Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-214/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mati Prepelec, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Likvidacijska masa iza ŠTEDBANKA d.d. u likvidaciji, OIB: 98616769549, Zagreb, Slavonska avenija 3, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6799/2016-8 od 18. srpnja 2017., 13. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6799/2016-8 od 18. srpnja 2017..
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„Odbacuje se tužba tužiteljice DI, podnesena dana 24.11.2016.“
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se uvaži žalba i ukine pobijano rješenje, te predmet vrati na ponovni postupak.
2.1. Žalbom ukazuje kako u postupku traži da se utvrdi kako ne postoji određeni odnos, pa posljedično tome niti prava i obveze iz tog odnosa, a ne utvrđenje neke činjenice. U odnosu na dio kojim traži utvrđenje isprave neistinitom u pogledu postojanja anuiteta navodi kako anuitet koji ne postoji nema niti može imati dan dospijeća. Smatra i kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da među strankama nije sporno da je zahtjev tužiteljice podnijet nakon dospjelosti zahtjeva za činidbu iz Ugovora o kreditu 880-00/96 obzirom da anuiteta u tom pravnom odnosu nema. Obrazloženje prvostupanjskog suda smatra nejasnim i nerazumljiv, te ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Povodom žalbe tužiteljice ovosudnim rješenjem poslovni broj Gž-78/18- 2 od 14. veljače 2018. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6799/2016-8 od 18. srpnja 2017., a povodom izjavljene revizije tužiteljice Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim je rješenjem poslovni broj Rev-495/2024-2 od 14. siječnja 2024. ukinuo presudu ovoga suda i predmet vratio na ponovni postupak zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
5. U nastavku postupka ovaj sud je ponovo razmotrio žalbene navode tužiteljice, te je utvrdio kako žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije nastao pravni odnos po kojem bi bila ugovorena anuitetna otplata kredita po ugovoru o kreditu broj 880-00/96 sklopljenim između tuženika i RRnautike d.o.o., kao i da se utvrdi da je neistinita isprava "Stanje duga na dan 09.09.2008.g." Štedbanke d.d. od 9. rujna 2008. u dijelu u kojem je naznačeno postojanje i dospijeće anuiteta na dan 31. siječnja 2002. i 30. travnja 2002. po navedenom ugovoru.
8. Prvostupanjski sud rješenjem odbacuje tužbu te se poziva na odredbe članka 187. stavak 2. ZPP-a i navodi kako tužiteljica traži utvrđenje činjenice iz sadržaja pravnog odnosa u odnosu na ugovorene anuitete otplate kredita, kao i da je neistinita isprava u dijelu u kojem je naznačeno postojanje dospijeća anuiteta i to sve nakon što je zahtjev za činidbu iz tog odnosa, odnosno Ugovora o kreditu dospio, a što smatra nedopuštenim.
9. Članak 187. stavak 1. ZPP-a propisuje kako se tužbom može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, dok stavak 2. istog članka navodi da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
10. Dakle, kako iz prvostupanjske presude i stanja spisa proizlazi da je tužiteljica na tuženika prenijela fiducijarno vlasništvo svojih nekretnina, koje su kasnije izvlaštene u posebnom postupku, te je u odnosu na navedene nekretnine tužiteljici i tuženiku isplaćena naknada u postupku izvlaštenja, s time da je tuženiku isplaćena naknada prema stanju duga na dan 9. rujna 2008. za koju ispravu tužiteljica traži da se utvrdi neistinitom u dijelu u kojem je naznačeno postojanje i dospijeće anuiteta, ali i da nije nastao pravni odnos po kojem bi bila ugovorena anuitetna otplata kredita po zaključenom Ugovoru broj 880-00/96, valja reći da tužiteljica tužbeni zahtjev, bez obzira kako ga je inicijalno postavila, temelji na tvrdnji kako činjenice koje su naznačene u određenoj ispravi nisu točne, odnosno da djelomičan sadržaj navedene isprave (postojanje i dospijeće anuiteta) ne odgovara stvarnom stanju i da isti podaci navedeni u spornoj ispravi nisu točni.
11. Obzirom na navedeno nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima želi prikazati kako ona ne traži utvrđenje činjenica, a posebno da je tužbu na utvrđenje podnijela prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.
12. Naime, tužiteljica ne spori kako je postojala dospjela glavnica i zatezna kamata koju je obvezna platiti upravo prema stanju duga na dan 9. rujna 2008. (iako ona u tužbi navodi kako se radi o stanju glavnice, a ne dospjeloj glavnici) s time da dospjela obveza tužiteljice prema tuženiku proizlazi upravo iz Ugovora broj 880- 00/96, a što je vidljivo i iz stanja spisa, te svih isprava koje prileže spisu, primjerice presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3182/12-20 od 18. veljače 2014., gdje je tužiteljica tijekom navedenih postupaka isticala kako je tuženik namiren u ranijim postupcima, pa i ovršnim koji je vođen pred nadležnim sudovima. Dakle, tuženik je kroz ranije razdoblje, prije podnošenja ove tužbe, pokušao namiriti svoje potraživanje od tužiteljice, između ostalog i dospjelo potraživanje koje potječe iz Ugovora broj 880-00/96.
12.1. Iz navedenog je jasno kako tuženik ima dospjelo potraživanje prema tužiteljici, te je stoga pravilan stav prvostupanjskog suda kada navodi da je tužiteljica tužbu podnijela nakon dospjelosti zahtjeva za činidbu koja proizlazi iz istog odnosa, odnosno iz Ugovora broj 880-00/96, te da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje pravne zaštite tužiteljici kroz deklaratorni zahtjev. Ista može eventualno postavljanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva, ukoliko za to budu ostvareni uvjeti, zatražiti pravnu zaštitu.
13. Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
U Vukovaru, 13. lipnja 2025.
Sudac
Ana Bosančić
