Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž Ovr-56/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ABC", [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Šoši, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Slaven Šoša i Marina Končić iz Dubrovnika, Vukovarska 24, protiv ovršenika ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Gjeneru, odvjetniku iz Dubrovnika, Vukovarska 22, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-992/2017 od 31. kolovoza 2023., dana 13. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika ČN i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-992/2017 od 31. kolovoza 2023.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja ABC", za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:
" I. Ovršeniku se izriče novčana kazna u iznosu od 1.327,23 EUR/10.000,00 HRK, te se istome nalaže da navedeni iznos uplati na žiro račun državnog proračuna Republike Hrvatske broj: [broj bankovnog računa], poziv na broj: HR64 6084-3847-99217 , u roku od 15 dana te dokaz o izvršenoj uplati dostavi ovom sudu pozivom na gornji poslovni broj.
II. Ukoliko ovršenik ne postupi po nalogu iz točke I. izreke ovog rješenja u ostavljenom joj roku, izrečena novčana kazna izvršit će se po službenoj dužnosti.
III. Ovršeniku se određuje novi rok od 30 dana od dana dostave ovog rješenja u kojem je dužan položiti ovrhovoditelju račun o sastavu sve imovine, uključujući arhivske i poslovno knjigovodstvene isprave, kao i točan broj, opis i oznaku sve tradicijske nošnje ovrhovoditelja koje su ovršeniku kao predsjedniku udruge predane u posjed za vrijeme trajanja njegova mandata.
IV. Ukoliko ovršenik ne postupi po nalogu iz točke II izreke ovog rješenja, zaprečuje mu se izricanjem daljnjem novčane kazne u iznosu od 1.459,95 EUR/11.000,00 HRK.“
2. Žalbu protiv citiranog rješenja izjavio je ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže prihvatiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje. Navodi da je rješenje nerazumljivo, da u izreci nije dovoljno određena obveza ovršenika po kojoj bi on trebao postupiti (III.). Naime, iz izreke ne proizlazi na koju se imovinu odnosi nalog suda. Ovršenik se već očitovao tijekom ovog postupka da nije u mogućnosti dostaviti traženo s obzirom da ne raspolaže zatraženim podacima radi čega sud po odredbi čl. 262. Ovršnog zakona ne može naložiti izvršenje takve činidbe. Ovršenik mora biti u mogućnosti izvršiti obvezu koju mu sud nalaže, a o čemu je sud dužan voditi računa po službenoj dužnosti. U protivnom, situaciju kada ovršenik ne može izvršiti traženu radnju, regulira upravo st. 7. navedenog članka. Međutim, upravo je ovrhovoditelj taj koji raspolaže popisom imovine i kod kojeg se mogu nalaziti arhivske i poslovno- knjigovodstvene isprave, pa nema osnove za donošenje pobijanog rješenja niti za naknadu štete koju Ovršni zakon propisuje kao alternativu. Točno je da se ova odluka temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi zbog ogluhe ali je sud u ovom postupku dužan utvrditi da li je ovršenik u mogućnosti izvršiti naloženu mu činidbu jer ako nije, tada je navedeno rješenje nezakonito. Predlaže kao uvodno.
3. Odgovor na žalbu ovršenika podnio je ovrhovoditelj ističući kako su razlozi koji se tiču merituma odnosa stranaka trebali biti izneseni u parnici koja je prethodila ovom ovršnom postupku ili barem u obliku žalbe protiv rješenja o ovrsi. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, a ovršenika obvezati na podmirivanje troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ) na koju u žalbi ukazuje ovršenik, budući da je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, budući da, suprotno žalbenim navodima, izreka rješenja pod toč. III. nije nerazumljiva, odnosno obveza ovršenika po kojoj bi trebao postupiti ukazuje na nalog iz toč. I. izreke istog rješenja i istovjetna je sadržaju ovršne isprave.
5.1. Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istog Zakona, a u svezi čl. 21. st. 1. OZ, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja niti da bi sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Iz spisa predmeta proizlazi: - da je 19. veljače 2018. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-992/2017 temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne sudske presude zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama, poslovni broj P-312/17 od 25. svibnja 2017. ispravljene rješenjem od 29. kolovoza 2017., - da je navedenom presudom zbog ogluhe tamo tuženik, ovdje ovršenik, obvezan tužitelju, ovdje ovrhovoditelju, položiti račun o sastavu sve imovine, uključujući arhivske i poslovno knjigovodstvene isprave kao i točan broj, popis i oznaku sve tradicijske nošnje koje su tuženiku kao predsjedniku udruge predane u posjed za vrijeme trajanja njegovog mandata te također je obvezan predati u posjed poslovni prostor koji se nalazi u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno sa svim stvarima koje se u njemu nalaze kao i svu arhivsku i poslovnu-knjigovodstvenu dokumentaciju odnosno svu tradicionalnu primorsku nošnju kao i da naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.050,00 kn, - da je navedena presuda zbog ogluhe postala pravomoćna 22. lipnja 2017., a ovršna 10. srpnja 2017., - da je rješenjem o ovrsi ovršeniku određen rok od tri dana računajući od dana dostave rješenja da postupi po navedenoj presudi zbog ogluhe te mu je zapriječeno, ukoliko ne ispuni navedenu obvezu, novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn, - da se ovršenik nije žalio na rješenje o ovrsi tako da je postalo pravomoćno 26. lipnja 2018. te - da ovršenik nije dobrovoljno postupio po navedenom rješenju o ovrsi.
7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje s obrazloženjem da ovršni postupak nije sporan postupak te bi se provođenjem od strane ovršenika predloženih dokaza još jednom provodio postupak radi utvrđivanja činjenica koje su već utvrđene i o kojima je odlučeno donošenjem ovršne isprave pa smatrajući da nema ovlaštenja ispitivati da li je u parničnom postupku tražbina (radi čijeg prisilnog ostvarenja se ovrha traži) pravilno utvrđena primjenom odredbe, čl. 262. st. 3. u svezi čl. 16. OZ, odlučio je ovršeniku izreći novčanu kaznu.
8. Naime, odredbom čl. 262. st. 1. OZ određeno je da ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, sud će rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze, dok je st. 2. određeno da će rješenjem o ovrsi sud istodobno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu.
8.1. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o zamjenljivoj činidbi kada se ovrha provodi tako da se ovrhovoditelja ovlašćuje da sam izvrši dužnu činidbu kada se troškovi prisilno naplaćuju od ovršenika po pravilima o naplati novčane tražbine, već se radi o radnji koju može izvršiti samo dužnik pa se ovrha provodi izricanjem novčanih kazni.
9. Žalbeni navodi koji ukazuju na odredbu čl. 262. st. 7. OZ ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja budući da je tom odredbom propisano da ako radnja koju može obaviti samo ovršenik ne ovisi isključivo o njegovoj volji (npr. stvaranje određenoga umjetničkog djela i sl.), ovrhovoditelj nema pravo tražiti ovrhu iz st. 1. toga članka, nego samo naknadu štete, a što u konkretnom nije slučaj jer se iz stanja spisa predmeta ne može izvesti zaključak da ovrhovoditelj ne bi imao pravo tražiti ovrhu iz razloga što predmetna radnja, a koju može obaviti samo ovršenik, ne ovisi isključivo o njegovoj volji.
10. Kako, dakle, iz spisa predmeta slijedi da ovršenik u roku koji mu je određen, unatoč zapriječenoj novčanoj kazni, nije ispunio obvezu iz navedene ovršne isprave- pravomoćne presude zbog ogluhe, prvostupanjski sud je na prijedlog ovrhovoditelja, pobijanim rješenjem pravilno odlučio kada je ovršeniku izrekao novčanu kaznu primjenom odredbe čl. 16. st. 1. OZ (kad je tim Zakonom novčana kazna predviđena kao sredstvo ovrhe ili osiguranja, ta se kazna može izreći fizičkim osobama u iznosu 130,00 do 3980,00 eura) i zaprijetio novim kaznama (čl. 16. st. 3. OZ).
11. Slijedom iznesenog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda kako je to odlučeno kao pod toč. I izreke drugostupanjske odluke.
12. Odluka o trošku odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP, pa kako navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja parnice to je odlučeno kao pod toč. II izreke drugostupanjske odluke.
U Zadru, 13. lipnja 2025.
Sutkinja
Sanja Dujmović
