Poslovni broj: 3 Kzd-40/2020-82

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

10410 Velika Gorica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež toga suda Luciji Lisac kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Katarine Rodić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽT, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-6/2020 od 30. siječnja 2020., s izmjenama od 18. prosinca 2024. i 20. ožujka 2025., nakon javne rasprave održane u prisutnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici RT, optuženog ŽT osobno i zakonske zastupnice oštećenog djeteta HT, majka TT, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP),

optuženi ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i R rođene H, rođen **.**.1973. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, vozač, zaposlen u BTW, sa primanjima u visini 800,00 eura, završio SSS, razveden, otac troje djece, neosuđivan

k r i v  j e

što je

u razdoblju od 30. lipnja 2018. do 11. travnja 2024. u Velikoj Gorici, iako mu je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P Ob132/2017 od 14. lipnja 2018., pravomoćnom 30. lipnja 2018., naloženo doprinositi za uzdržavanje sina MT, rođenog **.**.2002. do 15. ožujka 2020. godine iznos od 119,45 eura mjesečno i za uzdržavanje sina HT, rođenog **.**.2009. iznos od 106,18 eura mjesečno, na račun otvoren u poslovnoj banci Addiko bank d.d. broj [broj bankovnog računa], do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, iako radno sposoban, zaposlen i svjestan svoje obaveze, navedeno nije učinio, osim naplate koja je vršena prisilnim putem te u razdoblju od 30. lipnja 2018. do 15. ožujka 2020. oštetio sina LT za ukupan iznos od 1.482,39 eura, a mlt. HT u razdoblju od 30. lipnja 2018., do 11. travnja 2024., za ukupan iznos od 5.620,71 eura,

dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisanog i kažnjivog u članku 172. stavak 1. i 2. („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11

II. Temeljem članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženom ŽT u odnosu na oštećenog LT,

u t v r đ u j e  s e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

III. Temeljem članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženom ŽT u odnosu na oštećeno dijete HT,

u t v r đ u j e  s e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

III. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi ŽT

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE)

IV. Na temelju članka 56. stavka 1. i stavka 2. KZ/11 optuženom ŽT

i z r i č e  s e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti ako isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Optuženom ŽT se u smislu članka 56. stavak 4. KZ/11, u vezi sa člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 određuje posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude popravi štetu isplatom iznosa u visini 3.134,06 eura (slovima: tri tisuće sto trideset i četiri eura i šest centi) eura oštećenom mldb. HT uplatom na tekući račun majke i zakonskog zastupnika djeteta KT te se temeljem članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 određuje posebna obveza za optuženog da ubuduće redovno ispunjava obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

V. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne suđeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 10. KZ/11.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP-a optuženom ŽT se nalaže platiti troškove ovoga kaznenog postupka i to paušalni trošak postupka u visini 300,00 eura (slovima: tristo eura), sve u roku od četrdeseti i pet dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici (dalje u tekstu: ODO Velika Gorica) broj KOz-DO-6/2020 od 30. siječnja 2020. stavlja se na teret optuženom ŽT počinjenje dva kaznena djela iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11. ODO Velika Gorica je mijenjalo optužnicu 18. prosinca 2024. i 20. ožujka 2025. na način kako je navedeno u izreci ove presude.

2. Optuženi ŽT se na raspravi očitovao da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Optuženi ŽT je u više puta iznosio obranu pa je tako prilikom prvog ispitivanja iskazivao da je do donošenja presude podmirivao uzdržavanje djece, ali je nakon donošenja presude njegova bivša supruga tu presudu dostavila u Financijsku agenciju radi podmirenja duga kojeg je imao od ranije te mu je blokiran račun. Optuženi je naveo kako nije problem u plaćanju dugovanja, ali je tražio od bivše supruge da mu prvo odblokira račun i da će potom podmiriti dugovanje jer je smatrao kako je ista namjerno, dostave presude Financijskoj agenciji, njemu blokirala račun.

4. Optuženi ŽT je iznosio obranu i na raspravi ponovno navodeći kako je njegova bivša supruga par dana nakon njihove brakorazvodne parnice otišla u Financijsku agenciju sa odlukom suda i blokirala njegov račun kako bi mu se isplatili iznosi sukladno odluci. Iskazivao je kako je do tada redovito uplaćivao iznose uzdržavanja sukladno prilikama kako je mogao, a tako je plaćao od kada su se razdvojili. Iskazivao je kako mu se i danas usteže iznos oko 1.200,00 kuna. Isto tako, optuženi ŽT je iskazivao kako je u inkriminiranom razdoblju plaćeno uzdržavanje samo putem ustezanja na Financijskoj agenciji, ali da se ne sjeća da li je nešto dobrovoljno platio odnosno iskazivao je kako nije plaćao uzdržavanje već je povremeno kupovao stvari koje su djeci bile potrebne poput školskog pribora, odjeće, obuće, pokušaja odlaska na more, poklone za rođendane i slično, ali da se ne može izjasniti koliko su iznosili ti povremeni iznosi.

5. Optuženi ŽT je iskazivao i na kraju dokaznog postupka kada je iskazivao kako je uredno plaćao uzdržavanje svaki mjesec, a da je samo htio da bivša supruga odblokira njegove račune jer nije mogao dolaziti do novca. Stoga, kako bivša supruga nije željela odblokirati račune, optuženi navodi kako nije mogao doći do novca i plaćati uzdržavanje, ali da je davao novce za hranu, odjeću, vrtić i slično.

6. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je ispitao kao svjedoke KT, zakonsku zastupnicu djeteta HT i PT te je, uz suglasnost stranaka pročitao presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj P Ob- 132/17, od 14. lipnja 2018. (list 2-7 spisa), rješenja Centra za socijalnu skrb Velika Gorica (list 9-12 spisa), promet računa za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 21. rujna 2018. (list 14-16spisa), promet računa za razdoblje od 19. rujna 2018. do 31. prosinca 2018. (list 18 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sa reprodukcijom CD medija (list 30-31a spisa), podatke Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižnog odjela Zagreb (list 38 spisa), dokumentaciju Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, (list 40-43 spisa), uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za upravne poslove (list 44 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Zagreb, (list 48-49 spisa), podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Sektor za mirovinsko osiguranje (list 50 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka zakonske zastupnice žrtava TT (list 52-54 spisa), dokumentaciju Addiko banke na listovima 139 do 310 spisa, dokumentaciju iz Financijske agencije na listovima 312 do 333 spisa, dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica na listu 334 spisa, dokumentaciju Addiko banke na listovima 356 do 375 spisa, dokumentaciju na listovima 389 do 396 spisa i dokumentaciju na listovima 425-458 spisa. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvod iz kaznene evidencije za optuženika ŽT.

7. Svjedokinja KT je iskazivala kako ne zna točno koliko uplata je izvršeno, ali da isto može biti vidljivo iz ispisa uplata izvršenih na račun djeteta HT u razdoblju od 11. ožujka 2016. do 9. travnja 2024. pri čemu je napomenula da se radilo o uplatama za uzdržavanje svo troje djece koje su vršene na račun djeteta HT. Svjedokinja KT je navela kako je osim tih uplata optuženi djeci davao manje novčane iznose od par stotina kuna za ljetovanje, rođendane te bi povremeno kupovao poklone, ali to nisu bili iznosi uzdržavanja. Svjedokinja navodi da osim tih uplata putem računa, optuženi ŽT ili bilo koja treća osoba u njegovo ime, nisu plaćali uzdržavanje. Svjedokinja KT je na raspravi predala promet računa u Addiko bank d.d. za razdoblje od 11. ožujka 2016. do 9. travnja 2024. te je izjavila kako nema saznanja da li se radi o dobrovoljnim uplatama ili uplatama ustegnutih od strane Financijske agencije obzirom da je potvrdila da je pokrenula ovršni postupak. Svjedokinja je potvrdila kako su uplate vršene i od strane NT. U odnosu na LT, svjedokinja je iskazivala kako isti nakon punoljetnosti nije nastavio školovanje te je jedno vrijeme bio nezaposlen, a nedavno se zaposlio. U odnosu na „blokadu“ računa optuženog ŽT, svjedokinja je potvrdila kako je isti blokiran zbog neredovitih uplata.

8. Iz iskaza svjedokinje PT proizlazi kako ista, u inkriminiranom razdoblju nije vršila nikakve uplate za uzdržavanje djece niti na račun, niti "na ruke" već je uplate vršila prije tog razdoblja. Svjedokinja je iskazivala kako su ona i optuženi HT povremeno davali džeparac i kupovali mu potrebne stvari, a da su mu jednom kupili bicikl s kojim nije bio zadovoljan jer je htio mobitel. Svjedokinja je iskazivala kako je optuženi prije 1. srpnja 2018. redovito plaćao uzdržavanje i to oko 2.000,00 kuna više od onog što je određeno sudskom odlukom, a svjedokinja je tijekom 2015. prvi puta dala novce za uzdržavanje. Svjedokinja je iskazivala kako su nakon ovrhe nastavili kupovati stvari koja su djeca tražila.

9. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: P Ob-132/17-17 od 14. lipnja 2018. odlučeno je da je optuženi FT za uzdržavanje LT dužan plaćati uzdržavanje i to za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 22. siječnja 2018. je dužan platiti razliku iznosa od 200,00 kuna mjesečno, a za razdoblje do 23. siječnja 2018. do presuđenja je dužan platiti razliku iznosa od 400,00 kuna mjesečno. Također je odlučeno da je optuženi ŽT dužan za uzdržavanje HT za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 22. siječnja 2018. platiti razliku iznosa od 100,00 kuna mjesečno, za razdoblje od 23. siječnja 2018. do presuđenja razliku iznosa od 400,00 kuna mjesečno. Nadalje, naloženo je optuženom ŽT da za uzdržavanje LT plaća iznos u visini 900,00 kuna mjesečno počevši od presuđenja pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, a da za uzdržavanje HT plaća iznos u visini 800,00 kuna mjesečno počevši od presuđenja pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti i to na račun otvoren u Addiko bank d.d.

10. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Velika Gorica od 16. studenog 2018. (list 9 spisa) te od 20. studenog 2018. (list 10 spisa) proizlazi da je djetetu LT priznato pravo na privremeno uzdržavanje u iznosu od 435,38 kuna od 12. listopada 2018., a za dijete HT se priznaje privremeno uzdržavanje također od 12. listopada 2018. u visini 375,38 kuna, a obveznik uzdržavanja je optuženi ŽT.

11. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Velika Gorica od 25. siječnja 2019. (list 11 spisa) te od 28. siječnja 2019. (list 12 spisa) proizlazi da je djetetu HT priznato pravo na privremeno uzdržavanje u iznosu od 598,50 kuna od 3. prosinca 2018., a za dijete LT se priznaje privremeno uzdržavanje također od 3. prosinca 2018. u visini 658,50 kuna, a obveznik uzdržavanja je optuženi ŽT. Iz kartica korisnika novčane pomoći na listovima 19 i 20 spisa proizlazi da je HT po osnovi privremenog uzdržavanja u razdoblju od 19. prosinca 2018. do 19. travnja 2019. primio 2.374,45 kuna, a LT u razdoblju od 21. studenog 2018. do 19. travnja 2019. je primio iznos u visini 2.649,29 kuna.

12. Iz podataka o vlasništvu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb (list 38 spisa) proizlazi da optuženi ŽT nije upisan kao vlasnik ili nositelj prava korištenja u zemljišnoj knjizi i knjizi položenih ugovora koja su u nadležnosti navedenog odjela.

13. Iz evidencije Službe za upravne poslove, Policijske uprave zagrebačke na listu 44 proizlazi da je optuženi ŽT vlasnik tri odjavljena motorna vozila.

14. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 16. srpnja 2019. proizlazi da se optuženi ŽT vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 4. travnja 2002. do 31. svibnja 2002. odnosno da od tada nije u evidenciji nezaposlenih osoba.

15. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. srpnja 2019. (list 50 spisa) proizlazi da je optuženi ŽT od 1. srpnja 2017. pa nadalje prijavljen u trgovačkom društvu BTV TRUCK Logistik d.o.o.

16. Iz kartica korisnika novčane pomoći za MT proizlazi da je isti po osnovi privremenog uzdržavanja u razdoblju od 21. studenog 2018. do 19. kolovoza 2019. primio ukupno 6.053,79 kuna, a da je HT u razdoblju od 19. prosinca 2018. do 19. kolovoza 2019. primio 5.468,95 kuna.

17. Na listovima od 141 do 309 spisa nalazi se pregled uplata na račun HT, a koji po broju IBAN-a odgovara broju računa na koji je optuženom ŽT naloženo da vrši uplate po pravomoćnoj presudi kojom je istome naložena obveza uzdržavanja. Na listovima 312 do 333 spisa se nalazi dokumentacija Financijske agencije iz koje je vidljiv obračun ustezanja po osnovi uzdržavanja po presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: P Ob-132/17 od 14. lipnja 2018. te se odnosi na razdoblje do veljače 2023. te da je tražena tražbina djelomično ustegnuta.

18. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te povezujući iste sa iskazom optuženog ŽT, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženi, na način na koji mu je to stavljeno na teret optužnicom, počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja opisano i kažnjivo po članku 172. stavak 1. i 2. KZ/11.

19. Tijekom postupka sporno je bilo da li je optuženi ŽT ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja dvoje djece, a na način i u rokovima određenim navedenom presudom.

20. Iz obrane optuženog ŽT proizlazi da isti u inkriminiranom razdoblju zaista nije dobrovoljno uplaćivao dosuđene iznose uzdržavanja, a kao razlog tome optuženi nalazi u činjenici da je majka djece, njegova bivša supruga KT pokrenula ovršni postupak te da iz tog razloga isti nije mogao doći do novca kako bi redovito plaćao uzdržavanje. U tom dijelu obrana je u skladu sa iskazom svjedokinje KT obzirom da je ista u svom iskazu i potvrdila kako je pokrenula ovršni postupak, da su vršene uplate, ali da ona ne zna da li u okviru ustezanja od strane Financijske agencije kao i da nikada nije dobila iznos uzdržavanja uplatom na neki drugi račun mimo računa otvorenog u Addiko bank d.d. Obrana optuženog ŽT i iskaz svjedokinje KT su usklađeni i u dijelu da je optuženi povremeno djeci davao neke manje iznose novca, ali i prema stavu suda ti iznosi ne mogu zamijeniti iznos uzdržavanja koji optuženi mora uplaćivati svaki mjesec.

21. Nadalje, kada se iskaz svjedokinje KT u dijelu da je pokrenula ovršni postupak, kao i obrana optuženog ŽT u dijelu da mu se svaki mjesec usteže novčani iznos za uzdržavanje, dovede u vezu sa ispisima prometa po računu Addiko bank d.d. na listovima 357-376, zatim na listovima 383-396 kao i sa dokumentacijom Financijske agencije na listovima 312-333 spisa, sud zaključuje kako je u inkriminiranom razdoblju, u različitim iznosima te u nejednakim vremenskim razdobljima ustezano sa računa optuženog ŽT, a na račun HT uplaćivani su različiti iznosi, a što je ovisilo o novčanim sredstvima na računu optuženika te prema pravilima o postupku izravne naplate. Navedenu materijalnu dokumentaciju niti jedna od stranaka nije osporavala, a tijekom trajanja postupka dostavljani su pregledi prometa po računima u različitim vremenskim razdobljima koji se odnose na inkriminirano razdoblje. Konačno, i navedena dokumentacija potvrđuje navode svjedokinje KT u dijelu kako je pokrenula ovršni postupak jer optuženi nije redovito plaćao uzdržavanje. U prilog iskazu svjedokinje KT ide i presuda kojom je određena obveza optuženika na plaćanje uzdržavanja obzirom da iz izreke presude proizlazi da je optuženi bio dužan platiti određene zaostatke uzdržavanja za svo svoje troje djece na koje se ta odluka odnosi. Prema tome, i izreka te presude potvrđuje navode svjedokinje KT kako optuženi nije redovito ispunjavao obvezu uzdržavanja. Jednako tako, i Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica je u nekoliko navrata donio rješenje kojim se HT i LT priznaje pravo na privremeno uzdržavanje (listovi 9-12 spisa, listovi 57- 64 spisa), a koje pravo se priznaje djeci upravo kada postoje naznake da davatelj uzdržavanja ne izvršava obvezu odnosno da u obvezi nije redovan. Stoga, suprotno obrani optuženog ŽT kako je jedini cilj majke djece, svjedokinje KT da se sa njim „sudi“, sud zaključuje kako navedeno nije točno te da optuženi zaista nije pravovremeno plaćao obvezu uzdržavanja. U konačnici, optuženi ŽT u svojoj obrani je zapravo pokušao dati razloge zbog čega ne plaća uzdržavanje od kada je pokrenut postupak prisilne naplate i da je to krivnja majke djece KT. Međutim, sud ne prihvaća takav stav obrane iz razloga što se primatelji uzdržavanja imaju pravo koristiti svim pravnim sredstvima koja su zakonom predviđena kako bi ostvarili svoje potraživanje. Osim toga, optuženi ŽT je kroz cijelo inkriminirano razdoblje bio zaposlen, radno sposoban te nikad nije pokrenuo odgovarajući postupak kojim bi eventualno mijenjao iznose uzdržavanja.

22. U odnosu na iskaz svjedokinje PT, sud ističe kako nema razloga sumnjati u njezin iskaz da je ista plaćala uzdržavanje u razdoblju koje je prethodilo inkriminiranom razdoblju, ali ne i u inkriminiranom razdoblju obzirom da su isto potvrdili i optuženi i svjedokinja KT te su u pregledu stanja računa vidljive njezine uplate. Međutim, upravo iz razloga što se ne radi o inkriminiranom razdoblju, sud njezin iskaz nije posebno cijenio niti uzimao u obzir kod donošenja odluke o krivnji optuženika.

23. Slijedom svega je stav ovoga suda da je optuženi ŽT radnjama opisanima u činjeničnom opisu dispozitiva presude - ostvario subjektivna i objektivna obilježja bića dva kaznena djela povrede obveze uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11, budući je po presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P Ob- 132/17-17 od 14. lipnja 2018. bio u obvezi doprinositi za uzdržavanje svoje djece LT u visini 900,00 kuna mjesečno te za HT mjesečni iznos u visini 800,00 kuna i to za oba djeteta od dana presuđenja pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti. Optuženi ŽT je bio svjestan svog djela i htio je isto počiniti te je postupao sa izravnom namjerom. U vrijeme počinjenja kaznenih djela sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u ubrojivost optuženog ŽT te je isti u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

24. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za predmetna kaznena djelo optuženom ŽT, sud je uzeo u obzir da je optuženi isto počinio s najvišim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, te je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio u predmetnom postupku.

25. Kao otegotnu okolnost sud cijeni razdoblje od gotovo šest godina u kojem isti čini predmetno kazneno djelo, a što ukazuje na upornost u činjenju kaznenih djela i visok stupanj kriminalne volje te nedovoljnu angažiranost oko brige za djecu. Naime, neredovitim plaćanjem uzdržavanja optuženi ŽT zanemaruje potrebe djece koju je dužan uzdržavati te sam diktira dinamiku plaćanja koja nije redovita i nije u punom iznosu.

26. Olakotnim je sud cijenio da je optuženi ŽT za cijelo vrijeme trajanja postupka neosuđivana osoba.

27. Za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članke 172. stavak 1. i 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora do tri godine. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene olakotne i otegotne, kao i društvenu opasnost te težinu kaznenih djela, sud je optuženog ŽT osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci u odnosu na pojedino oštećeno dijete te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Osim toga, sud ocijenio da se i bez izvršenja kazne zatvora u konkretnom slučaju može postići svrha kažnjavanja pa je odredio da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženi ŽT u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

28. Nadalje, valja napomenuti da je optuženi ŽT sukladno optužnici u razdoblju od 30. lipnja 2018. do 15. ožujka 2020. oštetio LT za iznos u visini 1.482,39 eura, a mlt. HT u razdoblju od 30. lipnja 2018. do 11. travnja 2024. oštetio za iznos u visini 5.620,71 euro. Međutim dio navedenih iznosa podmirio je Hrvatski zavod za socijalno osiguranje, Područni ured u Velikoj Gorici plativši za LT iznos u visini 6,053,79 kuna, a za mlt. HT iznos u visini 5.468,95 kuna po osnovi prava na privremeno uzdržavanje kao i da je dio iznosa naplaćen tijekom ovršnog postupka. Isto tako valja reći kako je LT tijekom trajanja postupka postao punoljetan te je nedvojbeno da nije nastavio školovanje odnosno da se sa vremenom zaposlio zbog čega je inkriminirano vrijeme u odnosu na oštećenog LT upravo do njegove punoljetnosti.

29. Stoga, u odnosu na određivanje posebne obveze naložene optuženom ŽT sukladno odredbi članka 56. stavka 4. u vezi sa člankom 62. stavkom 1. točkom 1 KZ/11, sud je utvrdio da je od sveukupnog iznosa valja istome izreći posebnu obvezu kojom se optuženom nalaže oštećenom djetetu HT popraviti štetu počinjenu kaznenim djelom odnosno isplatiti iznos u visini 3.134,06 eura, a koji iznos odgovara neplaćenim iznosima uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju te je dobiven konverzijom kuna u eure. S obzirom da je oštećeno dijete HT još uvijek maloljetan i nadalje postoji obveza optuženog ŽT podmirivati uzdržavanje zbog čega mu je sud odredio i posebnu obvezu temeljem odredbe članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 odnosno ispunjavanje obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

30. Posljedice nepoštivanja određenih posebnih obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. i iz stavka 2. točke 10. KZ/11 propisane su člankom 58. stavkom 5. KZ.

31. S obzirom na navedeno, stav je ovog suda da je izrečena uvjetna osuda uz prijetnju kaznom zatvora u trajanju od godine dana kroz rok kušnje u trajanju od dvije godine, te uz daljnji uvjet da oštećenom djetetu HT isplati iznos u visini 3.134,06 eura primjerena sankcija u konkretnom slučaju, koja će utjecati na optuženog ŽT da više ne čini kaznena djela, te će ista biti i jasna poruka društvu o osudi kaznenih djela i pravednosti sankcioniranja počinitelja kaznenih djela.

32. Svoju odluku o troškovima kaznenog postupka sud temelji na odredbi članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP-a., a uzimajući u obzir činjenicu da je optuženi ŽT zaposlen sa primanjima u visini 800,00 eura, obveznik uzdržavanja barem još jednog maloljetnog djeteta, ali uzimajući u obzir i trajanje postupka. Slijedom navedenog, ocjena je suda da visina određenih troškova kao i rok u kojem je optuženi iste dužan naknaditi neće ugroziti njegovu egzistenciju ni egzistenciju osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici 16. lipnja 2025.

Zapisničar

Sutkinja za mladež:

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnošenja žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u četiri (4) istovjetna pisana primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.