Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-32/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IH zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog IH i državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-1245/2022 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenom IH po prvostupanjskom sudu za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama - djelo opisano i kažnjivo po članku 190. stavak 1. i 2. KZ/11 uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci.

II. Na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 optuženiku IH opoziva se uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu K-476/19 od 09. rujna 2021. pravomoćna dana 28. siječnja 2022. te se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, pa se na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11., i članka 51. stavak 2. KZ/11, optuženi IH osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci u koju se na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IH uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 23. lipnja 2022. do 24. studenog 2022.

III. Žalba optuženog IH odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu oglasio je krivim optuženog IH za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama - djelo opisano u članku 190. stavak 2. u svezi člankom 190. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, pa je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 optuženom IH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11 opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu broj K-479/2019 od 9. rujna 2021., te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11 okrivljeni IH je osuđen na jedinstvenu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljenom IH je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je okrivljeni osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca se neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom IH je u neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 23. lipnja 2022. do 24. studenog 2022.

1.4. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od okrivljenika su oduzeta tri improvizirana laboratorija koja se sastoje od sredstava za umjetni uzgoj biljaka te stabljike zelene boje i tri crne PE vreće ispunjene lišćem i granjem privremeno oduzeti od okrivljenika uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00167518, 00167519 i 00167520 te jedan mobilni uređaj marke Samsung NN modela privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00167521 te će isti predmeti po pravomoćnosti ove presude biti uništeni.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.; dalje: ZKP/08) naloženo je okrivljeniku naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna i nula lipa) / 132,72 € (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa)1, te naknaditi trošak provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu od 17.660,00 kn (sedamnaest tisuća šesto šezdeset kuna i nula lipa) / 2.343,88 € (dvije tisuće tristo četrdeset tri eura i osamdeset osam centi)2, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne kaznu bezuvjetnog zatvora u duljem trajanju , te optuženi IH putem branitelja Envera Vučetića, odvjetnika u Zagrebu zbog pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu, rješenjem ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje i suđenje.

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

4. Žaleće se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ukazuje da prilikom pretrage poslovnog prostora u Zagrebu nije od okrivljenika oduzet niti jedan predmet koji bi ukazivao na to da je optuženi posjedovao tvari koje su proglašene drogom a koje bi bile namijenjene neovlaštenoj prodaji. Način pakiranja pronađene konoplje ne ukazuje na zaključak da bi ista bila namijenjena prodaji. U inkriminiranom razdoblju zabilježena je samo jedna poruka izuzeta s mobilnog uređaja optuženika koja po pogrešnom utvrđenju prvostupanjskog suda indicira prodaju droge. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

4.1. Iako okrivljenik ne poriče da je u improviziranom laboratoriju zasadio stabljike indijske konoplje i da su kod njega zatečene tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, te navodi da droga koja je kod njega zatečena nije bila namijenjena daljnjoj prodaji već je od konoplje tipa droge marihuana htio proizvesti ulje koje mu je bilo potrebno za liječenje roditelja, takvu obranu prvostupanjski sud nije prihvatio smatrajući je usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti a ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je okrivljenikova obrana nelogična i neživotna te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da ukoliko je okrivljenik doista od konoplje od koje je htio napraviti ulje za pomoć bolesnim roditeljima, nije jasno iz kojeg razloga je okrivljenik odlučio izvršiti znatna ulaganja u opremu laboratorija za proizvodnju marihuane umjesto da kupi ulje od konoplje što je puno jednostavniji način od posjedovanja tri ilegalna laboratorija za uzgoj marihuane.

4.2. Kada se pored ove prilično velike količine marihuane, uzme u obzir da optuženik nije ovisnik o opojnim drogama, te činjenicu da u podrumskoj prostoriji gdje su pronađeni ilegalni laboratoriji za uzgoj marihuane nije pronađena oprema za proizvodnju ulja od konoplje te uzevši u obzir sadržaj dijela nalaza i mišljenja vještaka toksikologa GH iz kojeg proizlazi da su uzorci materije koja je pohranjena bila u tim crnim vrećama bili podobni da se iz njih proizvede ulje konoplje, međutim imali su manji postotak THC-a od 0,48 do 0,82% za razliku od cvjetnih vrhova koji imaju najvišu koncentraciju THC-a te je najisplativije ulje proizvoditi iz samih cvjetnih vrhova u kojima udio može bi i do 25% THC-a dok je puno manji udio THC-a u samom lišću, gdje je do 2%, te da je dominantno u tim crnim vrećama bilo lišće, no, bilo je i prisutno nekoliko cvjetnih vrhova, a materija koja je bila pronađena u tim crnim vrećama je materija koja je podobna da se konzumira pušen, onda nema dvojbe da je opojna droga bila namijenjena prodaji.

4.3. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da taj slijed događaja koji opisuje sam okrivljenik je potpuno nelogičan i neživotan te nije jasno iz kojeg razloga bi okrivljenik znajući da je nabavljanje i uzgoj droge tipa marihuana kazneno djelo odnosno da posjedovanje malih količina ulja od konoplje ne može predstavljati toliki krimen koliko to predstavlja posjedovanje tri laboratorija za uzgoj droge, odlučio nabaviti cijele laboratorije.

4.4. Dakle, ocjena je ovog drugostupanjskog suda a suprotno tvrdnjama okrivljenika da je počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude te je stoga prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada ga je proglasio krivim za navedeno kazneno djelo i za takova svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u razlozima pobijane presude dao u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

4.5. Stoga nije osnovana žalba optuženog IH zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede počinjenja kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

4.6. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

5. Također iz žalbe optuženog proizlazi da se optuženik na odluku prvostupanjskog suda žali i iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona. Iz njezina sadržaja proizlazi da se zapravo radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo stoga što nije moguća tzv. posredna povreda kaznenog zakona kada je do povrede kaznenog zakona došlo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. O povredi kaznenog zakona može se raditi samo onda ako se kazneni zakon pogrešno primijeni na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono činjenično stanje za koje žalitelj po svojoj subjektivnoj ocjeni smatra da je trebalo biti utvrđeno.

6. Žalba državnog odvjetnika kojom pobija presudu zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi izrečenoj optuženiku je osnovana.

6.1. Po stavu drugostupanjskog suda izrečena djelomična uvjetna kazna zatvora nije primjerena svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama jer je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika te je optuženiku izrekao preblagu sankciju dok na strani optuženika kao otegotne okolnosti nije cijenio duljinu trajanja inkriminiranog razdoblja pri tom podcjenjujući društvenu opasnost kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim.

6.2. Prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika ovo vijeće smatra kako se samo osudom optuženika na jedinstvenu zatvora kaznu bez izricanja djelomične uvjetne kazne zatvora može postići svrha opće i posebne prevencije, pa je presudu valjalo preinačiti u odluci o kazni. Prvostupanjski sud je precjenjujući olakotne okolnosti i pogrešno izostavljajući otegotne okolnosti, te podcjenjujući društvenu opasnost kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim optuženika osudio na jedinstvenu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine nakon čega je na temelju članka 57. KZ/11 okrivljenom IH izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je okrivljeni osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca se neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude, koja po stavu ovog drugostupanjskog suda nije primjerena okolnostima počinjenog djela, te se takvom kaznom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11, a najmanje da bi takva kazna imala jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

6.3. Stoga je u pravu državni odvjetnik kad u žalbi navodi kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju djelomične uvjetne osude, te s pravom smatra da se u ovom slučaju kao primjerena svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije ukazuje bezuvjetna kazna zatvora.

6.4. Imajući u vidu stupanj kaznene odgovornosti optuženika i težinu počinjenih djela, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, te ličnost optuženika i izraženu upornost u protupravnom postupanju, činjenicu da je kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja po ranije izrečenoj uvjetnoj osudi, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je optuženiku trebalo uzeti kao utvrđenu kaznu zatvora za kazneno djelo za koje je i proglašen krivim kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, opozvati uvjetovani dio osude izrečene pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu u predmetu K-476/19 od 09. rujna 2021. i osuditi ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci, bez izricanja djelomične uvjetne osude. U istu kaznu optuženiku se na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. lipnja 2022. do 24. studenog 2022.

6.5. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci se može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kao što je to navedeno pod točkama I/ i II/ izreke ove presude, dok je žalba optuženog IH u cijelosti odbijena kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje, temeljem članka 482. ZKP/08, kako je to navedeno pod točkom III/ izreke ove presude.

Dubrovnik, 16. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž