REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6939/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe A.M. KORZO j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JU, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 82. Pp-3607/2021-17 od 29. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu točku III. izreke, na način da se protiv okrivljenika, zbog navedenog djela, odbija optužba.
II. Uslijed odluke pod točkom I. i prihvaćanjem se kao osnovane žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršajno pravne sankcije okrivljenicima za djelo pod točkom II. izreke, tako da se okrivljenoj pravnoj osobi A.M. KORZO j.d.o.o. za navedeno djelo, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi JU, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, novčana kazna u iznosu od 50,00 (pedeset) eura.
III. Izrečene kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba A.M. KORZO j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba EU proglašeni su krivima i, na temelju članka 38. stavka 4. Prekršajnog zakona, oslobođeni su od kazne, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, opisanih u izreci.
2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna, svaki.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu.
4. Žalba tužitelja je dijelom bespredmetna, a dijelom osnovana.
- 5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), utvrdio je da u odnosu na djelo opisano pod točkom III. izreke, treba odbiti optužbu, stoga što postoje okolnosti koje, u konkretnom slučaju, predstavljaju prepreku za daljnje vođenje prekršajnog postupka, pa je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i protiv okrivljenika za navedeno djelo odbio optužbu, jer se radi o presuđenoj stvari.
-
- 6. Naime, u odnosu na djelo opisano pod točkom III: izreke, treba odbiti optužbu, stoga što postoje okolnosti koje, u konkretnom slučaju, predstavljaju prepreku za daljnje vođenje prekršajnog postupka jer je za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna usmenim rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju J (J v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju E v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
8. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenoj pravnoj osobi usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, od 15. studenog 2021., izdana privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, koja traje najkraće 15 dana od dana donošenja rješenja, koja se neće izvršiti ako stranka najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti, inspektoru dostavi dokaz da su utvrđeni nedostaci otklonjeni kao i dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 20.000,00 kuna za neprijavljenog radnika, u korist državnog proračuna.
9. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.
10. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima, stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 20.000,00 kuna za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.
11. Prema tome, okrivljenici su plaćanjem novčanog iznosa od 20.000,00 kuna kažnjeni za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari i okrivljenici ne mogu više biti kažnjeni za isto djelo. Stoga je ovaj sud, u povodu žalbe tužitelja, postupajući u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i svojim stajalištem o povredi načela ne bis in idem, u navedenom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu na način kao pod točkom I. izreke ove presude.
12. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u odnosu na djelo opisano pod točkom II. izreke, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Ispitujući dalje pobijanu presudu, u odnosu prekršajno pravne sankcije, ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.
14. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku za oslobađanje okrivljenih od kazne, nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi za navedenu odluku. Naime, okolnosti koje je naveo prvostupanjski sud nisu okolnosti, a s obzirom na prirodu inkriminiranog prekršaja, koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenika od kazne za djelo opisano pod točkom II. izreke. Stoga, kako iz stanja spisa proizlazi da na strani okrivljenika postoje olakotne okolnosti, a u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenih od kazni, ovaj je sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te je okrivljenicima, za djelo opisano pod točkom II. izreke, izrekao kazne kao u izreci ove presude, ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, budući da je za prekršaj opisan pod točkom II. izreke zakonom propisana kazna u rasponu od 8.090,00 eura do 13.270,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu, a koje kazne ovaj sud smatra primjerenima, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenih, u uvjerenju da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja.
15. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.
16. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 16. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
