Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-601/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (otok Šolta), Pražac 5, zastupanog po Ivanu Santici, odvjetniku iz OD Santica & Đapić iz Splita, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-250/2020-29 od 25. listopada 2024., 13. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 250/2020-29 od 25. listopada 2024. kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.849,08 Eur sa zateznim kamatama od 25. listopada 2024. do isplate.

II Prihvaća se žalba tužitelja te se pored već dosuđenih troškova postupka u iznosu od 2.849,08 Eur, nalaže tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju daljnji trošak od 375,00 Eur sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećana za tri postotna poena. III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 Eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime imovinske štete 2.732,89 Eur sa zateznim kamatama od 3. veljače 2020. do isplate (toč. I), te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.849,08 Eur sa zateznim kamatama od 25. listopada 2024. do isplate (toč. II).

2. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 t. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), navodeći kako je sud pogrešno utvrdio njegov uspjeh u visini zahtjeva u omjeru od 68%, jer je uspio u cijelosti, slijedom čega je pogrešno obračunao priznati trošak, te kako je neosnovano odbio naknadu troška sastava odštetnog zahtjeva i troška zastupanja na ročištu za objavu presude. Predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka, sukladno žalbenim navodima.

3. Tuženik odluku o troškovima pobija iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353 st.1 ZPP. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj uspio u postupku u omjeru 84%, već u omjeru od 68%; da je pogrešno zaključio kako nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva i dosudio mu sav zatraženi trošak, te još i kako je sud vrijednost boda neosnovano obračunavao primjenom odredaba Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine broj 126/2022 i za razdoblje prije njena stupanja na snagu (5. studenog 2022.).

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Obrazlažući odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj, u parnici, u pogledu osnove uspio u cijelosti, a u pogledu visine zahtjeva u omjeru od 68%, čime ukupan tužiteljev uspjeh u postupku iznosi 84%, zaključivši kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio naknadu imovinske štete u iznosu od 28.715,83 Kn, no da je podneskom od 23. kolovoza 2023., nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev kojim traži naknadu u iznosu od 4.033,57 Eur. Povodom prigovora tuženika da je tužitelju već isplatio na ime štete 1.523,01 Eur, tužitelj podneskom od 29. kolovoza 2023. ispravlja tužbeni zahtjev na 2.732,59 Eur, navodeći kako je prethodno, omaškom, naznačen iznos od 4.033,57 Eur.

7. Kako je tužitelj konačno postavljenim zahtjevom zatražio naknadu štete u iznosu od 2.732,29 Eur koji je zahtjev u cijelosti prihvaćen (a o razlici do 4.033,57 Eur, sud i nije odlučivao, jer takvog tužbenog zahtjeva nije bilo, obzirom na ispravak), to je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 68%, budući je tužitelj kako u pogledu osnove tako i visine uspio u cijelosti, tj. 100%.

8. Stoga je u pogledu omjera uspjeha tužitelja u postupku, tužiteljeva žalba osnovana, a tuženikova neosnovana.

9. Isto tako neosnovani su tuženikovi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunavao vrijednost boda primjenom odredaba Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine broj 126/2022, i za razdoblje prije njena stupanja na snagu (5. studenog 2022.), budući je T.br. 52 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a koju je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci i primijenio.

10. Nadalje, osnovano tužitelj ističe kako je pogrešno odbijen njegov zahtjev za naknadom troška sastava odštetnog zahtjeva i zastupanja na ročištu za objavu presude.

11. Naime, odredbama čl. 11 st. 1 ZOOP propisano je kako je oštećenik ovlašten podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog osiguranja vlasnika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama neposredno odgovornom osiguratelju, pa trošak sastava odštetnog zahtjeva kojeg je tužitelj uputio tuženiku prije pokretanja ovog postupka, suprotno navodima žalbe, predstavlja izdatak učinjen u povodu ovog postupka, te se smatra dijelom parničnih troškova u smislu odredaba čl. 151 st. 1 ZPP.

10.1. Nadalje, odredbama čl. 335 ZPP propisano je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi čl. 335 st. 8 ZPP stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga se, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, radi se o trošku učinjenom u povodu postupka na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici.

11. Slijedom svega navedenog tužitelju pripada pravo na naknadu troškova od strane tuženika kako slijedi: 400,00 Eur za sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe (T.br. 7 st. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), 400,00 Eur za sastav podnesaka od 21.7.2021. i 23.8.2023. (T.br. 8 st. 1 Tarife); 150,00 Eur za sastav podneska od 15.12.2022. (T.br. 8 st. 3 Tarife), 800,00 Eur za zastupanje na ročištima 5.7.2022., 26.9.2022., 29.11.2022., 10.10.2023., (T.br. 9 st. 1 Tarife), 300,00 Eur, za zastupanje na ročištima 18.5.2022., 25.3.2024., 15.10.2024. (T.br. 9 st. 2 Tarife) te 100,00 Eur za zastupanje na ročištu za objavu presude 25. listopada 2024. (T.br. 9 st. 3 Tarife), što zbrojeno i uvećano za PDV (25%) iznosi 2.687,50 Eur, čemu je dodan trošak vještačenja od 409,75 Eur, te trošak sudske pristojbe za tužbu od 42,27 Eur i presudu od 84,56 Eur, što sveukupno iznosi 3.224,08 Eur.

12. Obzirom na navedeno, pozivom na odredbe čl. 380 t. 2 ZPP, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje, sadržano u presudi, kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.849,08 Eur, potvrđeno kao pod točkom I izreke, dok je tužiteljeva žalba prihvaćena kao osnovana, te je temeljem odredaba čl. 380 t. 3 ZPP tuženiku naloženo naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 375,00 Eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, kao pod točkom II izreke.

13. Temeljem odredaba čl. 154 st. 1 ZPP tužitelju je priznat trošak žalbenog postupka budući je sa žalbom uspio u cijelosti, a koji trošak, obzirom na pobijani dio troška (300,00 Eur) iznosi 12,5 bodova za sastav žalbe (T.br. 10. st. 4 Tarife) što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV (25%) iznosi 31,25 Eur, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer sukladno odredbama T.br. 3 st. 4 u vezi s T.br. 2, Napomena: 2, Uredbe o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 37/23), žalba protiv odluke o troškovima postupka ne podliježe obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Šibeniku, 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Ćurko Ventrić