Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-92/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku SČ, odvjetniku iz [adresa], protiv ovršenice ABC – ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko upravnom odjelu, radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice ABC protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Ovr-671/2022-3 od 30. ožujka 2023., 16. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Djelomično se odbija žalba ovršenice ABC kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Ovr- 671/2022-3 od 30. ožujka 2023. u dijelu kojim je ovršenici [adresa] naloženo isplatiti ovrhovoditelju IČ iznos od 171,09 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. ožujka 2023. pa do isplate.

II Djelomično se uvažava žalba ovršenice ABC i preinačuje se isto prvostupanjsko rješenje u dijelu dosuđenih zateznih kamata za razdoblje od 20. listopada 2015. do 29. ožujka 2023. i u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja IČ odbija se kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev ovršenice ABC za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Nalaže se ovršeniku - ABC – ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi BARTOL BRANDIĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove ovršnog postupka u iznosu 171,09 EUR/1289,06 HRK , sa zateznom zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika ovrhovoditelja SČ, odvjetnika u [adresa], IBAN: [broj bankovnog računa], sve u roku 8 dana."

2. Protiv citiranog rješenja suda prvog stupnja žalbu je izjavila ovršenica zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona te predlaže prvostupanjskom sudu da žalbu prihvati, preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovrhe i izvansudske ovrhe u izravnoj naplati putem Financijske agencije ili da ukine pobijano rješenje i ovršni prijedlog odbaci, odnosno da dostavi žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom sudu, a kojem sudu predlaže da žalbu prihvati, pobijano rješenje ukine te odbije zahtjev ovrhovoditelja ili odbaci zahtjev ovrhovoditelja, odnosno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a sve to uz naknadu troškova sastava ove žalbe ovršenici u iznosu od 49,77 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Ovršenica ističe da podnesak koji je ovrhovoditelj naslovio "prijedlog za ovrhu" u sadržajnom smislu i nije prijedlog za ovrhu jer ne sadrži sve što prijedlog za ovrhu treba sadržavati sukladno čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona, prije svega da ovrhovoditeljev podnesak ne sadrži naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se traži ovrha niti se takva isprava prilaže uz podnesak. Nadalje, taj podnesak da ne sadrži niti sredstvo kojim ovrhu treba provesti, a niti predmet u odnosu na koji ga treba provesti, slijedom čega da dosuđeni iznos od 12,44 eura uvećan za PDV na ime troška sastava prijedloga za naplatu troškova postupka izvansudske ovrhe, odnosno donošenja rješenja o troškovima izvansudske ovrhe, je neosnovan jer isti zapravo predstavlja troškovnik. Dalje navodi da je predmetni zahtjev podnesen izvan roka propisanog čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona s obrazloženjem da je ovrhovoditelj predmetni zahtjev za izravnu naplatu s ovršnom ispravom dostavio Financijskoj agenciji 23. rujna 2022. i da se ovrha poduzimanjem te radnje smatra dovršenom, a da je ovrhovoditelj zahtjev za naknadu troška trebao podnijeti najkasnije 23. listopada 2022. Ovršenica ističe da uz dostavljeno rješenje o ovrsi nisu dostavljeni dokazi na kojima ovrhovoditelj temelji svoj zahtjev (nije dokazano da je ovrhovoditelju stvarno nastao zatraženi trošak, nije dokazano da je zaista odvjetnik pribavljao klauzule pravomoćnosti i ovršnosti niti da je ovrhovoditelj odvjetniku platio nagradu za te radnje) zbog čega da se osporavano rješenje ne može ispitati. Ovrhovoditelju da je priznat trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 24,89 eura uvećano za PDV ne navodeći kojim to drugim sudionicima je ovrhovoditelj podnosio prijedloge radi dostave ovršne isprave te da li je u tom dijelu i stvarno nastao trošak za ovrhovoditelja. Ukoliko se pod ovim troškovima smatra trošak pribave potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, ovršenica ističe da je ta potvrda besplatna i pribavljena od javnopravnog tijela u smislu odredbe čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku, a za čije izdavanje navedeno tijelo ne zaračunava nikakvu novčanu naknadu, stoga da ovrhovoditelj nije imao nikakve troškove, niti je za to priložio ikakav račun. Također navodi da ovrhovoditelj ničime nije dokazao da je upravo odvjetnik za njega pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, a ne on sam, niti da je on sam bio dužan odvjetniku naknaditi tu radnju jer da uvidom u spis nije razvidno kada je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na ovršnu ispravu izdana, pa da logički zaključak upućuje na to da ovrhovoditelj nije imao poseban trošak pribave klauzule na ovršnu ispravu, ali i da je općepoznato da se potvrda pravomoćnosti i ovršnosti iskazuje i dostavlja elektroničkim putem, te ovaj trošak nije opravdan niti realan. Posebno ovršenica osporava dosuđen tijek zateznih kamata na dosuđene troškove ovršnog postupka počevši od dana donošenja prvostupanjske presude. Ovršenica ističe, a pozivom na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, da nije mogla biti u obvezi platiti zatezne kamate prije nego li je dosuđena glavna tražbina, odnosno glavnica, a koja se u ovom slučaju odnosi na troškove ovršnog postupka, stoga da zatezna kamata na dosuđeni iznos može teći tek eventualno od donošenja pobijanog rješenja. Nadalje, pozivom na čl. 6. Ovršnog zakona, ovršenica smatra da u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave nije potrebno sudjelovanje odvjetnika na strani ovrhovoditelja jer da je osnovna svrha uvođenja postupka izravne naplate u Ovršni zakon pojednostavljenje postupka i smanjivanje troškova provedbe ovrhe te rasterećenje sudova od takvih postupaka. Zbog navedenog, da je uveden tiskani obrazac na kojem se podnosi zahtjev za izravnu naplatu, a koji može ispuniti svaka neuka stranka, pa i dobiti besplatan savjet za ispunjavanje u Financijskoj agenciji. Angažiranje odvjetnika za poduzimanje inače besplatnih radnji potrebnih u postupku izravne naplate ne predstavlja opravdan trošak sukladno čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona, odnosno da je navedeni trošak ovrhovoditelj dužan snositi sam. Zaključno navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer za razliku od troškova sudske i izvansudske ovrhe pred javnim bilježnikom koje snose ovršenica, troškove koji nastaju povodom zahtjeva za izravnu naplatu snosi podnositelj zahtjeva za izravnu naplatu, odnosno ovrhovoditelj.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava u cijelosti žalbene navode ovršenika i predlaže drugostupanjskom sudu odbiti kao neosnovanu žalbu i potvrditi pobijano rješenje. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pravilno dosudio ovrhovoditelju zatraženi trošak izvansudske ovrhe, a u odnosu na navod ovršenice da ovrhovoditelj podneskom od 28. studenog 2022. nije dokazao da je isti podnesen u roku od 30 dana od dana završetka postupka izravne naplate, ovrhovoditelj navodi da je uz prijedlog za naknadu troškova ovršnog postupka od 28. studenog 2022. priložio presliku uplate od 23. studenog 2022. koja se odnosi na trošak parničnog postupka budući da se trošak parničnog postupka isplaćuje na račun punomoćnika, a glavnica i kamate na glavnicu se isplaćuju na osobni račun ovrhovoditelja, što da je vidljivo iz zahtjeva za izravnu naplatu, a isto tako da je vidljivo i da je zahtijevano da se provede naplata u cijelosti prema ovršnoj ispravi, stoga da je razumno pretpostaviti da je istoga dana Financijska agencija izvršila isplatu i glavnice i parničnog troška, čime da je dokazano da je danom isplate završen postupak izravne naplate i prema ovrhovoditelju i prema punomoćniku ovrhovoditelja. Ističe da je neutemeljen i žalbeni navod ovršenice da ovrhovoditelj nije ovlastio punomoćnika za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a u vezi je i s postupkom izravne naplate za koji žaliteljica navodi kako angažiranje odvjetnika predstavlja nepotreban trošak.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP), a u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ), na koju povredu u žalbi sadržajno ukazuje ovršenica, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno izreka toga rješenja je na zakonu osnovana i razumljiva, te je isto rješenje valjano obrazloženo, dakle, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i relevantne podatke, sve sukladno zakonskim propisima primjenjivim u ovoj ovršnoj stvari.

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP, a u svezi čl. 21. st. 1. OZ, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. i čl. 381. istog Zakona u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

7. Naime, iz sadržaja spisa predmeta razvidno je da je ovrhovoditelj na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-44/2015 od 20. listopada 2015. potvrđene presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-115/2016 od 20. studenog 2017. i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-115/2016 od 4. svibnja 2020. zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 23. rujna 2022. te da je 28. studenog 2022. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za naknadu troškova izvansudske ovrhe kojim potražuje trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja Financijskoj agenciji, trošak sastava prijedloga za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka, trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude od 10. svibnja 2022., kao i naknadu troška za podnošenje zahtjeva poreznoj upravi od 23. svibnja 2022., sve u ukupnom iznosu od 171,09 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je naveo da je ovrhovoditelj, a budući da ovršenica nije dobrovoljno postupila po predmetnoj ovršnoj ispravi kojom joj je naloženo da ovrhovoditelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 185,13 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, podnio predmetni zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe, imajući u vidu da je Financijskoj agenciji 23. rujna 2022. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine, a da je prije podnošenja tog zahtjeva, a s obzirom na to da se radi o isplati bruto razlike plaće podnio 23. svibnja 2022. nadležnoj poreznoj upravi zahtjev za izdavanje potvrde o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, koja potvrda mu je izdana 5. rujna 2022. Prisilna naplata novčane tražbine ovrhovoditelja da je provedena 23. studenog 2022., a čime je tražbina ovrhovoditelja ispunjena u cijelosti i ovrha je dovršena. Na temelju čl. 14. st. 1., čl. 4. i čl. 6. OZ sud prvog stupnja je utvrdio da je zahtjev osnovan te da istom pripada trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na temelju Tbr. 32 toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.; dalje: Tarifa) u iznosu od 49,77 eura (375,00 kuna), trošak zahtjeva za provedbu izvansudske ovrhe kod Financijske agencije na temelju Tbr. 11. toč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 24,89 eura (187,50 kuna), trošak sastava prijedloga na temelju Tbr. 11. toč. 8. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 12,44 eura (93,75 kuna), trošak zahtjeva poreznoj upravi na temelju Tbr. 20. toč. 3. Tarife u vezi s Tbr. 1. i 2. Tarife u iznosu od 49,77 eura (375,00 kuna), što zajedno sa troškovima PDV-a daje ukupan iznos od 171,09 eura (1289,06 kuna).

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje jer je odlučne činjenice pravilno utvrdio, i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, osim u dijelu određivanja početka tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos troška izvansudske ovrhe.

10. Odredbom članka 14. st. 4. OZ propisano da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, dok je st. 6. istog članka propisano da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

11. Naime, u konkretnom slučaju radi se o postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave kojim se provodi postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda i to pred posebnim tijelom kojemu je na temelju odredbe čl. 209. OZ dano ovlaštenje i nadležnost za provođenje takvog postupka. Na postupak izravne naplate se u vezi nastalih troškova primjenjuju odredbe čl. 14. OZ, kao i kod postupka sudske ovrhe, ali se isti ostvaruje na način da ovrhovoditelj nakon pokretanja postupka izravne naplate, u kojem nije predviđeno odlučivati o troškovima postupka, podnese sudu prvog stupnja zahtjev za naknadom troškova koje je imao u tom postupku izravne naplate. Stoga je ovrhovoditelj ovlašten pred sudom prvog stupnja u roku iz čl. 14. st. 6. OZ zahtijevati naknadu troškova koji su mu bili potrebni za izvansudsku ovrhu.

12. Dakle, troškovi koje je ovrhovoditelj zatražio u svom zahtjevu bili su potrebni za provođenje postupka izravne naplate sukladno čl. 14. st. 4. OZ, suprotno stavu ovršenice u žalbi.

13. Ujedno se ukazuje i da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su IV-148/2018 održanog 29. ožujka 2018. na postavljeno pitanje: "Primjena čl. 209. i čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona koji se odnose na troškove izravne naplate, da li se ti troškovi priznaju kao dio troškova ovršnog postupka ili ne?" zauzeto pravno shvaćanje prema kojem se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka, a koje shvaćanje je potvrđeno na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su IV-162/2021 održanog 26. studenog 2021.

14. Nadalje, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su-IV-101/2023-5 održane 5. lipnja 2023. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/2018., 2/2020., 46/2020. i 47/2020.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.

15. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovrhovoditelju pripada nagrada za trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugom sudioniku u provođenju ovrhe - Financijskoj agenciji sukladno Tbr. 11. toč. 6. Tarife u visini od 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda daje 25 eura, kao i trošak sastava podneska radi naknade troškova izvansudske ovrhe prema Tbr. 11. toč. 10. Tarife u iznosu od 6,25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda daje iznos od 12,50 eura. Također, pravilno je ovrhovoditelju priznat i trošak pribave obračuna porezne uprave i trošak na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na ovršnoj ispravi u iznosu od po 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda daje iznos ukupno 100,00 eura, prema Tbr. 36. toč. 2. i 3. Tarife. Ukupan iznos koji ovrhovoditelju sveukupno pripada uvećan za pripadajući iznos PDV-a jest 171,88 eura, a pravilno je sud prvog stupnja dosudio ovrhovoditelju zatraženi iznos od 171,09 eura, imajući u vidu da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji je postavljen u postupku, sukladno čl. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

16. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u dijelu navedenih utvrđenja i pravnih zaključaka jer se, i prema ocjeni ovog suda, radi o trošku kojeg je u postupku izvansudske ovrhe pretrpio ovrhovoditelj, a kojeg je istom u obvezi naknaditi ovršenica kao nastali trošak postupka ovrhe.

17. Nadalje, razmatranjem spisa utvrđeno je da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio Financijskoj agenciji 23. rujna 2022., a što nije niti sporno među strankama, a sud prvog stupnja je utvrdio da je Financijska agencija 23. studenog 2022. u cijelosti postupila po zahtjevu za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave i na račun ovrhovoditelja izvršila uplatu cijelog potraživanja, a koje navode ovršenica nije osporavala, pa imajući u vidu da je ovrhovoditelj zahtjev za naknadu troškova postupka izravne naplate predao sudu prvog stupnja 28. studenog 2022., to je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predmetni zahtjev ovrhovoditelj podnio sudu u zakonskom roku od 30 dana od završetka postupka sukladno čl. 14. st. 6. OZ. Naime, u smislu odredbe čl. 73. st. 1. OZ postupak se smatra dovršenim, između ostalog, i provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava, a prema odredbi čl. 174. OZ ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, pa budući da je ovršna radnja kojom se ovrha dovršava u ovom konkretnom slučaju prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja izvršena 23. studenog 2022., to je od tog dana ovrhovoditelju počeo teći rok iz čl. 14. st. 6. OZ za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova.

18. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 21. studenog 2018. u odnosu na pitanje da li se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika može smatrati dovršenom dostavom rješenja o ovrsi FINI, odnosno banci na provedbu u smislu odredbe čl. 73. OZ, zaključeno je da se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika smatra dovršenom kada Financijska agencija postupi po podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu i prenese zaplijenjenu tražbinu na račun ovrhovoditelja.

19. Slijedom navedenog, u odnosu na žalbeni navod da je predmetni zahtjev podnesen izvan roka propisanog odredbom čl. 14. st. 6. OZ, za istaknuti je da propisani rok od 30 dana teče od trenutka namirenja ovrhovoditelja, odnosno isplate dugovanog iznosa na njegov račun, jer je tada postupak izravne naplate dovršen, stoga se neosnovanim ukazuje ovaj žalbeni prigovor ovršenice.

20. Što se tiče troška sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe tj. sastava zahtjeva za izravnu naplatu, u konkretnom slučaju se radi o postupku izravne naplate novčane tražbine izvan suda, pred Financijskom agencijom, te ovrhovoditelj, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a protivno žalbenim navodima, ima pravo tražiti trošak sastava tog prijedloga radi dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji, kao drugom sudioniku u tom postupku, odnosno zahtjeva za izravnu naplatu, a s obzirom na to da iz spisa proizlazi da je sastavljen po punomoćniku ovrhovoditelja.

21. Nadalje, u okolnostima nužnosti pokretanja sudskog postupka radi ostvarenja prava na naknadu troškova izvansudske ovrhe ovrhovoditelju nedvojbeno pripada i trošak za sastav podneska kojim je predmetni postupak pokrenut jer se radi se o trošku koji je nedvojbeno nastao kao posljedica neudovoljenja tražbini ovrhovoditelja od strane ovršenice, zbog čega je pokrenuta izvansudska ovrha u smislu odredbe čl. 284. OZ, a što je uzrokovalo i trošak te ovrhe i predmetni trošak. Zbog navedenog, neosnovan je i žalbeni navod ovršenice u kojem navodi da sud prvog stupnja ovrhovoditelju nije trebao priznati taj trošak jer taj podnesak sadržajno predstavlja troškovnik, a neosnovan je i navod u kojem ovršenica ističe da ovrhovoditelj nema pravo na trošak sastava predmetnog podneska koji je nazvao ''prijedlog za ovrhu'', jer i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedeni podnesak sadržajno predstavlja zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe, a kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, odnosno ovrhovoditelju pripada pravo na trošak sukladno Tbr. 11. toč. 10. Tarife, kojim tarifnim brojem je određena nagrada za sastav ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja, obzirom da se sadržajno radi o takvom podnesku.

22. Neosnovano također tvrdi ovršenica da trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na ovršnoj ispravi nije potreban trošak u postupku izravne naplate, jer je taj trošak nužan da bi ovrhovoditelj mogao zatražiti provedbu ovrhe, obzirom da Financijska agencija provodi samo pravomoćne i ovršne odluke, stoga zatraženi trošak na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti predstavlja opravdan trošak. Nije sporno da se za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne zaračunava naknada, kao i da je pribavljanje potvrde od strane porezne uprave o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, besplatno u smislu odredbe čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/2021), odnosno da navedeno tijelo za izdavanje potvrde o obračunu po ovršnoj ispravi ne zaračunava nikakvu naknadu, ali je pravo ovrhovoditelja za poduzimanje radnji u postupku prisilne naplate angažirati odvjetnika, koji sukladno Tbr. 36. toč. 2. i 3. Tarife ima pravo za navedene radnje zatražiti odvjetničku nagradu u visini od po 25 bodova.

23. Ovdje treba ukazati i da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. odgovoreno na pravno pitanje radi kojeg je taj sud rješenjem broj Revd-2000/2022 od 25. svibnja 2022. dopustio ovršenici izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog, među ostalim, slijedećeg pravnog pitanja: "Ima li kod izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po opunomoćeniku odvjetniku pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršenosti koji se trošak nije obistinio obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je obavljena od strane opunomoćenika ovrhovoditelja?". Odgovor glasi da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio, stoga je ovaj drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim i žalbeni navod u kojem ovršenica ističe da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti zaista i nastao.

24. Iz navedenih razloga, nisu osnovani žalbeni razlozi ovršenice kojima se ističu prigovori vezano za pravo ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe za radnju pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, dostavljene dokaze i ostale obavljene radnje za koje je naknada obistinjena.

25. Za nadodati je da je postupak izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pa su stoga i radnje ovrhovoditelja poduzete po punomoćniku odvjetniku u cilju pokretanja i provedbe postupka izravne naplate potpuno legitimne i trošak tih radnji nije nepotreban trošak, kako to neosnovano tvrdi ovršenica, već naprotiv opravdan i potreban trošak, posebno imajući u vidu da je upravo sama ovršenica uzrokovala te troškove jer u paricijskom roku nije dobrovoljno namirila tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom. Budući da je ovršenica sve troškove vezane za postupak izravne naplate mogla spriječiti namirenjem ovrhovoditelja u paricijskom roku određenom pravomoćnom sudskom presudom, a što je propustila učiniti, to je i njezino pozivanje na čl. 6. OZ neutemeljeno i neosnovano.

26. Dakle, kako obveza ovršenice da ovrhovoditelju naknadi trošak izvansudske ovrhe proizlazi iz zakonske odredbe čl. 14. st. 4. OZ, jer ovršenica nije ispunila svoju obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, čime je neosnovano prouzročila troškove radi prisilnog ostvarenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine, to je prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio citiranu zakonsku odredbu, naloživši ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe te je pravilno utvrdio visinu sukladno Tarifi, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te ista nisu dovedena u sumnju navodima žalbe.

27. Međutim, osnovano ovršenica osporava pobijano rješenje u dijelu u kojem je na dosuđeni iznos troškova izvansudske ovrhe ovrhovoditelju priznat tijek zakonskih zateznih kamata počevši od donošenja presude koja predstavlja ovršnu ispravu.

28. Naime, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 30. OZ, ovršenik je u obvezi ovrhovoditelju naknaditi pripadajuće zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova izvansudske ovrhe koje počinju teći od trenutka kada je odlučeno o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova, što je u konkretnom slučaju trenutak donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja.

29. Dakle, pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba, pobijano prvostupanjsko rješenje valjalo je preinačiti u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova izvansudske ovrhe te ovrhovoditelju na navedeni iznos dosuditi zatezne kamate za razdoblje od 30. ožujka 2023., kada je doneseno pobijano rješenje do isplate, a za preostalo razdoblje od donošenja ovršne isprave do donošenja pobijanog rješenja zahtjev ovrhovoditelja odbiti.

30. Stoga, zbog izloženih razloga, valjalo je, pozivom na čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, djelomično odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u dijelu kojim je ovršenici naloženo isplatiti ovrhovoditelju iznos od 171,09 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. ožujka 2023. pa do isplate, te pozivom na čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1.OZ djelomično uvažiti žalbu ovršenice i preinačiti isto prvostupanjsko rješenje u dijelu dosuđenih zateznih kamata za razdoblje od 20. listopada 2015. do 29. ožujka 2023. i u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbiti kao neosnovan.

31. Konačno, ovršenici ne pripada zatraženi trošak za naknadu troška žalbenog postupka jer je u ovom postupku sa žalbom uspjela u neznatnom dijelu, i to samo u odnosu na sporedni zahtjev u pogledu tijeka zateznih kamata, u svezi čega nisu nastali posebni troškovi.

Zadar, 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanja Dujmović