Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5819/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĆVE i II-okrivljenog ĆV zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. točka 1. i dr. Zakona o javnom okupljanju (NN broj 128/99., 90/05., 139/05., 150/05., 82/11., 78/12., 114/22.), odlučujući o žalbama I-okrivljenog ĆVE podnesenoj po branitelju Jagar&Grebenar, Odvjetničkom društvu iz Zagreba te II-okrivljenog ĆV podnesenoj po branitelju Marković i partneri, Odvjetničkom društvu iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj: 26. Pp-453/2022-30 od 27. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba I-okrivljenog ĆVE i II-okrivljenog ĆV, preinačuje se pobijana presuda u točki I/3 izreke na način da se na temelju članka 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), I-okrivljeni ĆVE i II-okrivljeni GV (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi oslobađaju se od optužbe da bi:

• dana 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 17., 18. i 19. studenog 2021. tijekom održavanja došlo do kršenja Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavana prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja (NN broj: 19/21.) na način da se na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu okupilo više od 100 građana koji se nisu pridržavali propisane epidemiološke mjere obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski na otvorenom prostoru kada zbog ukupnog broja okupljenih građana na prostoru okupljanja nije bilo moguće održavati fizičku distancu od najmanje 1,5 metar, na što ih okrivljeni nisu upozorili, niti su prekinuli mirno okupljanje i javni prosvjed kada je nedvojbeno mogao uočiti da se građani ne pridržavaju propisanih epidemioloških mjera,

dakle, kao organizatori nisu poduzeli mjere osiguranja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu te da bi na taj način počinili prekršaj opisan u članku 16. kažnjiv po članku 34. stavak 1. točka 4. Zakona o javnom okupljanju.

II U ostalom djelu žalbe I-okrivljenog ĆVE i II-okrivljenog ĆV odbijaju se kao neosnovane te se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni na način da se I-okrivljeniku ĆVE i II-okrivljenom ĆV za prekršaj iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju (NN broj: 128/99., 90/05., 139/05., 150/15., 82/11., 78/12., 114/22.) prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna od 885,00 eur, a za prekršaj iz članka 34. stavka 1. točke 2. istoga Zakona se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena novčana kazna u iznosu od 885,00 eur, i na temelju članka 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna od 1.670,00 (tisućušestosedamdeset) eur svakom od okrivljenika koju kaznu su obvezni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti ove presude, ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

IV Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona I-okrivljeni ĆVE i II-okrivljeni GV obvezni su naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eur svaki u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima I-okrivljeni ĆVE i II-okrivljeni GV da su na način opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju za koji prekršaj im je utvrđena novčana kazna od 885,00 eur svakome, da su počinili prekršaj činjenično opisan u točki I/2 iz članka 34. stavak 1. točka 2. istoga Zakona za koji prekršaj im je utvrđena novčana kazna od 885,00 eur svakome te da su počinili prekršaj činjenično opisan u točki I/3 iz članka 34. stavak 1. točke 4. Zakona o javnom okupljanju za koji prekršaj je također utvrđena novčana kazna od 885,00 eur svakome te im je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna od 2.655,00 eur / 20.004,10 kuna svakome koju kaznu su obvezni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. točke 3. Prekršajnog zakona I-okrivljeni ĆVE i II-okrivljeni GV dužni su naknaditi trošak prekršajnog postupka u istom roku kao i novčanu kaznu u iznosu od 66,36 eur / 499,99 kuna.

3. Protiv te presude I-okrivljeni ĆVE i II-okrivljeni GV su pravodobno po braniteljima podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a I-okrivljeni ĆVE i zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama i troškovima postupka.

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbi te po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pritom ovaj Sud utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki I/3 pravno označen kao prekršaj iz članka 34. stavka 1. točke 4. Zakona o javnom okupljanju, jer to djelo okrivljenika nije prekršaj iz primjene odredbe zakona.

7. Naime, prvostupanjski sud je u točki I/3. proglasio okrivljenike krivim da je u vrijeme navedeno u točki I. došlo do kršenja Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja (NN broj: 19/21.) da se na mirnom okupljanju i prosvjedu okupilo više od 100 građana koji se nisu pridržavani propisane epidemiološke mjere obveznog korištenja maski za lice i medicinskih maski na otvorenom prostoru kada zbog ukupnog broja okupljenih građana na prostoru okupljanja nije bilo moguće održavati fizičku distancu od najmanje 1,5 metar, na što ih okrivljeni nisu upozorili, niti su prekinuli mirno okupljanje i javni prosvjed kada je nedvojbeno mogao uočiti da se građani ne pridržavaju propisanih epidemioloških mjera te da su na taj način postupili suprotno članku 16. kažnjivom po članku 34. stavak 1. točka 4. zakona o javnom okupljanju. Međutim, iz takvog činjeničnog opisa djela navedenog u točki I/3 izreke presude ne proizlazi zakonom propisano obilježje terećenog djela, jer se takav činjenični opis ne može podvesti pod primijenjenu odredbu zakona.

1. U konkretnom slučaju ne radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost ne veže za povredu blanketnog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog dijela. Zakon o javnom okupljanju (čl. 34. st. 1. toč. 4.), a niti druge odredbe ne odnose se na kršenje Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničava okupljanje i uvode druge epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja.

2. Dakle, u izreci tog prekršaja prvostupanjski sud, a jednako tako je i u optužnom prijedlogu, se poziva na kršenje Odluke o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 putem okupljanja (NN 19/21.). Navedenu odluku je donio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN broj: 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20.) u vezi sa člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN broj: 47/20.) u vezi sa člankom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN broj: 134/20.), članka 23. Zakona o sustavu civilne zaštite (NN broj: 82/15., 118/18., 31/20., 20/21.) te članka 9.a Zakona ugostiteljskoj djelatnosti (NN broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20.) i članka 57.a Zakona o trgovini (NN broj: 87/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20.). Navedena odluka Stožera je podzakonski akt donesen na temelju gore navedenih zakonskih odredbi te ne predstavlja provedbeni propis Zakona o javnom okupljanju niti taj zakon sadrži blanketnu normu koja bi na takvu odluku upućivala.

8. Slijedom navedenog djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivim u točki I/3 izreke po propisu nije prekršaj iz primjene odredbe zakona pa je ovaj Sud pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenike za predmetno djelo oslobodio od optužbe temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona kako je to navedeno u izreci ove presude.

9. Nadalje, po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud I-okrivljenog ĆVE i II-okrivljenog ĆV proglasio krivim zbog prekršaja činjenično opisanog u točki I/1 i točki I/2 Zakona o javnom okupljanju. Na temelju provedenih dokaza, odnosmo ocjenom pisane obrane I-okrivljenog ĆVE te uvidom u izvješća I. Policijske postaje Zagreb za dane 8. 11. 2021., 9. 11. 2021., 10. 11. 2021., 11. 11. 2021., 12. 11. 2021., 13. 11. 2021., 14. 11. 2021., 15. 11. 2021., 16. 11. 2021., 17. 11. 2021., 18. 11. 2021. i 19. 11. 2021., u javnu objavu I-okrivljenog ĆVE na listu 34. spisa, podatke iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske na ime ĆV od 26. svibnja 2021. i 7. rujna 2022. a jednako tako i podatke iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske MUP-a na ime ĆVE od 7. rujna 2022. da je sud izvršio uvid u presliku kartona izdanih osobnih iskaznica za I-okrivljenog ĆVE i II-okrivljenika ĆV dostavljenih od I. Policijske postaje Zagreb od dana 19. studenoga 2022., prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i odluku o krivnji žalitelja valjano i argumentirano obrazložio koje razloge u cjelini prihvaća ovaj Sud.

3. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona te je pravilno zaključio da se okrivljenici postupanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude počinili prekršaje iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju te prekršaj iz članka 34. stavka 1. točke 2. istoga Zakona a za odluku o krivnji prvostupanjski sud je dao valjane i dostatne razloge koje u cjelini prihvaća i ovaj Sud.

10. Nije prihvaćen žalbeni navod I-okrivljenog ĆVE da nije organizator mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, a jednako tako da nije počinio niti prekršaj iz članka I. točka 2. odnosno prekršaj iz članka 34. stavka 2. Zakona o javnom okupljanju, jer iz pisane obrane okrivljenika te dokumentacije koja prileže spisu proizlazi da se okrivljenik ponašao na način kako je to navedeno u točki I/1 i I/2 izreke pobijane presude, a činjenice navedene u obrani te žalbi okrivljenika da je njegovo temeljno ljudsko pravo prosvjedovati odnosno da je javno izražavao nezadovoljstvo javnim politikama i političkim odlukama vezanim uz COVID-19 epidemiju (osobito covid potvrdama), a koje politike i odluke su grubo narušavale temeljena i Ustavom zajamčena prava svakog pojedinca nisu od utjecaja za pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

11. Naime, okrivljenik je dužan pridržavati se zakonskih odredbi, kojima su regulirani mirni i javni prosvjedi, te nisu narušena njegova temeljna ustavna i ljudska prava.

12. Nadalje, II-okrivljeni GV u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona odnosno da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer da mu nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu da nije znao da se protiv njega vodi postupak jer sama namjera vođenja ne znači da je postupak doista i pokrenut, navodeći da je ovlašteni tužitelj prije pokretanja predmetnog prekršajnog postupka znao da on ne boravi na adresi [adresa] što je očito znao i sud s obzirom da u obrazloženju pobijane presude se upravo poziva na tu obavijest, navodi da je podstanar i kao takav nije imao mogućnosti promijeniti adresu svog prebivališta bez suglasnosti svog najmodavca.

4. Međutim, nije prihvaćen navedeni žalbeni navod II-okrivljenika budući da iz stanja spisa (list broj 57.) proizlazi i to iz dopisa uvida u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske MUP da II-okrivljeni GV ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 6.6.2014. a iz obavijesti o počinjenom prekršaju (list broj 8) je također navedena adresa II-okrivljenika [adresa] kć.br. 3 a koja obavijest je okrivljenom uručena osobno u ruke i koju obavijest je potpisao.

5. Slijedom navedenog kako iz stanja spisa proizlazi da II-okrivljeni GV na zakazanu raspravu za dan 22. veljače 2023. nije pristupio za kojeg je dostava poziva uredno iskazana isticanjem na oglasnoj ploči suda sukladno odredbi članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona budući da se na ranije upućene pozive na glavnu raspravu dana 20. listopada 2022., 16. studenog 2022. nije podigao pošiljku već su se isti vratili neuručeni s napomenom dostavljača na dan 20. listopada 2022. nije tražio za dan 16. studenog 2022. otputovao te je na temelju gore navedene provjere utvrđeno da okrivljenik ima prebivalište na adresi [adresa]. Dakle pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne podizanjem poziva te neodazivanjem pozivu okrivljenik je imao mogućnosti iskoristiti svoje pravo obrane, a isto nije iskoristio, a iz obavijesti o počinjenom prekršaju je upoznat sa pokretanjem prekršajnog postupka te da je dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će mu se ako tako ne postupi ili izbjegava dostavu sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud stavio poziv na oglasnu ploču te na taj način nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika.

13. Nadalje, nije prihvaćen niti žalbeni navod II-okrivljenog ĆV da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu odnosno izvješćima tužitelja a da takva izvješća ne samo da nisu dokaz, već da su isti trebali biti izdvojeni iz spisa kao nezakoniti dokazi.

6. Naime, odredbom članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona je propisano ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja ili to neposredno utvrdila odgovarajućim tehničkim uređajima i o tome sačinila službenu bilješku ili tehničku snimku. Nadalje, službena bilješka i tehnička snimka dokazi su u prekršajnom postupku. kao dokaz u prekršajnom postupku mogu se koristiti zapisnici koja su tijela nadzora sačinila obavljajući nadzor prema posebnim propisima, ako su ti zapisnici sačinjeni prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku ili posebnim propisima kojima se uređuje nadzor.

7. Slijedom navedenog radi se o zakonitim dokazima pa je i u tom dijelu valjalo žalbu II-okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

14. Slijedom svega navedenog iz provedenih dokaza proizlazi da su upravo žalitelji osobe koje su organizirali mirno okupljanje i javni prosvjed, a obrane okrivljenika su paušalne i neargumentirane, pa kako nisu prijavili mirno okupljanje i javni prosvjed nadležnom tijelu pravilno su proglašeni krivima prekršaj iz članka 34. stavak 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju.

15. Nadalje, odredbom članka 11. podstavak 6. Zakona o javnom okupljanju propisano je iznimno od odredbe članka 10. ovog Zakona mirno okupljanje i javni prosvjed ne smije se održati „najmanje 10 metara od objekata u kojima su smješteni Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske i najmanje 20 metara od objekta u kojima je smješten Ustavni sud Republike Hrvatske“.

8. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da nisu počinili prekršaji iz članka 34. stavak 1. točka 2. Zakona o javnom okupljanju jer da su se mirno kretali i molili prolazeći pokraj zgrade Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske i Ustavnog suda jer da to nije nikom zabranjeno.

9. Naime, iz privedenih dokaza navedenih u toč. 9. obrazloženja prvostupanjske odluke te pregledu i reprodukciji audio-video zapisa na DVD mediju proizlazi da su žalitelji kao organizatori nisu postupili sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 11. Zakona o javnom okupljanju pravilno su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 34. stavak 1. točke 1. i točke 2. Zakona o javnom okupljanju. Navodi žalbi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom dijelu.

16. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni za navede prekršaje ovaj Sud zaključuje da je okrivljenicima utvrđena novčana kazna u primjerenom iznosu koji nije previsok, odnosno okrivljenicima je izrečena novčana kazna bliže posebnom minimumu zakonom propisane kazne, te je ovaj Sud uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude okrivljenicima izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.670,00 eur koju kaznu ovaj Sud ocjenjuje primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne. Ovaj Sud zaključuje da će se upravo tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Nisu se stekli uvjeti za preinaku navedene kazne na blažu odnosno na primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona za ublažavanje novčane kazne.

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i zakonita te valjano obrazložena odnosno troškovi postupka su odmjereni sukladno trajanju i složenosti postupka te imajući u vidu da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj: 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur isti se ne ukazuju previsokim.

18. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona ovaj Sud je okrivljenike obvezao na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eur svaki imajući u vidu složenost i trajanje drugostupanjskog postupka sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

19. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.