Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-97/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perakkao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bacinger Bojanu, odvjetniku iz Čakovca protiv tužene Addiko Bank d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupana po OD Kožul i Petrinović d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-19/2021-53 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-19/2021-53 od 30. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržanu u članku 8. Ugovora (točka I. izreke); tuženoj je naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.240,14 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2020. pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.276,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je odbio provesti dokazni prijedlog knjigovodstvenim vještačenjem po prijedlogu tužene.

Na ovaj način je tuženoj onemogućeno raspravljanje pred sudom.

2.2. Nadalje navodi kako prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih je razloga utvrdio ništetnost odredbe o prijevremenoj otplati kredita odnosno nije utvrdio da li su ispunjene pretpostavke za nepoštenost određene odredbe u smislu propisa o zaštiti potrošača.

Osim utvrđenja da li se o konkretnoj odredbi pojedinačno pregovaralo potrebno je utvrditi da li je ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

2.3. U konkretnom slučaju ugovorne strane su prije sklapanja ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi odnosno tužitelj je taj koji je u svemu bitnom odredio sadržaj ugovora (namjena kredita, otplata, kamatna stopa, sredstva osiguranja i sl.).

Napominje kako uslijed prijevremene otplate tuženoj nastaje šteta i trpi određene troškove a ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja unaprijed ugovorenu naknadu štete kako je to navedeno već i u odgovoru na tužbu.

2.4. Osim gore navedenog tužena navodi da je predmetna odredba članka 8. ugovora o kreditu suglasna sa odredbo, članka 1024. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) kojom je propisano da tužena kao kreditor ima pravo na naknadu štete uslijed prijevremene otplate kredita pri čemu napominje kako prvostupanjski sud nije niti obrazložio po kojoj osnovi je tužena postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je pogrešno primijenio materijalno pravo i prilikom dosude tijeka zateznih kamata.

2.5. Tužena ističe i prigovor zastare tražbine obzirom na petogodišnji zastarni rok.

Naime podnošenjem tužbe u ovome sporu je došlo do prekida tijeka zastarnog roka koji je prije toga počeo teći od dana kada je tuženik naplatio iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita.

2.6. Obzirom da je presuda u cijelosti nezakonita tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita kao i zahtjev za povrat isplaćenog iznosa.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 21. studenog 2011.; da je 25. studenog 2008. ugovor solemniziran; da je člankom 8. stavak 2. Ugovora određeno da u slučaju prijevremene otplate kredita tužena ima pravo zaračunati naknadu sukladno svojim internim odlukama o naknadama; da iz obavijesti o prijevremenom zatvaranju kredita od 10. veljače 2020. proizlazi da je ukupno dugovanje tužitelja iznosilo 43.093,22 eura a da je naknada za prijevremenu otplatu iznosila 1.240,14 eura koji iznos je tužitelju i naplaćen.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 1024. ZOO-a utvrđuje ništetnost navedene ugovorne odredbe te obvezuje tuženu na isplatu iznosa od 1.240,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene naplate pozivom na odredbu članka 1115. navedenog zakona.

9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9.1. U pogledu istaknutog prigovora zastare ovaj sud napominje da tužena u odgovoru na tužbu i tijekom prvostupanjskog postupka nije isticala ovaj prigovor tako da to ne može niti u žalbi u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a.

9.2. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud odbijanjem vještačenja po prijedlogu tužene istu onemogućio u raspravljanju pred sudom. Naime prvostupanjski sud je odredio knjigovodstveno-financijsko vještačenje no iz očitovanja vještaka na primjedbe stranaka o provedenom vještačenju proizlazi da tužena nije dostavila vještaku sve potrebne podatke da bi se izračunali troškovi financiranja za konkretni ugovor odnosno da je u pogledu troškova likvidnosti trebalo dostaviti dnevne obračune, negativne kamate kod inozemnih banaka koja se obračunavala na depozite a koji podaci nisu dostavljeni.

Pri tome ovaj sud napominje da vještačenje po prijedlogu tužene u stvari ima za cilj utvrđivanje štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate koje je tužena trebala dobiti da nije bilo prijevremene otplate.

Po ocijeni ovoga suda tužena nema pravo na naknadu po ovome osnovu već samo na stvarno pretrpljenu štetu odnosno objektivno nastale troškove a što uopće ne dokazuje bilo kakvom dokumentacijom.

9.3. Suprotno žalbenim navodima iz rezultata dokaznog postupka odnosno iz iskaza saslušanih svjedoka nespornim proizlazi da se radi o tipiziranom ugovoru tužene te da se o navedenoj odredbi nije pregovaralo kao i to da uopće nisu navedeni parametri na osnovu kojih tužitelj kao potrošač u slučaju prijevremene otplate kredita može znati koliko ta naknada iznosi već iz sporne odredbe proizlazi samo to da je tužena ovlaštena zaračunati ovu naknadu sukladno svojoj internoj odluci.

Dakle suprotno žalbenim navodima ne radi se o transparentnoj ugovornoj odredbi te obzirom da se o istoj nije niti pregovaralo ista je nepoštena a time i ništetna.

Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno odredbe članka 1024. ZOO-a utvrdio da tužena ne može naplaćivati naknadu za prijevremenu otplatu kredita zbog navodno pretrpljene štete obzirom da se u stvari radi o naplati zbog izmakle dobiti uslijed gubitka kamata (o tome VSRH, Rev- 1020/2021.).

9.4. Sporna ugovorna odredbe slijedom gore navedenog je prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo na povrat plaćenog iznosa naknade i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate navedenog iznosa sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a iz razloga što je tužena nesavjesni stjecatelj jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja koristila navedenu odredbu u svome ugovoru.

9.5. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i o troškovima postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

9.6. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 16. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak