Poslovni broj: P-1137/2019.-40.
Republika Hrvatska
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
Krk 51500
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: JŠB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Dvorničić Vaić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vaić i Dvorničić iz Rijeke, protiv tuženika: JŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dunja Kreso, odvjetnica u Krku, radi uznemiravanja prava vlasništva, nakon održane i zaključene usmene i javne glavne rasprave 9. svibnja 2025, javno objavivši 13. lipnja 2025,
p r e s u d i o j e
I.) Nalaže se tuženiku JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici JŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnici i svim ostalim suvlasnicima, predati u posjed prijepor uz stan Bg-1 (E-1) u prizemlju zgrade u zemljišnim knjigama upisane kao k. č. [katastarska čestica] kuća i dvor u površini od 418 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na Skici lica mjesta označen žutom ispunom i slovima A-B-C-D površine 34,68 m2, dimenzija 6,02m - 5,77m -6,00m - 5,77 m, što u naravi predstavlja zemljište ograđeno sa sjeverne, južne i zapadne strane betonskim zidom širine 20 cm, koji predstavlja zajednički dio okućnice, sukladno Nalazu geodetskog vještaka Branka Dešmana, broj 092/2021 od kolovoza 2021. te da o vlastitom trošku ukloni u cijelosti navedene betonske zidove koji omeđuju prijepor sa sjeverne, južne i zapadne strane i posađeno raslinje, te da ukloni u cijelosti popločeni dio terase, te nadstrešnicu i montažni kamin, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II.) Odbija se, tužben zahtjev, u dijelu koji glasi:
“Ukloni tri metalne naprave za blokiranje parkirnga i lanac, koji se nalaze na području okućnice nekretnine upisane u Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk, Katastarska općina [katastarska općina], broj ZK ulošk 5816 k. č. br. [katastarska čestica], označena kao kuća i dvor, površine 418 m2.
Ukloni vrata na hodniku na II. katu u suvlasništvu svih suvlasnika nekretnine upisane u Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk, Katastarska općina [katastarska općina], broj ZK ulošk 5816 k. č. br. [katastarska čestica], označena kao kuća i dvor, površine 418 m2. Uspostavi dostupnost svih skupnih instalacija svim suvlasnicima nekretnine upisane u Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Krk, Katastarska općina [katastarska općina], broj ZK ulošk 5816 k. č. br. [katastarska čestica], označena kao kuća i dvor, površine 418 m2. Uspostavi dostupnost parkirališnih mjesta na suvlasničkim dijelovima nekretnine, a sukladno idealnom omjeru suvlasničkih dijelova suvlasnika
kao i da propušta daljnje uznemiravanje suvlasništva tužiteljice, na način opisan pod točkama I. do IV. sve u roku od 15 dana.”
III.) Nalaže se tuženiku JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.257,07 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, koja teče od dana donošenja ove odluke, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje temeljem odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
I. Navodi tužitelja
1. Podneskom predanim sudu 15. rujna 2021. tužiteljica JŠB je preinačila tužbu, zatraživši da sud, po provedenom dokaznom postupku, prihvati tužbeni zahtjev, kojim će se tuženiku, JŠ, naložiti predaja u posjed dijela nekretnine u suvlasništvu stranaka, ali i prestanak uznemiravanja prava vlasništva tužiteljice, a koje vlasništvo, da tuženik uznemirava svojim postupcima.
1.1. U prilog tužbenom zahtjevu, navedeno je da bi se stranke ovog postupka, vodile uknjižene u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] kuća i dvor u površini od 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uz tužiteljicu JŠB te tuženika JŠ, ostali suvlasnici na nekretnini su i NŠ, NŠB i MŠ. U naravi, na prethodno navedenoj nekretnini, da se nalazi sagrađeni višestambeni objekt, sa okućnicom, u naselju Punat, na adresi [adresa].
1.2. Objekt da je etažiran, a slijedom čega je tužiteljica, kao suvlasnik 105/1000 dijelova, vlasnik stana oznake Bg-3 u prizemlju, ukupne površine 24,30 m2, sa okućnicom površine 41,80 m2, dok je tuženik, kao suvlasnik sveukupno u 472/1000 dijelova, vlasnik tri stambene jedinice, i to stana oznake: [adresa]-1, u prizemlju, površine 35,40 m2, stana oznake: Bg-2 K-1 površine 37,90 m2, na drugom katu i stana oznake: B-2 K-2 na drugom katu, površine 36,00 m2.
1.3. Tuženik da je, bez pristanka tužiteljice, ali i ostalih suvlasnika, uz stan u prizemlju, oznake: Bg-1, izgradio zid kojim je zagradio dio zajedničke okućnice, a čime je, ostale suvlasnike pa tako i tužiteljicu, onemogućio u posjedovanju tog dijela nekretnine. Dakle, tuženik da je tužiteljici, ali i ostalim suvlasnicima nekretnine, oduzeo pravo na suposjed dijela zajedničke okućnice. Zagrađeni dio okućnice, tuženik da je popločio, na njemu da je zasadio zeleno raslinje, postavio drveni krov i kamin, a ne koji način da je dio zajedničkog prostora, oduzeo iz posjeda ostalih suvlasnika, pripojivši taj prostor svojem stanu u prizemlju.
1.4. Osim što je tužiteljici, ali i ostalim suvlasnicima, oduzeo iz posjeda dio zajedničke okućnice, tuženik da je na drugom dijelu zajedničke okućnice, postavio i tri metalne naprave koje blokiraju parkiranje, istodobno, taj prostor, da je i dodatno zagradio lancem, a čime je tužiteljici, onemogućio parkiranje na dijelu okućnice. Navedene radnje, kojima se onemogućuje parkiranje na dijelu zajedničke okućnice, tuženik da je poduzeo iz razloga kako bi gostima, kojima ljeti iznajmljuje apartmane u zgradi, garantirao parkirna mjesta.
1.5. Osim toga, i unutar zgrade, tuženik da je poduzeo radnje kojima se ostali suvlasnici uznemiravaju u izvršavanju vlasničkih ovlaštenja, a to iz razloga jer je bez suglasnosti suvlasnika, zagradio dio zajedničkog prostora, stepeništa unutar zgrade, na drugom katu, postavivši i vrata, a čime da je suvlasnicma, onemogućen pristup u sve zajedničke dijelove stambene zgrade, uključivši i onemogućen pristup zajedničkim instalacijama.
1.6. Uvažavajući navedeno, tužiteljica je predložila prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška, koji joj je prouzročen, uslijed pokretanja i vođenja ovog parničnog postupka.
II. Navodi tuženika
2. U odgovoru na tužbu, koji je podnesen 31. siječnja 20191, tuženik je osporio tužbeni zahtjev.
2.1. Tuženik je osporio da bi zagradio dio zajedničke okućnice, gradnjom zidova, kako je to opisala tužiteljica, ističući da bi predmetni zidovi, bili sagrađeni od strane investitora, koji je gradio višestambeni objekt . Dakle, prostor, u naravi terasa, uz stan oznake: Bg-1 u prizemlju, da je prodan i predan u posjed tuženiku, prilikom kupoprodaje nekretnine 2003, a tuženik, da je naknadno, unutar tog prostora, samo izgradio kamin. Tužiteljici da je već od ranije, bio poznat način korištenja prostora uz stan oznake: [adresa]-1 u prizemlju, obzirom da su stranke ovog postupka, uključivši i ostale suvlasnike, ranije već pokušavale, mirnim putem urediti svoje odnose glede zajedničke okućnice, a kojom prilikom da je tužiteljica i potpisala izjavu, kojom se je obećala da više neće postavljati pitanje vlasništva i posjeda nad ograđenim prostorom uz stan oznake: Bg-1 u prizemlju.
2.2. Kada su pak u pitanju ostale radnje, opisane u tužbu, ukazano je kako su, postavljanju metalnih blokatora parkiranja, prethodili dogovori oko načina korištenja okućnice i kojom prilikom, da su označena parkirna mjesta, a kojim dogovorima, da je nazočila i tužiteljica i njezin suprug. Ključevi, kojim se otvaraju lokoti na blokatorima parkiranja, da su podijeljeni onim suvlasnicima, koji imaju pravo parkiranja na konkretnim parkirnim mjestima, gdje su ti blokatori bili postavljeni. Dakle, tuženik da nije samovoljno postavljao blokatore parkiranja, kako je to u tužbi, opisala tužiteljica, već dogovorno, u skladu sa sporazum svih suvlasnika.
2.3. Konačno, osporeni su i navodi o postavljenim vratima te blokiranom zajedničkom prostoru unutar višestambene zgrade. Tuženik je u odgovoru na tužbu, istaknuo kako je on istina, vlasnik dva stana na drugom katu zgrade, oznake: [adresa]-2 K-1 i oznake: B-2 K-2, međutim da je tužiteljici, kao i ostalim suvlasnicima, omogućen pristup na krov, kao i pristup svim zajedničkim instalacijama.
2.4. Uvažavajući navedeno, predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
III. Tijek postupka
3. S obzirom na kontradiktorne navode stranaka, nužnim se je u ovome postupku, ukazalo provesti dokazni postupak, a slijedom čega je, prvo pripremno ročište održano 16. travnja 2019, a drugo pripremno ročište 10. ožujka 2020. Nakon što je na drugom pripremnom ročištu raspravljeno o dokaznim prijedlozima stranaka, činjeničnim navodima i pravnoj osnovi spora, odlučeno je zaključiti prethodni postupak, a nakon čega je, ročište za glavnu raspravu održano 12. travnja 2021, izvan zgrade suda, u naselju Punat, na adresi [adresa], a kojom prilikom je, izvršeno neposredno opažanje sporne lokacije, okućnice i zajedničkih prostora, višestambene zgrade, sagrađene na nekretnini oznake: k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uviđaju je nazočio i stalni sudski vještak geodetske struke, Branko Dešman, kao zaposlenik trgovačkog društva Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke, a koji je, identificirao nekretninu te na skici izmjere, prikazao poziciju spornog prostora, odnosno zagrađene terase uz stan oznake: Bg-1 u prizemlju, ali i poziciju preostalog dijela okućnice na kojoj da su postavljeni blokatori parkiranja.
3.1. Nakon što je vještak geodetske struke, postupajući po nalogu suda, 23. kolovoza 2021, sudu dostavo nalaz i mišljenje, podneskom od 15. rujna 2021, tužiteljica je preinačila tužbu, a nakon čega su, 22. ožujka 2023 i 9. svibnja 2025, održana ročišta za glavnu raspravu. Na ročištu održanom 9. svibnja 2025 sud je dopustio preinaku tužbe, učinjenu podneskom tužiteljice od 15. rujna 2021, unatoč protivljenju tuženika, smatrajući tu preinaku, svrhovitom za konačno rješenje odnosa između stranaka ovog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.2. Nakon što je na ročištu održanom 9. svibnja 2025, proveden dokaz saslušanjem stranaka, odlučeno je istog dana zaključiti glavnu raspravu, obzirom da je sukladno odredbi članka 304. ZPP-a, ovaj sud bio stava da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka. Dokazne prijedloge stranaka, za saslušanjem svjedoka, TŠ i ŠŠ (supruga i kćeri tužiteljice), LŠ, NŠB i MŠ (ostalih suvlasnika nekretnine), FŠ (direktora trgovačkog društva Alfcommerce d.o.o. koje je izgradilo zgradu), GŠ (inženjera građevine koji je izradio projekt u postupku legalizacije zgrade) te MŠB (kćeri tuženika), sud nije držao bitnim provesti, nakon što su u postupku saslušane stranke, slijedom čega je na ročištu održanom 9. svibnja 2025, iako inicijalno prihvaćen, na kraju odbijen taj dokazni prijedlog kao nebitan za odluku o glavnoj stvari.
IV. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza
4. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak pročitane su sve isprave priležeće spisu te zapisnici o izvedenim dokazima pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
4.1. Rezimirajući navode stranaka, može se zaključiti kako su i jedna i druga strana ovog postupka suvlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] kuća i dvor u površini od 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Suvlasništvo stranaka nije sporno. Međutim, spornim se je ukazalo korištenje dijelova okućnice, a koji način korištenja, je u izravnoj vezi s činjenicom, kako su, danas stambene jedinice [adresa]-3 u prizemlju, u vlasništvu tužiteljice te [adresa]-1, u prizemlju, u vlasništvu tuženika, izvorno bile projektirane kao garaže. Tek kasnije, po prodaji, od strane trgovačkog društva Alfacommerce d.o.o. iz Njivica, prostori predviđeni kao garaže ([adresa]-1 i [adresa]-3), biti će prenamijenjeni, u postupku legalizacije, u stambeni prostor. Da bi se izvorno, radilo o garažama, moguće je utvrditi iz Očitovanja od 17. veljače 2003, koje je potpisao direktor trgovačkog društva Alfacommerce d.o.o. iz Njivica FŠ, ali i iz Rješenja o izvedenom stanju, Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Krk, Primorsko-goranske županije, od 21. siječnja 2014, Klasa: UP/I-361-03/12-13/61, Urbroj: 2170/1-03-04/5- 13-8, a koje isprave prileže spisu. Činjenica, da su izvorno predviđene garaže, prenamijenjene u stambene jedinice, a posljedicu je imalo manjak parkirnog prostora na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, a što je dovelo i do spora, oko načina korištenja okućnice.
4.2. Tuženik nije osporio tijekom postupka da bi bio u posjedu prostora koji je na skici lica mjesta (list 170 spisa), koju je izradio vještak Geo Dešman d.o.o. iz Rijeke u kolovozu 2021, bio markiran žutom bojom, i slovnim oznakama A-B-C-D-A. U naravi, radi se o prostoru, uz stambeni prostor oznake BG-1, u vlasništvu tuženika, a koji prostor, tuženik koristi kao zagrađenu terasu, a što je razvidno na listu 178 spisa. Tužiteljica je, zatražila predaju u suposjed tog prostora, navodeći kako se radi o prostoru koji ima status zajedničkog dijela okućnice, i koji je tuženik, neovlašteno, oduzeo ostalim suvlasnicima iz suposjeda. Vještak geodetske struke, u nalazu i mišljenju od 23. kolovoza 2021, potvrdio je da bi predmetni žuto markirani prostor na skici, odnosno prijepor, elaboratom etažiranja, bio evidentiran kao zajednički dio okućnice.
4.3. S druge strane, tuženik je isticao kako je u posjed prijepora, stupio odmah nakon kupovine prostora, isprva garaže, a kasnije stambenog prostora oznake BG-1, odnosno da se radi o prostoru, kojeg mu je, ograđenog, kao pripadajući dio okućnice, u posjed prodao investitor. Dakle, posjed tuženika da je pošten i zakonit.
4.4. Međutim, ako se izvrši uvid u Očitovanje od 17. veljače 2003, kojeg je potpisao FŠ, kao direktor trgovačkog društva Alfacommerce d.o.o. iz Njivica, trgovačkog društva koje je kao investitor gradilo zgradu na k. č. [katastarska čestica] kuća i dvor u površini od 418 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali i u Kupoprodajni ugovor od 12. lipnja 2003, a temeljem kojega je trgovačko društvo Yacht charter d.o.o. iz Zagreba (prednik tuženika), tada zastupano po tuženiku kao direktoru, kupilo od prodavatelja (Alfacommerce d.o.o. iz Njivica), prostor oznake BG-1, može se utvrditi kako prostoru oznake Bg-1, nije pripadao i poseban dio okućnice te takav poseban dio okućnice, nije bio niti predmetom kupoprodaje. Dakle, ako je i prednik tuženika, Yacht charter d.o.o. iz Zagreba, ušao u posjed prijepora, odmah po kupoprodaji, u lipnju 2003, taj posjed nije bio zakonit, dakle tuženik se ne može pozivati za kvalificiriani posjed prijepora svojeg prednika, Yacht charter d.o.o. iz Zagreba. Trgovačko društvo Yacht charter d.o.o. iz Zagreba, brisano je iz sudskog registra 27. lipnja 2016, uslijed otvaranja i zaključenja stečajnog postupka. Stranke nisu tijekom postupka, sudu dostavile dokumentaciju, iz koje bi bilo razvidno, na koji način je stambeni prostor Bg- 1, kojeg je kupio Yacht charter d.o.o. iz Zagreba godine 2003, prešao u vlasništvo MŠB, no tužitelj se je, uknjižio kao vlasnik nekada garaže, a sada stana u prizemlju [adresa]-1, nakon što je sa kćeri, TŠB, **.**.2016., zaključio darovni ugovor (list 79 spisa), ovjeren kod javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski 6. svibnja 2016, pod brojem ovjere: Ov-3701/16. Međutim, posjed tuženika na prijeporu, počev od 2015, a najkasnije od godine 2016, odnosno 2017, ima se smatrati nepoštenim, a u prilog čemu svjedoči ne samo Međususjedski sporazum od 4. rujna 2015. (list 30 spisa) a kojim je, kćerka tuženika, ŠŠB, nastojala razriješiti spor sa tužiteljicom, između ostaloga, u sporazum, unoseći članak 6, kojim se tužiteljica obvezala da više neće postavljati pitanje vlasništva na prijeporom uz stan [adresa]-1, već i pismeno s lista 15. odnosno e-mail komunikacija između kćeri tužiteljice i tuženika. Iz navedenih isprava, proizlazi zaključak, kako su tuženik i njegova kći, znali za problem prijepora uz stan oznake [adresa]-1, nastojeći legalizirati korištenje tog dijela zemljišta, odnosno postići sporazum sa ostalim suvlasnicima, koji korištenje prijepora, iako formalno zajedničkog dijela okućnice, ne bi dovodili u pitanje vlasniku stana oznake [adresa]-1.
4.5. S obzirom da provedeni dokazni postupak upućuje na zaključak, kako je prijepor, elaboratom etažiranja, evidentiran kao zajednički dio okućnice, kako ne postoji isprava temeljem koje na tužitelja (ili njegovog prednika Yacht charter d.o.o. iz Zagreba), prelazi pravo na prijepor te kao ne postoje osnove, da se tužitelj, temeljem odredbe članka 159 i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17: u nastavku teksta; ZVDSP), poziva na stečeno pravo vlasništva na prijeporu ex lege, zbog neispunjenog vremenskog uvjeta posjedovanja, to ovaj sud, primjenom odredbe iz članka 46. stavak 2. ZVDSP-a, a u svezi s člankom 64. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), odlučuje kao u točki I.) izreke. Prilikom prodaje garaža, treba primijetiti kako su garaži i spremištu, oznake [adresa]-2 te BG-3, pripadali i posebni dijelovi okućnice, no što nije bio slučaj i sa garažom [adresa]-1, a što opovrgava navode tuženika o kvalificiranom posjedu prijepora, uz, sada stan oznake [adresa]-1. Dozvoljava se, da je prednik tuženika, trgovačko društvo Yacht charter d.o.o. iz Zagreba, uvedeno u posjed prijepora, odmah po kupovini, 2003, a kako je to obrazložio tuženik u svojem stranačkom iskazu, no unatoč tome, niti prednik tuženika, ali niti tuženik (uračunavajući vrijeme posjeda njegovih prednika), nisu posjedovali prijepor, kao pošteni posjednici, barem 20 godina da bi se isti mogli pozivati na originarnim putem stečeno pravo vlasništva na prijeporu, kao zajedničkom dijelu okućnice,
4.6. Kada su pak u pitanju tri metalne naprave za blokiranje parkirnih mjesta, prilikom uviđaja, a o čemu svjedoče fotografije na listu 179 spisa, sud nije utvrdio postojanje istih. Vještak je, na skici lica mjesta, s lista 170 spisa, istina, prema pokazivanju tužiteljice, ucrtao lokaciju na kojoj su se nalazili metalni parkirni blokatori. Međutim, tužiteljica je, u svojem stranačkom iskazu, na ročištu održanom 9. svibnja 2025, potvrdila da bi tuženik uklonio sporne metalne blokatore, a isto je, iskazao i tuženik, pojašnjavajući da bi sporni blokatori bili uklonjeni još 2017, u istoj godini kada su i postavljeni, a s obzirom na protivljenje tužiteljice. Uvažavajući navedeno, odnosno činjenicu da je trenutku zaključenja glavne rasprave, između stranaka bilo nesporno da su sporni metalni blokatori, koje je postavio tuženik, u međuvremenu uklonjeni, to sud odbija kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, kojim se tražilo da se tuženiku naloži uklanjanje tri metalne naprave za blokiranje parkinga i lanca, obzirom da se radi o činidbi, izvršenje koje, više nije bilo moguće naložiti tuženiku. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao točki II.) izreke.
4.7. Isto se može ponoviti i glede vrata na hodniku, na drugom katu zgrade, a postojanje kojih, nije utvrđeno prilikom uviđaja provedenog 12. travnja 2021, a o čemu svjedoči fotodokumentacija s lista 176. spisa. Obzirom da su sporna vrata u međuvremenu uklonjena, ne postoji osnova, da se kondemnatornim tužbenim zahtjevom, tuženiku naloži izvršenje činidbe koja je, u međuvremenu postala nemoguća. Zbog navedenoga, odbijen je i taj dio tužbenog zahtjeva, te je odlučeno kao u točki II.) izreke.
4.8. Kada je u pitanju dio tužbenog zahtjeva, kojim je tužiteljica tražila da sud naloži tuženiku, uspostaviti dostupnost svim skupnim instalacijama, taj dio tužbenog zahtjeva, nije utvrđen osnovanim, prije svega zbog navoda same tužiteljice, ali i utvrđenja sa uviđaja, a kojom prilikom je sud imao prilike, neposrednim opažanjem utvrditi, da bi se ormarić, sa energetskim instalacijama zgrade, nalazio na prvom katu te da je tužiteljici, omogućen pristup do istog. Konačno, tužiteljica je, u stranačkom iskazu, na ročištu održanom 9. svibnja 2025, konkretizirala navode, u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva, navodeći kako nije mislila na dostupnost ormarića sa mjernim uređajima za energente, već na rasvjetno tijelo, koje se nalazi na drugom katu, unutar prostora kojeg je tuženik, zagradio vratima. Kako su u međuvremenu sporna vrata na drugom katu uklonjena, time je i ostalim suvlasnicima, pa tako i tužiteljici, omogućen pristup rasvjetnom tijelu, na drugom katu. Uvažavajući navedeno, odbijen je i taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.
V. Troškovi postupka
5. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona, pri čemu se sud vodio zahtjevom punomoćnika tužiteljice koji prileži na listu 334 spisa. Prilikom odlučivanja o nadoknadi parničnog troška ovaj sud vodio se je i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23: u nastavku teksta; Tarifa) i utvrđenom vrijednosti predmeta spora od 100.000,01 HRK (ročište od 10. ožujka 2020) sada 13.272,28 EUR.
5.1. Tako je tužiteljici, kao osnovana, priznata naknada troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanim 16. travnja 2019, 10. ožujka 2020, 12. travnja 2021, 22. ožujka 2023. i 9. svibnja 2025. u vrijednosti od 250 bodova za svako, prema Tbr.9 t.1 Tarife. Pored troška zastupanja na ročištima, tužiteljici pripada i pravo na naknadu troška sastava tužbe te najviše četiri obrazložena podneska, i to onih od: 28. ožujka 2019, 16. svibnja 2019, 18. veljače 2020 i 15. rujna 2021, za svaki podnesak, uključivši i tužbu, u vrijednosti od 250 bodova, prema Tbr.7 t.1 i Tbr.8 t.1. Tarife. Dakle, sveukupno, tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troška u vrijednosti od 2250 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tužiteljici pripada pravo na naknadu iznosa od 4.500,00 EUR, s osnova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (2,00 EUR x 2250 bodova = 4.500,00 EUR). Navedeni iznos, priznatog parničnog troška, valjalo je dalje uvećati za iznos PDV-a o 25%, prema Tbr. 46 Tarife, dakle za iznos od 1.125,00 EUR, slijedom čega tužiteljici, pripada pravo na naknadu iznosa od 5.625,00 EUR, s osnove troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku.
5.2. Dodatno, tužiteljica ostvaruje i pravo na naknadu materijalnih troškova, i to plaćenih troškova vanjskog uredovanja suda u iznosu od 54,31 EUR, troškova izrade nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 609,20 EUR, troškova sudske pristojbe za tužbu, u iznosu od plaćenih 53,09 EUR te troška sudske pristojbe za ovu presudu u iznosu od 172,54 EUR, a s obzirom na ukupno zatraženih 225,63 EUR. Po ovoj osnovi, tužiteljica bi ostvarivala pravo na naknadu pristojbe u većem iznosu, no sud nije u mogućnosti odmjeriti pravo na naknadu novčanog iznosa, iznad iznosa, zatraženog od stranke. Dakle, sveukupno, po osnovi materijalnih troškova, tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troška u iznosu od 889,14 EUR.
5.3. Zbrajajući iznos parničnog troška navedenog u točki 5.1. i 5.2., tužiteljica, ostvaruje ukupno, pravo na naknadu troška, u iznosu od 6.514,14 EUR. Međutim, kako je tužiteljica djelomično uspjela u postupku, a s obzirom da je točkom II.) odbijen dio tužbenog zahtjeva, to je prethodno navedeni parnični troška, valjalo
umanjiti za 50%, slijedom čega, tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu iznosa od 3.257,07 EUR, pa je uvažavajući navedeno, odlučeno kao u točki III.) izreke.
Krk, 13. lipnja 2025.
S u d a c:
Anton Hlača
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23).
