Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-86/2016-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Vedrani Barbalić Biasiol kao pojedincu, uz sudjelovanje Maje Šakić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽK zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Rijeci broj: K- DO-815/2014 od 9. lipnja 2015., nakon održane javne rasprave 11. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice ODO Rijeka GK i okrivljenika ŽK, izrekao je i 13. lipnja 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

okrivljenik ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i G, rođen **.**.1973. u [adresa], državljanin RH, neoženjen, građevinar, u izvanbračnoj zajednici, otac troje punoljetne djece, sa završenom srednjom školom u trajanju od četiri godine, povremeno zaposlen na građevini i sa primanjima od 1.000- 1500,00 eura, sa prebivalištem u [adresa] (kod O), osuđivan presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj K-310/2016 od 24.11.2016., pravomoćnom 13.12.2016., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uvjetno na 1 godinu i rokom od 8 mjeseci da nadoknadi štetu, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-103/2019 od 23.05.2019., pravomoćnom 19.07.2019., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno na 2 godine, presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-18/2021 od 26.08.2021., pravomoćnom 16.12.2021., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci i presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-656/2021 od 02.02.2023. pravomoćnom 21.03.2023., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. KZ/11, na djelomično uvjetnu osudu i to bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci i uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 7 mjeseci na 3 godine te posebnom obvezom popravka štete pričinjene kaznenim djelom u roku od 1 godine,

k r i v  j e

što je

tijekom travnja 2013., u Permanima, Vullnetu Sedolliu kao odgovornoj osobi TD ''Jago Vitamini'' d.o.o., u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, ponudio da će na području Republike Hrvatske, vršiti distribuciju i prodaju bezalkoholnih pića ''Jamaica Energy Drink'', kojeg proizvodi na području Republike Austrije, tvrtka Vullneta Sedollia, neistinito obećavši mu da će po prodaji istoga, na žiro račun TD ''Jago Vitamini'' d.o.o. uplatiti 85 % novčanog iznosa od realiziranog utrška, dok da će ostatak pripasti njemu s osnova nagrade, na što je OK pristao, koji je u cilju realizacije ponuđenog posredstvom navedene tvrtke, ostvario uvoz ukupno 68.640 komada navedenog pića, u ambalaži od 0,25 litara, od kojih je ŽK dana 17. svibnja 2014., predao količinu od 38.133 komada pića, koju je ovaj prema unaprijed stvorenom prijevarnom planu, u cijelosti zadržao za sebe, na koji je način označenu tvrtku oštetio za iznos od najmanje 8.770,59 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, te je time pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11.

I. Temeljem članka 236. stavka 2. KZ/11 okrivljenik ŽK se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Temeljem članka 56. stavka 1. 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku ŽK se

izriče UVJETNA OSUDA, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

III. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, oštećenik se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br.152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13152/14, 70/17, 126/19, 84/22, 36/24 – ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti trošak kaznenog postupka i to nagradu i nužne izdatke branitelja postavljenog po službenoj dužnosti u iznosu od 1.350,00 eura (tisuću tristo pedeset eura) i paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura (petsto eura).

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, u činjeničnom opisu djela izmijenjenoj podneskom ODO Rijeka od 9. listopada 2024., ODO u Rijeci tereti okrivljenika ŽK kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Ispitan kakav stav zauzima u odnosu na optužbu, okrivljenik se na početku rasprave izjasnio da se ne smatra krivim, dok je svoju obranu iznosio na kraju dokaznog postupka. Stranke su suglasno predložile da se rasprava provede pred sucem pojedincem kao predsjednikom vijeća.

3. Sud je tijeku postupka temeljem članka 431. stavka 1. točka 2. ZKP/08 obzirom da se isti ne može pronaći, pročitao iskaz oštećenika FK (list 62-63 spisa), saslušani su svjedoci RK (list 140 spisa) i UK (list 141 spisa), pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija: izjava od 14. lipnja 2013. (list 5 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 7 spisa), račun TD Matsolar (list 11-13 spisa), potvrda o plaćenom prijevozu (list 14 spisa), carinska deklaracija (list 22 spisa) i izvadak iz KE (list 164 spisa).

4. Okrivljenik je u obrani porekao učin djela. Ne poriče da je inkriminiranu količinu robe primio od oštećenika koji se bavio uvozom pića što je ovjereno izjavom kod javnog bilježnika, a radi daljnje prodaje i distribucije. Međutim, na njegov zahtjev zbog promijenjenih okolnosti svu robu koju je preuzeo vratio je oštećeniku što nije pismeno evidentirano.

4.1.Porez i carinu je platio Vullnetu F, pisanu potvrdu nije tražio jer je vraćanje robe na brzinu izvedeno i u dobroj vjeri jer se radilo o iznosu od tadašnjih 2500-3000 DEM i nije tražio potvrdu da je platio porez i carinu na uvezenu robu. Oštećenik je od njega tražio da mu vrati robu bez njegovog pristanka. Robu je vratio jer više nije sa takvim čovjekom htio imati posla. Oštećenik je ekspresno otišao sa robom koja je bila ukrcana u kamion, htio je da se to na neki način potvrdi napismeno i ovjeri, oštećeniku je rekao da želi potvrdu no oštećenik se na to oglušio. Nije se znalo kada će roba doći, roba se morala ekspresno uskladištiti on je ugovorio skladištenje robe i time napravio uslugu oštećeniku, jer se nije znalo ni vrijeme ni dan kada će roba stići iz Austrije. Ne može se sjetiti da li je roba stigla u RH kada je potpisana izjava od 14. lipnja 2013. Nije moguće da je 33.696 komada pića iznosilo 250.000,00 kuna, moglo je iznositi najviše 10.000,00 do 15.000,00 DEM. Cijelu uvezenu količinu pića je on preuzeo.

4.2. Bez obzira na njegov potpis koji se nalazi na izjavi na listu 15 spisa roba je bila u vlasništvu oštećenika, on je izjavu potpisao samo formalno iz razloga jer je pronašao osobu u čiju garažu se može smjestiti roba koju je trebalo distribuirati po Hrvatskoj koji posao je on na sebe preuzeo prema dogovoru sa Vullnetom DK. Međutim ništa od toga nije bilo, roba je vraćena i on je prekinuo odnose sa DK. U to vrijeme je oštećenik živio u [adresa], a on u [adresa]. U tri mjeseca koliko je roba bila u garaži ništa se nije dešavalo jer je Vullnet Sedolli imao problema sa carinom, on je morao dobiti carinsku potvrdu, a bez toga papira se nije moglo distribuirati piće.

4.3.Čuo se sa RK kada je kamion stigao ispred garaže jer se njemu Vullnet Sedolli javio u zadnji trenutak i bez najave, da je kamion ispred garaže. Oštećenik je ekspresno došao po robu iako je roba stajala tri mjeseca u garaži i čak mu se prijetio da ako mu se roba ne vrati da će zvati policiju. Nije imao nikakve obaveze u ta tri mjeseca kroz koje razdoblje je roba stajala u garaži. Čekali su papire od carine i nakon toga se roba trebala distribuirati. Izjava je potpisana prije nego što je roba carinjenja a roba je u to vrijeme već bila deponirana u garaži. Osim vozača kamiona prilikom preuzimanja bili su prisutni RK, oštećenik, on i još dva dečka iz kafića koji su pomogli ukrcati robu u kamion.

5. Oštećenik VK, odgovorna osoba i vlasnik TD Jago Vitamini d.o.o. je iskazao da su jednom prilikom kod njega došli okrivljenik i UK, dogovoreno je da će okrivljenik na području RH prodavati energetsko piće koje proizvodi njegova tvrtka na području Austrije, a koje je te prigode uvezeno posredstvom slovenske firme. Od dobivenog novca okrivljeniku je trebalo pripasti 15% od ostvarene prodaje, pod uvjetom da podmiri sve troškove uvoza, a ostatak je okrivljenik bio obvezan uplatiti na račun firme. Nakon što su plaćeni troškovi i davanja za uvoz robe koje je on platio iako se na to okrivljenik obvezao, dvadeset i sedam paleta je okrivljeniku predano u [adresa]. Okrivljeniku je vjerovao jer ga je poznavao dok je radio za tvrtku s kojom je imao uspješnu poslovnu suradnju. Prvi su problemi započeli kada je roba stigla na carinu u Zagreb, kada se okrivljenik počeo izmotavati da je platio carinu, pa kad je utvrdio da to nije točno, odlučio je platiti davanja u iznosu od oko 63.000,00 kuna. Nakon što su riješene carinske formalnosti, osobno je otišao u [adresa] radi iskrcaja robe, 80% robe je spremljeno u garažu u neposrednoj blizini obiteljske kuće okrivljenika, dok je ostatak pohranjen u kuću okrivljenika. Po proteku nekoliko dana zaključio je da okrivljenik robu ne prodaje na način kako je dogovoreno, nego daleko ispod dogovorene cijene zbog čega je odvezao dvanaest paleta robe koju je naknadno prodao, dok je s ostatkom robe okrivljenik raspolagao mimo dogovora. Od okrivljenika je tražio da se drži dogovora, što je okrivljenik obećavao, posljednji susret s okrivljenikom je bio tijekom rujna 2013., potom više nije mogao stupiti s njim u kontakt. Okrivljenik nije vratio robu koju je zadržao niti je platio. Postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 250.000,00 kuna, navedeni iznos je tržišna vrijednost robe koju je predao okrivljeniku.

6. Svjedok RK je iskazao da je sa okrivljenikom dugogodišnji poznanik, poznaju se iz [adresa] dok za oštećenika misli da ga je upoznao u [adresa]. Od predmetnog događaja prošlo je dosta godina i poznato mu je da su oštećenik i okrivljenik radili sa energetskim pićem, zajedno su nešto uvezli i to je piće trebalo uskladištiti. U to vrijeme on je bio podstanar i imao je na raspolaganju garažu. Oštećenik je dovezao pred garažu 200-300 paketa energetskog pića. Roba je stajala u garaži 2-3 mjeseca kada su ga zvali stanari i rekli da limenke sa pićem pucaju, odnosno da nešto puca u garaži o čemu je obavijestio okrivljenika. Nakon toga u obližnjem kafiću su mu rekli da je došao kamion pred garažu, za dolazak kamiona nije imao nikakvih saznanja te je nazvao okrivljenika koji mu je rekao da će doći zajedno sa oštećenikom. Kamion je imao svog vozača, dok je okrivljenik bio u društvu sa oštećenikom, piće su utovarili u kamion. Detaljnije ne zna ništa o poslovanju između okrivljenika i oštećenika jer ga to nije interesiralo. Prije skladištenja pića okrivljenik mu je rekao da se može uvesti piće na koje se plaća carina i da se na piću može zaraditi. Kamion u kojem se odvezlo piće je bio u vlasništvu oštećenika i misli da je on uzeo piće jer mu je vozač kamiona rekao da je došao po nalogu oštećenika da preuzme piće.

6.1. Prilikom ukrcaja pića i smještaja u garažu ŽK je bio sa svojim vozilom, a prilikom preuzimanja pića iz garaže i utovara u kamion ŽK je bio u društvu sa oštećenikom. Njemu okrivljenik nikada poslije nije rekao što je bilo sa robom, u momentu kada su došli u garažu po piće okrivljenik je rekao da vraća oštećeniku piće, „da je gospodin došao po svoje“.

7. Svjedok UK je iskazao da se bavi ugostiteljstvom, da je okrivljenika upoznao 2005. ili 2006. u vrijeme kada je okrivljenik bio zaposlenik firme Udovičić koja se bavila distribucijom energetskog napitka koji se tada zvao Jamajka a kasnije se taj napitak preimenovao u naziv Boa. Okrivljenik je kao djelatnik firme Udovičić promovirao energetsko piće u to vrijeme na području Zagreba i sa okrivljenikom je imao normalnu i uspješnu poslovnu suradnju.

7.1. Od oštećenika je direktno uzimao energetski napitak kada je držao lokal Pasha u Selcima. To je bilo između 2006. i 2008. Jedne prigode oštećenik ga je pitao da li je zainteresiran da bude distributer pića Jamajka za Hrvatsku, to piće je bilo njegov brend i misli da je piće proizvodio i punio u Austriji. Uputio je oštećenika na okrivljenika. Okrivljenik i on su se u Permanima našli sa oštećenikom i dogovorili posao, oštećenik je rekao da ima kupca u [adresa] za pola šlepera i da on može dati njima drugu polovinu šlepera. Tada su dogovorili uvjete, cijenu, rabat i sve što je potrebno, to je u stvari bilo nekakav probni posao kako bi vidjeli da li će uspjeti jer je R bilo piće koje se godinama nije pojavljivalo na tržištu. Dogovor je bio da ovaj posao sa [adresa] ide preko firme oštećenika, ne sjeća se kako se zvala firma oštećenika. Oštećenik je za taj posao u [adresa] poslao cijeli šleper napitka Jamajka, ne zna o kojoj se količini radilo. Okrivljenik i on su dočekali šleper na carini i po dogovoru je oštećenik trebao platiti sve carinske tražbine, što je oštećenik i učinio. U [adresa] je stigao kada je već 70-80 % robe bilo istovareno ali od polovice šlepera. Od punog šlepera polovica je bila namijenjena za dva različita kupca iz [adresa].

7.2. Kada je stigao u [adresa] pomogao je istovariti ostatak pića u kuću u vlasništvu okrivljenika. U razdoblju od dogovora u Permanima pa do iskrcaja robe u [adresa] između njega i okrivljenika je došlo do nesuglasica odnosno međusobnog nerazumijevanja u poslovanju. Predložio je okrivljeniku za vrijeme dok se piće proizvodilo i punilo u Austriji da kupi osobno vozilo VW – Bubu cabrio zelene boje i da ga ''obuče u Jamajku''. On je na to pristao ali je s time odugovlačio i nije ispunio obećanje, a šleper je već bio stigao u [adresa]. Istovaru energetskog napitka bio je prisutan oštećenik i obzirom da okrivljenik nije poduzeo nikakve radnje, plasman napitka odnosno nije ispoštivao njihov dogovor, predložio je oštećeniku da ukrcaju polovicu šlepera i da će mu on platiti polovicu troškova prijevoza. Tada je okrivljenik rekao da će on preuzeti tu polovicu šlepera koja je već bila smještena u njegovoj kući.

7.3. Nakon pola do jedne godine nazvao ga je oštećenik i rekao da mu okrivljenik nije ništa platio, nije ulazio u to da li se radilo o polovici ili cijelom šleperu napitka. Isto tako ga je nazvao i okrivljenik i rekao da je oštećeniku dao dostavno vozilo, da je oštećeniku davao novce a da ga oštećenik tereti da mu nešto nije platio.

7.4. Nakon što mu je pročitan i predočen iskaz od 19. svibnja 2015. gdje je naveo da kada je roba stigla na carinu da je došlo do komplikacija vezano za plaćanje carine od strane okrivljenika, da je VK pokrio taj dio troškova, svjedok je naveo da je točan taj dio iskaza, obrazlažući da su mu sjećanja tada bila svježija.

8. Iz izjave od 14. lipnja 2013. ovjerene kod javnog bilježnika Gordane Frković, proizlazi da je okrivljenik potvrdio da je 17. svibnja 2013,. preuzeo 33.696 komada pića Jamaica Energy Drink od TD Jago Vitamini d.o.o. Nadalje, iz materijalne dokumentacije proizlazi da je 16. svibnja 2013. TD Jago Vitamini d.o.o., iz Slovenije uvezlo 27 paleta Jamaica Energy Drink koje je prethodno nabavljeno od TD Matsolar d.o.o. iz Ljubljane temeljem računa br. 057-2013, prijevoz robe plaćen je po Vullnetu Sedolliu, uvezeno je 68.640 komada pića u ambalaži od 0,25 litara. Prema izvatku iz KE okrivljenik je osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, ali nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela.

9. Analizirajući obranu okrivljenika i izvedene dokaze, sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

10. Okrivljenik u obrani poriče prijevarnu namjeru. Brani se da je zbog promijenjenih okolnosti robu vratio oštećeniku, da je oštećenik imao problema sa carinom, a bez potrebnih dokumenata se nije mogla distribuirati roba.

10.1. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče učin djela. Kada se obrana okrivljenika dovede u vezu s iskazom oštećenika te iskazima svjedoka čiji iskazi su potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom, posebice iskazom UK, sud zaključuje da je okrivljenik postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom s konačnim ciljem da od oštećenika dobije robu i zadrži je za sebe, a da ugovorenu obavezu ne izvrši. Ugovoreni posao okrivljenik nije odradio, robu nije vratio niti je novac dao oštećeniku. Iskazi saslušanih svjedoka, posebice oštećenika ukazuju da je okrivljenik uvjerio oštećenika da će ispoštovati dogovor i naveo ga da mu povjeruje. Suprotno navodima obrane, iz iskaza oštećenika proizlazi da je okrivljenik trebao platiti troškove uvoza, što je potvrdio i svjedok UK, a obrana okrivljenika da je došlo do promijenjenih okolnosti je nelogična i neuvjerljiva, jer u tom slučaju oštećenik ne bi tražio povrat robe.

11. Polazeći od iskaza oštećenika, te iskaza svjedoka čije iskaze sud cijeni uvjerljivima jer su u međusobnom suglasju, sud zaključuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, postupajući pritom sa izravnom namjerom. Okrivljenik je kao svaki prosječan čovjek bio svjestan protupravnosti svog djela, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije dovedena u pitanje. Kazneno djelo za koje je oglašen krivim htio je kao takvo i kao svoje. Obzirom na sve navedeno, sud je okrivljenika proglasio krivim jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog djela.

12. Prema izvatku iz KE okrivljenik je osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela. Međutim, u vrijeme počinjenja predmetnog djela okrivljenik je bio neosuđivan koja okolnost je cijenjena olakotnom kao i protek vremena od počinjenja djela. Posebnih otegotnih okolnosti sud okrivljeniku nije našao.

13. Okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora preciziranu u izreci, koju kaznu sud drži primjerenom okolnostima počinjenja predmetnog kaznenog djela, jačini povrede zaštićenog društvenog dobra kao i stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika, s time da je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda s dužim rokom provjeravanja, kojom sankcijom će se po ocjeni ovog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

14. Kako nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi točnu visinu štete obzirom da je oštećenik u određenoj količini preuzeo robu, to je oštećenik sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

15. Odluka o troškovima kaznenog postupka odnosi se na nagradu i nužne izdatke branitelja postavljenog okrivljeniku po službenoj dužnosti i paušalnu svotu čija je visina određena prema trajanju i složenosti postupka.

U Rijeci 13. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća-sudac

Vedrana Barbalić Biasiol

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO Rijeka

- okrivljeniku

- po pravom. ošt. putem ogl. ploče