na dan 31.12.2016., pri čemu je navela da izjavu daje slobodno i bez ikakvog nedostatka volje, te je neopoziva, radi čega ju vlastoručno potpisuje kao znak vjerodostojnosti,

- da je tuženica izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika Mirjane Popovac 19. 3. 2018. pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrdila da prema tužiteljici kao vjerovniku ima dospjelo dugovanje u sljedećim iznosima:

a) na dan 31.12.2012. iznos glavnice 111.865,00 EUR i 178.300,00 HRK i 770,00 USD,

b) na dan 31.12.2013., iznos glavnice 9.000,00 EUR i 308.000,00 HRK i 3.000,00 USD,

c) na dan 31.12.2014., iznos glavnice 12.600,00 EUR i 95.000,00 HRK

d) na dan 31.12.2015., iznos glavnice 22.500,00 EUR i 49.200,00 HRK i 1.500,00 USD,

e) na dan 31.12.2016., iznos glavnice 14.000,00 HRK, a za koje dugovanje je potpisala izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Mirjane Popovac 20. prosinca 2017. god., br. ovjere potpisa OV-7893/17,

pri čemu je izjavom potvrdila da ima prema tužiteljici i nepodmireno dospjelo dugovanje u iznosu od 1.158.400,00 HRK dospjelo na dan 31.12.2016., a za koje je potpisala izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Mirjane Popovac 6. veljače 2018., br. ovjere potpisa OV- 694/2018.,

nakon čega je istom izjavom potvrdila da je jedina i isključiva vlasnica nekretnine označene kao kuća, zgrada i dvor, čest. zem. [katastarska čestica], ZU 5722 k. o. [katastarska općina], te je potvrdila kako će navedenu nekretninu prodati te iz kupoprodajne cijene ili ostalih izvora, a najkasnije do 19. rujna 2018., vratiti dospjelo dugovanje vjerovniku LTM,

- da je rješenjem ODO Split broj Kis-DO-313/2020 od 7. rujna 2020. određeno provođenje istrage protiv tuženice radi počinjenja kaznenog djela prijevare na štetu tužiteljice i osnovane sumnje da je od 31. 12. 2012. do 31. 12. 2016. u naknadi da se neosnovano okoristi, u šest navrata od iste posudila novac neistinito joj obećavajući da će novac vratiti,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1115/2020 od 30. kolovoza 2022. utvrđen ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o zajmu sklopljen između tužiteljice i tuženice u odnosu na novčane iznose koji su pozajmljeni u valutama EUR-a i USD-a, i koji su sklopljeni za vrijeme važenja Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj: 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09., 145/10. i 76/13 ) i čl. 17. tog Zakona prema kojem su kredite u stranim sredstvima plaćanja mogle odobravati samo banke, nakon čega je tuženoj naloženo naknaditi tužiteljici ukupan iznos od 155.965,00 EUR-a koji se odnosi na novčane iznose pozajmljene u stranim valutama,

- da je tuženica u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev, da bi potom u iskazu iznesenom na ročištu od 13. veljače 2023., nakon što joj je od strane suda dana izjava koju je ovjerila kod javnog bilježnika 19. ožujka 2018. ( str. 7. spisa ) potvrdila da joj je tužiteljica dala iznose navedene u toj izjavi i to iznose glavnice dane 31. 12. 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016., i koje nesporno nije vratila, dok je osporila primitak iznosa od 1.158.400,00 HRK navodeći da je riječ o kamati.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da su između stranaka sklopljeni ugovori o zajmu, pa je primjenom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje: ZOO), čl. 9. ZOO-a, čl. 29. ZOO-a, čl. 342. st. 1. ZOO-a, čl. 500. st. 1. ZOO-a i čl. 504. ZOO-a, prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev.

9. U odnosu na prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o osiguranju novčane tražbine, prvostupanjski sud je nakon utvrđenja osnovanosti tražbine u visini od 239.285,95 €, utvrdio da se radi o velikim novčanim potraživanjima, da je tužiteljica osoba u poodmakloj životnoj dobi, da tužena očigledno izbjegava povrat pozajmljenih sredstva te da se ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika još 19. ožujka 2018. obvezala prodati nekretninu u odnosu na koju je zatražena privremena mjera ( kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), što nije učinila, a nije utvrđeno da bi posjedovala drugu nekretninu ili pokretninu iz koje bi mogla namiriti dug tužiteljici.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tužena usprkos priznanjima duga, obećanjima kako usmenim tako i pisanim, odugovlači sa povratom duga, da ista nema gotovine iz koje bi mogla vratiti dug, te da postoji mogućnost da bez privremene mjere prenese na drugog predmetnu nekretninu, bilo da je daruje ili proda i time spriječi ili znatno oteža naplatu tražbine, nakon čega je primjenom čl. 344. st. 1. i čl. 345. OZ-a prihvatio određivanje predložene privremene mjere.

11. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu usvajanja tužbenog zahtjeva i određivanja privremene mjere prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, nakon čega je donio odluku u kojoj je jasno, razumljivo i dostatno obrazložio sva sporna pitanja koja su od utjecaja na donošenja pravilne i zakonite odluke.

12. Tuženica u žalbi osporava prvostupanjsku presudu i rješenje o privremenoj mjeri, ističući pri tome istovjetne razloge kao i u prvostupanjskom postupku, koji polaze od tvrdnje da stranke nisu u nikakvom obveznom pravom odnosu te da tužena nije primila iznose navedene u tužbi, da je prilikom potpisivanja izjava bila u zabludi jer nije znala za koje iznose potpisuje dugovanje, da je potraživanje zastarjelo, zatim da ukoliko su stanke sklopile ugovor o zajmu tada je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer se radi o zajmu strane valute pa je takav ugovor ništav, te naposljetku da je prvostupanjski sud pogrešno materijalno pravo i počinio bitnu povredu postupka kada je odredio privremenu mjeru.

13. Tako izneseni žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske odluke.

14. Naime, u odnosu na prigovor da stranke nisu bile u nikakvom obvezno pravnom odnosu i da tužena nije primila utužene iznose, valja ukazati da tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje isplatu 239.285,95 € pozajmljenog u šest navrata, te je tuženica saslušana na ročištu za glavnu raspravu 13. veljače 2023., potvrdila i učinila nespornim da je od tužiteljice pozajmila te nije vratila sve novčane iznose osim iznosa od 153.746,10 €.

15. Stoga iz iskaza tuženice proizlaze okolnosti različite od navoda žalbe, budući da tuženica ne spori primitak i dobiveni zajam novčanih iznosa od 85.539,85 € u pet navrata i razdoblju od 31. prosinca 2012. do 31. prosinca 2016..

16. U odnosu na novčani iznos zajma od 153.746,10 €, tuženica je ovjerovljenim izjavama kod javnog bilježnika 06.02.2018. te 19.03.2018. jasno i nedvosmisleno potvrdila da prema tužiteljici ima i nepodmireno dospjelo dugovanje u iznosu od 1.158.400,00 HRK dospjelo na dan 31.12.2016..

17. Tuženica predstavlja punoljetnu i poslovno sposobnu osobu koja je predmetnim izjavama, u dva navrata kod javnog bilježnika, jasno i nedvosmisleno potvrdila postojanje dugovanja prema tužiteljici u utuženom iznosu, pa uzimajući u obzir sve okolnosti i činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužena bila svjesna i znala što je objekt izjave, koja su bitna svojstva potpisanih izjava te je znala sve odlučne okolnosti, a nije dokazala pretpostavke propisane odredbom čl. 280. ZOO-a. Pri tome valja primijetiti kako je tuženica iskazom danim na ročištu 13. veljače 2014. potvrdila da je izjavu od 19. ožujka 2018. ( str. 7. i 8. spisa ) kod javnog bilježnika potpisala bez prisile, kojom prigodom su bili prisutni i tužiteljica i svjedok ZT, pa kako su tom izjavom priznata sva potraživanja tužiteljice obuhvaćena i izjavama od 3. prosinca 2017. ( str. 9-12 spisa), to žalbeni navodi istaknuti u smislu čl. 280. ZOO-a nisu osnovani ( a kako pravilno navodi i prvostupanjski sud u točkama 32. do 34. obrazloženja pobijane odluke ).

18. Stoga je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da su tužiteljica i tuženica sklopile usmene ugovore o zajmu temeljem kojih je tužiteljica kao zajmodavac u šest navrata u razdoblju od 31. prosinca 2012. do 31. prosinca 2016., predala tuženici kao zajmoprimcu iznos novca od 239.285,95 €, a koji se tuženica obvezala vratiti ( čl. 499. st. 1. ZOO-a), pa žalbeni navod tuženice o nepostojanju obvezno pravnog odnosa između stranaka nije osnovan.

19. U odnosu na žalbeni razlog usmjeren na tvrdnju da se radi o zajmu strane valute, pa da je ugovor ništav, valja ukazati da svi novčani iznosi koje tužiteljica u konkretnom parničnom postupku utužuje, predstavljaju iznose koji su dani u kunama. Naime, tužbenim zahtjevom su prvotno bili utuženi iznosi od 178.300,00 kn, 308.000,00 kn, 95.000,00 kn, 48.200,00 kn, 14.000,00 kn i 1.158.400,00 kn te iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je te iznose tužiteljica pozajmila tuženoj u kunama, da bi potom u skladu sa službenim prelaskom Republike Hrvatske na valutu eura i čl. 7. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22, 88/22) te iznose tijekom postupka iskazala u sada službenoj valuti.

20. Da je u konkretnom slučaju riječ o pozajmljenim kunskim iznosima, potvrđuju i izjave ovjerene kod javnog bilježnika, kao i presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 1115/2020 od 30. kolovoza 2022. .

21. Naime, upravo u tom postupku su utvrđeni ništetnim i bez pravnog učinka ugovori o zajmu sklopljeni između stranaka u odnosu na novčane iznose pozajmljene u valutama EUR-a i USD-a, sukladno čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj: 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09., 145/10. i 76/13 ), pri čemu nije riječ o iznosima koji su predmetom ovog postupka, slijedom čega niti tako izneseni žalbeni navodi nisu osnovani, a kako pravilno ukazuje i prvostupanjski sud ( točke 58. i 59. obrazloženja ).

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, isti nije osnovan.

23. Naime, odredbom čl. 240. st. 1. ZOO-a je propisano da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a pismeno priznanje dugovanja ovjerovljenom izjavom kod javnog bilježnika u smislu čl. 240. st. 2. ZOO-a dovodi do prekida zastare, pri čemu je riječ o neposrednom i izričitom postupanju koje olakšava dokazivanje same izjave o priznanju duga.

24. Kako je tuženica ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika 20. 12. 2017. priznala postojanje duga prema tužiteljici i to:

a) na dan 31.12.2012., iznosa glavnice 178.300,00 HRK

b) na dan 31.12.2013., iznosa glavnice od 308.000,00 HRK

c) na dan 31.12.2014., iznosa glavnice od 95.000,00 HRK

d) na dan 31.12.2015., iznosa glavnice od 49.200,00 HRK

e) na dan 31.12.2016.g., iznosa glavnice od 14.000,00 HRK,

takvim postupanjem je prekinut tijek zastare, pa kako tražbine iz ugovora o zajmu temeljem čl. 225. ZOO-a zastarijevaju u roku od 5 godina, to je navedenom izjavom i u odnosu na najstarije potraživanje ( dospjelo 1. 1. 2013. ) prekinut tijek zastare prije proteka roka od pet godina.

25. U odnosu na potraživanje iznosa od 153.746,10 € od 01. siječnja 2017., koji odgovara prvotno utuženom iznosu od 1.158.400,00 kn, tuženica je ovjerovljenim izjavama od 06. veljače 2018. i 19. ožujka 2018. prekinula tijek zastarnog roka za taj dio potraživanja, slijedom čega niti prigovor u tom dijelu temeljem čl. 240. st. 1. ZOO- a u vezi čl. 245. st. 1. ZOO-a, nije osnovan.

26. Budući da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru ( čl. 245. st. 1. ZOO- a), a tužba je podnesena 15. siječnja 2020., to istaknuti prigovor zastare te istaknuti žalbeni razlog tuženice u tom smjeru, nije osnovan.

27. U odnosu na žalbene navode usmjerene doneseno rješenje o privremenoj mjeri te pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba postupka pri donošenju takve odluke, nisu osnovani.

28. Naime, prvostupanjski sud je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i prema kojemu tuženica odugovlači sa povratom zajma jer dug nije vratila usprkos priznanjima dugovanja te obećanjima o povratu zajma danim kako usmenim tako i pismenim putem, pa kako ista gotovinskih sredstava iz koje bi mogla vratiti dug, a postoji mogućnost da bez privremene mjere spriječi ili znatno oteža naplatu tražbine, to su u cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem privremene mjere budući je dokazana vjerojatnost postojanja tražbine kao i opasnost da će bez takve mjere tuženica spriječiti naplata tražbine, pri čemu nije riječ o neznatnoj šteti ( čl. 354. st. 1. i 2. OZ-a).

29. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu visinu tuženica nije posebno osporavala.

30. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u pogledu glavne stvari ( točka I/ izreke ), a odredbe čl. 380. točke 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. stavkom 1. OZ-a u pogledu privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine ( točka II/ izreke ) valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

31. Zahtjev tužiteljice sa naknadom sastava odgovora na žalbu je odbijen temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a ( točka IV/ izreke) obzirom da isti nije bio potreban i nužan za vođenje parnice.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić