Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-220/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika HN, zbog kaznenog djela iz članka 228.stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 126/19 - dalje: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika HN, podnesenoj putem optuženikovog branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika ABC i o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: K-2003/21-18 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  je

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se dijelom žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, te se ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 i predmet se u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 odbijaju se žalbe optuženika HN i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te se u tom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik HN proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/1, te je za isto kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenim ĆN dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.820,00 kuna, te je naloženo optuženiku isplatiti taj iznos oštećeniku ĆN u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi HN je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145.stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 .

1.1.Istom presudom optuženik HN je temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen optužbe za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11. Na temelju odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik ĆN je s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 7.700,00 kuna (koji se odnosi na kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11) upućen u parnicu.

1.2. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik HN, putem branitelja odvjetnika ABC zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne uvjetnu osudu ili da ga osudi na kaznu zatvora u minimalnom trajanju.

2.1. Žalbu protiv presude je podnijelo i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, u prvom redu u odnosu na oslobađajući dio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni za kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. u svezi s člankom 52. KZ711, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Optuženik je putem branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika ABC podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da sud odbije žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu.

2.3. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.4. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća budući da to nije zatraženo u žalbi, ni u odgovoru na žalbu.

3. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je dijelom osnovana, dok optuženikova žalba nije osnovana.

3.1. Osnovano Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nekritički prihvaća optuženikovu obranu jer da nije životno logično, uvažavajući vremensku i prostornu povezanost kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 (mjesta gdje se nalazio oštećenikov automobil u [adresa]) i počinjenja prve radnje kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271.stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 (mjesta gdje je prvi put upotrijebljena oštećenikova bankovna kartica u [adresa]), da bi netko treći počinio kazneno djelo krađe i da bi toj osobi potom, od svih otuđenih predmeta koji su se nalazili u osobnom vozilu, ispala kartica [obrt] na koju bi baš okrivljenik slučajno naišao i nju pronašao pa umjesto da je vrati vlasniku, njezinom uporabom počinio novo kazneno djelo koje se sastojalo od mnogih pojedinačnih radnji. Također, nije ni životno, ni logično da bi netko treći ukrao predmetnu karticu iz oštećenikovog vozila, pa je potom odbacio u neposrednoj blizini, već bi bilo životno i logično da je upravo onaj tko je ukrao karticu istu i koristio, a poglavito imajući u vidu da su se prema iskazu oštećenika ĆN kartice nalazile u etuiu (koricama za kartice), zajedno s ostalim dokumentima (vozačka dozvola, zdravstvena iskaznica, iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja i [obrt] kartica) koji nisu ukradeni, pa da je bilo kome kartica i slučajno ispala, ispao bi cijeli etui, a ne pojedinačna kartica. Također, optuženik u obrani spominje dvije kartice, a ne karticu, a i oštećenik navodi kako mu je otuđena i kartica HPB, ali koja nije beskontaktna, tako da nije korištena. Činjenica da ostali predmeti nisu pronađeni kod optuženika nije od odlučne važnosti u konkretnom slučaju budući da je prošlo dulje vrijeme od inkriminiranog događaja do trenutka prvog ispitivanja osumnjičenika.

4. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je valjalo ukinuti u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5. Prvostupanjski sud će u ponovljenom suđenju izvesti sve do sada izvedene i relevantne dokaze za ovo kazneno djelo, a po potrebi i druge dokaze na koje stranke ukažu, te će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati izvedene dokaze i dovesti ih u međusobnu vezu, a potom ih kritički ocijeniti i donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti u smislu članka 459. ZKP/08.

6. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne i da je precijenio otegotne okolnosti, a državni odvjetnik tvrdeći da je prvostupanjski sud propustio na odgovarajući način cijeniti otegotne okolnosti i da je optuženiku trebalo izreći strožu kaznu. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom HN pravilno cijenio olakotnim njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela (u odnosu na kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11, izraženo žaljenje i kajanje, činjenicu da je otac malodobnog djeteta, kao i izraženu spremnost da oštećeniku nadoknadi štetu, dok mu je kao otegotnu okolnost također pravilno cijenio njegovu višestruku kaznenu osuđivanost, pretežito zbog imovinskih kaznenih djela, od čega u dva navrata zbog kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. KZ/11. Nisu osnovani žalbeni navodi obrane kako su optuženika očaj i neimaština naveli na kazneno djelo, budući da on predmetnu karticu nije koristio u trgovini za kupiti osnovne živežne namirnice, već ju je koristio za kupnju cigareta Marlboro gold, kao i za isplatu gotovine u casinu.

6.1. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotnu okolnost na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, uzimajući u obzir visinu štete nastale oštećeniku počinjenjem ovog kaznenog djela (374,28 EUR, odnosno 2.820,00 kuna), ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine po prvostupanjskom sudu djelovati na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na optuženika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti optuženika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika podnesene zbog odluke o kazni.

6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio postojanje povreda iz članka 476. st. 1. ZKP/08, na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Kako je u odnosu na kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11, pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odlučeno je kao u točki I. izreke, na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

7.1. U odnosu na kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 žalbe optuženika i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu su neosnovane, slijedom čega je, temeljem odredbe članka 482. ZKP/08, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Dubrovnik, 16. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić