REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-839/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja BOBANA TRANSPORTI D.O.O., OIB 08702739280, Gornji Garevci 0, 79000 Prijedor, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Šmajgel, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DRVO - OGRJEV d.o.o., OIB 28626743570, Ulica Žrtava domovinskog rata 4, 44330 Jasenovac, radi isplate iznosa od 38.196,76 EUR, zaključio je glavnu raspravu 13. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika SO, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te donio i objavio presudu 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tine Puškaš, Novska, Radnička 2H, poslovni broj Ovrv-630/2024, UPP/OS-Ovrv- 126/2024 od 3. travnja 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 38.196,76 EUR sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.669,96 EUR sa zateznim kamatama od 3. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam (8) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 4.240,92 EUR sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.189,08 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Tina Puškaš, Novska, Radnička 2H, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-630/2024, UPP/OS-Ovrv-126/2024 od 3. travnja 2024.

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je u bitnome naveo kako nije sporno da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom. Nadalje je naveo da je tužitelj trebao tuženiku isporučiti robu u vidu drvne mase u paletama, 1x1x1x80 metara cijepanje na određene dimenzije, da . Dogovor između stranaka je bio da se isporuči 26 paleta ogrjevnog drveta suhe robe cijepane na određene dimenzije i složene u palete 1x1x1,80 m: HRAST 33 cm, cijepanje standar 12 do 14 cm, HRAST 33 cijepanje standar 12 do 14 cm, HRAST 33 cijepanje standar 12 do 14 cm, BUKVA 50 cm cijepanje 8 do 10 cm, HRAST 33 cijepanje standar 12 do 14 cm, BUKVA 33 cm cijepanje 10 do 12 cm, BUKVA 33 cm cijepanje 10 do 12 cm, HRAST 33 cm cijepanje standar 12 do 14 cm, HRAST 33 cm cijepanje standar 12 do 14 cm, HRAST 33 cm cijepanje standar 12 do 14 cm, te da nakon što je navedena roba isporučena tuženiku, da je tuženik promptno uložio prigovor na kvalitetu robe koja se odnosila na ogrjevno drvo koje nije odgovaralo mjerama koje su bile naručene za cijepanje i kvaliteti, s obzirom na naručene mjere cijepanja. Nadalje je naveo da je sukladno navedenom, tuženik zamolio tužitelja da u primjerenom roku isporuči robu odgovarajuće kvalitete, koju bi tuženik uredno podmirio, te da s obzriom na to da se tužitelj oglušio na taj tuženikov zahtjev za isporuku robe odgovarajuće kvalitete, tuženik je odbio podmiriti predmetne račune. Stoga je predložio provesti šumarsko vještačenje na okolnost kvalitete odnosno nekvalitete isporučene drvne mase.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-46/2024-2 od 20. lipnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 23. listopada 2024. u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, iznio je činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, te je radi utvrđivanja tih činjenica dostavio isprave. Tužitelj je u bitnome naveo kako je u razdoblju od 15. travnja 2023. do 3. svibnja 2023. isporučio u deset navrata drvenu masu prema tuženikovom nalogu te u jedanaest navrata obavio prijevoz na relaciji Prijedor - odredišno mjesto u Italiji – Padova, Verona…., sve prema ispostavljenim računima, CMR-ovima i Carinskim prijavama, koje je dostavio uz taj podnesak. U tom podnesku tužitelj je u odnosu na svaki račun činjenično obrazložio na što se odnosi, te isporuku robe i obavljene usluge po svakom računu. Nadalje je naveo da je sva roba isporučena i dostavljena sukladno tuženikovom nalogu za što je i nedvojben dokaz osobno potpisano stanje duga od strane tuženika, koju ispravu je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, čime je u cijelosti priznat dug kako po osnovi tako i po visini. Tuženiku nije isporučena roba koju je naveo u točci tri prigovora, već je ta roba isporučena primatelju u Italiju, a po nalogu i uputi tuženika. Tuženik nikada niti na isporučenu robu, niti na obavljenu uslugu prijevoza, nije izjavio prigovor na materijalne nedostatke, osim ovog u prigovoru – paušalnog niti čime obrazloženog niti dokazanog, tako da tužitelj ističe i prigovor prekluzije prava na isticanje prigovora zbog nedostataka.

U tom podnesku tužitelj je podnio i prijedlog za određivanje prethodne mjere u skladu s odredbama članka 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) o kojemu je sud odlučio rješenjem od 9. lipnja 2025.

5. U nastavku postupka tuženik se u podnesku od 6. veljače 2025. suglasio da se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: kartice poslovnog partnera (str. 8. – 9. spisa), te računa s pripadajućim CMR-ovima i carinskim prijavama (str. 46. – 130. spisa).

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 38.196,76 EUR po osnovi cijene za isporučenu robe i naknade za obavljene usluge prijevoza robe cestom na relaciji Prijedor (Bosna i Hecegovina) – Italija, u razdoblju od 15. travnja 2023. do 3. svibnja 2023.

9. Budući da je tužitelj pravna osoba sa sjedištem u [adresa], radi se o sporu s međunarodnim elementom. U tijeku ovoga postupka parnične stranke su, u podnescima od 3. veljače 2025. i 6. veljače 2025., učinile nespornim da između parničnih stranaka nije ugovoreno mjerodavno materijalno pravo, te su se izričito suglasile da se u ovom postupku primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, na koji su se obje parnične stranke i pozivale u tijeku cijelog postupka.

10. Iz sadržaja tuženikovog prigovora proizlazi kako tuženik ne osporava činjenicu postojanja pravnog odnosa s tužiteljem, niti činjenicu isporuke robe, već u bitnome tvrdi da je isporučena roba imala materijalne nedostatke jer kvaliteta isporučenog ogrjevnog drveta nija odgovarala mjerama koje su bile naručene za cijepanje zbog čega da je tuženik "promptno" uložio prigovor, koje tvrdnje je tužitelj osporio u daljnjem tijeku postupka.

11. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). Shodno tome, tuženik, koji u konkretnom slučaju nije osporio odlučnu činjenicu isporuke robe po predmetnim računima, je bio dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju materijalnih nedostatka na koje se poziva, kao i činjenicu da je pravovremeno, na zakonom propisan način, prigovorio (eventualnim) nedostacima isporučene robe, odnosno da je pravovremeno obavijestio tužitelja kao prodavatelja o eventualnim nedostacima u skladu s odredbama članka 403., 404. i članka 406. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), koji su u tijeku ovoga postupka parnične stranke izabrale kao mjerodavno pravo i na čiju primjenu su izričito pristale.

12. Odredbom članka 403. stavka 1. ZOO-a je propisano da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada. Odredbom članka 404. stavka 1. ZOO-a je propisano da kada se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora

– bez odgađanja. Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci (članak 404. stavak 2. ZOO-a). U obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru (članak 406. stavak 1. ZOO-a).

13. Iz citiranih odredaba ZOO-a proizlazi da je kod trgovačkih ugovora, o kakvom ugovoru se u konkretnom slučaju nesporno radi, kupac dužan i o vidljivim i o skrivenim nedostacima obavijestiti prodavatelja bez odgađanja. Nadalje proizlazi da je kod trgovačkih ugovora kupac dužan u obavijesti o nedostatku potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar. Iz citirane odredbe članka 406. stavka 1. ZOO-a proizlazi da kod trgovačkog ugovora nije dovoljno da je kupac samo obavijestio prodavatelja da prodana stvar ima materijalne nedostatke, već obavijest o nedostatku mora imati određeni sadržaj propisan tom odredbom što konkretno znači da je kupac dužan prodavatelju detaljno opisati te nedostatke i pozvati ga da stvar pregleda. Kod trgovačkog ugovora nije dostatno općenito navesti kako nedostaci postoje ili nezadovoljstvo ispunjenjem obveze, nego je uvjet valjanosti obavijesti o nedostatku, a time i uvjet očuvanja kupčevih prava - pobliže, konkretno, opisivanje nedostatka i kumulativno - pozivanje prodavatelja da pregleda stvar. Unatoč tome što neki određeni oblik obavještavanja nije potreban, odnosno što zakonom nije propisan poseban oblik obavijesti o nedostatku, tuženik kao kupac je, u skladu s odredbom članka 406. stavka 1. ZOO-a, u konkretnom slučaju bio dužan u obavijesti o nedostatku pobliže, konkretno i određeno opisati materijalne nedostatke na koje se poziva, te točno opisati u čemu se ti nedostaci očituju. Osim toga, tuženik kao kupac je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, bio dužan dokazati da je u zakonom propisanim rokovima valjano obavijestio tužitelja kao prodavatelja o materijalnim nedostacima isporučene robe (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž 60/2024-2 od 15. svibnja 2024., Pž-1595/2022-3 od 15. ožujka 2023. i Pž-3888/2020 od 9. rujna 2020.). Navedeno je, međutim, tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti jer u prilog tvrdnje iz prigovora da je "promptno" uložio prigovor na kvalitetu isporučene robe tuženik nije predložio niti predočio nikakve dokaze. Budući da tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je pravovremeno, na zakonom propisan način, obavijestio tužitelja o eventualnim nedostacima isporučene robe sud je, uzevši u obzir navedeno, odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje šumarskog vještačenja radi utvrđivanja kvalitete odnosno nekvalitete isporučene robe.

14. S druge strane, očitujući se na tvrdnje iz prigovora, tužitelj je u podnesku od 23. listopada 2024. u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, iznio je činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, te je radi utvrđivanja tih činjenica dostavio isprave i predložio druge dokaze. Tužitelj je u bitnome naveo kako je u razdoblju od 15. travnja 2023. do 3. svibnja 2023. isporučio u deset navrata drvenu masu prema tuženikovom nalogu te u jedanaest navrata obavio prijevoz na relaciji Prijedor - odredišno mjesto u Italiji – Padova, Verona…., sve prema ispostavljenim računima, CMR-ovima i Carinskim prijavama, koje isprave je dostavio uz taj podnesak, da je sva roba isporučena i dostavljena sukladno tuženikovom nalogu, da roba koju je tuženik naveo u prigovoru nije isporučena tuženiku, već je ta roba isporučena primatelju u Italiju, a po nalogu i uputi tuženika, te da, sve do podnošenja prigovora, tuženik nikada niti na isporučenu robu, niti na obavljenu uslugu prijevoza, nije izjavio prigovor na materijalne nedostatke.

Uvidom u potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je 6. studenoga 2024. tuženiku uredno dostavljen navedeni tužiteljev podnesak s ispravama. Međutim, u daljnjem tijeku postupka tuženik nije osporio tužiteljeve tvrdnje iz navedenog podneska niti isprave dostavljene uz taj podnesak.

Dakle, nakon primitka navedenog podneska s ispravama tuženik nije osporio odlučne činjenice da je u razdoblju od 15. travnja 2023. do 3. svibnja 2023. tužitelj isporučio u deset navrata drvenu masu prema tuženikovom nalogu te u jedanaest navrata obavio prijevoz na relaciji Prijedor - odredišno mjesto u Italiji – Padova, Verona…., sve prema ispostavljenim računima, CMR-ovima i Carinskim prijavama, da je sva roba isporučena i dostavljena sukladno tuženikovom nalogu, te da roba koju je tuženik naveo u prigovoru nije isporučena tuženiku, već je ta roba isporučena primatelju u Italiju, a po nalogu i uputi tuženika. Sve navedene odlučne činjenice proizlaze i iz isprava (računi s pripadajućim CMR-ovima i carinskim prijavama (str. 46. – 130. spisa)), koje je tužitelj dostavio uz navedeni podnesak koje isprave tuženik nije osporio.

15. Uvidom u karticu poslovnog partnera (str. 8. – 9. spisa), koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu, koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je kako je u toj ispravi naveden dug tuženika prema tužitelju na dan 11. rujna 2023. upravo u spornom iznosu od 38.196,76 EUR, po spornim računima, te da je tu ispravu osim tužitelja kao vjerovnika, ovjerio, svojim potpisom i pečatom i tuženik kao dužnik. Tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da se na toj ispravi ne nalazi tuženikov pečat niti da tu ispravu nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Tuženik nije osporio niti tužiteljevu tvrdnju iz navedenog podneska da je tuženik osobno potpisao stanje duga, čime je u cijelosti priznat dug kako po osnovi tako i po visini.

16. Uzevši u obzri navedeno, sud je na temelju isprava u spisu utvrdio da je u razdoblju od 15. travnja 2023. do 3. svibnja 2023., tužitelj, po nalogu tuženika kao kupca i pošiljatelja robe, isporučio robu (palete drva) po predmetnim računima te obavio prijevoz te robe na relaciji Prijedor – Italija, te da je upravo tuženik obveznik plaćanja cijene odnosno naknade po predmetnim računima u iznosu od 38.196,76 EUR. Stoga je, na temelju odredaba članka 376. stavka 1. i članka 438. ZOO-a, te odredaba članka 661. i članka 671. ZOO-a, sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 38.196,76 EUR po predmetnim računima.

17. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate, u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

18. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

19. Prema vrijednosti predmeta spora od 38.196,76 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP-a), priznati troškovi sastavljanja prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT)), te javnobilježničke nagrade s PDV-om i javnobilježničkih troškova u iznosu od 419,96 EUR (Tbr. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 8/11, 112/12 i 114/12)). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.669,96 EUR sa zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od dana donošenja citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi do isplate.

20. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

21. Tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja obrazloženog podneska od 23. listopaad 2024. kojim odgovara na navode iz prigovora u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), sastavljanja podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. OT), te zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 3.050,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 762,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 3.812,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 428,42 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 4.240,92 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose, koje teku od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 3. veljače 2025. s PDV-om u preostalom iznosu od 1.187,50 EUR jer se, s obzirom na njegov sadržaj, ne radi o obrazloženom podnesku već o podnesku koji spada u kategoriju ostalih podnesaka. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u preostalom iznosu od 1,58 EUR. Zbog toga tužitelj nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.189,08 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

23. O tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova sastavljanja prijedloga za određivanje prethodne mjere od 23. listopada 2024. s PDV-om u iznosu od 1.250,00 EUR odlučeno je rješenjem suda od 9. lipnja 2025.

Zagreb, 17. lipnja 2025.

Sudac

mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.