REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-676/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja SLATING d.o.o., Slatina, Nikole Šubića Zrinskog 28, OIB: 50177157795, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Kosta Lacmanović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Virovitice, Trg bana Josipa Jelačića 21, protiv tuženika Odvjetničko društvo TÖDTLING & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Lastovska ulica 17, OIB: 09931144729, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Lončar, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Zagreba, Ulica Vjenceslava Novaka 14, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 31.980,02 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od 10.08.2023. godine do isplate.".

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.375,00 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja.

III/ Odbija se djelomično zahtjev tuženika na naknadu parničnog troška u iznosu od 308,13 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 03. travnja 2024. godine tužbu u kojoj u kratkom navodi kako je tuženik protiv njega ishodio rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave izdan od javnog bilježnika Tamara Banac Knežević iz Orhovice, pod poslovnim brojem(Sudski predmet):Ovrv-3056/2023, UPP/OS-Ovrv- 609/2023 (javnobilježnički predmet) radi namirenja tražbine od 29.520,50 € (po računu broj: 120/23/1/1 od 02.05.2023.) sa zakonskim zateznim kamatama te trošak postupka u iznosu od 933,39 € uvećano za zatezne kamate. Uz račun dostavljena je Specifikacija poslova BIONITEGRA/SLATING na način da je tuženiku zaračunao 50% od iznosa iz Specifikacije. Ističe da tužitelj zbog propusta njegovog punomoćnika protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije podnio prigovor. Tuženik tužitelju predmetni račun nikada nije dostavio, već je isti proslijedio javnom bilježniku uz prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Napominje kako tuženik nije ni mogao tužitelju ispostaviti račun, jer oni nisu bili u nikakvom pravnom odnosu, obzirom da je tuženik bio u poslovnom odnosu s ZZ, isključivo kao fizička osoba, a obzirom da je on zajedno s EZ zatražio od tuženika pružanje odvjetničkih usluga. Tuženik je poslove obavljao kao nalogoprimac za korist KZ i ZZ kao skupnog nalogodavca. Ugovor je sklopljen u usmenom obliku te je po završetku posla dogovoreno da isti dođe 10.000,00 kn uvećano za PDV i da ga plaćaju LZ i ZZ po pola. Tuženik je naknadno protivno postignutom dogovoru, ne samo na ime ZZ kao fizičke osobe, izdao tužitelju račun na znatno veći iznos od 29.520,50 € umjesto dogovorenog od 3.737,70 €/28.161,70 kn. Na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-3056/2023 tuženik je FINI podnio zahtjev za naplatu tako da je od tužitelja bez stvarne osnove naplatio ukupno 31.980,02 €. Novčana sredstva sa računa tužitelja na račun tuženika prebačena su 9.8.2023. godine. Na opisani način tuženik je na štetu imovine tužitelja stekao nepripadnu korist u iznosu od 31.980,02 €. Stoga mu je dužan taj iznos vratiti, i to kao nesavjesni stjecatelj sa zakonskim zateznim kamatama od 10.08.2023. do isplate. Nadalje, tužitelj navodi da u slučaju da bi sud protivno prednjim navodima zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu, da bi opet tuženik od tužitelja bez osnove naplatio umjesto dogovorenih 829,52 € iznos od 31.980,02 €, što je za 31.150,50 € više. Dakle, u tom slučaju bi se radilo i o kršenju ugovora od strane tuženika, jer je naknada za cjelokupni rad tuženika dogovorena u iznosu od 10.000,00 kn uvećano za 25% PDV-a od čega ½ iznosi 829,52 € koliko bi tuženik eventualno mogao naplatiti od tužitelja. Time je oštetio tužitelja za iznos od 31.150,50 €.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u cijelosti tužbu i to osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Napomenuo je kako se tužba odnosi na navodno stjecanje bez osnove od strane tuženika, međutim tuženik je izvršio naplatu putem FINA-e temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tamare Banac Knežević iz Orahovice posl. broj Ovrv- 3056/2023, UPP/OS-Ovrv-609/2023, od dana 06.07.2023. godine. Tužitelju je poslana obavijesti od strane javnog bilježnika i te je bio upozoren da će se protiv njega izdati rješenje o ovrsi ako u zakonskom roku ne izvrši obvezu iz prijedloga za ovrhu i upućen je da protiv rješenja o ovrsi ima pravo izjaviti prigovor, u kojem će slučaju sud ukinuti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastaviti u parnici odnosno upućen da spor s ovrhovoditeljem pokuša riješiti izvansudskim putem. Kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu prema tuženiku tako je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, a kojeg je tužitelj primio 11.07.2023. na koje je nije podnio prigovor, uslijed čega je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno. Dakle, nije točno niti osnovano da je naplata izvršena bez osnove. Činjenica jest da je tužitelj mogao, a nije (pravovremeno) podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, uslijed čega je prekludiran u daljnjem iznošenju prigovora u odnosu na račun, poslovni odnos itd., a koje prigovore posve neosnovano ističe u ovom postupku. Nadalje, napomenuo je kako drugi sudski postupak između tuženika i ovdje već spomenutog ZZ se vodi zasebno i neosnovano s rješenjem o ovrsi koje je predmet ovog postupka. Dok navodi tužitelja da bi prethodni punomoćnik bio ”kriv” za propuštanje ulaganja prigovora je samo pokušaj zbunjivana suda i nije niti bitan jer se tiče samo tužitelja i tog prethodnog punomoćnika.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako stranke nisu bile u poslovnom odnosu da tuženik nije pružao tužitelju nikakve odvjetničke usluge, a posebno ne one na koje se odnosi sporni račun. Tuženik je naplatom istog računa stekao bez realne osnove postupajući protivno načelu savjesnosti i poštenju te moralnim normama društva pa je isti nepošteni stjecatelj i stoga je dužan naplaćeni iznos vratiti. Nadalje, napominje kako rješenjem o ovrsi nije odlučeno o stjecanju bez osnove, a posebno ne o odgovornosti tuženika za štetu koju je prouzročio tužitelju kršenjem ugovorne obveze. Kako ta pitanja nisu bila predmet izreke sudske (javnobilježničke) odluke, ona ne stječu svojstvo pravomoćnosti i ne ograničavaju sud da u posebnoj parnici odluči o zahtjevu za stjecanje bez osnove odnosno o zahtjevu za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze iz istog događaja. Također tuženik nije objasnio kako to da je EZ, odnosno na njegov zahtjev njegovom društvu Dobro rješenje d.o.o., za iste poslove ispostavio račun na 5.000,00 kn uvećan za PDV, a tužitelju mnogostruko veći iznos. Sve dobiva na težini kada se ima u vidu da je, pored spornog računa tužitelju, za iste poslove ZZ, kao fizičkoj osobi, 2.5.2023. godine izdao poseban račun broj:119/23/1/1 na iznos od 3.737,70 €. To znači da si tuženik pridržava prava koja mu ne pripadaju, tj. da svojevoljno tumači kada ZZ nastupa u ime tužitelja, a kada u svoje ime kao fizička osoba. Poziva se na čl.10. ZOO.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo kako je tužitelj pravomoćno od strane Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, čiju je odluku potvrdio i Županijski sud u Bjelovaru, odbijen sa: prijedlogom za ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, prijedlogom da sud naloži FINA-i odgoditi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava po Zahtjevu za izravnu naplatu te prijedlogom za obustavom ovrhe, dok su uložena žalba i prigovor protiv rješenja o ovrsi odbačeni. Dakle, ne može se u ovom niti u bilo kojem drugom postupku sada osporavati račun (vjerodostojna isprava) odnosno postojanje materijalno pravnog odnosa, kada je o tome već riješeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi te odlukama Županijskog suda u Bjelovaru i Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, a kojima su odbijeni svi prigovori/žalbe vezano za predmetnu ovrhu. Pravni put za osporavanje rješenja o ovrsi je prigovor na rješenje o ovrsi te parnični postupak povodom podnijetog prigovora na rješenje o ovrsi. Nakon što su tužitelju čak četiri prijedloga/žalbe/prigovora (pravna lijeka) pravomoćno odbijeni, novo i nastavno utuženje predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja te obijesno parničenje. Nadalje, navodi da ZZ nije prihvatio ponudu tuženika vezano za visinu određenog posla te se nikada više nije javio tuženiku, a tuženik je tek nakon dodatna tri e-maila podnio prijedlog za ovrhu koji je postao pravomoćan i ovršan. Također je naveo kako je iz specifikacija uz račune br. 119/23/1/1 i 12/23/1/1 razvidno da je razdvojeno ono što se tiče tužitelja od onog što se tiče ZZ i ČZ te da je tuženik po direktoru ĐZ primarno bio spreman naplatiti tužitelju znatno umanjenu naknadu za izvršene usluge te je u više navrata poziva tužitelja po prokuristi na dogovor i jasno mu je rekao da u slučaju ne postizanja dogovora da će račun biti sastavljen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, no tužitelj je mjesecima to izbjegavao.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno s prilozima (list 6-15, 39-42 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-3056/2023 (list 16 spisa), račune (list 17-18, 19-20, 167 spisa), korespondencija (list 21-23, 84, 130-131, 135-136, 150-160, 164-166 spisa), ispis sa stranice Hrvatske pošte (list 32 spisa), povratnica (list 33-34 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 35-38 spisa), obavijest (list 43-44 spisa), pisani iskaz OZ (list 51-52 spisa), pisani iskaz ZZ (list 53-56 spisa), zapisnik Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini (list 57-63 spisa), rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini (list 70-78 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru (list 79-83 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 95-105, 138-149 spisa), nacrte ugovora, utanačenja i sporazuma (list 106-129, 132-134 spisa), izjavu (list 137 spisa), pisani iskaz TZ (list 168-170 spisa), pisani iskaz ČZ (list 171-172 spisa), sudska praksa (list 183-188, 194- 201 spisa), ispis sa stranice e-predmet (list 189-193 spisa), saslušani su svjedoci LZ (list 206-208 spisa), ZZ (list 208-209 spisa), kao i stranke i to zakonskog zastupnika tužitelja OZ (list 209-210 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika ĐZ (list 210-211 spisa) te je izvršio uvid u spis javnog bilježnika Tamare Banac Knežević.

6. Sud nije saslušao javnog bilježnika Tamaru Banac Knežević na okolnost izdavanja rješenja o ovrsi, obzirom da navedena činjenica nije odlučna za rješenje ovog spora. Također nije proveo financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine naknade koja je obračunata tužitelja, a koja MZ odnosno njegovom društvu Dobro rješenje d.o.o., obzirom da navedena okolnost nije sporna između stranaka te su se stranke na ročištu dana 20.03.2025. usuglasile kako nije potrebno isti dokazni prijedlog provoditi.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 31.980,02 €, a kojeg je tuženik naplatio u izvansudskoj ovrsi pred FINA-om temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

9. Među strankama je sporan osnov i visina utuženog potraživanja.

10. Uvidom u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamara Banac Knežević iz Orahovice, Josipa Kozarca 14, sudski predmet Ovrv- 3056/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-609/2023 od 06.07.2023. razvidno je da se radi o rješenju koje je doneseno na prijedlog ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužitelja kao ovršenika i to radi naplate tražbine po računu broj 120/23/1/1 na iznos od 29.520,50 € uvećano za zatezne kamate i to za pružene odvjetničke usluge sastava Ugovor o prijenosu poslovnih udjela 07/2020, Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa 08/2020, Slating, Sokačić, LZ i Ugovora o ustupu Sokačić- Slating od 19.06.2020. (50%). Tuženik je u spis dostavio nacrte ugovora, utanačenja i sporazuma (list 106-129, 132-134 spisa) kao i nacrte izjave (list 137 spisa), iz kojih je razvidno da je tuženik obavio posao na koji je izdao ranije navedeni račun.

11. Iz povratnice je razvidno kako je dana 11.07.2023. uručeno ranije navedeno rješenje o ovrsi ovršeniku odnosno ovdje tužitelju, a što potvrđuje i i ispis sa stranice Hrvatske pošte. Zakonska zastupnica tužitelja OZ je u svojem iskazu potvrdila da je ona potpisala istu povratnicu. Ranije navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 20.07.2023. o čemu je javni bilježnik izdao potvrdu dana 07.08.2023. Ranije navedeno razvidno je i iz spisa javnog bilježnika Tamara Banac Knežević iz Orahovice, Josipa Kozarca 14, sudski predmet Ovrv-3056/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-609/2023, iz kojeg je razvidno da je ovdje tužitelj po punomoćniku dostavio dana 18.08.2023. punomoć za zastupanje za svojeg punomoćnika, da je 07.09.2023. podnio žalbu/prigovor protiv rješenja o ovrsi, prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju o ovrsi i obustavu ovrhe.

12. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovrv-3056/2023-24 od 06. listopada 2023. razvidno je kako je odbijen ranije navedeni prijedlog tužitelja kao ovršenika za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Banac Knežević iz Orahovice, sudski predmet Ovrv-3056/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-609/2023 od 06. srpnja 2023., da je odbačena žalba/prigovor ovršenika (ovdje tužitelja) od 07. rujna 2023. uložena protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3056/2023 od 06. srpnja 2023., da je odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) da sud naloži Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava po Zahtjevu za izravnu naplatu od 8. kolovoza 2023. temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti poslovni broj Ovrv-3056/2023 od 06. srpnja 2023. te je odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za obustavu ovrhe. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-306/2023-2 od 09. travnja 2024.

13. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-3056/2023 razvidno je da je po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-3056/2023 od ovršenika odnosno ovdje tužitelja naplaćen ukupni iznos od 30.719,34 € koji se odnosi na trošak u iznosu do 265,45 €, trošak od 933,39 € i 29.520,50 € glavnice kao i zateznih kamata u iznosu od 1.260,68 €.

14. Nadalje, uvidom u račun broj 122/22/1/1 razvidno je da je ovdje tuženik izdao društvo Dobro rješenje d.o.o. račun za odvjetničke usluge u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno s PDV-om u iznosu od 6.250,00 kn, a koji se odnosi na utanačenja od 03.01.2020. s izmjenom i dopunom od 07.01.2020., sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 20.02.2020. uz izmjene /dopune od 01.03.2020., ugovor o kupoprodaji zemljišta od 20.02.2020., ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela od 20.02.2020. uz kasnije izmjene/dopune od 01.03.2020., potvrda od 20.02.2020., sporazum o poslovnoj suradnji od 20.02.2020. uz kasnije izmjene /dopune od 01.03.2020., ugovor o prijeboju Biointegra -nova firma od 19.06.2020., ugovor o ustupu Slating-Sokačić od 19.06.2020., Ugovor o ustupu Sokačić-Čeljo od 19.06.2020., ponovno Sporazum o uređenju međusobnih sa izmjenama i dopunama od 30.06.2020., ponovno Sporazum o poslovnoj suradnji sa izmjenama i dopunama od 30.06.2020., Ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela asa izmjenama i dopunama od 30.06.2020., Dodatne izmjene od 03.07.2020., Izjava ZZ, e-mailovi, sastanci sa protivnom stranom.

15. Uvidom u račun broj 119/23/1/1 razvidno je da je isti izdao tuženik ZZ na iznos od 3.737,70 € (zajedno s PDV-om) za odvjetničke usluge: utanačenje od od 07.01.2020., ugovor o kupoprodaji nekretnine 7/2020 (50%), Izjava ZZ 7/2020, sporazum o poslovnoj suradnji i isporuci toplinske energije 07/2020 (50%), ugovor o prijeboju Biointegra nova firma (DS i DČ) od 19.06.2020 (50%), Ugovor o ustupu Sokačić-Čeljo od 19.06.2020. (50%), ugovor o ustupu Sokačić-Čeljo- nova firma od 19.06.2020 (50%), ugovor o ustupu Sokačić-Slating od 19.06.2020. (50%), Sporazum o uređenju međusobnih odnosa 07/2020, Slating, Sokačić, Čeljo-VPS Slating 1.045.000,00 €, a VPS Sokačić/Čeljo 170.000,00 € (50 %).

16. Iz maila od 19.06.2020. razvidno je da je zakonski zastupnik poslao isti MZ i ZZ kojim im se dostava na čitanje ugovor o ustupu. U prilog istog maila nalaze se Ugovor o prijeboju Biointegra nova firma, Ugovor cesija Slating Drago, Ugovor cesija Slating Drago Dino, Ugovor cesija Drago Dino nova firma, a također je dostavljen i Sporazum Slating Drago Dino.

17. Iz mailova od 23.06., 30.06.2020. i 03.07.2020. (list 151, 156-160 spisa) razvidno je kako se radi o prepisci između zakonskog zastupnika tuženika i ZZ koja se tiče ugovora i ispravaka koje u njima treba napraviti.

18. Iz korespondencije je razvidno da je zakonski zastupnik tuženika pisao mail **.**.2022. MZ u kojem je naveo da mu dostavlja u prilogu specifikacije usluga vezano za njega i gospodina ZZ, da je cijena navedenih usluga 10.000,00 kn + PDV uz napomenu da je to minimalna cijena jer su svi ugovori bili spremni za realizacije posla vrijednog najmanje 7.500.000,00 kn te je to 0,13% vrijednosti transakcije, a da je cijena takva imajući u vidu njihov odnos i činjenicu da nisu realizirali odnos pa je išao najniže što je mogao, a gledajući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u kojem je samo jedan takav ugovor cca 1% vrijednosti. Nadalje, zamolio je LZ da sve iskomunicira sa gospodinom ZZ i da kad mu potvrde da on šalje račun, samo neka gospodin ZZ javi na koga da stavi njegov dio.

19. Iz maila od 14.12.2022. razvidno je da je zakonski zastupnik tuženika pisao ZZ vezano za usluge koje je pružio njemu i KZ te da mu je proslijedio ranije navedeni mail koji je pisao MZ sa specifikacijom usluga i da je LZ tražio da se njemu izda račun na 5.000,00 kn uvećano za PDV, a ZZ 5.000,00 kn uvećano za PDV. Naveo je da ne zna na koju firmu to želi, da bi izdao sa 31.12.2022. kada će izdati i sve preostale račune. Iz poruka je razvidno kako je zakonski zastupnik tuženika tražio 27.12.2022. odgovor na ranije navedeni mail od ZZ, koji mu je dana 30.12.2022. naveo da mu ne treba račun na firmu, ali da će se o svemu dogovoriti kada se vide i da će se javiti početkom 2023., dok je 27.01.2023. naveo da će se javiti kada je u Zagrebu.

20. Iz maila od 24.03.2023. razvidno je da je zakonski zastupnik tuženika naveo ZZ da čeka već par mjeseci da mu se javi te da moli da mu se javi do kraja sljedećeg tjedna jer će svakako izdati račun s 31.03.2023. Naveo je da je htio da se javi kako bi korektno završili, jer mu nema smisla da ide po Tarifi i da račun bude znatno veći, a opet čeka ga već par mjeseci i ništa pa onda proizlazi da ništa od dogovora. Iz maila od 11.05.2023. razvidno je da je zakonski zastupnik tuženika ponovno pisao IZ kako povlači sve napisano i preloženo, jer mu se on ne javlja pa mu stoga šalje račun po Tarifi i da se vide na sudu, kad očito tako želi, da je stvarno imao volju mu umanjiti, odnosno dati popust koji bi dao još samo KZ, no da vidi da mu to nije dosta. Na isti mail ZZ je odgovorio da ne vidi razlog za toliku nervozu i prijetnje tužbom kad su pregovori prodali i posao nije ionako odrađen. Traži ga da mu pošalje kopiju potpisane punomoći jer do tada ne zna temeljem čega i prema kome biste ispostavili fakturu, a ako bude i kada bude ispostavljao fakturu moli da detaljno opiše što je i kada odrađeno. Također je postavio pitanje kome da oni ispostave fakturu za izgubljenu investiciju jer strani partneri su mu prigovorili da su pregovori o zajedničkoj višemilijunskoj investiciji propali upravo zbog odvjetnika koji nije shvatio bit cijelog procesa i zakomplicirao je pregovore te nakon toga doveo do prekida istih. Zakonski zastupnik tuženika u mailu od 22.05.2023. dostavio je ZZ račune koje je poslao i poštom.

21. U svojem iskazu svjedok LZ je naveo kako su on i ZZ angažirali odvjetnika Tödtling da ih zastupa vezano za posao koji se ticao izrade plastenika. Taj posao s njegove strane nije izrealiziran te je njemu za svoje usluge gospodin Tödtling dostavio račun kojeg je on uredno platio. Napomenuo je kako je Drago sa odvjetnikom Tödtling imao još neke poslove pa su oni tako surađivali vezano za prodaju farme svinja. Odvjetnik je dao korektnu cijenu te je on rekao da se ukupni iznos prepolovi na pola i da se pola naplati njemu, a pola gospodinu Dragi i čini mu se da je on dobio račun na nekih 5.000,00 kn uvećano za PDV što je platio, a koliko mu je poznato Drago svoj račun nije plati. Ovaj račun po njegovu sjećanju odnosio se i na posao vezano za plastenike i za prodaju farme svinja i radilo se dakle o cjelokupnom poslu koji je odvjetnik obavljao za njih. Odvjetnik Tödtling je u puno većem obujmu pružao usluge Dragi Sokačiću nego njemu, no on je pristao platiti pola ukupnog računa. On i dalje surađuje s tuženikom. Ne sjeća da li se točno prodavala farma svinja ili firma koja je vlasnik farme svinja. Potvrdio je da je točna njegova pisana izjava da su se usluge odnosile na imovinu SLATING d.o.o. On nikada nije imao prigovore na pružene usluge od strane odvj. Tödtling kao ni gospodin Drago Sokačić po njegovu saznanju. Gospodin Drago nije platio na vrijeme i po dogovoru svoj dio računa i zna da mu se odvj. Tödtling vezano za to obraćao pa je on s Dragom razgovarao u jednom trenutku i on mu je potvrdio da nije platio i da će platiti, no misli da je bila nekakva priča oko toga da mu je htio umanjeno uplatiti. Pojasnio je da je u pisanoj izjavio naveo kada je naveo da nikada nije čuo od ZZ da će svoj dio pruženih usluga platiti i da mu je to u redu, da je zapravo mislio da je Drago rekao da će platiti njemu, a ja sam trebao umjesto njega platiti Andreju na što on nije pristao. Tek u ljeto 2023. godine kada je već pokrenuta cijela ova sudska priča, Drago ga je nazvao i rekao da je spreman platiti 5.000,00 kn u gotovini i da to prenese Andreju što je i napravio, a Andrej je to odbio. Također je svjedok naveo kako se sve ovo dosta davno događalo te da se on svih detalja ne sjeća.

22. U svojem iskazu svjedok ZZ potvrdio je kako su on i LZ bili zainteresirani da uđu u poslovnu suradnju vezano za plasteničku proizvodnju. Također je naveo kako je njegovo društvo SLATING imalo svinjogojsku farmu te je s BIOINTEGRA bio u kontaktu vezano za kupoprodaju te farme. LZ je u jednom trenutku predložio da angažiraju odvjetnika Tödtling koji mu je bio i prijatelj, a kako bi ih pratio u svemu tome pa su ga angažirali i u startu nije bilo puno govora o cijeni odvjetničkih usluga. Bili smo s njim na sastancima gdje su bili i predstavnici BIOINTEGRE, no nakon nekoliko sastanaka FZ je rekao da vlasnici nisu zadovoljni sa konceptom kojeg je odvj. Tödtling predložio te su postavili uvjet da ukoliko će se ići dalje vezano za kupoprodaju farme da se promijeni odvjetnik na što je on pristao pa su oni predložili DZ te nakon neka dva sastanka s njom su potpisali ugovor o kupoprodaji firme. Krajem 2022. stigao je e-mail i stizale su poruke od odvj. Tödtling vezano za plaćanje odvjetničkih usluga te je postignut dogovor da se plate usluge pola pola i postavilo se pitanje kome da se ispostavi račun. On je rekao da njemu račun ne treba i da će platiti u gotovini kada dođe u Zagreb. Kako se u to vrijeme oporavljao od bolesti to plaćanje se malo otegnulo te je na kraju odvj. Tödtling napravio što je napravio i na kraju od dogovora da će se platiti 5.000,00 kn uvećano za PDV isti je ispostavio SLATING račun na 30.000,00 €. SLATING d.o.o. s time ništa nije imao i on je kao fizička osoba u sve sudjelovao i on je kao fizička osoba trebao postati partner pa je onda on kao fizička osoba trebao platiti sve te troškove. Odvjetnik Tödtling u mailovima i porukama je naveo kako je vrijednosti svih poslova 10.000,00 kn uvećano za PDV te su LZ i on trebali platiti po pola na što je on pristao u poruci u kojoj mu je naveo da mu nije potreban račun i da će platiti u gotovini, no to se odužilo pa mu nije platio, već je to platilo društvo SLATING d.o.o. u njegovo ime jer je ono njemu dugovalo određene iznose. Napomenuo je da je i telefonskim putem rekao odvj. Tödtling da će platiti u gotovini. Društvo SLATING nije bio u nikakvom poslovnom odnosu sa OD Tödtling i Partneri. Nadalje, naveo je da je odvjetničko društvo bilo angažirano radi prodaje poslovnih udjela FARMA MIHOLJAC d.o.o., a vlasnik predmetnog društva je društvo SLATING d.o.o. Od strane društva SLATING d.o.o. pregovore vezano za prodaju ovih poslovnih udjela vodio je on. Potvrdio je da je ugovor o prijenosu poslovnih udjela (list 113 do 115 spisa), sporazum o uređenju međusobnih odnosa (list 120 do 124 spisa) i ugovor o ustupanju tražbina (list 128 do 129 spisa) izradio tuženik, no međutim oni nisu realizirani. Po njegovom saznanju u društvo SLATING d.o.o. došao je prijedlog za ovrhu, a za ostalo ne zna. Kasnije je pokušavao s odvjetnikom Tödtling kontaktirati osobno putem telefona, ali i putem odvjetnika Kokića, no na kraju je pokrenuta ovrha. Mislim da da ga je pokušavao kontaktirati u proljeće 2023. no teško mu je reći kada je to bilo. Razgovarao je s njima telefonskim putem, ali ne zna je li to bilo kraj 2022. ili početkom 2023. godine. Ne sjećam se da li su bile nekakve poruke od odvj. Tödtling da se nađu da bi se to riješilo. Ne može reći točno koji dan i koji je to telefonski bio poziv u kojem je prihvatio ponudu odvj. Tödtlinga vezano za plaćanje odvjetničkih usluga. Ne zna točno kada je društvo SLATING d.o.o. platilo u njegovo ime odvj. Tödtlingu, međutim misli da je to bilo u 6. ili 7. mjesec 2023. godine. Misli da je to bilo nakon što su u društvu SLATING d.o.o. dobili prijedlog za ovrhu. Ne zna da li je SLATING kada je plaćao napisao da plaća u njegovo ime, no u knjigama se to teretilo na njegov privatni kont.

23. U pisanom iskazu svjedoka ZZ između ostalog stoji da je tuženik kao nalogoprimac obavlja poslove za korist ČZ i BZ kao skupnog nalogodavca, a da je ugovor o nalogu sklopljen u usmenom obliku te da su on i LZ nastupali zajednički, kao zajednički nalogodavci, a da je on u ovim poslovima s tuženikom nastupao u svoje osobno ime, a ne u svojstvu zastupnika ili punomoćnika tužitelja.

24. U svojem iskazu zakonski zastupnik tužitelja OZ u kratkom je navela kako je Drago Sokačić njezin suprug, da je ona direktorica tužitelja te da vodi računovodstvo i financije društva, a njezin suprug je nakon mirovine ostao u društvu kao prokurist te se dalje bavi ugovaranjem poslova. Ona zna da se trebao raditi ovaj plastenik i da je u to bio uključen odvj. Tödtling, no ona o tome kao direktorica nije sudjelovala. U jednom trenutku došao je prijedlog za ovrhu na iznos od cca 29.000,00 € te je odmah to pokazala suprugu jer nije znala o čemu se tu radi obzirom da joj je od ranije bilo poznato da odvjetnika treba platiti sa iznosom od 5.000,00 kn. Kasnije joj je suprug rekao da je to proslijeđeno odvj. Kokiću koji se čuo sa odvj. Tödtling i da treba platiti ovaj iznos od 5.000,00 kn pa je ona to umjesto supruga sa društva platila jer je suprug imao potraživanje prema SLATING-u d.o.o. pa su na taj način prebili cesijom i to je sve zavedeno u poslovnim knjigama. O samoj ovrsi saznala je od FINE kada su ih zvali da im je račun blokiran. Ona kao direktorica, a niti društvo SLATING nisu tražili od odvj. Tödtling da im pruži nekakve usluge. U ovom poslovnom odnosu sa odvjetnikom odvj. Tödtling njezin suprug je nastupao isključivo kao fizička osoba, a ne kao osoba koja zastupa društvo SLATING d.o.o. Za plastenike je njezin suprug trebao biti partner sa LZ, a ne društvo SLATING. Kada je SLATING d.o.o. podmirilo dugovanje koje je njezin suprug imao prema odvj. Tödtling oni u samom nalogu za plaćanje nisu naveli da plaćaju u ime njezinog supruga. Tužitelju je u toj kuverti protivno zakonu dostavljeno istovremeno prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi. Ona se ne sjeća da je potpisala punomoć odvj. Kokiću, no s njim je radio njezin suprug. Sva svoja saznanja vezano za dogovore oko plaćanja i pregovora sa odvj. Kokića i odvj. Tödtling ona ima iz razgovora s njezinim suprugom koji je ujedno prokurist i vlasnik društva SLATING. Njezin suprug je vodio pregovore oko prodaje FARME MIHOLJAC d.o.o. s kupcima. Njoj je suprug rekao da plati ovih 5.000,00 kn uvećano za zatezne kamate jer je on bio u kontaktu s odvj. Kokićem, a on u kontaktu s odvj. Tödtling te da je rečeno da bi tim plaćanjem bilo sve riješeno. Vezano za ulaganje i prigovora i pravnih lijekova protiv rješenja o ovrsi i cijelog postupka ovrhe ona o tome ne zna ništa.

25. U svojem iskazu zakonski zastupnik tuženika Andrej Tödtling u kratkom je naveo kako je 2019. bio kontaktiran od strane KZ i njegovog poslovnog partnera jer su se isti nalazi u kompleksnoj pravnoj situaciji pa ih je trebalo pravno pratiti. Pri njihovom prvom dogovoru uopće se nije razgovaralo o cijenama usluge već su oni od njega tražili samo da ih pravno prati. On je izradio više pravnih akata. LZ i Sokačić su ih pregledavali i predložili eventualne izmjene. Jako dugo su radili na svemu tome i to je završilo negdje u ljeto 2020. godine. Poslije godišnjih odmora LZ ga je obavijestio da je taj cijeli posao propao. S obzirom da su sporazumi i svi pravni akti koje je izradio bili dosta kompleksni on se s njima htio naći kako bi se dogovorio vezano za samo plaćanje, no međutim nikad se nisu uspjeli naći stoga je 14.12.2022. e-mailom Sokačiću i KZ dao ponudu za koju misli da je bila korektna i dao im je veliki popust. Nakon tog e-maila LZ ga je odmah nazvao te mu se zahvalio i platio svoj dio iznosa, no Sokačić se nije javljao. On ga je zvao i slao mu je poruke, no na telefonske pozive on se nije javljao. 30.12. poslao mu je poruku u kojoj je napisao da njemu ne treba račun, ali da će se naći i porazgovarati što on nije shvatio kao prihvat njegove ponude. U e-mailu je jasno pitao na koga da izda račun jer je jedan dio usluga pružao Sokačiću kao fizičkoj osobi, a dio je pružao društvu Slating. Ponudu iz e-maila Sokačić nije nikada prihvatio, pa ni telefonski niti su se ikad našli. Zbog nejavljanja on je bio jako nervozan te je 14.03. u e-mailu Sokačiću napisao da mu se javi jer da će u suprotnom povući ponudu vezano za plaćanje usluga i iste naplatiti po službenoj odvjetničkoj tarifi, nakon čega mu se Sokačić ponovo nije javljao pa je pisao novi e-mail gdje je napisao da povlači tu ponudu, no sada nije siguran da li je u tome-mailu ili kasnije posao račun za pružene usluge obračuna prema službenoj odvjetničkoj tarifi. Na taj e-mail Sokačić mu je odgovorio da gdje je njemu punomoć za zastupanje i da mu je on nanio nekakvu štetu. Sam račun posao je putem e-maila i putem pošte, a nakon dospijeća računa poslao je prijedlog za ovrhu te je rješenje o ovrsi dostavljeno SLATINGU na koje rješenje nije bilo uložen prigovor pa je to rješenje postalo pravomoćno i ovršno, a ovdje tužitelj je iskoristio sve pravne lijekove i bio odbijen. Napomenuo je da mu je čudno da nije radio za SLATING d.o.o. ako je upravo SLATING d.o.o prodavao poslovne udjele FARME MIHOLJAC d.o.o. Što se tiče samog računa za pružanja odvj. usluge ništa nije uračunao dva puta već je točno obračunao šta se na koga odnosi vezano za odvj. usluge pa tako npr. ugovor o prijenosu poslovnih udjela se odnosio na SLATING i BIOINTEGRU pa je to obračunato SLATINGU, a ugovor o ustupu tražbine između Sokačića i Slating d.o.o je obračunat 50% Sokačić i 50 % Slatingu, a u odnosu na Sporazum o uređenju međusobnih odnosa između SLATING i BIOINTEGRE i budućeg društva kojeg su vlasnici trebali biti Sokačić i LZ je zaračunat na način da se iznos za koji se prodaju udjeli što se odnosi na SLATING zaračuna isključivo SLATING d.o.o. U pisanom iskazu isti je naveo kako ga je, nakon što je pokrenuta ovrha, LZ u srpnju 2023. nazvao i rekao mu da mu ZZ nudi 5.000,00 kuna u gotovini, što je on odbio.

26. Iz ovako provedenog dokaznog postupka razvidno je kako su ZZ i LZ htjeli ići zajedno u poslovnu suradnju vezano za plasteničku proizvodnju i da ih je pratio odvjetnik Andrej Tödtling koji je za njih izrađivao različite pravne akte (ugovore, sporazume, izjave…). Pored toga posla odvjetnik Tödtling je izrađivao i pravne akte vezano za prodaju Farme Miholjac d.o.o., a čiji vlasnik je bio u to vrijeme ovdje tužitelj (što je razvidno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra). Neživotno je da su naloge odvjetniku Tödtling davali zajednički LZ i ZZ obzirom da LZ nema nikakve veza s Farmom Miholjac d.o.o., a i sam svjedok LZ je naveo u svojem iskazu da su Drago i odvjetnik Tödtling imao još neke poslove odnosno da su oni surađivali vezano za prodaju farme svinja te da je odvjetnik Tödtling radio puno više za Dragu. Također je neživotno i nelogično da je Drago Sokačić u poslovnom odnosu s odvjetnikom Tödtling nastupao isključivo kao fizička osoba, a ne u ime tužitelja. Naime, ZZ, kao fizička osoba nije mogao dati nalog odvjetniku Tödtling da ga prati u prodaji Farme Miholjac d.o.o. obzirom da isti nije bio vlasnik iste farme pa isti nije ni mogao prodati farmu, već je to bio tužitelj, stoga sud nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka ZZ i zakonskog zastupnika tužitelja OZ u dijelu gdje navode da je ZZ davao naloge odvjetniku Tödtling u svoje ime kao fizička osoba, kao i iskaz ZZ u dijelu gdje je naveo kako su LZ i on isključivo davali zajednički naloge odvjetniku Tödtling, odnosno da su nastupali zajednički, jer to ne proizlazi iz iskaza ČZ. Nadalje, sud je utvrdio kako se poslovi nisu realizirali, kako posao koji se tiče suradnje ČZ i ZZ tako i posao koji se tiče prodaje Farme Miholjac d.o.o. te je odvjetnik Tödtling dao ponudu MZ i ZZ da će im obojci naplatiti po 5.000,00 kn uvećano za PDV. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka ZZ u kojem navodi da je on pristao na istu ponudu odvjetnika i to putem poruke i u telefonskom razgovoru. Naime, uvidom u poruke koje su dostavljene u spis razvidno je da je ZZ naveo odvjetniku Tödtling da njemu ne treba račun na firmu, ali da će se o svemu dogovoriti kad se vide. Navedeni odgovor ne može se shvatiti kao prihvat ponude. Nadalje iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika razvidno je kako se upravo svjedok ZZ nije javljao njemu te je upravo zbog toga on odlučio na kraju povući svoju ponudu te je izdao račun sukladno odvjetničkoj tarifi, i to jedan račun na ime ZZ koji se tiče poslova koje je obavljao vezano za pravne akte koji se tiču poslovnog pothvata u koji je trebao ući s LZ i drugi račun na tužitelja koji je izdan vezano za pravne akte koji se tiču prodaje Farme Miholjac d.o.o. Povodom istoga računa tuženik je podnio prijedlog javnom bilježniku Tamari Banac Knežević koja je izdala rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave te je isto rješenje dostavila ovdje tužitelju koji je to rješenje primio i dostavnicu o tome je potpisala zakonska zastupnika tužitelja. Nakon toga ovdje tužitelj nije podnio prigovor pa je isto rješenje postalo pravomoćno. Ovdje tužitelj je kao ovršenik podnio žalbu/prigovor protiv rješenja o ovrsi, prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju o ovrsi i obustavu ovrhe, no žalba/prigovor je pravomoćno odbačen, dok su preostali prijedlozi pravomoćno odbijeno. Nakon čega je ovdje tuženik putem FINE naplatio temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi iznos od 31.980,02 €, a kojeg ovdje tužitelj potražuje nazad kao stjecanje bez osnove odnosno kao naknadu štete.

27. Sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

28. U ovom predmetu utvrđeno je da je tuženik naplatio preko FINE iznos od 31.980,02 € temeljem osnove pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi. Dakle, tuženik je imao valjanu osnovu da ide u izvansudsku ovrhu sukladno čl. 209. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022; dalje u tekstu: OZ).

29. Tužitelj s druge strane je u ovršnom postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave imao na raspolaganju podnošenje prigovor na rješenje o ovrsi u roku od 8 dana od primitka rješenja sukladno čl. 282. OZ, što nije učinio, a također je imao mogućnosti podnošenja pravnih sredstava sukladno čl. 210. OZ, a što je učinio, no međutim s istim pravnim lijekovima nije uspio. Slijedom navedenog ovdje tuženik je ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi, a koje rješenje predstavlja valjanu osnovu za provođenje ovrhe putem FINE temeljem koje je stekao iznos od 31.980,02 €. Kako tuženik nije stekao ranije navedeni iznos na način da se osnova nije ostvarila odnosno nije kasnije otpala, tako je tuženik valjano stekao iznos od 31.980,02 € pa se ne može govoriti da je došlo do stjecanja bez osnove.

30. Slijedom navedeno tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos s naslova stečenog bez osnove iz razloga što je pravna osnova za stjecanje tog iznosa, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Banac Knežević od 06.07.2023. sudski predmet Ovrv-3056/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 609/2023 kojim je došlo do zapljene sredstava tužitelja, nije obustavom ovrhe (ili ne neki drugi način) otpala ili prestala postojati pa se samim time nisu ispunili zakonski uvjet za potraživanja tužitelja s osnova stečenog bez osnove.

31. Nadalje, stjecanjem iznosa od 31.980,02 € provođenjem izvansudske ovrhe pred FINOM temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave tuženik nije učinio štetu tužitelju.

32. Naime, prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, opće pretpostavke izvaugovorne odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjenje su: 1) subjekti odgovornosti za štetu, 2) štetna radnja štetnika, 3) šteta, 4) uzročna veza između štetne radnje i štete i 5) protupravnost. Subjekti odgovornosti za štetu su štetnik/odgovorna osoba i oštećenik. Oštećenik je svaka fizička ili pravna osoba koja trpi štetu. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Postojanje ranije navedenih pretpostavki mora tužitelj dokazati u postupku. Iz provedenog dokaznog postupka sud nije utvrdio postojanje štetne i protupravne radnje tuženika. Povlačenje ponude koju ZZ nije prihvatio te izdavanje računa sukladno Odvjetničkoj Tarifi ne predstavlja štetnu i protupravnu radnju.

33. Kako se sve pretpostavke moraju ispuniti kumulativno; tako ako i jedna izostane nema odgovornosti za štetu. Kako tužitelj nije dokazao sve kumulativne pretpostavke eventualne tuženikove odgovornosti za štetu, tako tuženik nije dogovoran ni za štetu.

34. Slijedom svega navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

35. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, 126/2022 i 138/23; dalje: Tarifa). Kako tužitelj nije uspio u sporu, tako je dužan naknaditi trošak tuženiku.

36. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak podnesaka od 17.07.2024., 04.12.2024. i 11.03.2025. za svaki po 500,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17.12.2024., 20.03.2025. i 22.05.2025. svaki u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 3.500,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 4.375,00 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev- 1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

37. Tuženik je odbijen za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Također je odbijen za trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno kako tuženik nije imao navedeni trošak tijekom postupka. Stoga je sud o troškovima postupka tuženika odlučio kao pod točkom II/ i III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.