Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-37/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Centar banka d.d. u stečaju, OIB: 89296739230 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po stečajnom upravitelju Damiru Mikiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Mokroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Ovr- 396/2022-16 od 16. prosinca 2022., dana 16. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-396/2022-16 od 16. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Ovrva-396/2022-16 od 16. prosinca 2022., riješeno je: „I. Odbija se prijedlog ovršenika za ukidanjem potvrda ovršnosti na Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 231/2009 od dana 25. veljače 2009. godine broj OV-2946/2009 od dana 04. ožujka 2009 .godine (potvrda ovršnosti od 07. veljače 2013. godine) i Dodatku broj I. Ugovoru od 22. siječnja 2010. godine broj OV- 1102/2010 od 01. veljače 2010. godine (potvrda ovršnosti od 07. veljače 2013. godine), izdanu po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, zatim na Dodatku broj II. Ugovoru od 25. ožujka 2011. godine, broj OV-2398/11 od dana 31. ožujka 2011. godine (potvrda ovršnosti pod oznakom OV-1071/13 od dana 19. veljače 2013. godine) izdana po javnom bilježniku Vladimiru Šarčević iz Zagreba, zatim na Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 25. ožujka 2011. godine, broj OV2397/11 od dana 31. ožujka 2011. godine (potvrda ovršnosti pod oznakom OV-1070/13 od dana 19. veljače 2013. godine), izdana po javnom bilježniku Vladimiru Šarčević iz Zagreba i na Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 25. ožujka 2011. godine, broj OV- 2394/11 od dana 31. ožujka 2011. godine (potvrda ovršnosti pod oznakom OV- 1069/13 od dana 19. veljače 2013. godine), izdana po javnom bilježniku Vladimiru Šarčević iz Zagreba, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe kao neosnovan.“

2. Protiv tog rješenja o ovrsi pravovremeno je žalbu podnio ovršenik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP).

2.1. U žalbi u bitnom navodi da iz pobijanog rješenja nije razvidno da se javni bilježnik Vladimir Šarčević očitovao, radi čega je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te da pobijano rješenje ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Dalje navodi da Ugovor broj 231/2009 od 25. veljače 2009., broj OV-2946/2009 od 4. ožujka 2009. je takav ugovor koji ne sadrži sve što je potrebno da bi neka isprava bila ovršna isprava, niti je potvrđen kod javnog bilježnika, jer ga nisu potvrdile sve stranke Ugovora, odnosno da je nepravilno, nejasno i neosnovano određeno da je ovršnost nastupila 11. siječnja 2013., kao i na Dodatku broj I. istog Ugovora broj OV-1102/2010 od 1. veljače 2010. i Dodatku broj II. tog Ugovora broj OV-2398/11 od 31. ožujka 2011. Ističe da je drugi javni bilježnik izdao potvrdu ovršnosti na Dodatak broj II Ugovora te da njegovo očitovanje nedostaje niti sud posebno utvrđuje i obrazlaže te okolnosti. Također u odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe ističe da bi provođenjem ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu štetu, jer je predmetna nekretnina njegov dom. Predlaže da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe pobijano rješenje preinači na način da ukine potvrdu ovršnosti, podredno da isto ukine i vrati na ponovno odlučivanje (u odnosu na prvi zahtjev), odnosno da preinači pobijano rješenje i odgodi ovrhu, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (u odnosu na zahtjev za odgodu ovrhe).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika nije osnovana u niti jednom od zahtjeva.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje: OZ) i članka 365. stavka 2. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. OZ, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Također je utvrđeno da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11., na koju povredu ukazuje žalitelj, jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka istog je nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ima razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

6. Prema članku 22. OZ ovrha se određuje na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a ovršne isprave u konkretnom slučaju su Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 231/2009 od 25. veljače 2009., broj OV-2946/2009 od 4. ožujka 2009. (potvrda ovršnosti od 7. veljače 2013.) i Dodatak broj I. Ugovoru od 22. siječnja 2010. broj OV-1102/2010 od 1. veljače 2010. (potvrda ovršnosti od 7. veljače 2013.), izdanu po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, zatim Dodatak broj II. Ugovora od 25. ožujka 2011., broj OV-2398/11 od 31. ožujka 2011. (potvrda ovršnosti pod oznakom OV-1071/13 od 19. veljače 2013.) izdana po javnom bilježniku Vladimiru Šarčević iz Zagreba, zatim Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. ožujka 2011., broj OV-2397/11 od 31. ožujka 2011. (potvrda ovršnosti pod oznakom OV-1070/13 od 19. veljače 2013.), izdana po javnom bilježniku Vladimiru Šarčević iz Zagreba i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. ožujka 2011., broj OV-2394/11 od 31. ožujka 2011. (potvrda ovršnosti pod oznakom OV-1069/13 od 19. veljače 2013.), na koje isprave je stavljena potvrda javnog bilježnika da su ovršne pa su to ovršne isprave sukladno članku 23. točke 5. OZ.

7. Iz naprijed navedenih razloga nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. i 2. OZ.

8. Glede utvrđivanja pretpostavki za iskazivanje potvrde ovršnosti na naprijed citiranim ispravama, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, a kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud, javni bilježnik je pravilno postupio, sukladno članku 54. stavak 6., a u vezi sa stavkom 1. istog članka i člankom 59. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne Novine 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 – dalje ZJB), izdao klauzule ovršnosti, obzirom da je ovrhovoditelj dostavio otkaz Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 231/2009 upućenog od strane vjerovnika Centar banke d.d. ovršeniku koji ga je uredno primio 2. prosinca 2012., kojom radnjom je ovrhovoditelj sporni ugovor otkazao, jer ovršenik nije namirio svoju novčanu tražbinu koja proizlazi kako iz spomenutog Ugovora, tako i Dodatka broj I. istog Ugovora.

8.1. Upravo iz točke XIII. Ugovora 231/2009 od 25. veljače 2009. i Dodataka I. i II. Ugovora 931/2010 i 567/2011 ( koji proizlaze iz Ugovora 231/2009), zatim članka 10. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. ožujka 2011. (koji se odnosi na Ugovor 260/2011) i članka 10. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. ožujka 2011. (koji se odnosi na Ugovor 251/2011), proizlazi da isprave imaju snagu ovršne isprave te je propisan način dokazivanja dospjelosti tražbine, kao i suglasnost stranka da javni bilježnik stavlja klauzulu ovršnosti. Stoga, po ocijeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o privatnim ispravama stranaka s čijim sadržajem su one prethodno bile upoznate od strane javnog bilježnika, a čiji je sadržaj obvezan na činidbu o kojoj su se stranke prethodno nagodile i sporazumjele i sadrži izjavu obveznika da se temeljem tog akta, a radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze može neposredno provesti prisilna ovrha, pa je stoga i po ocijeni ovog suda javni bilježnik pravilno izdao klauzulu ovršnosti na navedene isprave, jer je prethodno utvrdio da ovršenik po dospijeću nije ispunio tražbinu na koju se obvezao predmetnim ugovorom.

8.2. Posljedično navedenom, a suprotno žalbenim navodima žalitelja u konkretnom slučaju radi se o valjanoj ovršnoj ispravi iz članka 21. stavak 4. Ovršnog zakona (NN br. 67/08), koja je postala ovršna u smislu članka 25. i kao takva podobna je za ovrhu jer sadrži sve elemente iz članka 26. stavak 1. i 2. OZ (NN 67/08), to je po ocijeni ovog suda u cijelosti je ispoštovana zakonska procedura prilikom izdavanja spomenutih potvrda ovršnosti na pobijane isprave iz članka 54. stavak 6., u vezi sa stavkom 1. tog članka i članka 59. stavak 1. ZJB-a, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, radi čega je osnovano odbio prijedlog predlagatelja za ukidanjem potvrde ovršnosti na naprijed navedenim ispravama.

9. Ostalim žalbenim navodima s naprijed navedenog osnova nisu dovedeni u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

10. Na daljnje žalbene navode valja navesti da prema članku 77. stavku 1. OZ ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavka 1. i članka 76. stavka 1. toga Zakona te na druge odredbe OZ o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavaka 4., 5. i 6. OZ.

11. Budući da u konkretnom slučaju na nekretnini na kojoj je određena ovrha ovrhovoditelj ima upisano založno pravo i da u ovom postupku zahtijeva namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari ovršenika se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivom na narušenu pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i ovrhovoditelja iz članka 80.b stavak 2. i 3. OZ, a niti je ovršni sud ovlašten u toj situaciji odbiti prijedlog ovrhovoditelja primjenom navedene zakonske odredbe.

12. Nadalje, uz naprijed navedeno primjena navedene odredbe nedvojbeno predstavlja ograničenje u pravu na namirenje i dovela bi u pitanje stečeno pravo ovrhovoditelja jer je ovrhovoditelj kao založni vjerovnik stekao pravo na namirenje na temelju upisanog založnog prava kako to propisuje članak 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - proč. tekst i 94/17.).

13. Prema odredbi članka 75. stavka 5. OZ smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

14. U ovršnoj ispravi je ovršenik dao izjavu u smislu da ovrhovoditelj temeljem nje može neposredno provesti ovrhu na predmetnoj nekretnini radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja te dobrovoljno pristao na zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini i time i na pravne posljedice koje iz toga proizlaze, a čime je bio svjestan (odnosno mogao biti svjestan) i mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ako ne ispuni svoju novčanu obvezu iz ovršne isprave pa posljedično tome u ovom ovršnom postupku više nema pravo isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlan protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014. od 20. rujna 2016.).

15. Slijedom svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijano rješenje, odnosno odbio prijedlog ovršenika za ukidanjem potvrde ovršnosti na naprijed navedenim ispravama, kao i prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

16. Radi navedenog na temelju članka 380. točke 2. ZPP u svezi članka 21. stavak 1. OZ odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Karlovcu 16. lipnja 2025.

Sudac

Ivana Mašić