REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1742/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CREDO BANKA d. d. u stečaju Split, kao pravne osobe i BM, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. i dr. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-11033/2021-8 od 29. studenoga 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite na radu, osnovanom, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenicima CREDO BANKA d. d. u stečaju Split, kao pravnoj osobi i BM, kao odgovornoj osobi, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, za prekršaj iz članka 98. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisan u točki 1. izreke, na temelju iste odredbe, utvrđuju, pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, a odgovornoj osobi u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura te za prekršaj iz članka 98. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu činjenično opisan u točki 2. izreke, na temelju iste odredbe, pravnoj osobi u iznosu od 1.300,00 (tisućutristo) eura, a odgovornoj osobi u iznosu od 300,00 (tristo) eura.
II Na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljenicima se izriču ukupne novčane kazne, pravnoj osobi u iznosu od 2.300,00 (dvijetisućetristo) eura, a odgovornoj osobi u iznosu od 500,00 (petsto) eura, koje su dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude, s time da će se, ako plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku određenom za plaćanje, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona smatrati da su novčane kazne u cjelini plaćene.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici CREDO BANKA d. d. u stečaju Split, kao pravna osoba i BM, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanog u točki 1. izreke, za koji su prekršaj primjenom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne te zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu, činjenično opisanog u točki 2. izreke, za koji su prekršaj primjenom članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 2.000,00 kuna pravna osoba i 500,00 kuna odgovorna osoba, uz pravilno upozorenje da će se, ako plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku određenom za plaćanje, sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona smatrati da su novčane kazne u cjelini plaćene. oslobođeni od kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenici su oslobođeni obveze naknade troškova prekršajnog postupka - paušalne svote suda.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. U žalbi u odnosu na prekršaj opisan u točki 1. navodi da je svrha Procjene rizika i ostalih napora poslodavca smanjivanje vjerojatnosti nastanka ozljede na radu i ostalih neželjenih posljedica koje utječu na radnu sposobnost radnika, pa pobijana presuda neće u dovoljnoj mjeri utjecati na poslodavca. U odnosu na prekršaj opisan u točki 2. ističe da se neprijavljivanje ozljede na radu inspekciji rada u zakonom propisanim rokovima ne može smatrati formalnim nedostatkom, a prijavljivanje ozljede bitno je i za sprečavanje takvih ozljeda ubuduće.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, okrivljenike za počinjene prekršaje kazni primjerenim kaznama.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/21), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je, postupajući po službenoj dužnosti, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primjenom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio od kazne za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 1. izreke, dok ih je za prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2. izreke kaznio preblagim kaznama, na što osnovano ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.
5.1. Naime, odredbom članka 38. Prekršajnog zakona propisano je da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje (stavak 1.), a da može osloboditi od kazne počinitelja, kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja; kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak; kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu (stavak 2.).
5.2. Međutim, u konkretnom slučaju zakon izričito ne propisuje oslobađanje od kazne za terećene prekršaje, a uvjeti za fakultativno oslobađanje od kazne nisu ispunjeni, jer niti posljedice prekršaja okrivljenike tako pogađaju da je njihovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, niti su okrivljenici naknadno izrađenom Procjenom rizika otklonili ili umanjili posljedice prekršaja.
6. Prilikom odmjeravanja kazni, ovaj drugostupanjski sud uzeo je u obzir sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i koje okolnosti su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene.
6.1. Cijeneći priznanje djela, dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika i naknadno izrađenu Procjenu rizika kao olakotne okolnosti, u granicama zakonom propisanih novčanih kazni za okrivljenike, ovaj sud smatra da iste daju dostatnu osnovu da se okrivljenicima za prekršaj iz točke 1. izreku odmjere novčane kazne primjenom odredbi o ublažavanju kazni, dok je u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke prvostupanjski sud utvrđene olakotne okolnosti precijenio te okrivljenike za taj prekršaj treba kazniti strožim kaznama.
6.2. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, a imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenih dobara i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i okrivljenicima, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. Prekršajnog zakona, za počinjene prekršaje odmjerio novčane kazne u iznosima ispod najnižih zapriječenih kazni za odnosne prekršaje, smatrajući da će se ovako ublaženim novčanim kaznama ostvariti opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.
7. Nadalje, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da su novčane kazne u cjelini plaćene.
8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. lipnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
