Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-30/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv UČ zbog kaznenog djela iz članka 180. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog UČ podnesenima protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja K- 175/2021-27 od 22. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog UČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem K- 175/2022-15 od 14. listopada 2022. optuženi UČ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – širenjem i prenošenjem zarazne bolesti – djela opisana i kažnjiva po članku 180. stavak 1. KZ/11 te mu je na temelju članka 180. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 40. stavak 4. KZ/11 izrečena novčana kazna od 50 (pedeset) dnevnih iznosa u visini od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri centa) eura, što ukupno iznosi 10.000,00 (deset tisuća) kuna/1.327,23 (tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset tri centa) eura.

1.1. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 optuženik je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 43. stavak 1. KZ/11 izrečena novčana kazna naplatit će se prisilno, putem ovlaštene institucije, ako je optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen.

1.3. Na temelju članka 43. stavka 2. i stavka 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od 3 (tri) mjeseca neće moći naplatiti prisilno, sud će je uz pristanak optuženika zamijeniti radom za opće dobro, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi UČ dužan je platiti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ovoga Zakona u paušalnom iznosu od 800,00 (osamsto) kuna/106,18 (sto šest eura i osamnaest centa) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji koje predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenom izrekne zatvorska te optuženi UČ po branitelju Davorinu Zlatareku, odvjetniku u Čakovcu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji koji predlaže izricanje blaže kaznene sankcije. Optuženik još moli da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.1. Odgovore na žalbe nisu podnijeli optuženik niti Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu.

2.2. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.3. Sjednica je održana u nazočnosti optuženog UČ koji je ustrajao u navodima iz žalbe te u izočnosti uredno pozvanog branitelja optuženika Davorina Zlatareka, odvjetnika u Čakovcu i županijske državne odvjetnice u Dubrovniku.

3. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog UČ su neosnovane.

4. Optuženik žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno utvrdio činjenično stanje vezano uz razloge zbog kojih bi optuženik počinio ovo kazneno djelo, gdje nije u potpunosti temeljem provedenih dokaza ali i dokaza koji nisu provedeni, utvrdio koji bi bio razlog zašto je optuženik izašao iz kude, a radi se događajima kada je došlo do sukoba u romskom naselju, kada je okrivljenik isprovociran sukobom drugih osoba koji se dogodio u romskom naselju, nakratko izašao iz kude, te je u tom trenutku bio zatečen od strane policije koja ga je i prijavila za navedeni događaj.

4.1. U odnosu na žalbeni osnov nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja za istaknuti je da je optuženi UČ na raspravi održanoj 22. kolovoza 2021. priznao počinjenje kaznenog djela za koje je terećen predmetnom optužnicom i za koje je i oglašen krivim.

4.1. Sukladno odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08 žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaz o isključenju o protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne..., a što ovdje nije slučaj. Povrh toga, isti članak u stavku 8. propisuje da žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na određenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja tu činjenicu nije osporavala.

4.3. Prema tome, žalitelj se jasno i nedvosmisleno očitovao da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, nakon čega je u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela, pa sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama njegova žalba kojom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika o kazni

5. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

5.1. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom UČ pravilno cijenio olakotnim njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, te njegove osobne prilike kao i izostanak nastupa posljedica njegovog protupravnog ponašanja, dok mu je kao otegotnu okolnost također pravilno cijenio njegovu višestruku kaznenu i prekršajnu osuđivanost.

5.2. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotnu okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom novčanom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena novčana kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika podnesene zbog odluke o kazni.

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 16. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž