Poslovni broj K-61/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Niki Skoblaru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Klare Triska kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog LH, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom

– opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24

- dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO- DO-1367/24 od 5. rujna 2024., izmijenjene na zapisniku o raspravi 16. lipnja 2025., nakon provedene i zaključene javne rasprave, te donesene i javno izrečene presude u prisutnosti savjetnice općinskog državnog odvjetnika Ane Bukal, optuženika LH osobno, braniteljice odvjetnice Dee Frue i punomoćnice oštećene odvjetnice Helene Kugler, 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i I, rođen **.**.1975. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, trgovac, srednja stručna sprema, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.700,00 eura, oženjen, otac dvoje djece od toga jedno maloljetno, vlasnik jedne oranice,

Temeljem članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u nastavku ZKP/08),

O S L O B A Đ A  S E  O P T U Ž B E

da je

2. svibnja 2024. oko 17:00 sati u [adresa], u stanu koji se nalazi na 1. katu zajedničke obiteljske kuće, tijekom verbalne prepirke zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, svojoj nećakinji IH, u nakani da ju ustraši, rekao: „Ja ću dići ovu kuću u zrak prije nego što ćete me se riješiti“, a koju su navedene riječi uznemirile i izazvale kod nje osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost te za život i sigurnost njezine obitelji,

II dakle, drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo eksplozijom, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

III Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj KO-DO-1367/24 od 5. rujna 2024., protiv optuženog LH zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., izmijenjenu na raspravi od 16. lipnja 2025. od strane savjetnice općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu u činjeničnom dijelu.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret predmetnom optužnicom i izmjenom optužnice.

3. U tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su slijedeći dokazi i to: zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora II. Policijske postaje, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-19-28/3-K-453/2024, od 10. svibnja 2024. (list 20-25 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenog LH II. Policijske postaje, Policijske uprave zagrebačke, broj: 511-19-28/3-K-453/2024, od 10. svibnja 2024. sa snimkom ispitivanja osumnjičenika (list 26-29 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika LH Predića Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj KP- DO-1474/2024 od 11. svibnja 2024., sa snimkom ispitivanja okrivljenika (list 40-43 spisa), zapisnik s dokaznog ročišta za ispitivanje svjedokinje - oštećene IH pred Županijskom sudom u Zagrebu, broj: Kir-1285/2024 od 29. kolovoza 2024. sa snimkom ispitivanja svjedokinje (list 74 spisa), zapisnik s dokaznog ročišta za ispitivanje svjedoka ČH pred Županijskom sudom u Zagrebu, broj: Kir- 1285/2024 od 29. kolovoza 2024. (list 75 spisa) i pročitan izvod iz kaznene evidencije za optuženog (list 77 spisa).

4. Po ocjeni izvedenih dokaza sud je našao kako nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

5. Optuženi LH je u svojoj obrani koju je dao na kraju dokaznog postupka naveo kako ostaje u cijelosti pri svojoj ranijoj obrani, kako obrani koju je dao 10. svibnja 2024. pred II. policijskom postajom, PU Zagrebačkom tako i svojoj obrani koju je dao pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu od 11. svibnja 2024. Naveo je kako je sve to skupa ogromna laž i kako je to sve skupa inscenirala njegova nećakinja oštećena IH i njen otac ČH. Naime, IH se doselila u kuću koju je u dijelu naslijedila od njegove mame a njene bake. Ona je dobila prizemlje, na katu živi šogor ČH i sestra optuženika i nećak, a on sa svojom obitelji živi u suterenu. Naveo je kako nije imao ništa protiv toga da se ona doseli i kada se doselila sredinom travnja vidjeli su se ispred kuće u prolazu i on joj je rekao kako bi trebali riješiti režije, budući režije idu za cjelokupnu kuću na optuženikovo ime odnosno na prezime LH. Naveo je kako je oštećena rekla kako nema problema ali kako ima financijskih poteškoća i zamolila ga da joj da jedno 15 dana vremena da se smjesti i sredi sve skupa što treba. Naveo je kako je 2. svibnja 2024. čuo da se IH nalazila u stanu i on je otišao do nje a kako bi porazgovarali o režijama i etažnom elaboratu odnosno etažiranju odnosno podjeli kuće, a kako bi se i na taj način režije razdvojile te bi tada svatko snosio i plaćao svoje režije. On joj je to i rekao a ona je počela histerično govoriti kako nema novaca, i kako je nezaposlena te kako je prekinula s dečkom i kako ne može u tom trenutku riješiti odnosno rješavati taj problem. Naveo je kako je tada u stan ušao ČH njen otac a on je sjedio na kauču, IH je nervozno hodala po dnevnom boravku i tada su je i on kao i njen otac ČH smirivali. Nadalje je naveo kako se njemu tada obratio ČH i rekao mu kakav prijedlog ima a optuženi mu je odgovorio na to kako ima odvjetnika koji bi doradio etažni elaborat a kako bi se kuća podijelila na tri djela kao i režijski troškovi. Takav elaborat bi onda prezentirao njima i u koliko bi se oni složili bi ga i proveli. Naveo je kako se ČH s njim složio i optuženi je otišao dolje do supruge i kćeri, koje su se nalazile ispred kuće i zadovoljno im je rekao kako misli da su riješili problem. Naveo je kako nikakve prijetnje nije izrekao svojoj nećakinji IH, a taj dan nije više bilo komunikacije između njega i njih a od tog dana do 9. svibnja 2024. su se vidjeli i sve je bilo u redu, odnosno nije bilo nikakvih problema. Nadalje je naveo kako 9. svibnja 2024. je nećak UH nešto bušio u svom stanu sa bušilicom i odjednom su čuli kako je nešto puklo. Naime izbacio je osigurač na glavnoj sklopki struje, a kod IH su se nalazili zajednički osigurači. Naveo je kako je otišao kod IH, kako bi ušao u stan budući su imali zajednički svi ključeve, a nje tom prilikom nije bilo doma, međutim tada je vidio da je ona promijenila bravu. Poslao je poruku UH kako ne može ući u stan budući je IH promijenila bravu a izbacila je sklopka te ukoliko on ima ključ da otvori vrata stana. UH nije ništa odgovarao odnosno nakon nekog vremena jest odgovorio kako nemaju ključ a IH je promijenila bravu i nije ni njima ostavila kopiju. Naveo je kako je tada oko 12 sati poslao poruku IH " IH promijenila si bravu a nisi nam ostavila kopiju ključa", a ona na tu poruku nije ništa odgovarala, on sam joj je nakon 20ak minuta poslao poruku gdje je napisao "zar ja trebam zvati policiju da bi ušao u stan" nakon nekih 20ak minuta vidjeli su kako je došla struja. Naveo je kako to znači kako je netko od obitelji ČH morao ući u taj stan i podići sklopku, a IH tada nije bila doma. On nije imao ni najmanje namjeru zvati policiju kako bi ušao u taj stan a pogotovo kada je došla električna energija, nisu se uopće obazirali na to, i obavljali su svoje dnevne aktivnosti, međutim negdje oko 21,00 sati taj dan došli su tri policijska službenika i on je ostao kao i cijela njegova obitelj u šoku te nije imao pojma o čemu se radi. Oni su mu rekli kako mora ići s njima u policijsku postaju i da će mu tamo sve objasniti. Tu noć proživio je pakao i prije nego što su mu objasnili policijski službenici o čemu se radi proveo je noć u pritvoru što je za njega osobno bilo strašno a sve poradi neistina koje su mu stavili na teret od strane njegove nećakinje IH. Naveo je kako je sve to skupa a pod tim misli na ono što mu se stavlja na teret čista izmišljotina i laž kao što je već i naveo. Naveo je kako on te riječi da će dići kuću u zrak nije rekao, a nakon tih događaja a u zadnjih godinu i pol dana život mu je postao pakao. Morao se iseliti iz vlastitog doma i otići u podstanare i dan danas se liječi kao posljedica od svih tih događaja. Prilikom iznošenja obrane je optuženi plakao. Nadalje je naveo kako on svoju nećakinju nakon tog događaja 9. svibnja 2024. više nije vidio do prije mjesec dana na raspravi. Prilikom inkriminiranog događaja nije bilo povišenih tonova, on je sjedio na kauču a jedino je IH govorila kako nema novaca i da ne radi odnosno kao što je već i naveo da ne može to isfinancirati. Naveo je kako joj na te riječi nije ništa odgovarao a nakon što je ona to rekla u tom trenutku je ušao njen otac ČH u stan. Nakon što je on ušao u stan njih dvoje su komunicirali a pod time misli na ČH i IH, IH je ČH prenijela o čemu je razgovarala sa optuženim te se tada nakon što je rekla smirila. Naveo je kako je IH njega prijavila policijskim službenicama 9. svibnja 2024. godine po njegovom mišljenju jer je znala kako nema novaca za podmiriti troškove, a po njegovom mišljenju bila je dobro instruirana od strane nekog što napraviti odnosno što reći kako bi on (optuženi) završio iza rešetaka. ČH je rekao "mi ćemo IH podmirivati troškove za tebe dok se ti ne snađeš".

6. Optuženi je u svojim ranijim obranama, odnosno obrani koju je dao 10. svibnja 2024. pred II. policijskom postajom, PU Zagrebačkom, te obrani koju je dao pred Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu od 11. svibnja 2024., osporio počinjenje kaznenog djela, naveo je kako on nije prijetio, kako u toj kući on živi u suterenu, a nećakinja IH također ima dio i to prizemlje kuće. Naveo je kako nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi kako bi mogli uknjižiti svoj dio vlasništva u kući. Prethodno je razgovarao s IH kako bi trebali angažirati arhitekta kako bi mogli etažirati kuću i upisati vlasništvo u zemljišnim knjigama, ali joj nije prijetio. Naveo je kako je to kulminiralo 9. svibnja 2024., kad je nestalo struje u kući, te je trebalo promijeniti osigurač, a koji se nalazio u stanu od IH, ali je ona promijenila bravu te je upitao nećaka da li on ima ključ od tog stana, na što mu je on odgovorio kako nema, ali nakon kratkog vremena je struja došla.

7. Svjedok, žrtva a ujedno i oštećena IH u svom iskazu na raspravi je navela kako se jasno sjeća događaja koji je predmet rasprave. Navela je kako je to bilo 2. svibnja 2024., ona se doselila u stan svoje bake u Zagrebu, na adresi [adresa] sa svojim stvarima i krenula se raspakiravati. Navela je kako je tog dana oko 17:00 sati dok se raspakiravala čula je kako je netko ušao u stan, pogledala je u hodnik i tamo je bio njen ujak, odnosno optuženi. Stajao je u hodniku i tražio ju je da sjednu u dnevni boravak i popričaju što su i učinili. Navela je kako je on pričao o povijesti odnosa između njega, njene mame i njene tete. Navela je kako ga je upitala zašto on njoj govori o tim stvarima, a tada su čuli na vratima kako netko zvoni, a to je bio njen tata koji ju je vidio uplakanu kad je otvorila vrata. Navela je kako je tata rekao ujaku što on radi tamo, a ujak mu je rekao na to da želi razgovarati o imovinskopravnim odnosima. Navela je kako mu je rekla da je etažni elaborat napravljen i da je postupak u tijeku, a ujak je rekao da će prije dići kuću u zrak nego će se njega riješiti. Navela je kako su mu rekli da se smiri i da se njega nitko ne pokušava riješiti, a na to je on rekao: „dobro me slušaj, takneš li mene ili moje teško ćeš me se riješiti“. Na to su mu rekli da se smiri i da kontaktira svog odvjetnika te da sastavi ono što on želi u vezi glede toga etažiranja i da onda mogu razgovarati. Navela je kako je nakon toga on otišao bijesno dolje, a ona je otišla sa svojim ocem gore u potkrovlje i nakon tog događaja nije u taj stan ulazila tjedan dana. Navela je kako ju je sve to skupa taj dan jako pogodilo, nije se mogla smiriti do navečer i plakala je cijelo to vrijeme. Navela je kako je ona taj događaj prijavila policijskim službenicima tek 9. svibnja 2024., jer je taj dan joj ujak poslao poruku da su iskočili neki osigurači u stanu i da nema struje te joj je napisao da će je prijaviti policijskim službenicima ukoliko mu ne da kopiju ključa stana, a na to je ona budući je zaključila kako se situacija ne smiruje otišla u policijsku postaju i sve to prijavila. Navela je kako je u trenutku dok je optuženi izgovarao riječi prijetnje pored nje se nalazio njezin otac. Otac je rekao kako nema potrebe za takvim riječima i da se neće tako razgovarati. Navela je kako su odnosi između njih prije ovog događaja bili napeti, pogotovo nakon smrti njene bake, ponajviše radi neriješenih imovinskopravnih odnosa koji su ostali otvoreni nakon smrti njene bake te je i prije ovog događaja bilo situacija. Navela je kako tih tjedan dana koji su bili između događaja i dana prijave bojala se izići iz kuće, bojala se biti sama na dvorištu bez pratnje i općenito ju je bilo strah, a smatra kako njenog oca nije bilo strah jer je sudjelovao u ratu. Prilikom iskazivanja oštećena je plakala. Navela je kako nije odmah prijavila događaj policijskim službenicima jer se nadala da će se situacija smiriti, jer su rodbinski povezani a optuženi je njezin ujak. Navela je kako je mislila kako će on otići kod svog odvjetnika i kako će svoje zahtjeve u pogledu neriješenih imovinskopravnih odnosa verbalizirati i nije mislila da će doći do svega ovog. Navela je kako je odlučila prijaviti događaj policiji tek, nakon što joj je optuženi rekao da će ju prijaviti policiji ukoliko mu ne da kopiju ključa stana. Nadalje je navela kako je brava na vratima stana promijenjena negdje 5. svibnja 2024. ili 6. svibnja 2024., a od tada do 9. svibnja 2024. optuženi ju nije kontaktirao ni na koji način. Navela je kako se ne sjeća da bi u vremenu između Božića 2023. i svibnja 2024 razgovarali o režijskim troškovima. Navela je kako su računi dolazili na prezime LH jer je sve bilo ili na pokojnu baku ili na pokojnog djeda, a sada računi odnosno režijski troškovi dolaze na prezime IH. Nadalje je navela kako se osjeća anksiozno, nije jela i nije spavala a ponovno proživljava sve te emocije od tog dana, te kako se ona optuženog boji, kako za svoj život tako i za život svoje obitelji.

8. Oštećena je ispitana na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Zagrebu od 29. kolovoza 2024., a koji iskaz je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan, kada je iskazala kako je 2. svibnja 2024. bila u kući, odnosno u stanu koji joj je ostao od njene bake, a u koji je uselila svoje stvari mjesec dana prije. Navela je kako je negdje oko 17:00 sati optuženi, koji je njezin ujak ušao u stan bez najave i bez zvonjenja, a na što se ona jako prepala kada ga je vidjela jer je u njegovom pogledu vidjela da nešto nije dobro. Navela je kako ju je odmah pitao gdje je do sad i da moraju razgovarati te ju posjeo u dnevni boravak, a nakon toga je krenuo pričati o povijesti njihove obitelji. Navela je kako mu je rekla da navedeno mora riješiti sa svojim sestrama, a u tom trenutku je otvorila vrata svom ocu koji je ušao u dnevni boravak. Navela je kako je optuženi rekao da moraju razgovarati o imovinskopravnim odnosima i da mu ne odgovara raniji dogovor jer da želi neku sobu koja pripada njenom dijelu, zbog čega su nastavili s raspravom, da bi u jednom trenutku optuženi rekao: „Ja ću dići ovu kuću u zrak prije nego što ćete me istjerati van“, na koje riječi se ona smrznula, a već je i od ranije bila u šoku. Navela je kako mu je rekla da ode kod odvjetnika i sroči neku izjavu, a on joj je na kraju rekao, te je zapamtila te riječi: „dobro me slušaj, takneš li mene i moje, teško ćete me se riješiti“. Navela je kako je optuženi otišao bijesan, a ona je otišla u potkrovlje gdje žive njeni roditelji i plakala sat vremena. Navela je kako sljedećih tjedan dana nije spavala ni jela, a 9. svibnja 2024. zbog problema s osiguračem u podrumu optuženi joj je počeo slati poruke i govoriti da će zvati policiju ukoliko mu ne da rezervni ključ brave stana, a koju bravu je ranije promijenila, te je zbog toga taj dan otišla podnijeti kaznenu prijavu.

9. Svjedok ČH u svom iskazu na raspravi je ostao u cijelosti pri iskazu kojeg je dao 29. kolovoza pred Županijskim sudom u Zagrebu, te je naveo kako se jasno sjeća događaja koji je predmet rasprave. Naveo je kako je to bilo 2. svibnja 2024., vratio se s terena kući oko 17:00, 17:30 sati. Čuo je u stanu kojeg je njegova kćer naslijedila od svoje bake muziku i stao je da ju pozdravi. Naveo je kako je ona istrčala vidno uznemirena govoreći: „on je tu, on je tu“. Pitao ju je : „tko je tu“, a ona je ponovila riječi „on je tu“. Naveo je kako je tada shvatio da se radi o njegovom šogoru LH jer su već i ranije imali razgovore oko podjele imovine. Naveo je kako je pitao LH kada je ušao u stan u čemu je problem, a on je na to odgovorio kako moraju razgovarati o tome kako će podijeliti imovinu. Naveo je kako mu je na to odgovorio kako je sačinjen etažni elaborat, a s kojim optuženi nije zadovoljan i za kojeg smatra da je loše napravljen. Svjedok je naveo kako je optuženom predložio kako neka ga onda sa svojim odvjetnikom napravi, predloži njima pa će onda razgovarati o istom te da se nada kako će svi biti zadovoljni sa istim. Nadalje je naveo kako je optuženi na to odgovorio kako će sve minirati ako ne bude zadovoljan, a on mu je na to odgovorio kako je najbolje da mirno riješe nesuglasice, a nasilje i takve izjave ničem ne vode. Naveo je kako je optuženi tada ustao i otišao, a pri izlasku je upitao može li koristiti jednu sobu koju koristi već niz godina, a svjedok mu je na to odgovorio kako soba pripada stanu i da ju je dovoljni niz godina koristio. Na to je optuženi otišao. Nadalje je naveo kako je kćer izašla iz stana uznemirena iz dnevnog boravka došla je do verande, a uznemirena je bila jer je već i do sada s optuženim imala razgovore oko podjele imovine i koji joj stvaraju stres, ne može mirno spavati i ima psihičke posljedice. Naveo je kako su oni kad je on stigao već razgovarali, a on je čuo dio razgovora. Naveo je kako je prijetnju optuženi izrekao da će dići kuću u zrak u kontekstu podjele ukoliko ne bude zadovoljan s podjelom. Nadalje je naveo kako je njihov završni razgovor protekao u miru, a nakon toga razgovora nisu imali kontakte. Naveo je kako se nalazio u dnevnom boravku stana zajedno sa oštećenom i optuženim kada je čuo riječi prijetnje od strane optuženog. Bila je upaljena glazba, nije siguran da bi prozor u dnevnom boravku bio otvoren. Zavjese su bile navučene, a one su debele i guste tako da bi morale biti razvučene kako bi se prozor mogao otvoriti. Nakon što su imali taj razgovor kćer IH je plakala sljedećih sat vremena, a tresla se cijelu večer. Nadalje je naveo kako dok je on bio prisutan tom razgovoru o režijama se nije pričalo. NH i JH nije vidio te ne zna gdje su se one u tom trenutku nalazile. Ne zna da li su se taj dan radili neki radovi tipa košnje trave u dvorištu jer kao što je već i naveo, tek se vratio s posla. Moguće je da je sin bio u sobi u potkrovlju gdje oni žive, a sin nije čuo taj razgovor, nije ništa komentirao niti je išta raspravljao. IH je prijavila ovaj događaj policijskim službenicima nakon što je dobila prijetnju da će biti prijavljena policijskim službenicima jer nije prijavila promjenu brave na svom stanu. Naveo je svjedok kako se u trenutku dok je optuženi izgovarao da će minirati kuću se nalazio na metar i pol udaljenosti od njega i jasno i glasno je čuo te riječi.

10. Svjedok je ispitan na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Zagrebu od 29. kolovoza 2024., a koji iskaz je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan, kada je iskazao kako je tog dana, a ne može se precizno sjetiti kada se to dogodilo došao doma oko 17:00 ili 17:30 sati s posla i čuo je muziku koja je dopirala iz stana u djelu kuće gdje živi njegova kćer koji je naslijedila od bake. Naveo je kako ju je otišao pozdraviti ali ona je dotrčala iz dnevnog boravka u verandu, vidno uzrujana, sva se tresla i cijelo vrijeme ponavljajući: "on je tu, on je tu". Nadalje je naveo kako optuženi, njegov šogor je sjedio u dnevnom boravku i krenuo je sa uobičajenom pričom "od davna". Naveo je kako je on na neki način pokušao smiriti tu situaciju jer je govorio da ukoliko ne bude zadovoljan podjelom da će sve minirati. Naveo je kako je uglavnom o tome govorio, a sve vezano za od ranije neriješene imovinskopravne odnose. Svjedok je nadalje naveo kako je uspio nekako primiriti situaciju i da on i njegova kćer završe razgovor. Naveo je kako je nakon toga optuženi izašao, a kćer je bila i dalje vrlo uzrujana, sva u strahu i nije se smirivala. Naveo je kako od tog događaja pa slijedećih dana njegova kćer je bila u takvom stanju da ju je htio voditi kod liječnika zbog straha u kojem se nalazila. Tražila je da dolaze pred nju na posao, odnosno da ju čekaju pred kućom da ne bi ponovno srela optuženog. Nadalje je naveo kako je na dan kada je njegova kćer podnijela kaznenu prijavu protiv optuženog su istome prethodile nekakve poruke koje je optuženi slao njegovoj kćeri na mobitel, a vezano za to što je ona promijenila bravu u stanu.

11. Svjedok JH u svom iskazu na raspravi je navela kako joj je poznato zbog čega je pozvana svjedočiti, a to je lažna prijava njenog supruga od strane IH za prijetnju. Naime, taj dan, a to je bilo 2. svibnja 2024. godine obavljali su poslove u dvorištu, kosili travu i slično, a suprug je htio popričati sa IH budući se ona uselila na kat kuće oko režijskih troškova budući cijela kuća nije etažirana pa je htio s njom popričati o tome da bi ona trebala snositi dio režijskih troškova. Navela je kako je otišao na kat kod nje i krenuli su razgovarati, prozor prostorije u kojoj su oni razgovarali je bio otvoren, a ona i kćerka su sjedile u dvorištu tik ispod tog prozora te su čuli njihov razgovor. Navela je kako je rekao oštećenoj da bi ona trebala snositi dio režijskih troškova odnosno jednu trećinu dijela, a ona je na to burno reagirala, počela je histerizirati i rekla mu je "ujo, znaš da ne radim". On joj je na to odgovorio kako bi kuću trebalo etažirati pa bi se onda i u skladu s tim i troškovi podijelili na svaku etažu. Navela je kako su čule i glas ČH koji je IH smirivao, rekao joj je "smiri se, IH, idemo razgovarati kao odrasli ljudi". ČH je optuženom rekao neka vidi sa svojom odvjetnicom o završetku etažnog elaborata pa kad bude izrađen da im ga da na uvid i kako će se dalje dogovoriti što dalje. Navela je kako se nakon toga optuženi spustio u dvorište i bio je zadovoljan, a o tome više nije se pričalo, svatko je radio svoje poslove te nakon nekoliko dana se na to zaboravilo te se nije pričalo o elaboratu. Navela je kako su IH viđali svaki dan u dvorištu i u kući, a obzirom da je loša izolacija bi je i često čuli. Nadalje je navela kako nekih tjedan dana nakon tog događaja čuli su nešto kako je iskočilo te je nestalo struje. Otišli su u podrum kako bi vidjeli što se dogodilo, međutim ni u podrumu nije bilo struje, a budući se u stanu od IH nalazila glavna sklopka, suprug je otišao gore s namjerom da sklopku podigne kako im se ne bi dogodila šteta zbog nestanka električne energije. Međutim kada je htio otključati bravu budući se IH tada nije nalazila kod kuće, vidio je da je brava promijenjena, zvao je UH, Anjinog brata, rekao mu je " Č, nestalo je struje, brava je promijenjena i ne mogu ući". Navela je kako mu je UH na to odgovorio kako njima IH nije ostavila kopiju ključa i kako ni on onda ne može ući u stan. Tada je optuženi poslao poruku IH " IH, vrati se doma, promijenila si bravu, nisi nam ništa rekla, izbacila je sklopka te ne možemo doći do sklopke". IH na to nije ništa odgovorila te je još jednom suprug ponovio poruku IH istog sadržaja uz upozorenje ukoliko ne dođe kako će morati pozvati policijske službenike da otvore vrata jer će im u protivnom nastati šteta u kuhinji. Nakon toga također IH nije ništa odgovorila, ali nakon nekih 5 minuta struja je "misteriozno" došla. Navela je kako su se vratili svojim redovnim dnevnim aktivnostima do navečer toga dana kada su po supruga došli policijski službenici, a oni su ostali šokirani kada su ih vidjeli jer nisu imali pojma što se događa. Navela je kako 2. svibnja 2024. u razgovoru između njenog supruga i oštećene IH nisu izrečene nikakve riječi prijetnje, niti smrću, niti eksplozijom niti ičim takvim, a nalazila se 2,5 metra ispod otvorenog prozora prostorije u kojoj su oni razgovarali. Navela je kako je razgovor cijeli čula od početka do kraja. Taj dio gdje se ona nalazila dok su oni razgovarali je njihov dio stana ispred u dvorištu, a iznad je balkon, prometnica se nalazi sa druge strane kuće te u tom dijelu dvorišta je apsolutna tišina odnosno nema buke od prometa. Nadalje je navela kako je ona bila sa suprugom pored kada je pisao poruke oštećenoj IH, a koje poruke joj je i poslao te ih je ona vidjela te poruke još uvijek i postoje. Navela je kako tog dana dok su oni razgovarali, ne sjeća se da bi bilo nekakvih drugih zvukova osim njihovog razgovora, možda je televizor radio, ali sada se ne sjeća. Razgovor je jasno i glasno čula, nisu joj smetali nikakvi drugi zvukovi. Struje nije bilo nekakvih dvadesetak minuta.

12. Svjedok NH u svom iskazu na raspravi je navela kako se jasno sjeća događaja koji se dogodio 2. svibnja 2024. Navela je kako su mama i ona sjedile ispred kuće i pile kavu, a tata je otišao na srednji kat do IH kako bi porazgovarali o režijskim troškovima. Navela je kako su one njih dvoje čuli kako razgovaraju, ali u početku nisu na to obraćale pozornost iako su ih čule jasno što govore, a odjednom su čuli IH kako visokim tonom govori da ne može ona to platiti, da nema novaca i da je nezaposlena. Navela je kako joj je tata na to rekao " IH smiri se i sjedni da normalno porazgovaramo", a čule su i Anjinog oca ČH kako ju je također smirivao. Čule su ih kako razgovaraju o etažiranju kuće, a taj razgovor je kratko potrajao i tata se vratio dolje zadovoljan i dobre volje i rekao je kako misli da će to moći riješiti. Navela je kako tata nije IH rekao riječi ni u jednom trenutku, a koje su predmet optužbe protiv njega. Navela je kako nakon toga ona je sretala IH u dvorištu budući su im automobili bili parkirani jedan pored drugog i pozdravljale su se normalnim tonom te nije bilo nikakvih problema. Nadalje je navela kako taj dan kada su tatu priveli ona nije bila doma, bila je sa prijateljicama u gradu te kad se vratila doma vidjela je mamu kako je bila u potpunom šoku. Navela je kako je razgovor između njenog oca i oštećene IH potrajao sveukupno nekih desetak minuta. Bilo je lijepo vrijeme, prozor prostorije u kojoj su oni razgovarali bio je otvoren, a ona i mama su sjedile ispod tog otvorenog prozora te kao što je već i navela, razgovor između njih dvoje su čule, ali nisu obraćale pozornost dok IH nije počela govoriti povišenim tonom, a ne sjeća se koliko je vremena prošlo od početka razgovora do onog trenutka kad su one počele obraćati pažnju na njihov razgovor. One su znale o čemu tata ide razgovarati sa oštećenom. Da je nešto bilo rečeno one bi to čule. Navela je kako su znali da je taj dan IH u stanu budući je izolacija u kući dosta loša te su je čuli kako hoda po stanu, a nije sigurna gdje je taj dan bio ČH. Ona je ČH čula u trenutku, kada je IH počela razgovarati povišenim tonom te ju je ČH uz njenog oca smirivao. Ona taj dan nije razgovarala niti sa IH niti sa ČH, nije ih vidjela, čula ih je. Navela je kako se ne sjeća točno, ali moguće je da je osim razgovora bio prisutan i zvuk televizora iz tog stana.

13. Iz poruka od 9. svibnja 2024. između optuženog i UH, te oštećene je vidljiv tijek komunikacije na dan 9. svibnja 2024., gdje optuženi najprije pita UH što se dogodilo sa strujom i da je nešto puklo, a zatim u komunikaciji s oštećenom optuženi izjavljuje oštećenoj kako je promijenila bravu i nije mu javila da će ju promijeniti, a niti mu je dala kopiju, te pita za kopiju ključa i da mu se da jer će u protivnom zvati policiju, budući ne može pristupiti glavnim osiguračima struje, a ostao je bez struje.

14. Glede ocjene izvedenih dokaza za istaknuti je da je sud svu pročitanu, reproduciranu i razgledanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer ista nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, niti su stranke osporavale vjerodostojnost iste.

15. Nesporno je u postupku da se optuženi i oštećena poznaju, da su u srodstvu, da između njih postoje neriješeni imovinsko-pravni odnosi, vezano uz nasljeđivanje stana oštećene u kući u kojoj stanuje i optuženi, te da su im od ranije zbog toga narušeni odnosi.

16. Sporno je da li je optuženi, a kako mu se to optužnicom stavlja na teret dana 2. svibnja 2024. oko 17:00 sati u [adresa], u stanu koji se nalazi na 1. katu zajedničke obiteljske kuće, tijekom verbalne prepirke zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, svojoj nećakinji IH, u nakani da ju ustraši, rekao: „Ja ću dići ovu kuću u zrak prije nego što ćete me se riješiti“, a time i pitanje krivnje i kaznene odgovornosti optuženog za inkriminirano djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

17. Sud je našao da provedenim dokazima utvrđene činjenice ne daju dovoljno osnova za pouzdan zaključak da je optuženi LH počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a na štetu IH.

18. Ovo zato što niti jednim od provedenih dokaza nije moglo biti utvrđeno da je optuženi 2. svibnja 2024., oko 17:00 sati, u [adresa], uputio riječi prijetnje oštećenoj da će dići kuću u zrak.

19. Optuženi negira počinjenje kaznenog djela. U svojoj obrani navodi kako je njegova nećakinja IH se doselila u kuću koju je u dijelu naslijedila od njegove mame a njene bake. Ona je dobila prizemlje, na katu živi šogor ČH i sestra optuženika i nećak, a on sa svojom obitelji živi u suterenu. Naveo je kako nije imao ništa protiv toga da se ona doseli i kada se doselila sredinom travnja vidjeli su se ispred kuće u prolazu i on joj je rekao kako bi trebali riješiti režije, budući režije idu za cjelokupnu kuću na optuženikovo ime odnosno na prezime LH. Naveo je kako je oštećena rekla kako nema problema ali kako ima financijskih poteškoća i zamolila ga da joj da jedno 15 dana vremena da se smjesti i sredi sve skupa što treba. Naveo je kako je 2. svibnja 2024. čuo da se IH nalazila u stanu i on je otišao do nje a kako bi porazgovarali o režijama i etažnom elaboratu odnosno etažiranju odnosno podjeli kuće, a kako bi se i na taj način režije razdvojile te bi tada svatko snosio i plaćao svoje režije. On joj je to i rekao a ona je počela histerično govoriti kako nema novaca, i kako je nezaposlena te kako je prekinula s dečkom i kako ne može u tom trenutku riješiti odnosno rješavati taj problem. Naveo je kako je tada u stan ušao ČH njen otac a on je sjedio na kauču, IH je nervozno hodala po dnevnom boravku i tada su je i on kao i njen otac ČH smirivali. Nadalje je naveo kako se njemu tada obratio ČH i rekao mu kakav prijedlog ima a optuženi mu je odgovorio na to kako ima odvjetnika koji bi doradio etažni elaborat a kako bi se kuća podijelila na tri djela kao i režijski troškovi. Takav elaborat bi onda prezentirao njima i u koliko bi se oni složili bi ga i proveli. Naveo je kako se ČH s njim složio i optuženi je otišao dolje do supruge i kćeri, koje su se nalazile ispred kuće i zadovoljno im je rekao kako misli da su riješili problem. Naveo je kako nikakve prijetnje nije izrekao svojoj nećakinji IH, a taj dan nije više bilo komunikacije između njega i njih a od tog dana do 9. svibnja 2024. su se vidjeli i sve je bilo u redu, odnosno nije bilo nikakvih problema. Nadalje je naveo kako 9. svibnja 2024. je nećak UH nešto bušio u svom stanu sa bušilicom i odjednom su čuli kako je nešto puklo. Naime izbacio je osigurač na glavnoj sklopki struje, a kod IH su se nalazili zajednički osigurači. Naveo je kako je otišao kod IH, kako bi ušao u stan budući su imali zajednički svi ključeve, a nje tom prilikom nije bilo doma, međutim tada je vidio da je ona promijenila bravu. Poslao je poruku UH kako ne može ući u stan budući je IH promijenila bravu a izbacila je sklopka te ukoliko on ima ključ da otvori vrata stana. UH nije ništa odgovarao odnosno nakon nekog vremena jest odgovorio kako nemaju ključ a IH je promijenila bravu i nije ni njima ostavila kopiju. Naveo je kako je tada oko 12 sati poslao poruku IH " IH promijenila si bravu a nisi nam ostavila kopiju ključa", a ona na tu poruku nije ništa odgovarala, on sam joj je nakon 20ak minuta poslao poruku gdje je napisao "zar ja trebam zvati policiju da bi ušao u stan" nakon nekih 20ak minuta vidjeli su kako je došla struja. Naveo je kako to znači kako je netko od obitelji ČH morao ući u taj stan i podići sklopku, a IH tada nije bila doma. On nije imao ni najmanje namjeru zvati policiju kako bi ušao u taj stan a pogotovo kada je došla električna energija, nisu se uopće obazirali na to, i obavljali su svoje dnevne aktivnosti.

20. Suprotno navodima obrane optuženog oštećena navodi kako je to bilo 2. svibnja 2024., kada se ona doselila u stan svoje bake u Zagrebu, na adresi [adresa] sa svojim stvarima i krenula se raspakiravati. Navela je kako je tog dana oko 17:00 sati dok se raspakiravala čula je kako je netko ušao u stan, pogledala je u hodnik i tamo je bio njen ujak, odnosno optuženi. Stajao je u hodniku i tražio ju je da sjednu u dnevni boravak i popričaju što su i učinili. Navela je kako je on pričao o povijesti odnosa između njega, njene mame i njene tete. Navela je kako ga je upitala zašto on njoj govori o tim stvarima, a tada su čuli na vratima kako netko zvoni, a to je bio njen tata koji ju je vidio uplakanu kad je otvorila vrata. Navela je kako je tata rekao ujaku što on radi tamo, a ujak mu je rekao na to da želi razgovarati o imovinskopravnim odnosima. Navela je kako mu je rekla da je etažni elaborat napravljen i da je postupak u tijeku, a ujak je rekao da će prije dići kuću u zrak nego će se njega riješiti. Navela je kako su mu rekli da se smiri i da se njega nitko ne pokušava riješiti, a na to je on rekao: „dobro me slušaj, takneš li mene ili moje teško ćeš me se riješiti“. Na to su mu rekli da se smiri i da kontaktira svog odvjetnika te da sastavi ono što on želi u vezi glede toga etažiranja i da onda mogu razgovarati. Navela je kako je nakon toga on otišao bijesno dolje, a ona je otišla sa svojim ocem gore u potkrovlje i nakon tog događaja nije u taj stan ulazila tjedan dana. Navela je kako ju je sve to skupa taj dan jako pogodilo, nije se mogla smiriti do navečer i plakala je cijelo to vrijeme. Navela je kako je ona taj događaj prijavila policijskim službenicima tek 9. svibnja 2024., jer je taj dan joj ujak poslao poruku da su iskočili neki osigurači u stanu i da nema struje te joj je napisao da će je prijaviti policijskim službenicima ukoliko mu ne da kopiju ključa stana, a na to je ona budući je zaključila kako se situacija ne smiruje otišla u policijsku postaju i sve to prijavila.

21. Iskaz oštećene nije ničim potvrđen. Isti je sud ocijenio kao neuvjerljiv i nevjerodostojan, sumnjive je dokazne vrijednosti jer je proturječan samome sebi, a uz to je u suprotnosti sa iskazom svih svjedoka te ostalim dokazima uključujući i poruke od 9. svibnja 2024. Svi svjedoci iskazuju kako su 2. svibnja 2024. optuženi i oštećena razgovarali o imovinsko pravnim odnosima te neriješenim režijskim računima, osim svjedoka ČH. Međutim iz iskaza svjedoka ČH je vidljivo kako je kad je on došao do svoje kćeri, oštećene, je razgovor između nje i optuženog već bio u tijeku, tako da kad je on stigao oni su razgovarali o etažnom elaboratu odnosno etažiranju same kuće kako bi se sve moglo podijeliti. Svjedoci JH i NH iskazuju kako je povod samom razgovoru između optuženog i oštećene su upravo bili neriješeni režijski troškovi što se podudara s obranom optuženog. Nadalje nitko od svjedoka osim oštećene nije čuo riječi prijetnje „Ja ću dići ovu kuću u zrak prije nego što čete me se riješiti“. Sam optuženi navodi kako tom prilikom nije oštećenoj prijetio te kako su se razišli na miran način, a tu obranu potvrđuju i svjedoci JH i NH. Iz iskaza svjedoka ČH vidljivo je kako je optuženi rekao da će minirati kuću u kontekstu samog elaborata. On također nije čuo te riječi prijetnje koje je čula oštećena iako je kako je i sam naveo bio na metar i pol od optuženog. Sud iskaz svjedoka ČH smatra iskonstruiranim i fabriciranim na način da pomogne kćerki u optuženju optuženog. Motiv za tako nešto također ima, a to su neriješeni imovinsko pravni odnosi između njegove kćerke i optuženog, njegovog šogora. Sami iskazi svjedoka ČH dani pred Županijskim sudom u Zagrebu 29. kolovoza 2024. i pred sudom na raspravi se također razlikuju. Tako on 29. kolovoza 2024. se ne sjeća kad se dogodio događaj koji je predmet ovog postupka, a na raspravi se sjetio da je to bilo 2. svibnja 2024. Nadalje u svom iskazu svjedok ČH navodi kako je oštećena otišla preko verande i otvorila njemu vrata kada je stao ju pozdraviti. U svom iskazu oštećena navodi kako je otvorila vrata stana i ne spominje verandu. Nadalje osim svjedoka ČH koji navodi kako je stao pozdraviti kćer kada se vraćao kući s posla jer je čuo glazbu, tu glazbu nitko drugi od svjedoka pa i same oštećene te optuženog nije čuo. U odnosu na dio iskaza u kojem je svjedok ČH iskazao kako je nakon tog događaja oštećena bila u lošem stanju i mislio ju je odvesti liječniku, pa i u odnosu na dio iskaza oštećene u kojem je iskazala kako je nakon tog događaja 2. svibnja 2024. bila u lošem psihofizičkom stanju valja istaknuti kako tu činjenicu oštećena ničim ne dokazuje. Naime iz niti jednog materijalnog dokaza u spisu to ne proizlazi, a ostali svjedoci iskazuju suprotno (kako su je viđali u dvorištu između 2. svibnja 2024. i 9. svibnja 2024. na dnevnoj bazi i nisu ništa primijetili čudno). Nadalje, i činjenica zašto je oštećena i samu prijavu događaja od 2. svibnja 2024. prijavila tek 9. svibnja 2024., odnosno ukoliko se i radilo o takvoj prepasti i bojazni za svoj život i živote svoje obitelji, zašto nije prijavila sam događaj 2. svibnja 2024. policijskim službenicima taj dan, iskaz oštećene u dijelu kako je smatrala da će se sve smiriti i kako se ipak radi o rodbini jer je optuženi njezin ujak u kontradiktornosti je s dijelom njenog iskaza kako ga se od tog dana jako bojala i izbjegavala, te se bojala izići iz kuće. Samu obranu optuženika sud je ocijenio životnom i logičnom te potkrijepljenu dokazima, pa i u odnosu na događaje od 9. svibnja 2024. Iz poruka od 9. svibnja 2024. između optuženog i UH, te optuženog i oštećene potvrđen je slijed događaja koji se dogodio 9. svibnja 2024., a koji potvrđuju obranu optuženika u tom dijelu. Tako je iz poruka vidljivo kako je taj dan iskočila sklopka na osiguraču, a koji se nalazi u stanu oštećene, kako oštećena nije tada bila doma, a prethodno je promijenila bravu na vratima stana, te na taj način ostalima onemogućila ulazak u stan u takvim situacijama. Stoga je optuženi najprije kontaktirao nećaka UH, a kad mu je on rekao kako ni oni nemaju ključ, tada je optuženi porukama se pokušao javiti odnosno kontaktirati ju kako bi ju upozorio kako je nestalo električne energije a glavna sklopka se nalazi u njenom stanu, te je u tom kontekstu i spominjao policiju. Sud je prihvatio obranu optuženog u dijelu u kojem je on iskazao kako nije mislio zvati policiju, već samo upozoriti oštećenu kako je ostao bez električne energije. Zaključno ne ulazeći u motive iskaza oštećene u cijelosti, sud zaključuje kako isti nije potvrđen drugim materijalnim dokazima, već suprotno materijalni dokazi iskaz oštećene pobijaju.

22. U kaznenom postupku teret dokaza leži na tužitelju, a ne na optuženiku. Optuženikova nevinost se pretpostavlja po zakonu. On nije dužan dokazivati da nije kriv, odnosno da nije počinio kazneno djelo, to je dužnost optužbe. Međutim, u konkretnom slučaju optužba nije ničim dokazala da je optuženi počinio inkriminirano djelo.

23. Presuda se ne može temeljiti samo na pretpostavkama i to još na štetu optuženog.

24. S obzirom na ovakvo utvrđene činjenice i ocjenu istih, sud je našao da nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo za koje je optuženi, pa ga je stoga oslobodio optužbe temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

25. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025.

Sudac:

Niko Skoblar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1367/24

2. Okrivljenik LH

3. Branitelj Milko Križanović

4. Oštećena IH

5. Punomoćnica oštećene Helena Kugler