Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-454/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sdu u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja ŽR, [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zdravku Baburaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženika DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku iz Zagreba i 3. tuženika ŠKALEC PROMET d.o.o., OIB: 43546843724, Zagreb, Lanište 5d, zastupan po punomoćniku Lovri Kovačić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Gugić, Kovačić i Krivić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika ad 3. protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu pod brojem P-331/2019-41 od dana 15. travnja 2025. godine, dana 16. lipnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika ad 3. te se u odnosu na istog ukida rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu pod brojem P-331/2019- 41 od dana 15. travnja 2025. godine i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tuženika od ad 1. do ad 3. da se tužiteljima naloži polaganje osiguranja parničnih troškova (aktorska kaucija), koji su postavili na pripremnom ročištu održanom dana 1. veljače 2023. godine navodeći da su tužitelji državljani Republike Srbije za koju da je neizvjesno da postoji uzajamnost.

2. Protiv tog rješenja žalbu je putem punomoćnika podnio tuženik ad 3. ŠKALEC PROMET d.o.o. pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Sukladno čl. 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/2017) tužitelj koji nije državljanin Republike Hrvatske ni neke druge države članice Europske unije ni države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a ima prebivalište ili sjedište u nekoj državi koja nije članica Europske unije ni država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, dužan je, na prijedlog tuženika, položiti osiguranje parničnih troškova, osim ako se u državi u kojoj tužitelj ima prebivalište ili sjedište priznaju odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka.

6. Sukladno članku 16. stavak 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 6/98) od državljana jedne države stranke koji sudjeluje u postupku pred sudom druge države stranke kao tužitelj ili umješač, nije dopušteno zahtijevati osiguranje parničnih troškova samo zato što je strani državljanin i na teritoriju te države nema prebivalište.

7. Prvostupanjski je sud, prema razlozima rješenja uvidom u putovnicu tužitelja utvrdio da se radi o državljanima Republike Srbije, te da između Republike Srbije i Republike Hrvatske postoji ugovorena uzajamnost glede oslobađanja od polaganja akterske kaucije, slijedom čega da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 61. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu.

8. Žalitelj u žalbi ističe da sud pogrešno tumači Dopis Ministarstva pravosuđa, te da iz predmetnog dopisa ne proizlazi da između Republike Hrvatske i Republike Srbije postoji ugovorena uzajamnost glede oslobođenja od polaganja aktorske kaucije, međutim takav prigovor je neosnovan, jer je prvostupanjski sud pošao od toga da je Republika Srbija pravna slijednica Savezne Republike Jugoslavije – što žalitelj ne osporava, a nije sporno da je tuženik ad 3. na pripremnom ročištu polaganje osiguranja parničnih troškova zatražio samo zbog činjenice da su tužitelji osobe stranog državljanstva, te da nisu državljani države koja je članica Europske unije.

9. Međutim, treba imati u vidu da je punomoćnik tužitelja, nakon što je tuženik ad 3. istaknuo zahtjev za osiguranje parničnog troška, tražio rok za dostavu dokaza o državljanstvu tužitelja, te da je prema podacima spisa, a na što se referira žalitelj u žalbi, dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo dvojno državljanstvo tužitelja dakle, državljanstvo Republike Srbije i državljanstvo [adresa].

10. Prema članku 3. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, ima li fizička osoba državljanstvo određene države određuje se po pravu te države, a prema stavku 2. tog članka, ako osoba koja nije državljanin Republike Hrvatske ima dva ili više državljanstava, za primjenu Zakona smatra se da ima samo državljanstvo one države čiji je državljanin i koja je u najužoj vezi.

11. Žalitelj u žalbi pogrešno ističe da tužitelji imaju prebivalište na teritoriju [adresa] u [adresa] jer da to proizlazi iz putovnice i osobne iskaznica izdane u Republici Kosovo, budući da bi iz priloženih (ovjerenih) prijevoda istih proizlazilo da je [adresa] naveden kao mjesto rođenja tužitelja, međutim, kako je prvostupanjski sud s obzirom na isprave koje upućuje na dvojno državljanstvo tužitelja (u dijelu spisa dostavljenog u žalbeni postupak u presliku) propustio pregledati sve isprave i utvrditi koje državljanstvo imaju tužitelji u smislu primjene članka 3. stavak 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, ne može se izvesti ni pravilan zaključak o tome da li tuženik ad 3. ima pravo na osiguranje parničnog troška, budući da je opće poznata činjenica da ni [adresa] nije članica Europske unije i da ima samo status potencijalnog kandidata.

12. Iz tih razloga, jer je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, žalbu tuženika ad 3. je trebalo uvažiti, pobijano rješenje u odnosu na tuženika ad 3. ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje (članak 370. ZPP), da bi prvostupanjski sud utvrdio koje državljanstvo u primjeni odredbe članka 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu imaju tužitelji, odnosno, s obzirom na dvojno državljanstvo, s kojom su tužitelji državom u najužoj vezi, da bi potom bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

14. Prvostupanjsko rješenje, jer u tom dijelu nije pobijano žalbom, ostalo je neizmijenjeno u odnosu na tuženike ad 1. i ad 2.

U Šibeniku, 16. lipnja 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić