Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1139/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VKH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Bojan Zustović, odvjetniku u Pazinu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d., Zagreb Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa pun. Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-766/2023-21 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-766/2023-21 od 11. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se u ugovoru o kreditu broj 9010830686 od dana 11.11.2005., a koji je solemniziran dana 11.11.2005. pod brojem OU-799/2005 kod javnog bilježnika Miroslava Banića, u Rijeci:

- ništetnom odredba iz točke 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF),

- ništetnom odredba iz točke 4.2. stavak 3. u dijelu u kojem je propisano da se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom),

- ništetnom u cijelosti odredba iz točke 5. stavak 2. i točke 6. stavak 2. kojom je propisano da se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate,

- ništetnom odredba iz točke 7.2. u dijelu u kojem je propisano da se mjesečni anuiteti plaćaju u CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja,

- ništetnom u cijelosti odredba u točki 10. stavak 2. kojom je propisano da je korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećima na dan prijevremene otplate.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VKH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 12.406,47 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine novčane iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 0,27 EUR od dana 30.11.2005. pa do isplate,

- na iznos od 0,13 EUR od dana 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 19,73 EUR od dana 03.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR od dana 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,54 EUR od dana 28.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR od dana 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 37,72 EUR od dana 25.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,92 EUR od dana 27.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,12 EUR od dana 05.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,95 EUR od dana 08.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 2,11 EUR od dana 23.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,04 EUR od dana 14.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,04 EUR od dana 16.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,67 EUR od dana 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,13 EUR od dana 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,57 EUR od dana 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 1,54 EUR od dana 07.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,97 EUR od dana 06.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,70 EUR od dana 21.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,08 EUR od dana 24.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR od dana 28.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39,74 EUR od dana 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 20,29 EUR od dana 02.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 62,65 EUR od dana 22.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 54,34 EUR od dana 23.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,57 EUR od dana 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,52 EUR od dana 19.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,78 EUR od dana 23.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 106,18 EUR od dana 06.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,44 EUR od dana 04.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR od dana 10.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 10.959,44 EUR od dana 05.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 807,75 EUR od dana 05.10.2010. pa do isplate,

a koje sve zakonske zatezne kamate do dana 31.12.2007. teku po stopi od 15 % godišnje, a od dana 01.01.2008. do dana 31.07.2015. teku po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%, a od dana 01.08.2015. do dana 31.12.2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do dana 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u visini od 4.780,51 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11. travnja 2025. pa do isplate po stopi isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva su pravilno i potpuno utvrđene stoga su neosnovani žalbeni navodi stranaka da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz švicarski franak iz Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, kao i ništetnost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te zahtjev na isplatu iznosa od 12.406,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate, na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelj kao korisnika kredita i tuženika da je zaključen Ugovor o kreditu 11. studenog 2005. (za adaptaciju stambenog objekta) da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u visini od 150.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF kreditora na dan korištenja kredita, kao i da je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, te da je kredit otplaćen.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Nadalje iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u postupku proizlazi da tuženik nije pregovarao s njim o primjeni valutne klauzule vezano uz CHF niti su mu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe, niti su pregovarali o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, niti je imao utjecaja na njezinu visinu.

14. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. Kako se radi o odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o navedenoj odredbi ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, niti na koje objektivno nastale troškove se točno odnosi plaćena naknada za prijevremenu otplatu, a iz iskaza tužitelja proizlazi da se o toj odredbi s tuženikom nije moglo pregovarati, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je s pravom prvostupanjski sud utvrdio da je ništetna predmetna odredba ugovora o kreditu temeljem odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

19. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene (porasta) tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika koja s iznosom plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita ukupno iznosi od 12.406,47 eura, iskazano u pojedinačnim mjesečnim iznosima.

20. Prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužitelju zbog promjene tečaja CHF i plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 12.406,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje ZOO), kao u toč. II. izreke.

21. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

22. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja s osnova razlike tečaja u CHF s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. svibnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

23. Nije osnovan ni prigovor zastare u odnosu na potraživanje s osnova naknade za prijevremenu otplatu kredita jer u slučaju ništetnosti ugovora općenito kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020.), a u konkretnom slučaju ništetnost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita utvrđena je donesenom presudom te zastara potraživanja na ime plaćene naknade teče od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost te je zahtjev za isplatu postavljen istovremeno sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti.

24. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a te se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, kao i pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c ZPP-a).

25. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je svoj stav o informiranosti u odnosu na sporne odredbe prilikom sklapanja ugovora izrazio samom tužbom i u iskazu saslušan kao stranka u postupku, a tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno.

26. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju status tužitelja kao potrošača koji proizlaze iz samog Ugovora o kreditu (fizička osoba i namjena kredita za adaptaciju stambenog objekta) i iskaza tužitelja da se ne radi o kreditu za potrebe obrta već se radi o sredstvima za nekretninu u kojoj s obitelji i danas živi.

27. Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku, obzirom da ta razlika nije predmet spora u konkretnom slučaju u kojem tužitelj potražuje preplatu uslijed povećanja tečaja s osnova ništetnosti odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF zbog povrede njegovih potrošačkih prava, a niti je tuženik kako to pravilno prvostupanjski sud navodi nije istaknuo određen zahtjev u procesno pravnom niti u materijalno pravnom smislu (tako i stav iz presude Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023, broj Rev-677/2023).

28. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te je s pravom prvostupanjski sud primijenio vrijednost boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23: dalje –Tarife), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke (Tbr. 22/23 Tarife).

29. Zbog izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 15. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš

.